ljepotamisli Ja :)© [2002 - Ljubav riječi] [2006: ZIDNE NOVINE OgaOga

Kad sam bio mali, znao sam se kod bake popeti na ambar, u prostor ograđen daskama, veličine nekih tri puta tri metra, visine oko metar u kojoj je bila pšenica. Desetak kubnih metara pšenice.
Nakon žetve i vršidbe u taj se prostor spremala pšenica, pa se onda, kad je zatrebalo odnosilo po koja vreća u mlin na mljevenje.

Ja sam naravno, kao gradski dječarac istraživao sve moguće varijante zabave ... pa je jedna od tih zabava bila i 'kupanje' u pšenici. Čudesan miris pšenice - velika razlika od mog uobičajenog kupanja u plavome slanome mokrome moru.

Drugi čudesan događaj je bio dan kada je baka mjesila kruh! Od te iste pšenice u kojoj sam se ja kupao (skužio sam) oni su napravili brašno!
Baka je iz neke velike vreće pune brašna , izvadila u drvenu kopanjicu hrpu toga brašna, prosijala ga umjetničkim pokretima kroz neko fiiino sito, drvenog okvira sa fiiinom žićicom na dnu.
I onda je dodala vode i brašna i još nečega pomalo ... i mijesila, mijesila mijesila. To je bilo navečer.
U rano jutro, dok je većina još spavala baka je četiri, pet ooogromnih okruglih kruhova, pomoću neke drvene lopate, gurnula u krušnu peć(u dvorištu) koju smo prije toga punili grančicama i svakojakim drvima i gledali kako gori i pucketa.
Za nas klince je napravila nekoliko pogača. Te pogače su bile prve pečene ... i onda smo mi klinci klopali čudesno mirisne pogače sa svježim kravljim sirom ili namazane domaćim džemom od šljiva.

I sada si ja nešto mislim.
Kažu da će seljaci ove godine blokirati granice (14.06.2005.) jer je otkupna cijena pšenice 0,70 kuna, a oni se bore da bude minimalno 1,10kuna - a ja kruh plaćam po 12kuna kilogram! (to je onaj kruh u koji su ugradili integrale - pa je zato: pšenica+integrali= integralni kruh. :))))

Pitam se onako zdravoseljački:
TKO TO JEDE MOJU PŠENICU?

I još se nešto mislim ovako.
Ja godišnje pojedem, recimo, svaki dan oko tridesetak deka kruha ... pa mi to za cijelu godinu dođe oko 100 kilograma i 100kuna pšenice po otkupnoj cijeni od 1kune.

Pa se opet pitam:
TKO TO JEDE MOJU PŠENICU?

Jer, kliko ja vidim, bakina zemlja još uvijek rodi plodno - ali nešto je tu jako krivo.
Netko mi jede pšenicu - a znam da nisu seoski miševi.
:))

Neki ljudi MISLE.
Neki ljudi RAZMIŠLJAJU.
Neki ljudi PROMIŠLJAJU.
Neki ljudi DOMIŠLJAJU.
A neki ljudi imaju samo kurac i to im je sasvim dovoljno za sve potrebe toga tipa.
Pa da, zapravo dvije polovine mozga su im samo kopija jaja. Onda im je i misao jajasta.
:))

Eh, kad bi barem fizičari i ostali znanstvenici više promišljali i domišljali gledajući Život.

... a kada govore o povećanim ograničenjima fleksibilnosti plaća misle na smanjene fleksibilnosti plaća, a ne povećanje.

Mobilnost radništva ne znači da se ljudi mogu kretati gdje god žele, kako govori teorija slobodnoga tržišta još od Adama Smitha, već pravo da se radnici otpuste kada god šefu to padne na pamet. A po trenutnoj verziji globalizacije temeljenoj na investicijama, kapital i korporacije su ti koji imaju slobodu kretanja, ali ne i ljudi, budući da su njihova prava na drugome mjestu. ...

hmmmm?
globalni megatrendovski mobing?

... ma sigurno postoje neki balkanski trikovi kojima se može izbjeći :)))

Sve si nešto mislim ovih dana o Društvu i o nevidljivim potencijalima Zajednice.

Šećem i lunjam posvuda jašući na mom moto prdekavcu koji je idealan za ove proljetno ljetne 30/sat istraživačke dane. Nabacio sam si i neku radničku kacigu da me anđeli ne operušaju za tih jebenih 700 ćuna(jebo ih zakon) ... i uglavnom na svakom se koraku, po cijeloj Istri vidi da je došlo proljeće i da se turizmička sezona približava naglo.

Navratim do motoSiniše, koji s lokalnim mehaničarima sveznalicama i ostalim bilderima pred trgovinom bildaju u trajnoj pauzi pola po pola litrice pivice ... i zapadnemo u ozbiljne diskusije da li su odbačeni madraci kraj Vilas Rubin noviji od odbačenih madraca kraj hotela Histrie...

Naravno da cijela ta neformalna skupina pojedinaca i udruga, koja je aktivna i u pokretima zelehih istre i u svim akcijama civilnoga društva, naravno da su oni pragmatičari ... i njih ne jebe teorija ... njima treba jedan TRAKTOR za prebacivanje.

Treba madrace prebaciti iz rovinja u pulu onom dečku što je našao stan - ali nema kreveta. Treba prebaciti dvije surf(daske) kod onoga dečka koji ih treba sastaviti za nečake kojima treba ljetni priobalni katamaran. Treba prebaciti onoj ekipi dva kancelarijska ormarića u prostorije udruge - jer su ih dobili od onog poduzeća. Treba prebaciti onu hranu za pse iz puljanke u onaj azil, i usput neku pletenu žicu za ogradu koju popravlja ona ekipa koja je sa bajkerima organizirala ove zadnje susrete.

Slušam ja njih tako ... popijem si moju nessicu ... i cijelo vrijeme promatram te unutarnje nevidljive potencijale samoorganiziranog društva u kojem se neki višak od 'negdje' prebacuje na mjesto gdje je manjak toga istog 'nečega'.

Čudesni nevidljivi potencijali ... i kurac nas €vropljani mogu razumjeti:)))

Sve u svemu - dobio sam domaću zadaću - ajde, kažu oni meni, pronađi nam jedan TRAKTOR - naravno da može biti i neispravan - pronađi nam u hrvatskoj jedan nevidljivi traktor s prikolicom koji ćemo si mi srediti da si možemo 'prebaciti' sve što nam treba tamo gdje nam treba.

Ali bolji je neki kamion! - kažem ja.

Ma ti si lud - jeftina registracija traktora i vožnja na lož ulje - to je zakon, a traktoru se ne može ništa dogoditi kada u punoj brzini sleti s ceste na livadu.

I jebiga, evo sada razmišljam o strategiji kako da negdje, iz neke hrvatske šupe, u kojoj čući neki traktor već godinama ... kako da ga najnušim pa da ekipi učinim jedno čudesno djelo - da konačno imaju taj jebeni traktor... jer sezona berbe madraca i ostalih potrepština civilnog društva, kažu, traje do početka sezone - a onda kažu - guzice na sunce.

Ona:
... e ajd mi sad to sve objasni zasto to ljudi rade... sto imaju od toga... ja znam biti zlocasta prema drugima ali kad to trebam biti...kad je u pitanju posao i licno ja... no nekaj raditi od cega nemas ama bas nikakvu korist, to nikad necu moci skontati zasto je tako...
stvarno mi se ljudi nekad ogade...jako..


On (ja):
... E sada o ljudima.
Ljudi su unutra predivni ... iznutra, iz Bića uvijek krene Ljubav !!!
Kod svih !!!
Obrati pažnju na ovo!!
Kod svih iznutra krene ljubav - ali tada prolazi kroz prizmu ega :)) ako je ego jako zaprljan, onda umjesto spektra duuuginih boja u riječima ili djelima na izlazu dobiješ svjetlost kao u disco klubu.

Ili te zabljesne ili treperi pa te bole oči, ili je previše zeleno ili žuto kao sranje :))) Sjebano do daske.

IZNUTRA UVIJEK KRENE LJUBAV -
A PRIZMA EGA LJUBAV PRETVARA U PREDIVNU DUGU
ili
DISCO SJEBANU SVJESTLOST.

Ta sjebanost je odraz iskustava i života koji ta osoba živi ili je živjela i naravno SVJESNOSTI ili
ne-svjesnosti sebe kao Bića.

Ako svoja iskustva boli ugradiš u riječi kojima druge dotićeš tada svoja iskustva proiciraš u nekoga drugoga.
Nekom zatitra ego (misao) - i ego popizdi.
Umjesto Divne Duge - eto tuge i kuge.

ljubimTe žureću :))
... a moj RAM, kao što znamo
mali je malecki ... da ne zaprlja prizmu riječi Duginih boja :))

Neka Duga s tobom hoda od glave do poda ko roda .... neznam oklen roda, al eto je :))

-------------------------------
a sada:
A što mislite kako se Prizma osjeća kad Prizna?
Kada Prizma ega(misli) sagleda sebe samu?
.... ma Prizma je zakon ... isto kao ono kada zalijevam cvijeće pa pršteći mlaz vode usmjerim u zrak, a sićišne pršteće kapljice stvore Dugu.
Voda čak ni nema prizmu, nego tek staklenu prozirnost okrugle kapljice.

hja ... da ... možda je prizma misli ipak samo početak ... možda je ego kao kapljica vode mekši i lakši i protočniji. :))

Pa da.
Kapljicu vodenog ega ništa ne može zaprljati. Ma ti stari čajnezi su bili mudri 'budi u mislima kao čista voda' - pa da.

bar je to lako

I ZATO BAŠ :)

a noć je bila južna ... mjesec je bio nekako čudesno čudesno čudesno veliki na zalasku ... onako boje sunca, samo malo zagasitiji ....:) i samo ... samo su se neki noćni lagani vjetrići poigravali granama palmi ... vjetrići nekako nestašni - a topli ... samo dodirnu tu neobičnu lepezastu granu palme i odlepršaju dalje ... :)


ma .... ako je sve u ovom postojanju, baš onako ... preidvno božansko ... pa i ovi vjetrići su samo neki anđelčići što vole noću skakutati oko palmine krošnje ... igrati se lovice ... prrrrr :) šašavi su totalka... kažem ja njima - Ej anđeli, ajd navratite do nas na weblog ...... :)


i tek što sam zaustio (u mislima) eto ih ..... polagano polagano ... uz obalu prilaze mi ... :D ... zaustave Maricu ... i jedan uljudno uperi bateriju u mene :D
- Tražimo nekoga ! Jeste li to vi ?... Izgleda da niste to Vi! (kaže plavianđeomeni) :D
- Ne, nisam to Ja ... i ja ga tražim (promrmljamjanjemu) :D :D i iskesim mu se onako mrmljaući - i vadim osobnu s osmjehom od uha do uha :D :D čovijek priđe, i on se nasmije :)
- Oprostite nisam vas razumio -kažeon -
- Ma ništa, ja samo nešto sam sa sobom onako o civilizaciji nešto i o anđelima -kažemjamrmljavo - :D :D
Naravno da ni ovo nije čuo ni razumio, jer je tako i bilo izrečeno .... ode do marice ... provjeri jmbg ... i kažemion
- Ne niste to vi! Hvala i laku noć.
- Laku noć, ne nisam to Ja -kažemjanjemu -

....i odoše plavi i ostadoše samo pravi anđeli .... malo smo si još u društvu pijuckali nessicu divnu slatku iz boce .... popušili si jedan duvan ... i još sam usput neke odbačene fiiine dašćice pokupio - uvijek mi dašćica pokoja zafali (ma uvijek!) ... i naravno ... naravno da me bebapas dočekala kao da me nije vidila 10godina :) :)


.... a noć je i dalje predivno mirisala ... onim mirisima ljetne zore koja dolazi .... mirisima kišnih kapi ... mirisima zemlje koja pjeva ... :)


Ljubav,
da,
ljubav pjeva sebe samu,
ljubav prožeta igrom vjetrastih anđela
i migoljastih crvića
i kapljicama kiše u njedrima zemlje
ljubav pjeva

ljubav pjeva
mirisima postojajna mirisima mira
i pokojim žvrljkanjem
jutarnje ševe koja se budi
a joj što su te noćne ptice predivne
žvrljućkaju svoje jedinstvene pjesme
žvrljućkaju pjesmu ljubavi
pjesmu sebe same
kao svemir
uvijek jedinstvene
uvijek neponovljive
uvijek spontano kreativno glazbeno uzvišene
i tanane
i prožimajuće
ma
milina postojanja

Zato obožavam što imam uši i ono malo nečega između ušiju da osluhne tu ljepotu, i zato obožavam što imam kožu da dotaknem listić u prolazu i zaostalu kapljicu na klupi.


Zato obožavam što imam nos da udahnem sav taj miris postojanja, svu tu božanski jedinstvenu blagu opojnu titravost što stvara i prožima svaku biljčicu koja eto noću ispušta taj divni kisik i ozon koji udišem.
Zato baš obožavam što imam usta, da taj predivni slatki nesss sa mlijekom iz boćice mogu noću cuclati.


I zato obožavam imati osobnu iskaznicu, da se sve boje anđela skupa s onim plavima, vesele:D

Zato obožavam u sebi se smijati kao šašavo derište koje ponekad iz bunara krekeče, a ponekad se u ocean pretače.
Zato obožavam poletjeti skupa s mjesecom koji crvenilom suncu se smije.
Zato baš miran sam, jer postojim, eto, postojim i svojom ljubavlju dotičem i tebe i tebe i tebe i tebe i tebe. :)

Zato baš ljubim ovaj svemir i svaki titraj
i
sretan sam što postojim :)


zato baš :))))

sjedneš lijepo na fotelju poslije ručka ... onako pomalo dremljivo... tišina je i mir oko tebe ...i onda lagano utoni u svoje misli, u one misli ispod misli, u dubinu sebe ... i samo pusti da teku, da besciljno teku najljepše vizije, najljepše slike onoga tko bi bila da je sve savršeno, što bi radila da je sve savršeno, kako bi se trajno osjećala da je sve savršeno ... savršeno biće koje sve može ... savršeno biće koje sve što želi ima ... savršeno biće ...

savršeno biće

stvaranje
:-)

e pa da
pronašao sam malo Bebasto stvorenje ispod auta, skoro bez znakova života
psić, ikea kremaste boje, kao malo janje i bez repa

pomješao sam malo mlijeka i vode i nakapao joj prstima u usta, pa još par kapi prstima u usta joj nakapao i obliznula se jednom

Bebica oživila opet ......
nakon još par kapljica i još par kapljica počela mi je polako lickati prste i uglavnom .....

Bebapas je preživila :))))

i danas je dobila prvi menzis ovca jedna pseća !
e sada ja Vas pitam :
1. kako da ja znam koliko je ona stara - jer o spolnom sazrijevanju pasa neznam ništa
2. da li postoji neka učinkovita kontracepcija za pasice, dok prođe ovu adolescentsku krizu ?
heh,
sve mi majke imamo slične probleme
ah da,
zaboravih, Bebapas je čistokrvni
STARO'RVACKI IKEA AVLIJANER
(možda i neće nikad spolno sazrijeti - ko zna kako su je odgajali prvih tjedana)
:-)

Rodi se.
Šuti.

Idi u vrtić.
Šuti.

Idi u školu.
Šuti.

Štrebaj.
Šuti.

Jebi se.
Šuti.

Ženi se.
Šuti.

Rodi.
Šuti.

Radi.
Šuti.

Krepaj.
Šuti.

PRIRODNO ponašanje čovjeka je ono što mu dubina prirodnosti, spontanosti i slobode kazuje.

NORMALNO ponašajne ljudi je ono što su kulturološke norme, pravila i usvojeni obrasci.

Velika većina ljudskog ponašanja prestalo je biti PRIRODNO i postalo velikim dijelom NORMALNO I NEPRIRODNO.

He.
To je globalni konflikt u ljudskoj vrsti, jer ako Prirodno ponašanje potiskujemo, namećemo sami sebi ograničenja i nasilni smo prema svojoj Prirodi!
Pošto to svoje nasilje, izazvano potiskivanjem Prirodnosti, gomilamo u sebi, naravno da jednoga dana PUKne, pa potiskivana Prirodnost postane normalna agresivnost, jer koliko ja vidim ovaj svijet, agresivnost je postala normalna !!!

Prirodno stanje svakog bića je Mir i Radost Prirodnosti.

Jebiga, izgleda da ima tu puno posla u smanjivanju uticaja NORMAlnosti na stanje PRIRODNOSTI.

A Priroda je satkana svakim svojim atomom od energije Ljubavi.

:))

Pa lijepo ti kažem da je nožda taj tvoj mrežni sustav rješenje, ali ja ga ne razumijem. Nemoj se molim te praviti šašava, jer znam da jaaaako dobro razumiješ. Jako dobro. Promišljanje o suptilnijim tjelesnim stanjima nije neka bau bau tema, nego jedno normalno stajne kojim možeš, ako istinski želiš uložiti malo truda, dokučiti koji su dublji motivi, koje su dublje težnje Istinske Tebe.

Ne neke površinske racionalne umo/tvorine, nego istinske temeljne najdublje težnje koje svojim veseljem usmjeravaju onaj najsuptilniji dio Tebe.

Ajde, molim Te lijepo pokušaj dokučiti taj najsuptilniji dio tebe, i pusti već jednom sjećanja i povrede i ostale pizdarije. Pusti ukurac već jednom sjećanja i obrasce i pravila koja si si zapilila u glavu. Nemoj mene i sebe više jebati nošenjem vreća prošlosti uvijek iznova i iznova.

Kako se nisi umorila, aj molim Te reci mi kako se nisi umorila od uvijek istih rješenja i uvijek istih Traženja. Kako ti nije dosadilo ?

Pa znaš da ja nisam bitan i znaš da ne očekujem baš nijedno rješenje koje bi za mene imalo neki određeni ishod - baš ništa nije pitanje mene i tebe kao nekog ti-ja odnosa ... nego jednstavno eto kao Čovijek Čovjeka .... pitam te ... Zar ti nije dosadilo uvijek istim putem, koji uvijek vodi na grebene i brzace s kojih uvijek iznova s novim ogrebotinama potvrđuješ iznova potvrđeno pravilo.

Ajde reci mi, ako ti se hoće, i oprosti na direktnosti i otvorenosti, ali to je eto moj neki stil, pitam pitam pitam ... a odgovor nemoraš meni dati jer odgovor i nije meni važan, a za tebe ako poželiš pronaći ga, veseliti će me.
Da, veseliti će me.
Da.
Hvala Ti.
:)))

------------------------

e jebo ga patak - pa zar je ovo tako nejasno ??

- tataaaa, tataaaa, a što je ono na drvetuuuu ??

- to je plava šljiva sine.

- a tataaaaaa, tataaaaa, a zaštooo je crvenaaaa ?

- zato što je zelena.

---------------------------

( tek kad je prebiju, ona poplavi )

Obožavam Majčicu Zemlju.
Da.
Sve je savršeno.
Živimo u materijaliziranom Raju.
Misli svih ljudi na planeti Zemlji bave se kreacijom, mirom, ljubavlju i ljepotom.

Obožavam Ovu Zemlju u kojoj Tijela svih ljudi uživaju u blagostaju predivnih domova, harmoničnog okruženja, podržavajuće okoline od malih nogu.
Obožavam Ovu Zemlju i Iskustva svih ljudi na Zemlji koji slave veselje postojanja i cijeli dan se smiju i raduju što postoje.

Volim živjeti u ovom Raju na Zemlji gdje je svaki kutak Zemlje poštovan kao predivno bistro Jarunsko jezero, kao bistre vode Save, kao savršeno očuvano svako drvo i svaka livada i svaka kapljica Mora i svaki atom čistog zraka koji udišem.

Obožavam ovo mjesto, ovu Majčicu Zemlju na kojoj harmonični zvuci milih pjesama kao milovanje dragih ruku pjeva u svakom kutku.
Obožavam ovu Zemlju u kojoj svako Dijete pjevušeći skakuće i istražuje ljepote postojajna, u kome su ulice mirne, a osmjeh susjeda razdragan.

Obožavam Ovu Zemlju,
Zato je i Stvaram Takvom.

Obožavam Ovu Majku Zemlju i s veseljem promatram kako Djeca Zemlje Sunca i Srca, svakim danom, Ljubavlju Duša koje ih vode Slave Svoje Postojanje.
Obožavam ovu Zemlju.

Veličanstveno je: BITI ZEMLJANIN.

(:o)

Da li je ispravno reći: ševili smo se do BESVJESTI
ili
bi ispravnije bilo reći: ševili smo se do NADSVJESTI
ili
bi najbolje bilo reći : ševili smo se do SVESVIJESTI

Ili ?

Zapamti, nije ni izbliza važno je li poruka dobro primljena, koliko je li dobro odaslana.
Ti ne možeš preuzeti odgovornost za način na koji netko prihvaća tvoju istinu, ti možeš osigurati da je dobro priopćiš.
Pod tim dobro, ne mislim samo kako jasno.
Mislim, s koliko ljubavi, obzira, hrabrosti i potpunosti.

Poruka s koliko ljubavi, obzira, hrabrosti i potpunosti.