hodam kroz zidove

još uvijek je mrzim, mrzit ću je zauvijek, ne dam nikome da mi to oduzme, želim je mrziti vjećno, samo vrijeme to možda može, pokušava, ali mu ne ide, još sam jači, još mrzim, još je vrijeme bespomoćno, znam da ono neće odustati, pitanje je sada, ja ili vrijeme, tko je jači.? tko će prvi odustati, priznati poraz. a gdje je tu ljubav.? tu je negdje, volim osobu koja me voljela, a mrzim osobu koja me sada ne voli. mrzim ju, jer voljeti ju, znači da sam pičkica, slabić, šonjo. a sve to i jesam i sad glumim da ju mrzim, a varam samoga sebe. a možda i ne varam, tko će to znati, nismo imali predmet ljubav u školi. a i da jesmo, ništa ne bih naučio u zadnjoj klupi, gdje smo se samo zajebavali na satu. Ljubav treba uvesti u škole, kao ljubav na selu, a ne vjeronauk. mada vjerujem da nitko ne zna pravu definiciju ljubavi, i nastavnici se u to ne razumiju, svaka ljubav je drugačija, nitko ne zna sve o tome. svaka prava ljubav je samo period između dvije nesretne ljubavi. bit će rata kažu svi, a ja ću umrijeti od ljubavi. bolje od nje, nego od Putina ili bilo kojeg Rusa, Arapa. i da, ovo ne pokušavajte kod kuće, jer mi je jebi vjetar srušio veliku trešnju, tik pred zrelošću. a volim trešnje, volim i nju, sve što volim, sve mi je nestalo, volim puding od čokolade, i njega sam pojeo, volim i sebe, možda treba i ja da odem. evo dolazim mama. nisam dugo spomenuo sise, neću reči da ih volim, da i one ne nestanu. kakav bi to svijet bio bez sisa.?

kaj ja znam, ja bih usmrtio sve male muškarce, mada sam i sam mali. najviše ratova su radili mali iskompleksiran muškarci. dakle dečko braco, ako si mali, nema ti života, ubi se sam, da te ne mora policija ili vojska. Putine, Hitleru, Tomek Kruz, Napoleon, i hrpetina ostalih pikavaca, alergični na svoju malenkost, htjeli su velika NEdjela, da dokažu svoju velićinu. to majke moraju same odmah glavom u lavor i držati je svom budućem velikanu tako dugo, dok se ne nauči ronjati pola sata pod vodom, ako ne nauči, tko ga jebe, dečko braco, imao si izbor. a sad malo podrške ženama iz Afganistana, ne žele izgledati ko vreće krumpira, hrabre su,ali će ih ove zadrte budaletine, sredit,i da na to više ne pomisle. sama će na kraju zahtjevati da ih kamenuju zbog toga. tamo je posebno zlo, veće od maloga Putina. i kaj sam još štel kazati.. ? a da, mrzim zubare, istek registracije na limenom ljubimcu, religije,i politiku. a volem sise, pa još sisa, onda malo sisa i opet puno sisa.. i ovo ne pokušavajte kod kuće, a na ulici, udrite po malim muškićima. svaki je potencionalni Putin.

tog dana sam požurio kući, nosio sam pune vrećice darova za dijete i za svoju ljubljenu. jebem ti Valentinovo.. zagrlio sam dijete na vratima i odmah mu predao poklon, kojem se jako obradovao..potrčao sam prema izabranici srca svog, da i njoj predam dar. uzela ga je kisela lica i rekla suho hvala..shvatio sam da nešto nije u redu..nevoljko mi je promrmljala, da odlazi, da nas ostavlja, da me ne voli..meni se srušio sav svijet, dijete se veselo igralo sa poklonom, ništa ne shvaćajući..ona je obukla kaput, otišla bez pozdrava, ostavivši punu sobu upitnika..tupo sam gledao u prazno, u dijete, u zatvorena vrata, u sobu koja je izgubila smisao..jebem ti Valentinovo..iznenada je u kući zahladilo.. pa zašto, zbog ćega, šta sam skrivio..svašta sam pomišljao, pa pogriješio sam tu, pa ovdje, a jadan nisam znao, da nisam nigdje pogriješio, osim u njenom izboru..najveća bol je došla, kad je uzela sina, kad je uzela moj život, a ostavila mi ljušturu, živi leš..jebem ti Valentinovo.. godine su prolazile, sjećanja su blijedila, ostala je neka gorčina, koja nikad neće proći, neka pitanja, koja nikad neće dobiti odgovore, odgovore koje znam i sam, samo ako poželim..danima sam stajao kraj prozora, buljeći u daljinu, u daljinu u kojoj ću vidjet, kako drži mog sina za malenu rućicu i trče k meni, da opet budemo zajedno..bojao sam se maknut s prozora, da slućajno ne prođu. zamaglilo se staklo, sjećanja, živ sam, ali kao da nisam..kako više nekome vjerovati, kako više nekog voljeti..? jebem ti Valentinovo. ovo mi nekako ne liči na mene, ovo ne može biti pravedan kraj..svi završeci priče moraju imat sretan kraj, dobro mora pobijediti zlo.. tako sam i ja nju namamio u stupicu, neka dođe po alimentaciju za maloga..zavezao sam je, silovao, mučio, izgladnjivao, nasipavao tekućinu u nju pomoću lijevka (točera), puštao joj Nove Fosile, Gustafe,Olivera i ostala sranja, gađao pikado strelicama, šutao je, nacrtao brkove, pišao po njoj, gasio cigarete po tijelu, i na kraju joj vrućim željezom ispisao na trbuhu, THE END.. nebu mene nitko jebal.. jebem ti Valentinovo i njega ću ubit. i ovo ne pokušavajte kod kuće, ja jesam i nije mi se svidjelo.

kažu vjernici da kad umreš, ideš gore na nebo a meni je to bedastoća. neba nema, ne možeš ići nema gore. to je sve svemir, gdje nema gore, dolje, ima samo lijevo ili desno. a to jadni pisci biblije nisu mogli znati nekad davno, lupetali su bez veze, neuki i blesavi. bog bi im to rekao da su ga stvarno vidjeli, ne bi jadan Mojsije danima klesao u potaji božje zapovijedi, dao bi mu to isprintano u boji sa najvećim fontom i pozlaćeno. a možda je bog tada bio neuk i znao samo klesati po kamenu.??? onda to nije pravi bog, nego neki kamenorezac iz kamelona. Mojsije, priznaj istinu. na žalost vjrenika i popova. što nauka više napreduje, to sve im ne drži vodu, ne mogu stalno palit i užigat naučnike, istinu. svemir je veliki, na privid mirno mjesto, ali stalno se nešto dešava, vrti, sudara, explodira, i ništa nije vjećno. religija je opijum za mase, da se imaju ćemu nadati kad im je loše, a popovima to odgovara, da straše narod i da slušaju što oni žele. ako nema neba, nema ni pakla, pakao je bio na zemlji, kada su popovi palili se živo, koliko je jadnih žena skončalo na lomači, kao vještice, i pametni ljudi koji nisu prihvačali blebetanje popova. kako je samo bog izbacio Evu iz raja, i zaprijetio, u mukama ćeš rađati djecu idite i množite se, u prijevodu jebite se.¸Eva je kriva što je jadnog Adama nagovorila da zagrize jabuku, inaće to gospodin Adam ne bi sam uradio, bojao se mame i boga. a zla Eva je svemu kriva. otuda i stoljećima ugnjetavanje žena, krive ste žene i šutite, ne tražite prava za pravnopravnost, jer ste od boga prokazane, i zato patite ili tražite boga da smanji doživljaj sa vama.neka i gospodin Adam malo preuzme krivicu, bi, ali se boji mame. zlatni delišes mu se svidio, ali je kukavica, da bude pravo muško i obrani svoju lošiju polovicu. zemlja se i dalje vrti oko sunca, mjesec oko zemlje, sunce i mi oko naše galaksije, naša galaksija oko crne rupe koja sve ždere, osim jabuke. idi Evo i jebi se. i ovo ne pokušavajte kod kuće, ako je vaša bolja polovica, prevazišla svoj grijeh, preveliki grijeh. oprostite svojoj ženi što je žena, a kad zatreba udrite.. neka se zna tko je muško.? a ove budaletine što kamenuju svoje žene za svaki kurac, treba im odrezati to malo sramote.

ide mi na kurac civilizacija, čovječanstvo će uništiti civilizacija..u francuskoj se donosi zakon, di je kažnjivo ako ženu napastuješ riječima, jer to boli isto kao i djela..kako neku kuju može boljeti, kad joj kažem da je jebezovni komad i da bih je rado jebavao..jebem im mater, pa moje je da zviždim, pipkam guze, dobacujem za ženama, majkama, trudnicama, starletama, tinejđericama, umirovljenicama, da ih snubim i ne sramim se to pokazati..i žene vole čuti da su poželjne. ta to je zdravi muški nagon za parenjem i produženjem vrste..ako nam i to uzmu, onda neka nam odrežu i kurac, ća će nam onda to med nogami..pomiluješ dijete ili mu daš slatkiš, odmah si pedofil, a nekad su roditelji davali djecu unaprijed velikašima da im budu na usluzi, baš za sve..crkva je jebavala malene, a ja im sad ne smijem dati slatkiš.. ne smiješ lupiti dijete onako za šalu, već te tuže i oduzimaju dijete, a mene su mlatili kaj nije bilo normalno i meni je to bilo normalno..bore se protiv klimatskog zatopljenja, pa jeba vam ja mater, volim kad je toplo, a ne hladno, marš zima, treba još više zagrijat planet, meni je i ovako uvik hladno. a kad mi je hladno ni kurac ne stoji kako treba, tko će produžit vrstu na zimi osim pingvina, koji mi onako uz put izgledaju smiješni, tromasti i blesavi, kome u prirodi oni trebaju..šta bi bilo da nema pingvina, više ribe za sve nas..doli pingvini..sve te bezvezne vrste jedu našu hranu, koliko riba nam samo pojede morska psina, kit ubojica, i kako onda neš pucat u to i dinamitom gađat. to je borba za opstanak..
žele sačuvati prirodu, ma tko jebe prirodu, neka se priroda sama čuva, nego gdi ću pišat i srat nego u svakom žbunu i kukuruzu, trgat zelenilo i sve ostalo..neka se zelenilo samo oporavi, dovoljno je jako ili neka izumre.
žele sačuvati životinjske vrste..sačuvaj ih kurac, leteća gamad sere po nama, pikaju nas, piju nam krv, jedu našu hranu, manje će je biti za nas, a i same ih ne smijemo pojesti jer su zaštićeni..di ćeš štititi srndača kad je on meni fini, radi mi štetu u polju, a ja ga ne smijem upucati, ali ga lovačko društvo dozvoli upucati strancima ili dođe županijski moćNIK i upuca ga dok mu ga dodvornici doguraju pred nišan puške..ne smijem loviti ribu, pa je onda oni izlove mrežama i dinamitom. sve šta se ne zna i ne more braniti treba crknuti, to je zakon evolucije, nisam to ja izmislio..čovjek je na vrhu hranidbenog lanca i treba sve pobit, pojebat, užgat i uništit..
jaka stvar sačuvati 50 bjelih lavova, 100 čudnovatih kljunaša, prugastu gusjenicu, avu karabatić i nekoliko kišnih glista na sušnom području..di neš ubiti zmiju, krokodila, grizlija, lava, morskog pasa, kad je njihov nagon da tebe ubije i pojede.tko ih jebe kaj su danas slabiji od čovjeka sa puškom i dinamitom..to je tijek evolucije, zvijeri se nisu prilagodile i čovik kao superiorniji mora to sve gaziti, upucati i satrti..čemu služi umiljata koala, blesava je i neka izumre, boli mene đoko za koale.živili ljudi, sisati ljudi..nekad su dinosauri sve izjeli i posrali svojim ogromnim govnetima, pa su došli do svoga kraja, tako će i čovik, samo glupan može željeti zaustaviti to..čovik kao gazda mora sve to ubijat, gazit, tu se ubraja i šutanje malih umiljatih maca..čovjeku isto prijeti kraj i to će se dogoditi, poslije će opet nastat neka nova vrsta i biti samo goli kurčev kamen i prašina, sve to tako mora biti.. zato vratite nam sise, zviždanje, štipanje i pipkanje za guzu u gužvama i prolazu. osjećam se ugroženo, a kad sam ugrožen reagirat ću kao i svaka ugrožena vrsta, sise čuvajte me se..I ovo ne pokušavajte kod kuće, ne znam zašto.?
..

ima jedna mlada žena, mjesecima je išla u crnini na groblje. a bila je pička i pol, ma i više od toga. znao sam da za nekim žaluje, ali crnina joj je dobro stajala, baš kao što je i meni moj dobro stajao kad bih je vidio. zaljubio sam se u tu ženu u crnom, jest da sam u duši darker, ali bila mi je onako napeta..slijedio sam je, kad je došla do jednog neuglednog groba, koji je imao samo jadan križ i ništa više..tu je zastala, plakala i nešto mrmljala..mene je uzbudilo to kako ona plače i trese sisama i guzom, danima sam je ponovo slijedio i drkao na njen plač i tugu..jednog dana sam se zanio drkajući na njen plač, kad me prene lopata od grobara po glavi..opaučio me da sam zvijezde vidio po danu..ubrzo su dotrčali drugi grobari i počeli me ganjat..teško mi je bilo trčat sa spuštenim hlačama, ali sam im nekako pobjegao.. poslije toga se više nisam usudio ić na groblje, moj sexualni život je na nuli, uzbuđuje me samo groblje i plač..nikako si doma to ne mogu simulirati, kaj da si napravim vlastito groblje..možda to nije loša ideja, moram nešto poduzeti, ne mogu više bez drkanja na groblju..pričaju mi kolege neka probam jebat, da je to jedan poseban doživljaj, jedan viši nivo drkanja, ali nije meni do toga, više se na svjetu drka nego jebe, da je bolje jebat, bilo bi obratno..nebu mene niko jebal, a ne bum ni ja nikoga..možda opet odem do groblja, grobari su pijanci, možda su već umrli od alkohola, a novi grobari me ne poznaju..samo šta je sa ženom u crnini, čeka li me još, plače li za nekog drugog..ne bi bilo ok. ja sam zbog nje plakao, ok i zbog lopate, ali sam plakao..neka uđe u zapisNIK da je ovaj NIK bludNIK plakao.. i cvo ne pokušavajte kod kuće. ako nemate svoje groblje, barem groblje auta, ako ne ljudi. i još vam želim reči, da mrzim velike životinje, Slona, Krokodajla, Nosoroga nosonju i voden konja. to treba sve poubijati, može priroda i bez njih, meni nebi falili, a ni onima koje su te zvijeri popapali. i još mrzim Putina i Ruse, Putin je Milošević, Rusi su Srbi, a Rvatska je Ukrajina, i kome nije kaj jasno.???

kaj ja znam, nikad nisam bio ružan, pa bih volio na tren biti ružan, da vidim kako je tim ružnim ljudima..kažu da je ružno biti ružan..možda samo preuveličavaju, meni ne smeta to što su ružni, ružni..no neka sam ja lijep, ja to zaslužujem..kaj ja znam, nikad nisam bio siromašan, pa bih volio na tren biti siromašan, da vidim kako je tim siromašnim ljudima..kažu da je ružno biti siromašan i gladan..pa neka jedu kolače ako nemaju kruha, i kaj će im opće kruh, ja puretinu, svinjetinu i sve ostalo jedem bez kruha, kruh deblja, a samo im još to treba, da budu gladni i debeli..mislim to bi bilo smiješno za vidit..no neka sam ja bogat i sit, jer ja to zaslužujem..kaj ja znam, nikad nisam bio star i nemoćan, kažu da je ružno biti star i nemoćan..samo ime starac mi nije baš nešto, mladić mi se više svidja..starci smrde i smetaju, neka sam ja mlad i vižljast, jer ja to zaslužujem..kaj ja znam, kažu da je ružno imat malog, mlohavog i tankog. to ne bih htio probat, neka ja imam debelog, tvrdog i dugačkog, jer ja to zaslužujem..kaj ja znam, kažu ljudi da je ljepo živit u Americi, Finskoj, e jeb ga, ja ne živim tamo jer to ne zaslužujem, baš kao ni ostala rvatska stoka sa mnom.. kažu da je naša zemlja najljepša, al to kažu bedaci koji nisu vidjeli ništa više od toga, kažu da smo mi izabrani narod, da imamo majku božju rvatsku, da smo najbolji, najljepši, svašta oni kažu, ali sve što kažu, lažu, baš kao i ja..mi smo stoka i govna..da imalo više i bolje zaslužujemo, imali bi to..zato šutimo tu gdi jesmo, jer i za tu gdje jesmo nismo..a moglo je bolje. i ovo ne pokušavajte kod kuće, kod kuće navijam za Ukrajince. mrzim čelavog, ružnog, samoživog idiota Putina onako ružan i kepecast, treba poći u vjećna lovišta. većinom su Rusi ružni ljudi, ružan im je jezik, ružna im je klima, siromaštvo je sveprisutno, a Putin govno. ruske sise su ok, pomozimo Ruskinjama i dirajmo im sise.neka to bude invazija europe, na ruske sise .Haug, ja sam govorio.

kad sam bio mali kao špekula, moj tatica me htio obućiti za život koji me čeka, kad porastem. rastao sam ja tako kao travica, visibaba, stidljiva ljubićica, mala ptićica, malo lane, pdv-e na hranu, mali zeko, drek na kiši, bakino dignuto tijesto. koji je najveći neprijatelj ljudi, pitao me moj mudri tatica.? ne znam tatice, možda Godzila, dinosaurus, lav, mravi.?? ne sine, najstrašniji neprijatelj su žene,. to je opaka vrrsta, koja hoda zemljom, može muškarce dovesti do ludila i smrti, a najčešće ih učini alkoholičarima. i onda nebuš pil.?? nabroji mi sine dijelove pičke,?? ne znam tatice, od čega se sastoji pička, meni je pička, pička. krenula je obuka, ja sam gutao sve što mi tatica kaže, jer on nikada ne laže. nikad sine ne misli da ugodiš ženama, jer njima se ne može ugoditi, neka ih samo boli glava, to najbolje znaju, čim zinu lažu. u sexu budi samoživ, jer ako nije svršila, problem je u njoj, a ne u tebi, istovremeno ste počeli, neka se sama malo potrudi. i bi tako, prošle su godine, moj tatica je davno prdeknuo, ja sam blesav kao i prije, i dalje ne znam sve dijelove pičke, žene me rasturaju kao da nikad nisam ništa znao o njima, i sad ih želim, ali i mrzim. pušite kurac žene, ali ne uživajte u tome. i bog vas je iz raja istjerao, tjeram vas i ja, to znači da sam za vas bog, nedostižan i da, još jednom pušite kurac. ne zanimaju me vaši dijelovi pičke, neka vam bude, neka vam se usmrde te vaše vađajne, neka vas glava boli non stop, pravi muškarci vas preziru i ne trebate nam. pokušala je moja mamica da mi drugačije objasni ulogu žene u svjetskoj revoluciji i vezi sa muškarcima. ali ja kao muški muškarac, vjerovao sam svome tatici. uvijek je govorio, sine, sve su žene kurve, samo moja mama nije, ali i ona je žena. i ovo ne pokušavajte kod kuće, jer svaka kuća, neku ženu ima, da nam ogadi život svima,. ali sise još volim, ponudite ih molim. i znam da sam nešto zaboravio, a da, gori mi vatra i zavjese u kuhinji, ali ja ne marim, za sve
te stvari,, neka gori, sve treba užgati. netko u daljini plače, boli me kurac za to, to nisam ja, ako je muški muškarac, tko ga jebe, muškarci ne plaču, šta ima plakati, ponudit ću ga sa Konzumovim krafnama, na akciji, uzmeš 6 platiš 8. a u međuvremenu požar mi se proširio na dnevnu sobu, boli me kurac, ja sam na wc-u, serem, kakam, istovarujem se, požar još nije došao do mene. baš je dobro kad se istovariš i dobro usereš.

kao mali sam bio siromašan. jako me to boljelo..majka je kući dovela novog tatu, bio je mlad ko rosa u podne, a lijep da ga nijedna rajnglica ne bi poljepšala, i nije me volio. čuo sam po noći kako joj govori neka me se riješi, da će me on prodat ciganima. cijelu noć sam plakao i ujutro molio majku neka me ostavi..veliko te volim mama, želim biti sa tobom, ne daj me majkoooo..majka je bila u nedoumici, a ja u kuhinji. kad je izašla iz nedoumice, već me je poočim odveo..otrgao sam mu se iz ruku i pobjegao u šumu..sjeo sam na jedan panj i gorko plakao, plakao bih ja i slatko, ali zbog siromaštva nismo imali za šećer.. odjednom je naišao iskidani kanap i sjeo kraj mene na panj i isto zaplakao..njega je netko otkinuo od majke špage i oca užeta. plakasmo tako u duetu, kad naiđe komad izrezanog kupusa i odmah mu se svidi naše plakanje u duetu, te nam se pridruži. sad je već naše plakanje bilo lijepo za čut u troglasju. ubrzo se tu stvori čitav orkestar sa violinama i pratnja je bila fenomenalna. obilazili su nas estradni manageri, nudeći ugovore, laži, trice i kućine..nismo se obazirali na njih, samo smo plakali i plakali. plači, plačipičko plači, zaboravi laži njene, u vinu utopit ću tugu, i umrijeti zbog te žene. i ovo ne pokušavajte kod kuće i ne vjerujte glasinama, da sam općio sa drvećem, u ovom slučaju divljim kestenom, mi smo samo prijatelji, nema ništa među nama.
ako i bude nekada nešto, prvi ćete saznati.

sjećam se kad sam kupovao svog prvog roba, kako sam naivan bio u tome...samo sam uzeo katalog robova i gledao što ima na sniženju, želio sam kupiti što jeftinije, na akciji i što bolje.. kupio sam prvog koji nije imao veliki kurac, i bio je donekle uhranjen, ja ga bogami hraniti neću, koliko izdrži bez hrane, to bolje za njega, sve je na njemu.. nisam znao kakovo ime da mu dam..pitam ja njega, kako se zove, on kaže nešto kao mecucuncungangkvva..đubre jedno robovsko, kakvo ti je to ime, jebem ti narod s takvim imenima, i nisi drugo nego za roblje..stvarno sam bio u dilemi kakvo ime da mu dam.. Marko, Ivan, Tomislav, Krunoslav, Eustahije, Zvonko, Mihaell, Pero, Dragutin, Mišo, Zdravko, Hrvoje, Srboje, Makedonije, Milenko, Dušan, Borislav, Dalibor, Neven, Gigi govedina, Lukrecijo, Henrik, Larsen, Heraklo, Aristotel, Adolf, Kevin, Ken, Ben ten, spužva bob skockani, gospon klještić, robić, robetina, robonja, robinjo, retardinjo..dugo bih još tako mislio, da nisam čuo komešanje u špajzu..to su došli svemirci opet u špajzu po bakin pekmez..uvatio sam jednoga od njih sa rukama u pekmezu i pitao kako se zove..ovaj mi na tećnom Grčkom kaže da se zove. Dmitrosbutrosputros..uzmem rukavice za šamaranje robova, ošamarim roba i zaurlam na njega..evo ti govno robinjasto i Alien ima normalnije ime od tebe..sad ću ubit boga u tebi, ili ću te prozvati, Ivo gljivo, rit pišljivo, glavu vežeš, rit natežeš, narod kradeš, samo to znadeš..rob zaplače, ne masters, ne gospodaru, samo me nemojte tako zvati..tucite me i zovite kako želite, samo to ne, ne zaslužujem to..ma zaslužuješ ti kurac moj, odvalim mu šljagu, naguram praznu bateriju, i bocu od Coca.Cole 2 l. u guzicu, dvije čačkalice u nos, viljušku u oko, let lampu u uho i nadjenem mu ime Campi..jebem mu mater, to mi je prvo palo na pamet, poslije mamine sarme koju sam taj čas poželio..i ovo ne pokušavajte kod kuće, kod kuće se samo sise cijene, sve ostalo je bez cijene. onako uzput, prodajem Brener, ali ne jeftino, nego skupo i pozdravio bih ovom prlikom sve koji me poznaju i one koji me ne poznaju, za ostale mi se jebe. od sutra me zovite Valentin, ali sretni Valentin, zaljubljen do ušiju, a ušesa velićine suncobrana.

da li se itko od vas Iskričara ikad zapita, šta bi bilo da na vlast dođu Islamisti i Talibani. kao što su na vlasti u svim Arapskim zemljama. Iskrica je gomila rastavljenih, raskalašenih osoba, ono što se kod Islamista kažnjava, kamenovanjem, sakaćenjem i užganjem.. tamo nije dozvoljeno ništa, a kažnjava sve, neka se ženama u neprilici otkrije koji dio tijela, odmah je kažnjavaju kamenovanjem, preljubnice isto. sex prije braka, očijukanje. tamo žena ima tijelo, ali to tijelo nije njezino, muškarac je vlasnik toga tijela. ono što je kod nas normalno, kod njih je najveći grijeh. vlast je u rukama muškaraca, koji su spremni biti ljudi bombe, jer ih tamo gore čeka 75 djevica. te djevice su jako na cijeni i na Iskrici ih nema. na Iskrici je Sodoma i Gomora. i zato uživajte u toj raskalašenoj sredini, dok još žene ne hodaju kao vreće krumpira ili cementa, a na iskrici budu samo vjerske teme. muškarci svi moraju nositi bradurine, u kojima se nastanilo cijelo malo životinjsko carstvo. zato se sjetimo tih jadnih žena, neka i one jednoga dana dođu na Iskricu i uživaju kao i mi. i ovo ne pokušavajte kod kuće. kod kuće mačka mijauče. Valentinovo dolazi, a ja sam opet bez nje, možda je tako i bolje, daljine su ponekad spas.

na vikinšku olimpijadu sam došao u pratnji svog roba. nosio me 1974 km, 234 metara i 16 centimetra. na leđima..jeste da je negodovao, ali nije to ništa, šta bič ne bi mogao dovesti u red. prijavio sam ga u svim borilačkim vještinama.. malo se požalio, da je umoran od nošenja i da mu treba odmora..no poslije razgovora sa bičem, shvatio je da i nije tako jako umoran..ja sam se opustio uz mladu vikinšku curu, koju je moj rob morao oteti..na sve pljačke i razbojstva sam tjerao njega, ja sam uvik ostao čist pred pravdom, koje nije ni bilo..ali zlu ne trebalo..dok sam ja zadovoljavao, bijelo puteno tijelo nevine vikinške fukare, roba sam natjerao da vježba i da bude spreman..nosio je kamenu gromadu od 236 kg. gore dolje sa brda na brdp.. moram se pohvalit da je pobijedio u svim disciplinama. pali su kao od šale, Karl viking, OLaf Swensson, Leif Ekiksson, Erik Eriksson, Gunar Guikson, Sigmund Sigurdsson, Bjorn Raumsson, Bunar Bunarsson, Pizdek Pizdinsson, Crvenobradi i ostale riđobrade đukele. sve ih je nasekirao..svi su me pitali, jel to najjači rob u obitelji. reko sam da je najstariji rob najjači, ali nije mogao doći jer ga je mama prebila, pa sam zajahao najmlađeg i najslabijeg, da se mali kali.. nahranio sam ga, pokupio medalje i novac.. dao sam mu za nagradu pola dana odmora, štrucu kruha, malo sirove riže, pivu u koju sam se ispljuvao i popišao, pripustio ga k ovci da zadovolji svoje porive.. gledao me ko boga zahvalno, a nemrem si pomoći, kad sam tako nježne duše, to je valjda na pretke barbare.. tek onda sam ga zajahao i krenusmo na olimpijadu mongolskih budalaša u Ulanbator..e to je već druga priča, ispričat ću vam je uz zveket biča.. i ovo ne pokušavajte kod kuće, ako niste zagriženi fan sisa.. i odat ću vam jednu tajnu, volim sise. otkrit ću vam jednu tajnu, Nikola Kopernk mi je još davno rekao, čuj Jole, kada gledaš zvijezde na nebu, moraš znati, da je velika većina zvijezda ustvari cijela galaksija, a izgleda kao jedna zvijezda, nisam mu to onda povjerovao, pa sam ga prijavio crkvi, koja je to uspješno liječila. tako i vi postupite, ako čujete da netko bogohuli, odmah ga prijavite da ga naša crkva užge i raskomada.

Zanimljivo je kako svugdje na svijetu, sjever bude uvijek bogatiji, pametniji, od juga. Ali i to ima jednu iznimku, a to je sjeverna koreja, koja je izuzetak. Kim jon sun u prijevodu, čuj ne laj, se pobrinuo za taj izuzetak, i njemu treba jebat mater i sve doma, to je iskompleksirani, onizak, debeli idiot, ružan i zao, jedan od mnogih koje je svijet već vidio. I ti ćeš popušiti Kime jedne zime.? Imamo sjevernu ameriku, pametniju i bogatiju od južne amerike, sjeverna europa, u odnosu na južnu europu, sjeverna afrika, radišnija je od južne afrike. sjever hrvatske, bogatiji i kulturniji od južne hrvatske. Jug je sinonim za zaostalost, glupost i lijenost. U redu je, južnjaci imaju vše sunca i ne moraju toliko raditi, da bi preživjeli zimu koje ni nemaju. Južnjaci puste mozak na pašu i jebe im se. Tako sam i ja spavao kod sebe sa bivšom, na sjevernoj strani kreveta, a ona na južnoj, ona blesava, ja pametan, ja radišan, ona, jebe joj se. Zašto je tome tako.?? Znači, treba se maniti juga, a opet, meni je jug lijep, dobar, volim sunce i vrućinu. Možda su mi južnjaci isprali mozak, možda me drogiraju i žele da budem na njihovoj strani, a tko ne bi poželio da ja budem uz njega.?? To samo ona nije shvatila. Sada je južnije i tužnije, neka je jebe jug, gospon ili drug. I ovo ne pokušavajte kod kuće, ili se držite sjevernog zida kuće, a maštajte o južnom. A i prognoza je, da će zahladiti poslije južine. Za to vrijeme, evo vam muzika iz studia B, budi se istok i zapad, budi se sjever i jug, koraci tutnje u napad, naprijed uz druga je drug. Tako pjevaju oni južnije, a mi sjevernije jodlamo uz slovensku polku, polkaholičari.

Volim kuhanu juhu od ljudske kose, dlaka ispod pazuha, stražnjice, stidnice i leđa. nemaš ti divote od toga, punu žlicu kose strpaš u usta i žvačeš, fino, fino, ali to nema veze sa ovime što kasnije pišam.?? uputih se ja tako u šumu krasti drva..zamahnem, lupim sjekirom nekoliko tisuću puta, po hrastu, boru, smreki, jeli grabu lipi, kestenu, drenu, agaciji, bukvi, jasenu, srušim drva za dva šlepera i jedan traktor, nazovimo ga Ferguson, sjednem da odmorim..uto začuh glas..drvosječo, baš si naočit vako gol do pasa..ko to sere kvake, pitam ja i ugledam djevojku snježno bijele puti, duge, crne kose, sise kipuća petica, skladnog tijela i bokova i prekrasnih dugih nogu..bradavice su joj se nadimale, dok je govorila mekim glasom, koji je pozivao na blud. koja si pak ti sad mala..? ja sam Snežana, stanujem u šumi sa sedam patuljaka..hmm, jel te jebu ti patuljci Snežano.. da moćni drvosječo, jebu me, ne mogu bez sexa, bolje itko nego nitko..joj meni joj, jadna ti,pa ti onda nisi vidila pravu čunu..malena pocrveni, pa i nisam kaže ona..izvadim ga ja nako velikoga, ogromnoga, kvrgavog, prljavog i sapetog..mala u čudu gledi, pojavio joj se onaj pohotni pogled.. prvo ga je ogledavala, obilazila oko njega, malo vonja, kaže ona, onda ga je sramežljivo dotakla, poljubila, a onda je podivljala. i šta sam moga, mora sam je jebavat, jednom, pa još jednom, i opet jednom, pa onda još jednom i tako nekoliko puta još jednom..Snežani se vratila boja, hihotala se kao luda, ostala je ležat oblivena mojom svršotinom, a ja onemoćao, natrpam 10 metara drva na svoja široka pleća i zaputim se svome domu..tamo me je čekala vjerna ženica sa devetoro gladnih usta..reči ću ženi da sam umoran, da me boli glava, ne mogu više danas jebavat, Snežana mi je ukrala snagu, danas će je sigurno bolit glava kad patuljci pokažu želju za sex..hihi, a neki kažu da je život u gradu lijep..nema šume do šume. kako me dojme ti dokumentarci na tv-u, kako one crnkinje u Africi, nose pet metara drva na plećima, 20 karnistri vode u rukama, i veliki ćun na glavi, blizance umotane u tigrovu kožu iznad sise,a nogama tjera i šuta Hijene, a kraj nje ide lijena bitanga, crnčuga, praznih ruku i prazne glave, ništa ne misli, da se ne ozlijedi, i ja bih takovu ženu.? crnca si je rezervirala moja bivša, nije bolje ni zaslužila, a ja jesam, ali nisam.? i znate već, ovo ne pokušavajte kod kuće.

pahulje meke, pahuljice bijele, lagano su sjele. sve je bijelo, grad i selo..neka druga djeca trče ulicom i uživaju u bijelini snijega..pogledom ih pratim, moj sin nije među njima, mada je sve puno njegovih prijatelja..u kući je toplo, a meni oko srca hladno..volio bih da je vani među ovom djecom, sa svojim prijateljima,volio bih da me gađa grudvama snijega..volio bih da ga vučem saonicama po putu.. da se zajedno smijemo mojim budalaštinama, koje radim samo za njega, da ga nasmijem. da mu grijem one malene ručice, da mu radim grude, čarobne grudve kojima će me uvik pogoditi. možda se razljutim pa na sanjke stavim snjegovića, sinovu kapu i šal.. pa ću da ga vučem po ovoj bjelini i budem sretan, jer vućem svoje dijete i sa njim sam..kada se dovoljno istrčim i promrznem, pitat ću snjegovića na sanjkama, da li želi da uđemo u toplu kuću i ugrijemo se..ući ćemo u kuću, znam da će se rastopiti kao i moja mašta o tome da je to moje dijete..kad zatvorim oči, sve je moguće. ako je to cijena, neću nikad više otvoriti oči..eto ipak sam pokušao da budemo zajedno..a snijeg i dalje pada..moj nos je stisnut na prozor, dječji smijeh se razliježe ulicom, samo u meni nešto vrišti, nečujno.. čudim se da je još uvijek nečujni vrisak.. izaći ću van na snijeg i vrištat ću na glas.. možda ugledam male tragove stopala u snijegu, možda su to baš njegovi tragovi, koje čuvam u sebi.. možda će ipak doći, neću se maknuti sa prozora da mi ne promakne, ne bih si to oprostio..moram gledati u daljinu, čini mi se da dolazi.. i neka mi nitko ne govori, da je sad odrastao, da su prošle godine, da će doći velik, on je maleni otišao i maleni će se vratiti.. nisam imao veliko dijete, ne lažite me.. i ovo ne pokušavajte kod kuće, jer kod kuće ne pada snijeg.