po..cet (khhhm) a...k

.. umrla najstarija hrvatica!
- Melita.
- u 100-desetoj.
glavata želva. Kornjača.

.. a ja kao poznati lovac na iste, .. ne žene, nego kornjače i deminutivčiće istih, naravno to pratim.
i ovim putem obavještavam svekoliko bloško pučanstvo, i one druge, o tom eventu.

karmine, izrazi sućuti, uplatnice .. sve u inbox, pa istaknutim članicama (ili se piše članarinama..) ide pohvalnica-zahvalnica i značka crvenog križa (kao teistički neutralnog simbola, sličnog polumjesecu..).
:)

Link

ili kako su krećani krečili. (opet čudan korijen riječi po specifičnom tumačenju..)
Proljeće..
tako daleko, po ovoj vijavici :) ali doći će, kad tad ili s prvim lastama (ne Lastanom).



Bit će krečenja, renoviranja, možda fušerski, možda kak spada. Al ne prije proljeća.
U međuvremenu, zabavljam se putujući vremeplovkom.. u ne tako davna vremena, Kentaura.
Najbolji fliper.
I opet sve ima neke slojevitosti, višeznačja.. i zlobe :) (nećemo u engleski korijen bjeb.. babe.. ali naravno, povezano) jer zloba je utkana u svaku grčku tragikomediju.. duboko, kao i u nas same.

Kentauri, ja sam naravno Hiron, hirovit-ON. U kraljevini Iskrici (nekad se izgovaralo Iksiona..) i kraljevni Nemam-fele.. što već. :))
No kako god ih/se nazvali, ipak smo zvijeri.. manje ljudi.
Očarava nas sjajna loptica, moć-snaga međunožnog motora i time zaslužene jahačice koja puca po šavovima (i tata bi sine, klasa)...
Znamo li da u toj igri gubimo?
Što želimo.. okrenut.. rezultat-score, ili ženku, ili .. sebe ne možemo.

.. kao osmrtnica, ne.
- kao otpusnica .. :))) -ne.. (ali ima milozvučnu implikaciju)
- kao .. znam! GO.

pa sad tu ide, i susede, i kumove.. i decu malu .. i veliku i srednju.
i 5e OŠ, i tetu..

.. (i ..srećom, ovo je tek forma u izradi).

ugl. odoh na kratko. Ključ je u tegli ili tu negdje.. (vrata su takitak otvorena).
neću čak ni mahnut, samo bacit spešl smajl numbr 5 iz arsenala (naučeno od boggyja) na odlasku do casablanke...

mah-mah.
(i njoj, paske).. i ostalima, i bugsbunnyju, i mami, tati, seki, .. :))
jedan frenčkiss :-P

Link

naravno, govori se o svijeći, mada mi sama izreka nije baš najbliža.. bit će da sam spor :)
takoc, još jedan duuug dan, bezbroj sitnih obaveza i veza. Iza mene.
Čak je imao neki logičan slijed, kulminirao ispovjedi kod confesice.. i pokorom na kuruzi.
Sad kad su dječica namirena, curice, vrijeme je za mene. uz vešmašinu popraviti manikuru, pa van, na zrak..
... na zrak. Disati. Nadat se kiši, snijegu, možda i munji nekoj.

pa lakunoćni mah-mah, par sati. Valjda će tektonske ploče ostati na mjestu, bloške.. i LP45.

-ja.
ali bez uvoda je nejasno :)
Ponukala me Cybičina rečenica, specifična riječ. Mala, kratka, slatka.. (malo dramaturgije, kad već nemamo tonsku kulisu)
... presexanost.
i prijetnja odustajanja od iste. Wau, koja ideja, koja prijetnja, ultimativna.
Eto, i ja odlučio (ali ne baš čvrsto), posvetiti se unutarnjoj ženi, sebi, prekrižiti sve sexualne aktivnosti. Viknuti 'dosta presexanosti', nema više, no pasaran! itd..
i to ne nakon blagdana, kad kreću odricanja, dijete, pokora uz malo pepela. Već ovak, kao prvi ispred vremena.
To je to.. presexo se i odlučio, dosta.
... već me kriza malo drma, borim se... ah, ništa nije lako :)

u novim nastavcima, hoće li posustati u (polu)čvrstoj odluci, hoće li se u idućoj sezoni nastavka pojaviti djedov unuk koji mu je blizanac i oženiti s njegovom tetom.. tko zna. Vjerojatnije da ću s crvenonosim dedekom piti vino (kuhano) dok grudama sobove maltretiramo i pričat lovačke, kaminske pričice za djecu .. malu i ... veliku .. i djevojčice. :)

Gledajući zaplet bložanskog pučanstva, raznih uzvišenosti i veličina.. rekonvalescencije, pravedno-etičnosti.. bilo bi to vrlo očekivan rasplet ili novi zaplet .. ili stari zaplet, jer novog nema. Ne može ga ni biti. (računa se da prisutni znaju da ulazni faktori bez promjene, daju očekivan rezultat, koliko god da ga ponavljamo ako su parametri isti).

-zahladilo. :)
prvi dan zime.
No nema to veze s datumom. Više je stvar demencije, krize srednjih godina (ako se nadamo postati stogodišnjaci..) ..
podjele, lijevo-desno, dinamo-hajduk, domaći... domaćice :)
meni je prirodnije dijeliti ljude na muško-ženske, preferiram one druge.

nije sad zahladilo, traje to već... ili bi bilo primjereno reći, tinja.. na blogu. Nikao da se rasplamsa, osim lijevo-desno.
nema onog M+Ž žara, baš s plusom, + .. ima s minusom... kao temperatura ovih dana.
no klima, doći će i proljeće, više temperaturne vrijednosti. Hoće li i M+Ž? možda? .. ili je to nepovratno, izgubljeno po pravilima entropije..

trebam toplinu, smajl. Ostalo (suprotno) mi se ne da.
Trebamo li svi isto? želimo li? .. ne, postali smo toliko hladni da više ni toplinu ne želimo.
Tu ne pomažu duge gaće i (sexy) čarape :))
(nije da zagledam muške primjerke na blogu .. ali imamo više zajedničkog nego različitog) :))

ništa važnog, običan dnevnik malog perice dok dinsta i piše domaću zadaću.
podsjetnik na 'dan' koji je službeno hladan, ... kao da to bez googla ne bi znali :) a baš dobra sličica, onako, poistovjetim se s ''smznićima''..

.. 114
Jednom davno, upoznali smo se 'neformalno' :)
Klinci na početku puberteta, ona s dečkom koji je žnjara, ja koji red iza.. i uživam u prikazu, nemam pojma koji film. Samo usne Mirne i sexy pogled. Kako je opisati? Najjednostavnije, Kardashianka, prirodna (davna vremena prije botoxa)… duge kose, lijepo lice, oči, bomba tijelo.. i nezaboravne tamno-krvave usne. Kakve usne… Mirna.

Na balkonu, koji red iza, dok je dečko šlata, pogledi nam se sreću, znam je, godinu stariji razred… svi se znamo u malom zaseoku mom, mene također svi znaju.. klasična priča o nekadašnjim škvadrama i fakinima. Tako smo se 'upoznali'… rajcali se pogledima.

Neki vruć ljetni dan.. 80tih.. školsko igralište, igram košarku s Ludim. Vitko muško tijelo, znoj, tipični holivudski kauboj u sceni (naravno, frajeri igraju u kaubojkama s mamuzama..) tako neka scena i vidim Mirnu, na klupi, gleda nas.. u hladu stoljetne hrastovine. Samo mi bedaki na suncu nabijamo loptu. Za Ludog ne trebamo tražiti objašnjenje, omen est.. a ja, pa da. S kim si takav si.
Prva lopta koja je bila iskoristiva.. (dovoljno blizu) i priđem joj. Bok, kaj radiš.. (ono i ćorav vidiš da sjedi..) :) ali to je po protokolu. .. i naravno moraš imati spiku, bar pitati koliko je sati, imaš vatre.. ali ja sam bolji, ja imam spiku van klišeja. Kažem joj, daj donesi vode.. i gle, hoće.. nema boce, nema pipe u blizini ali otrči ona… (mislim si kak je luda.. ali gledam guz u lelujanju i zaboravim … ) bam! .. bokte LUDI!! pa polomio me svog… a on umire od smijeha, kak se upucavam i kak mi je uzeo loptu, zakucao..
E pa nećeš .. jurnem i tako zaboravim na vodu i Mirnine usne (osim guzova.... to me još malo muči). Tako uz naguravanje, na silu, moram do koša a Ludi podivljo i baš ne da. Klasično muško boundanje (druženje, to ćuće ne kuže..) uz laktarenje, pasmater itd.. tko bi reko da smo frendići.

Kad za par minuta stiže voda… i Mirna. Uh koji smajl.. pio bi ricinus da mi ga ona daje..
Naravno u stotinki je muški mozak donio jedinu logičku odluku, dosta muškog znoja i laktova.. vrijeme je za gušt, bez (nepotrebnog) objašnjavanja dobacim mu loptu i kažem imam posla.. frend kuži i bez pitanja (nije blentav ako je lud) ode. Voda.. popijem, podrignem se, mlaka-bljutava.. ali za žeđ dobra i osmjeh. Kažem joj, sad si moja… kao to ti je tak.
Naravno, ništa ne ide sam tak.. uz smajl, kaže 'nisam'.. smije se i (a glupače..) u bijeg.. 'ulovi me u lovi me.. kupit ću ti novine.. '.. ma dupe ti poljubim, zaskočim svoj bic, i za njom. Brza je, a bic nemre tak po šodranoj stazici, lijevo desno.. ko gazela ali i ja sam lav, lovac.. (haš). Ograda, ona pređe, .. ja s bicom, ali opet sad sam na asfaltu, stižem je.. još, malo, 30m, 20m, 10m… 2m.. i … utrči u haustor. Skoro sam se razbil. Ode ona u svoju zgradu. No još sam lovac.. skok s bica i u par koraka počinjem trk po štengama. Tad već skužim da mi noge malo štrikaju i da dišem ko bik (telac.. ali to je druga priča, nego znate li za rvacki lift pravilnik i katove zgrada koje nekim čudom imaju 3 kata ali kad trčiš ispadne 5 katova.. kasnije sam otkrio da je to fora sa zakonom, snalažljivost građevinaca..) i tako preko stotinjak štengi, juri lav-bik .. štoveć, za Mirnom, gazelom, za usnama..
Jurim tako i već mislim da sam na monteverestu, mislim da sam umro, mislim .. a kam ja to trčim, no na svakom zavoju vidim poznati guz, mamac.. i znam, idem dalje. Još metar i moja je.. još štenga, .. i opet bam-tup, zaletim se u Mirnu i zaljepim je na zid ko komarca. Kraj puta, kraj trke, zveknuli se glavama i smijemo se .. jedva lovimo dah, znojni, smiješni, klinci .. zaljubljeni. Okreće se.. nadrealna scena, sve puno cvijeća, u teglama.. tak su tete držale po haustorima.. četvrti kat (ili peti ovisi tko prebrojava) .. tišina, nikog nema, ferje, godišnji.. tu joj je stan tu je doma.. i zna da je haustor sigurno mjesto. Ljubimo se u cvijeću… (sad šum mora… još jednom) :) … i još.
Ah, ljubav.

Spuštam se tako klecavih nogu i smajl od uha do uha.. zaljubljen u prekrasnu Mirnu i njene usne.. turbo hepi. .. sve je super. .. pedesetak štengi, .. kad, vidi-vidi .. Goga! Bok, kak si… i smajl još malo naraste. Da i Goga tu stanuje, na drugom katu. Goga je kratke kose (danas se to naziva medenaste boje, ja sam muški daltonista za takav opis) nešto naračasto-žuto.. okruglastog prčastog nosića.. kao ruska Kaljenka, Kao R.Zellwegerica).. tak nešt. Slatka, pokušavam već neko vrijeme oko nje.. i tak, pa kaj radiš.. idemo u kino?.. Slatka je Goga, zaljublejn sam opet. …
Priča o Gogi je bila nešto kasnije, pola godine oko Božića (tad je i snijeg padao kak spada, pola metra ..). Mirna je do tad već bila daleka povijest, odselila.

.. 113, 114. Da još uvijek prebrojavam (refleksno) stube, koje sam bezbroj puta prošao, u jednom većem selu, nekako mi izgleda da je uvijek 114 Schlosserova stuba ili da je broj nevažan. 114 žena, ljubavi, ili je samo jedna. Treba se prošetati malo 'najboljim advent selom u EU'.. i prisjetiti se stuba.
Uvijek ih refleksno u sebi brojim, 114 i sjetim se nekih čudnih lovačkih priča, pjesmica, o jednoj mladosti, o pijetlovima. (linkove pjesama pribavite sami, ako ne pogađate što tražiti tad ni nje za Vas).

Osjećam se ko Ernest.. (važno se tako zvati, ali misli se na onog, Hemingwaya.. preciznije, kao starac i more, bez mora..)
ili stari morski vuk, bez vuka..
Šećem tako, nonšarlantno, gledajući svoja posla, lupkam kamenčiće i opalo sestenje, .. kad (zviz!) .. miris lignji.
Odmah se u meni probudi duh Karapanđe (kao muške kuharice, s vegetom).
Sad me još muči, dvojba, jel je ispravno lignja ili ljignja? :) Zar nije u korjenu nešto ljigavo? Lj?. ..
nešto 'neopisivo' (zapravo pogrešna riječ, u mom internom-intimnom kontekstu) :)
sve to u kontekstu jedne osebujne (opet čudan izbor baš te riječi..), žene. Ona je nešto neizrecivo-neopisivo, ona je .. ma štojaznam, :) recimo 'ona' (kao zamjenica za neopisiv pridjev, ili zamjenica za žensko biće).
Ja nisam ni to, tj, ono, nego ingliš, IT .. ili šit, zapravo ja sam lignja, ali s LJ. ... i eto me u kuharskoj temi, s kojom inače nemam dodirnih točkica.
Pitao bi lastana, ali odlepršao je na jug ili Ireland.. kamo već lepršaju selice. (btw, kako se deklinira muška ptica selica? seljober?) :)
Pitao bi ga, ili nju, što je to ljigasto u lignjama? Jel to nešto opipljivo, jel (ne)slano, jel.. jestivo? Nisu li neke druge delicije kao školjke (one za ono..) uvijek opisne kao sočne (ne ljigave), zapravo isto, samo pitanje kao kod polu-pune/prazne čaše, s koje strane gledamo ili kako želimo gledati?
Pa sad, ako je to osobni rakurs, govori li on više o nama, rakursu, ili objektivno o popunjenosti čaše?
-ne, nisu to pitanja vama (množini, nego ciljano, jednini ali malim slovom.. s razlogom).. to je više pitanje meni, Karapanđi, Starcu bez mora, ženi. Osobi koja sve zna, ... a ne zna ništa.
Eto, mimo pepelnice, malo ću i sebe posipati, kreten sam. Kretenčina, zovite me 'krešo' (od milja). Od sad nosim majicu s likom Pernarovim, čisto da se zna što je pametna osoba, nasuprot nositelja majice-kreše. Kretenčić? Možda, no deminutivi su mi 'bljakasti' .. netko bi rekao i ljigavi :)) prikrivaju stvarnu narav. Superlativi također nisu primjereni (nema ništa super u biti kretenom).. no može li se kao kretenčina biti i ljignjetina? ljignjić, ljigica.. što već? Mislim da ne. Jesi ili nisi, nema tu gradiranja. Strah me samo da nisam ni to.. da sam ništa.
Promašaj-ništa. Nije li to gore od biti kreten-ljigavac? Je. (ne pitam Vas, nego sebe i malo v kao neimenovan nepoznat namjernički nick kojem ni imena ne znam) :)

Lj. Možda to kao simbol na majicu (kak ima Superman 'S'...) ali tko bi tad osim mene znao značenje. A kad smo već kod tog, zašto Superman ima S na trikoiću? Kaj da se ne zabuni, da netko greškom ne obuće.. ili da zna što mu je za hobi-posel? Ima li taj znak nešto za nas ili je (opet) intro-psiho-reverzibilna poruka samom njemu? Ego?
Bit ću 'LJ' !! i nosit ponosno designaciju, kao i Pervanovo ime (uvaženi saborski zastupnik, pametan...) ko značku crvenog križa, s ponosom!

Zovite me ljiga (ne superljiga, ne ljigica..) ili još bolje, ne zovite me nikako :) nit se ne trudite oko ove poruke, jer neke posebne veze nema. (ni sa čime..). Jednostavno me bacite na žar, laganu vatru, .. u slast.

ili.. antitema haiku i ponedjeljku.
-svi, koji se osjećaju ponedjeljkasto, haikasto, mrvičasto.. posotoji razlog za to. Ponedjeljak.
Dakle, odahnite, niste krivi Vi :) .. možda malo..

.. Martinje, dan za vino. :)
-ili je to zapravo noć?

Link
...
mada je možda Roxane ono što želim (prešutjeti)...
Link
...
Link



Link



Link




... :) ma nevažne su sličice.

petak, Vlatkica i metak
Link
pa malo špagetija :) The Good The Bad And The Ugly..
Link

... ili povratak u život?
možda poluživot, zavaravanje?
Lijep dan, lijep život, lijepa žena.. pošto je ljepota relativna, izbacimo je, ostane bitan sadržaj i žena.
Ali, ne bilo koja/kakva žena (ili muškarac) nego baš ona 'prava' (što god to značilo, tj svatko ima nešto svoje pod tim)

pa žene.. i oni drugi, živi ste. Tu ste. Živite dalje, uživajte u danu, relativnoj ljubavi, budite živi i prije svega osoba, ovisno o spolu muško-žensko.
bla-bla-bla.. ništa, ništa pametnog. (a može poneka melodija s radija (Sljeme) ili prastarog gramofona...) kao walking'... uvodne riječi prije songa.

Link

** (nakon nekoliko 403 .. i pasmater kreativnih pokušaja, opametio sam se... ne pretjerano)
slike, kao omiljeni muški sadržaj.. a čak prate temu, pa kao slikovnica.


druge slikice su info-demo karaktera, čisto da se zna na što se misli kao tattoo-jezik i mala..


i još ova.. :) 'praktikantica'


part-one:
* od svih trgovina u kvartu, baš ja moram naletit' na neku iz from dusk till dawn.. reče mi Bogie dok Sam lagano prebire po slonovači. Iskapi sokić s apaurinom i strese se (refleks nakon brlje). I ja sam se stresao, empatija. Znam što je sve prošao (bezbrojne lovačke uz vatru kamina). No nećemo sad o Bogyju, malo o meni.
Ovako nekako je to bilo...

Kiša, cjelodnevna, dosadna. Kupiti, kruh, jaja, sok, meso, ... već drugi put ujutro idem po špeceraj jer uvijek nešto ispustim ili nešto novo treba. Jaja!.. idemo i treći put.
Naravno, trgovkinje me znaju, vide me često, no ovo i njima postaje smiješno, a kiša, dosadna.. ni pasa na cesti (nije da inače nešto puno rade, ali sad je fjaka pa još manje rade, ja im dođem k'o dobra tema..).
I tako, uz dobar dan, po x-ti put i moje 'isprike', tko nema u glavi.. upadne plava (ne znam imena, znam ali .. ostavimo boju kao dovoljnu), ima u gaćama.. i smijuljenje nje i kolegice, smeđe-crno-crvene (ne znam ja te ženske deklaracije boja, pogotovo što bi od tog bilo prirodna boja nakon stotog farbanja, nešto 'rediš-smeđe'). A ja happy kao svaki ponosni glupan koji izaziva smijeh, pa umjesto priznanja da sam opet zaboravio jaja, nastavim u revijalnom tonu, .. igru, odgvorom sve za vas curke moje i ovo je trći put, sad morate sa mnom 'nešto'.. :)
- naravno, nekako su znale da mislim na 'dva put je dva put', .. i još više smijuljeći se, nastave, pa prva dva nismo ni osjetile, bu treća-sreća? .. bu bolje? .. ja prva.. a ja još kišobran tresem (i kontempliram kak' se izvući, bar smijehom, ili ostat glupan koji ni jaja nema.. mora kupit). Al', ne, .. morao sam dalje, pitat ih, curke imate jajca..
naravno, počnu se još jače smijuljit, previjat, stiskat pipicu da se ne popiške uz pitanje, pa kaj ti nemaš.. a mi smo od tebe mislile dobit i tak.. naravno, sad su im već lica lagano rumena, ne samo od smijeha. Kao igra šibicama, kao nešto zabranjeno, svo troje smo nekak' .. narajcani, sve nam je smiješno i glas je čudan, nastavljamo, šalom, ali mislimo za istač, šala nam je samo isprika.
...
part-cvaj
Plavka, zgodna, slatka.. ide prema meni, uh, u raskoraku kuta, bedro, zgodna.. a ja pokazujem par boca-PET za ostaviti u skladištu. Prima me za ruku i kaže, dođi, pa kak' nemaš jajca.. sigurno imaš.. (još joj zastaje ostatak rečenice, rumeni obrazi.. nešto bi rekla, ali ipak je curica, bi-a-ne bi..). Smeđa, s kase, dobacuje.. (hrabra, jer lako je biti iza kase, hrabar..), kam ćete bez mene, 'oću ja vidit' jaja.. i smije se, ali više na silu, ljuto-ljubomorno.. no ostaje u bunkeru. Kao da to plavki daje hrabrost, odbacuje joj, niš' tebi, ja sam prva.. i zacrveni se do kraja, uši, obrazi, malo joj glas zastaje i prokašljava.. khm-khm.. gleda me i kaže, 'šalim se', dok joj gumbeki jedva obuzdavaju kutu, grudi.. duboko disanje, dubok dekolte..
Pa što sad, neću otimati ruku, idemo ostaviti dvije boce.. i onak' kao usput, kažem joj, ma ti si mi prva, njoj ništa nećemo pokazat.. dovoljno glasno da smeđa čuje, uz smjeh, da zvuči kao šala.. mada je vrag šalu odavno odnio.
Skladište, pali svjetlo i traži vreću, dok držim dvije boce, dolazi i stoji, gleda me, ja gledam sise.. sekunda, dvije... 'oće.. khm-hkm..' zapinje joj riječ, 'oćeš mi dati? pita.. a ja i dalje buljim u gumbeke, naziru se sise između, trbuh.. dobra je.. i čekam da mozak dekodira pitanje.. kaj? pitam, .. ah.. jaja što sam već promrmljao, prasne u smijeh, olakšavajući. Boce! Ubacim ih.. -a sad jaja, nastavi ona. Meni sad već nešto dolazi do mozga, neki pritisak u gaćama, žuljavo. Uzbudljivo, i meni malo grlo steže, garant su mi i uha zacrvenila... vruće mi je. Kažem joj, vruće. Kaže ona (uz teški-duboki uzdah..) da, i meni.. a vani pingvini nose šalove, zima.. no nama je nekak vruće. Ruke su mi još lagano prema naprijed, dok sam ubacivao boce u vreću, ona je zaveže i stoji, malo bliže.. gumbeki na dohvat i ruke krenu same.
Grudi, sise! Pa struk. Ispala joj vreća trugn-trump-tramp.. lupka, nevažno. Odgurne nogom i vidim opet taj prorez želja, dug, sexy, .. ..i ruka zađe.
Njene su već oko mog vrata, spušta ih, želi jaja..
-pokušava raskopčati hlače, ali ne napipava gumb-ciferšlus.. gnječi i kaže, imaš ih, našla sam :) uz smiješak,.. samo da ih izvadim. I dalje ne može, mora pogledati, spustiti pogled. Kleknula je da joj bude lakše. Da, naravno da se ne bunim. Sad joj je sve lakše, vidi gumb, u sekundi uklanja prepreku i dolazi do cilja...
(ostalo nije za dječicu).
-nekoliko minuta kasnije, smeđa, dovikuje, 'a meni malo!!!.. i ja bi, mogu?..' čujem korake i vrata skladišta, evo je. Plava se zakopčava, zadihana, popravlja grudnjak, kosu.. lice rumeno, s osmjehom. Bježi zakopčavajući se, ljuljajući bokovima, trčkara prema kasi.. dok smeđa ostaje na vratima. Ja i dalje stoički podnosim.. i baš mislim, da bi sjeo malo, već mi se noge tresu, umoran. Nemam zraka, trebam čik pauzu.. dok malac s jajcima stoji i hladi se.
Kreće smeđa.. (klik, svjetlo je ugašeno, nije za dječicu-2.).
- nakon još nekoliko porušenih vreća ambalaže, iskobeljamo se iz skladišta. Popravlja frizuru (one nedefinirane boje), dok plava i dalje rumena, na kasi poluotvorenih usana gleda kao da šalje kiss. Kiss je ok, ali ni blizu jezika crvenokose đavolice..
Uzimam kišobran i mašući odlazim, .. bez jaja. Bemti trgovkinje! Već u skoku preko lokve s kišobranom koji me lupka po glavi, jurim doma na WC..

Taj dan, šest puta u trgovinu. Pri tome se čak nisam osjećao toliko glupo koliko izmoreno, veselo.. tako nešto :)) Čitava druga smjena, nakon prve, je prošla kroz skladište pomažući mi oko jaja, pa i praktikantica koja ugl. posprema boce u skladištu. Djetešce, malo, mlado.. ali kako je odbiti, biti sebičan? ..ili sam ipak trebao reći NE? Srećom, u toj trgovini ne rade muškarci.. i žene su ovaj put bile kolegijalne, mada su uobičajeno sebične. Bit će nešto u toj kiši, danu, nešto drugačije od uobičajenog.

- Bogie koluta očima, guta drugi apaurin (što je morao slušati ovu priču..), skeptično odmahuje ali mudro šuti. Zna da je priča, skoro identična njegovoj, bar dio o crvenokosoj (brineti). Zna da je njen tatoo na pravom mjestu i kako su jaja u korijenu priče dovoljan razlog da crvenokosu.
Gdje je njen tatoo? Vidljiv u specifičnom položaju.. a ja znam gdje i piše (srce, nemam znakić) '.. do Ja Ja'
- ..zapravo, nije bilo praktikantice, samo iskusnjare, mesarica kao posljednja (nakon nje sam bio kao spomenuti pingvin, znate kak pingivni čuvaju jaja?) e ta mesarica, cca 130kg žive vage, ima 'malenu' i povremeno dok mi sjecka krmiće intrigantno spomene, da malu treba namiriti, na što ja obično pobjegnem i sjetim se pingvina s jajima ispod koljena...
**