ZIVOT U STIHOVIMA

kak ti naucheni su ti kak ti moji pod navodnicima susedi da otvaram svaki dan u 06.00, no sad kak ti po novom radi veche vibre i kolotechine ljudi u vechernjim satima bumo kasnije pocheli i kasnije zavrshili. no sad ti tzv susjedi ...ma da im nije kak sve na mjestu svaki dan u isto vrijeme mam bi te linchovali a sad kad saznaju da nema vishe vech je sad 06.30 ma znam da che vech biti komentara .pa daj vi ljudi meni recite pa kaj ja postojim sam za njih, kaj nemam ja svoj zivot, pizdeki jedni vidla bih ja njih u svojim cipelama...no fucking way!!!pozdrav 4 now!!!

"Svaki je djelić svet mome narodu.Svaka blistava borova iglica, svako zrno pjeska na riječnome sprudu, svaka maglica u tami.Šume i svaka majušna buba sveti su u mislima moga naroda.Naši mrtvi naikada ne zaborave svoju predivnu zemlju, jer ona je mati crvenog čovjeka.Ona blistava voda što teče brzacima i rijekama nije samo voda, nego krv naših predaka.Žubor vode glas je oca moga oca. Nema mjesta na kojem bi se čulo otvaranje lišča u proljeće ili drhtaj krilca u mušice.Indijanac voli meki zvuk vjetra kad se poigrava površinom močvare i miris povjetarca osvježen podnevnom kišom ili borovinom.Vjetar što je mome djedu dao prvi dah prihvatiti će i njegov posljednji uzdah.Kad bi životinja nestalo, čovjek bi umro od velike usamljenosti duha.Sve je na svijetu povezano.Pljuje li čovjek zemlju, pljuje na sama sebe.Sve je u međusobnoj vezi, kao što je porodica povezana krvlju.Jedno znamo zasigurno,a to će i bijeli čovjek morati jednom shvatiti:naš Bog je isti Bog.On je Bog ljudi i njegova je milost jednaka za crvenog i za bijelog čovjeka.Prljate samo svoj ležaj i jedne čete se noći utopiti u vlastitom izmetu.U svom čete nastojanju plamtheti u ognju Boga koji nas je doveo ovamo i nekom neobjašnjenom nakanom dao vam vlast nad zemljom i crvenim čovjekom.Gdje su guštici?Nema ih više.Gdje je orao? Otišao.Pravom je življenju kraj. Nastupa borba za opstanak!"-----------istina ili laž?-----------

Zaplakah nad tobom kao da mi je prvi puta, Možda kao nisam znala što tebi donosi sutra.Htjedoh krenut prema tebi al" su me zaustavili, poželjeh leći kraj tebe al" mi nisu dopustili.Htjedoh sve ja još milijun puta.Al što možeš Bože, sad sam ja samo putnik bez kaputa.Ja sam sada usamljena duša, lutam izgubljena, kao da sam skrenula s pravoga puta.Već mi kao sve beskonačno traje, upitah kuda?Gdje je mjesto izgubljenih duša?Ah, kao da je prvi puta.Nekad samo lutaš, gluh i slijep kao da se ne nazire kraj.Jednom kada stigneš, osvrni se, zaplači, mahni rukom.Duboko udahni i kreni dalje čuvajući sječanja.....Ah,što nam tek donosi sutra?! EMS

Iako misliš da još nisam tvoja, sjeti se zalaska sunca, naše hotelske sobe,mora.Sjeti se samo da što god radili zajedno, niti je manje niti je više,već blagoslov od samoga Boga.Sjeti se samo koliko smo zajedno prespavali noći,naših šaputanja na jastuku i izrečenih slova.Iako se sad nadaš dok prisječaš se noći, da ćeš vidjeti mene kako ležim gola, volim te, volim te kao Boga!Sjeti se još dragi, tonu toga, jer sjetit ćeš se samo dobroga.Sjeti se da svađa nama je nepoznati pojam, sjeti držanja za ruku i poljupca moga.Kad stojim pred tobom kao da sam zauvijek gola.Takva sam i uvečer dok nas mjesec gleda i ujutro dok se sunce smiješi, sjeti se......ljubavi da sam samo tvoja!