TO A DEAR FRIEND

a di ste ?

Sex nije odgovor.Sex je pitanje."Da" je odgovor!

Takva je moja bol kad me ostavljaš,
ravnodušna bol kao pokret rukom.
 
Jedna je ljubav umrla,jedna ili obje,
a povrijeđenost,pratilica mrtve ljubavi,
već je s druge strane prozora.
 
Nato si ustala i izašla iz sobe.
Ipak je vedro svjetlo ušlo kroz okna.
 
Takva je dakle moja bol kad me ostavljaš
ravnodušna bol kao pokret rukom.
 
 
Karl Venberg
 

Ako vaša kokoš ima gripu,skuhajte joj čaj od kadulje,malo limuna i dajte aspirin.Svakako je utoplite

Loše je ovo veče
kad te imam na pameti
a karta me neće.
 
Na drugoj je strani stola
protivnik jači.
Jači od ljubavi
jači od bola.
 
Zaborav.
 
Igra kreće i ja gubim.
I na kraju on traži tebe.
Tebe koju tajno ljubim.
 
Ulažem u taj crni biser
sa niske nedosanjanih snova.
Ulažem svoji posljednju ljubav.
 
Karte su kao misli,jalove i slabe.
Sve lošije stojim.
Igra se bliži kraju
i ja se bojim.
 
Naravno,
on dobiva uvjek
a meni je žao.
Čini mi se da sam te
ipak,
olako proigrao.
 
 
/nepoznati autor/
 
 
 
 

Zahod je najstrašnije mjesto.
Tamo se i najhrabriji useru...

Ako ste u WC-u ne radite ništa navrat,nanos i na svoju ruku.

Ne budite praznovjerni, to donosi nesreću!

Ludo veselje mojih mladih ljeta
Kao mamurluk,sad mi samo smeta.
Al' ko vino-tuga davnog plača
U mojoj duši biva sve to jača.
Moj put je tmuran.A dane sve gore
Nosi mi burno budućnosti more.
 
Al' mrijeti mi se neće.Još se nedam.
Ja živjet' hoću ,da mislim i stradam.
Med nedaćama,jadima i zlima,
Ja znam da me i naslada ima.
Ponekad opet zanijet ću se skladom,
Nad svojom sanjom zaplakati kradom
I tko zna,neće l' posljednji mi dani
Ljubavlju zadnjom biti obasjani.
 
Puškin

...A ČA ĆE NAMI VIKEND KAD NAN JE SVAKI DAN LIPO...

Znamo što su astronauti!
Ali ,što su gastronauti?

Ako imate tvrdu stolicu,podmetnite jastuk!

Čemu služi Iskrica...?
ISKRICA SLUŽI DA ZAPALI VATRU!

To je prostor  ograđen žičanom ogradom namjenjen šetnji pacijenata psihijatriske bolnice.Kukavičje gnjezdo.
Šetamo i pričamo.Svaki svoju priču na koju se nitko neće osvrnuti.
A kad dodjemo k sebi...osvjestimo se...onda se ispišemo se sa Iskrice...

Ostavih svijeću sa strane i na rubu
otkrita kreveta sjedoh posve tih,
nijem i smrknut,sa zjenom nepomičnom
uprtom u zid.
 
Koliko stajah tako ? Ne znam ; kad me pusti
ta opijenost i užasna bol,
svijeća je izdisala i smješilo se sunce
s balkona mog.
 
Također ne znam,u tim užasnim satima,
ni što sam mislio ni što proživjeh tad:
jedino pamtim da sam plakao i kleo
i u toj noći da sam postao star.
 
Gustave Adolfo Becquer