TI I JA

Ti ispunjavaš moje misli
Dan za danom;
Pozdravljam te u samoći
Van svijeta;
Ti si zagospodarila
Mojim životom i smrću.

Kao sunce na zalasku
Moja duša tebe netremice gleda
Kao jedino oko.
Ti sličiš na uzvišeno nebo,
Ja sličim na beskrajno more.
A između pun mjesec plavi.

Ti si vječito spokojna,
Ja sam bez počinka trajno,
Pa ipak na dalekom horizontu
Mi se stalno srećemo


Tagore

Uredi zapis

01.04.2011. u 16:08   |   Editirano: 01.04.2011. u 16:12   |   Komentari: 2   |   Dodaj komentar

R A J

Bakrorez prevučen zlatom, i u
zlatnom redu, dva tijela ko klupka
zlatasta.

Pobjedničko jedno tijelo koje čuje i jedno
tijelo pobjedničko koje priča u livadi u kojoj
ništa ne govori.

Disanje koje u disanje pretače se i jedno lice
koje podrhtava od njega u livadi u kojoj ne
drhti ništa.

Sjetiti se tužnog vremena

u kome njih dvoje uživahu Vrijeme

i življahu njime ožalošćeni.

U satu zlatnog čavla

u kome je Vrijeme zastalo pred pragom

kao psi lutalice ...


Gabrijela Mistral

Uredi zapis

25.03.2011. u 18:42   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

ČEZNEM DA TI KAŽEM NAJDUBLJE RIJEČI

Čeznem da ti kažem najdublje riječi koje ti imam reći
ali se ne usuđujem, strahujući da bi mi se mogla nasmijati.
Zato se smijem sam sebi i odajem tajnu svoju u šali.
Olako uzimam svoj bol, strahujući da bi mogla ti učiniti.

Čeznem da upotrebim najdragocjenije riječi sto imam za te;
ali se ne usuđujem, strahujući da mi se neće vratiti istom mjerom.
Zato ti dajem ružna imena i hvalim se svojom surovošću.
Zadajem ti bol, bojeći se da nećeš nikada saznati šta je bol.

Čeznem da sjedim nijemo pored tebe, ali bi mi inače srce iskočilo na usta.
Zato brbljam i ćaskam olako, i zatrpavam svoje srce riječima.
Grubo uzimam svoj bol, strahujući da bi mogla ti učiniti.

Čeznem da te ostavim zauvijek, ali se ne usuđujem,
strahujući da bi mogla otkriti moj kukavičluk.
Zato ponosno dižem glavu i dolazim veseo u tvoje u tvoje društvo.
Neprekidne strijele iz tvojih očiju čine da je moj bol vječito svjež.

Rabidrant Tagore

Uredi zapis

24.03.2011. u 21:05   |   Editirano: 24.03.2011. u 21:32   |   Komentari: 3   |   Dodaj komentar

.......

Dan i noć, mojim žilama struji ista bujica života što igra i struji u ritmu svijeta.
To je taj isti život što kroz zemski prah klija radošću u bezbrojnim vlatima trave
i što suklja u šumnim talasima lišća i cvijeća. To je taj isti život što se ljulja u
oceanskoj kolijevci rođenja i smrti, u plimi i oseci. Osjećam da mi je udove uzvisio
taj dodir svjetskog žića. A ponos je moj od živog bila vjekova što ovoga časa igra u mojoj krvi.

Tagore

Uredi zapis

23.03.2011. u 19:07   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

LJUBAVNA PJESMA

Kod tebe lezim u mraku
nalazim mir.
Nitko nije na svijetu
dobar kao mrak i ti.
Vezao sam se s mrakom.
Vezao sam se s tobom.
Da se rastanem s mrakom
rastao bi se s tobom.
Kod tebe lezim u mraku
kao ptica u gnjijezdu.
Vjetar mi raznosi pjesmu.


B. Setterlind

Uredi zapis

22.03.2011. u 18:30   |   Komentari: 2   |   Dodaj komentar

PONOVNI SUSRET

Da li si mogla zaboraviti
da je tvoja ruka nekad u mojoj ležala,
i da se neizmjerna radost
iz tvoje ruke u moju,
s mojih usana na tvoje prelila,
i da je tvoja kosa plava
čitavo jedno kratko proljeće
ogrtač sreće mojoj ljubavi bila,
i da je ovaj svijet, nekada mirisan i raspjevan,
sada siv i umoran,
bez ljubavnih oluja
i nasih malih ludosti?

Zlo koje jedno drugom nanosimo
vrijeme briše i srce zaboravlja;
ali časovi srece ostaju,
njihov je sjaj u nama.

H. Hese

Uredi zapis

21.03.2011. u 18:05   |   Komentari: 2   |   Dodaj komentar

MOJ DOM

Ja domovinu imam; tek u srcu je nosim,
I brda joj i dol;
Gdje raj da ovaj prostrem, uzalud svijet prosim,
I... gutam svoju bol!


I sve što po njoj gazi, po mojem srcu pleše,
Njen rug je i moj rug;
Mom otkinuše biću sve njojzi što uzeše,
I ne vraćaju dug.

Ja nosim boštvo ovo - ko zapis čudotvorni,
Ko žića zadnji dah;
I da mi ono pane pod nokat sverazorni,
Ja past ću utoma.

Ah, ništa više nemam; to sve je što sam spaso,
A spasoh u tom sve,
U čemu vijek mi negda vas srećan sve je glaso
Kroz čarne, mlade sne!

Kroz požar, koji suklja da oprži mi krila,
Ja obraz pronijeh njen;
Na svojem srcu grijem već klonula joj bila
I ljubim njenu sjen.

I kralje iznijeh njene i velike joj bane,
Svih pradjedova prah,
Nepogažene gore i šaren-đulistane
I morske vile dah.

... Ja domovinu imam; tek u grud sam je skrio
I bježat moram svijet;
U vijencu mojih sanja već sve je pogazio,
Al' ovaj nije cvijet.

On vreba, vreba, vreba... a ja je grlim mûkom
Na javi i u snu,
I preplašen se trzam i skrbno pipam rukom:
O, je li jošte tu?!

Slobode koji nema taj o slobodi sanja,
Ah, ponajljepši san;
I moja žedna duša tim sankom joj se klanja
I pozdravlja joj dan.

U osamničkom kutu ja slušam trubu njenu
I krunidbeni pir,
I jedro gdje joj bojno nad šumnu strmi pjenu
U pola mora šir!

Sve cvjetno kopno ovo i veliko joj more
Posvećuje mi grud;
Ko zvijezda sam na kojoj tek njeni dusi zbore,
I... lutam kojekud.

Te kad mi jednom s dušom po svemiru se krene,
Zaorit ću ko grom:
O, gledajte ju divnu, vi zvijezde udivljene,
To moj je, moj je dom!


Silvije Strahimir Krančevic
(1897.)

Uredi zapis

18.03.2011. u 17:18   |   Komentari: 4   |   Dodaj komentar

.....

Dopusti da tvoja ljubav
odjekuje mojim glasom
i spusti se na moju šutnju ..

Dopusti joj neka udje
preko moga srca
u sve moje pokrete ..

Zablistaj svojom ljubavlju
kao zvijezda
u tami moga srca
i učini da zarudi
moje budjenje ..

Učini da izgori
u vatri mojih želja
i poteče u sve snage
moje ljubavi ..

Dopusti mi da ponesem
tvoju ljubav u svoj život
kao što harfa nosi svoju melodiju
i dopusti da ti je vratim na kraju
zajedno s mojim životom ..


Rabindranath Tagore


---------------------------------------------------------------------------
-----

Uredi zapis

17.03.2011. u 17:19   |   Komentari: 2   |   Dodaj komentar

Vrtlar

Nikada ne kažeš riječ koju bi trebalo.
Da te ne bih ocijenio, izmičeš mi na tisuću strana.
Da te ne bih pomiješao s mnogima, stojiš odvojeno.
Poznajem, poznajem lukavstvo tvoje…
nikada ne ideš putem kojim bi trebalo.

Tvoj prohtijev veći je od prohijteva drugih, zato šutiš.
Pritvornom ravnodušnošću ne haješ za moje darove.
Poznajem, poznajem lukavstvo tvoje…
nikada ne uzimaš što bi trebalo.


Tagore

Uredi zapis

16.03.2011. u 18:18   |   Komentari: 15   |   Dodaj komentar

MIRISNI PRDAC

Dražeje koje prdac pretvaraju u miomiris uskoro u prodaji
Zamislite da pojedete bombon, prdnete i prostorijom se raširi miris iz kolekcije Calvina Kleina

Autor: Vera Chernova/Metro Russia



Shutterstock - ilustracija

Jedna ukrajinska tvrtka specijalizirana za proizvodnju parfema tvrdi da je stvorila bombon koji vaš prdac pretvara u miomiris.

Bomboni se proizvode u nekoliko varijanti; od osnovnog „svježe-uredskog" do onih koji stvaraju plinove koji mirišu poput poznatih marki, na primjer, iz kolekcije Calvina Kleina. Nakon što se pojedu, bomboni proizvode, kako ih tvrtka naziva, „izlazne arome" koje su učinkovite i ugodne poput klasičnih osvježivača zraka u prostorijama.

Glasnogovornik tvrtke rekao je za Metro: „Proizvodimo prdac koji miriše na parfem Calvin Klein." Na upit je li i on sam iskušao bombon, odgovorio je: „Ja jedem dražeje s izlaznom aromom 'svježeg ureda'. Princip je isti kao i kod osvježivača prostora. Nećete imati nikakve probavne smetnje, a bombon djeluje oko dva sata."

Tvrtka sada nastoji patentirati proizvod, nakon čega će službeno izaći u javnost i na tržište. Jedna kutija bombona koštat će oko 3,25 dolara. Među aromama su „Sensation", „Clara", „Calvin Klein" i brojne druge. Postoje čak i one koje stvaraju miris palog lišća i sijena, kao i s mirisima mora. Zasad postoji ukupno 36 aroma. Među najzanimljivijjima je miris bijelog zlata iz Ukrajine. Slobodno lajkajte ovog izuzetnog talenta na gitari i Lulek će vam biti zahvalan na svakom danom lajku HVALA SVIMA !!! Odgovori s citatom
---------------------------------------------------------------------------
--

Uredi zapis

15.03.2011. u 17:11   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

PRDAC

Lijepa dikla cjeć ljubavi
Uzdah pusti lijep od zada
Ki za biljeg sve naravi
Povjetarce nosi od smrada.

Jekti i buči strana svaka
Gdi ljuveni grme plami
Jakno silni trijes s oblaka
Kad prdekne živac kami.

Pače od prkna strahoviti
Grom kroz zvijezde puče uzgori:
Van moguća Đova uhiti
Strah da nebo ne razori.

Tu s pristolja svoga uteče
Vas prepaden, blijed u licu,
I vrlinu svu zateče
Vihar pušten kroz guzicu.

U toliki smrad od dima
Sred visocijeh paka strana
Da zaman je bogovima
Primat miris od tamjana.

Pluton isti svome puku
zapanjen u strahu ukaza
Čujuć doći smrad i buku
Pakljenoga po sred jaza.

Mni da jekti u pučini,
Da prestrašna munja sijeva,
I da trešnja rasap čini
Od sve zemlje ku presjeva.

Nu videći pak očito
Da je uzrok od sve sile
Niko drugi istinito,
Nego prdac lijepe vile;

Reče u sebi: Može pako
Vas se isprđet i puknuti
Ali prnut ja ovako
Do vijek vijeka neću čuti.



Andrija Pauli /1697-1783

Uredi zapis

13.03.2011. u 19:18   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

ARAPSKE MUDROSTI

Za razliku od ljudi, psi, kad se najedu, spremni su da prepuste jedan drugome ono što je ostalo.

Prije nego ispustiš strijelu istine, njenu oštricu umoči u med.

Mudrost je stablo koje u srcu raste a na jeziku donosi plodove.

Ono što tvoj neprijatelj ne treba da zna, to nemoj da kažeš ni svom prijatelju.

Ne preziri slabo mladunče, možda je to lav.

Ko hoće da živi u miru, neka ne govori ono što zna i neka ne vjeruje ono što čuje.

Ako imaš mnogo – daj od svog bogatstva; ako imaš malo – daj od svog srca.

Ne posjeduje tvrdica zlato, već zlato tvrdicu.

Jedno korisno iskustvo više vrijedi od svih pravila mudrosti.

Znati istinu i govoriti o njoj je dobro, ali je još bolje znati istinu i pričati o palmama.

Uredi zapis

09.03.2011. u 17:33   |   Komentari: 2   |   Dodaj komentar

STARA MUDROST

S ljubavlju je isto
kao i sa sjenom:
ako za njom trčiš, dostići je nećeš
nikada. No samo joj okreni leđa,
ona će te zauvijek slijediti.


Sirija – nepoznati Arapski pjesnik

Uredi zapis

06.03.2011. u 17:55   |   Komentari: 5   |   Dodaj komentar

NIJE BLUD

Krasna li je kad cvrkuće veselo
dok se u postelji rvemo ludi
stidimo se a ona me grli vrelo
usne mi ispija dok zora rudi
Rekoh joj: O, sudbino, o, dome moj,
u zagrljaju i poljupcu nema bludi


Besar Ibn Burd

Uredi zapis

03.03.2011. u 9:34   |   Komentari: 2   |   Dodaj komentar

PRVA LJUBAV

Odnesi kud hoćeš užareno srce svoje
al' ono se uvjek vraća ljubavi prve tragom
Koliko domova na svijetu zavoli čojvek
al' svagda samo čezne za prvim pragom...

Arapska

Uredi zapis

02.03.2011. u 12:05   |   Editirano: 02.03.2011. u 12:06   |   Komentari: 3   |   Dodaj komentar