samac_67

Jučerašnji nedjeljni dan, bio je toliko lijep, da prosto nisam mogao odoljeti i prošetah poljem. Iza moje bašće prolazi pruga Osijek - Zagreb, a iza pruge nalaze se nepregledna ravna slavonska polja, ispresijecana potocima, kanalom Lapovac i rijekom Breznicom. U tu idilu ubacile su se kao dio cjeline te ljepote,, velike i prostrane šume slavonskog hrasta, ponosnog gorostasa o kojem su i rodoljubne pjesme ispjevane. Ponosnog stabla, koji za svoj opstanak crpi vodu iz dubine plodne slavonske zemlje, natopljene krvlju i znojem njezinih žitelja.
Cica-maca je u punom cvatu, bijela i žuta, a negdje pokoja visibaba sramežljivo proviruje iz još uvijek hladne zemlje, divota, šuma puna flore i faune, grane pune pupova i slučajno otkineš li grančicu, onog gorostasnog stabla, ili onog malog kraj njega koji se s njim bori za svoj opstanak, u trenu češ biti morak, mokar od soka koji kola tim ponosnim stablom da bi mu dalo život, kao i krv našim žilama.
Dragi moji ljepota i treba to vidjeti!!!
I još nešto, kao i onaj ponosni slavonski hrast, ponosni su i žitelji, slavonci, ponosni i gostoljubivi. Za svakog dobronamjernog putnika, pogostit i ugostit će ga, ali i jako, jako su prkosni, prkosni za svakog onog koji je pokušao ili bi pokušao uzeti, makar i dio tog velikog blaga, blaga koje se zove, moja Slavonija!

Danas pišem na ovu temu zbog nekih čudnih događaja koji se dešavaju u našim životima. Prije svega želio bi se ispričati onima, koji će možda pomisliti, ma što nas briga, ali pišem ovo zbog onih koji su imali vrlo lijepe komentare na prvu temu, a i da se zamislimo nad nekim stvarima i pojavama u našim životima.
Na ovu temu, iz mog osobnog života, pisao sam 31.10.05. godine, zamislite slučajnosti,,,,,,,,,, a da li je i bila slučajnost, procijenite sami.
U vrijeme dok sam pisao o toj ženi, dok sam prelistavao listove prošlosti, njezini posmrtni ostaci ležali su na odru, da preselila se u vječnost, preminula je nakon kratke ali teške bolesti za koju nije bilo lijeka. i upravo taj dan, došla mi je u misli, može li to biti slučajnost???
Sasvim opet slučajno, saznao sam da je više nema među živima prošle nedjelje i da bude zlo veće, opet nije mi imao tko javiti, niti brat koji je u tom mjestu, niti drugi rođaci, ej živote???

 E drgai moji, cijenjena Rosita, ah_mica_maca, devil4u i naravno Blaž Katalenić jučer ste mi vašim dosjetkama i prepucavanjima između sebe na moj račun uljepšali dan, bili ste stvarno u elementu, a na neke dosjetke sam se i slatko nasmijao!!!!!!! A što se tiće škole i vrtića, pa u oš sam dragi moji radio 38 godina.Budite mi lijepo pozdravljeni, želim vam ugodan ovaj jesnenski dan, vaš samac.
P.S. a što se tiće godina, molite se bogu da ih doživite, da znate samo kako su i one lijepe po mnogo čemu, što vi sada u vašim godinama i ja dok sam bio u tim godinama nisam znao, a možda i dovoljno cijenio!!!

I prođe ljeto, i
dođe jesen,
obilje boja,
obilje dara,
za ruke,
vrijednih ratara.
 
I prođe ljeto,i
dođe jesen,
tmurni li dani,
a maglom,
stalno  prošarani.
 
I prođe ljeto, i
dođe jesen,
kao da kaže svima,
pazite, iza mene,
dolazi zima!
 
 
 

Možda će neke ili neki, mladi, nadobudni, čast iznimkama upitati se????????? pa što ovaj senilni djeda ovdje radi, piše, kome, za koga? Pa možda su i u pravu??? No dobro, odmah ću i objasniti. U vrijeme moje mladosti sila od tehnike bio je mali obični radioaparat, pa sad, možda ovdje želim nadoknaditi sve propušteno? Danas sam odlučio ništa fizički ne raditi i evo me tu, ne, ne da nekome solim pamet!!!!!
Nisam tako davno na Iskrici i kad ovo pročita, netko može pomisliti da sam staromodan, da ne razumijem mlade, modernu poeziju i moderno izražavanje svega i svačega, ma ne, nisam. I ako sam u godinama, vrlo sam modernih nazora i poimanja života, znam jako dobro i to prihvaćam da svaka generacija ima svoje, a tako to i treba. No ova stranica Iskrice po meni treba biti nešto drugo od onoga što se na njoj može pročitati, da članovi Iskrice koriste tu stranicu za izražavanje svojih osjećaja, snova, sjećanja, dara za poeziju, šalu, korisnim savjetima i svemu onome što čovjeku život čini ljepšim.
Bez obzira na životnu dob i ogromno životno iskustvo, još uvijek dosta toga mogu i trebam naučiti od drugih, malo mlađih i mlađih od mene. Ja sam, jako malo znam, ali nas dvoje, znamo mnogo više.
A kakva pisma i pisanja ima???????? bože me oslobodi, a kada ih pročitam ne mogu a da se ne pitam, ,,,, pa zbog čega se neki uopće javljaju na ovu stranicu i pišu???????????

I bila jednom tako davno, jedna žena, ljubav, ljubav života mog, bila i nestala, nestala zbog drugih i dugo, dugo se nije pojavila. Često sam mislio na nju i o njoj, mislio i pitao se, što bi i kako bi bilo da je bilo? Kako bi tekao moj život, njen život i zajednički životni put?
I evo, pojavi se ona iznenada, nakon punih 40 godina, ugledah je kao ženu u trećoj životnoj dobi, pojavila se iznenada, razbudila maštu, pokrenula sne!
Što da vam svima kažem, da li vam trebam bilo što reći i da li me imate što pitati???????
Noge me još uvijek jako dobro drže, ali u tom momentu, popustile su mi, klecale su, srce zaigralo. Gledao sam ju i ona mene. Nisam ju vidio kao ženu staru 64 godine, već ženu onih davnih dana, lijepu, dragu, nježnu, poželjnu i ženu punu ljubavi. Po njezinim skrivenim pogledima od nazočnih, ali vrlo znakovitim, mislim da smo imali iste osjećaje!!!!!!!!!
I napokon, nisam ni znao da mi je čitavo to vrijeme bila  blizu, a tako daleko!
E živote, živote???????? A ipak si lijep!!!!!!!!!!

U vrijeme mog dječaštva, maštao sam i molio boga da preživim 29. godinu života, (neki obiteljski razlozi),,,,,,i preživio i nadživio te godine!
I onda nakon godina, kada mi je životna kob dodijelila samoću, često sam se pitao da li su vrijedile te molbe???????? Život me nije mazio i sve te godine bile su borba za opstanak obitelji, zajedništva.
I onda sam zaključio, vrijedilo je, vrijedilo i još uvijek vrijedi. Učili su me da je život jedan, da ga treba voljeti i cijeniti  i bez obzira što mi mislili o tom našem životu, ma ipak je on lijep!!!!!!!
I sada, na Iskrici sam, a na toj stranici sam iz iskrenih i ozbiljnih razloaga i ako sam na Iskrici ne znači da sam nesretan! Sretan  sam i zbog toga što se svako jutro budim zdrav, što mogu gledati svijet oko sebe. A Iskrica, pa valjda na njenim stranicama postoji među onim mnogobrojnim šiframa jedna dama, draga osjećajna koja bi mi mogla potvrditi da sam u pravu, da taj život ide, ide, ali da je lijep i da ga treba čuvati, dati mu mogućnost, jer i o nama samima ovisi koliko će on biti lijep, a zbilja je lijep!!!!!!!!!!!!!!