hodam kroz zidove

jutros sam se probudio iz sedmog pokušaja, i baš taj sedmi put je jako boljelo..užasna bol koja se proteže od Varaždina do Koprivnice,pod blagim kutom sa osječajem gađenja. užasnulo me saznanje da sam se probudio sutra..i da sam dan ispred svih vas.vidim katastrofu i ne mogu vas obavjestiti, a niti želim. zalutao sam negdje između svojih želja i maštanja..ne javljajte mi se vi željni novaca, nikome ne govorim brojeve lotta od sutra. ovo mi se dešava sa nekom zadaćom..još samo da toliko ne boli.jedino što me veseli, je činjenica da sam sutra ljepši i da više ne visim na iskrici,sutra imam komada i to pravoga,sa prekrasnim sisama..samo neka se to sutra ustabili. jer sutra me više nema.

šetam tako ulicom, i vidim malu mačkicu kako izgubljeno mijauče.mala slatka mica, kao snijeg bijela, prekrasna..odjednom čujem moje zločesto ja kako mi govori. šutni je habi, ubi boga u njoj,vidiš kako napasno cvili, pa ti si opak tip. uto mi se javi moje dobro ja, nemoj habi, ti si pristojan dečko i ne bi valjda malu macu, tako.zbunjen i zatecen ne znam što sada,taj trenutak moje slabosti iskoristi zločesto ja sa sve agresivnijim napadom.daj ne jebi habi, tko si ti, pičkica..opali je u guzicu, šutni je preko ulice,gazi to cvilidretasto stvorenje.dok sam se dvojio koga da poslušam naleti leteči tanjur roza boje.mislim smiješna boja, ali nisam ga ja farbao..iz letjelice izađe čudnovata spodoba i šutne macu preko svih krovova, i veselo zaskvici.ja u čudu, em mi žao kaj ju nisam ja, em mi žao male mace..nasmiješn alien prođe kraj mene, pogladi me po kosi i kaže, tko prvi maci njegova guzica. i ode on u vražju mater.još sam dugo ostao na ulici češkajuci se po glavi..a tko zna gdje je mala maca završila, negdje u pizdi materini.::::

hvala konobaru ne pijem, jel mogu malo da sjedim sa svojom tugom. ma nabijem tebe i tvoju tugu na kurac, ili nešto naruči, ili mi se nosi iz lokala. konobaru, govorite ružne riječi, molim vas nemojte više. ne ponašate se lijepo..ova nelijepa priča se mogla dogoditi i nije morala, uglavnom pazite da vam djeca završe školu.ovo je edukativna crtica iz života, a život je kurva.no ipak ne mrzite zbog toga život. ja sam upravo sa njim postigao kompromis.tek da znate, nije karaktera čvrsta.

jutros sam se probudio nekako okomito na dužinu puta širina. to me nije zadovoljilo pa sam se probudio još jednom i to kao gondoljer. da ne izazivam sudbinu prihvatio sam to stojički u jednoj ruci, druga mi je bila zauzeta..?nije čudno što sam se probudio, jer to je inaće normalno,osim ako nisi mrtav, ali kao gondoljer..? to je opaka šala sudbine, ali sudbina se ne bira i krenem ja u kuhinju na doručak..kad tamo punašna ženica i brdo klinaca, svi u jedan glas, jutro tatice.počeškam se malo poglavi, inaće se češkam po jajima, ali sad nije bila prilika za jaja.pa jebem ti miša, još sinoć nisam bio oženjen, a sad imam debelu Berthu i čopor dječurlije..ali tko sam ja da idem viljuškom na sudbinu..prihvatim ih kao svoje, poljubim ženicu i bezbroj musavaca. za to mi je trebalo pola sata, inaće režem satove na polovice.na sitnije kriške mi se mrve. izađem zbunjen van,kad oko mene sve sama brda i snijeg.gdje da sad vozim gondolu i prehranim pola hrvatske u mojoj  kolibici. sa zbunjenom facom vratim se u bajtu,steram sve u kurac i odem spavati.. ovo ne pokušavajte kod kuće..                
 

a vani jesen..
i još volim malu beštiju, dragu srcu mom.

e. moja duda, nisam ja za tebe imao muda.vozala si me kao maloga majmuna, dok mi nisi nogu spičila, sa najboljim frendom.. ne nisam bio ljubomoran, možda samo malo, malkice.ma oči bi ti iskopao, kosu počupao,brkove obrijao, nokte ofarbao u razne boje i sakrio kremu za celulit..osjećao sam se kao Urkel sa svojim tregerima, jadno i izigrano.to što je njemu poslije izgorio auto u garaži iz čista mira, je slucajnost i ja nemam ništa sa tim, to što si ti našla mrtvu mačku u pećnici, reš pečenu,nisam ja kriv.pas ti je i onako bio star i bolestan i vjerojatno se sam objesio na granu iznad pseće kućice.mlađa sestra ti je prolazila ispred moje kuće i vjetar joj je digao betonski crijep točno na glavu, pa dešava se to i za mirnog dana.brat je igrao sa mnom nogomet i ja sam ga slućajno onako nehotice ritnuo,jedno25 puta gdje sam stigao, ali to je bilou žaru borbe. mama ti je pekla mast u kotlu i moja lopta je slućajno pala i pošpricala je vruća mast, onako opasno, a tata ti je bio pijandura i umjesto pive je popio tekućinu za špricanje bilja.kad ne pazi kaj pije..a ako mi samo riječ kažeš da sam ja kriv za požar vaše kuće, kad sam naložio vatru nasred dnevne sobe.mislim sve je to nesreća i slućajnost, to se moglo i meni desiti, ali nije..ne nikako nisam bio ljubomoran.još uvijek vrijedi, duda, ak me zoveš, bil bum tvoj, o samo tvoj.. btw. postao sam tako brz da mogu sam sa sobom igrati tenis..jedino sam mogu uzvratiti svoj servis, tko to još to može..

dok budete ovo čitali, ja ću vec biti mrtav. no bilo je ovako, da ne bih više kako.oduvijek sam volio debele raspuštenice, koje su mogle biti mršave ili idealne težine.majka mi je stalno nabijala na nos sudbinu mojeg razvratnog oca, kojemu su te bestidnice došle glave..a moja susjeda prekrasni rascvjetali anđeo, sa gnusnim masnim i odurnim mužem, mi je bila trn u oku..danima sam kroz musavo staklo pratio njen prekrasan stas i pohotno vježbao desnicu ruku, sumanuto bacajući drkicu za drkicom.da je ona jadna samo znala koliko sam je ja puta ševio u svojim mislima, sigurno bi se smilovala i dala mi barem jednom svoj ružicasti pupoljak na raspolaganje.i kao što stara mongolska poslovica kaže, nikad ne drkaj na susjedu iza živice, ako ne vidiš gdje je debela svinja od muža. tako sam ja smetnuo sa uma tu staru i nadasve mudru poslovicu i gnjusoba me uhvatila na djelu. nisam mogao pobjeci sa spuštenim hlacama, osim toga i sjekira mi je opasno visila nad glavom.pokušao sam odglumiti ludaka pred bijesnim trolom,kao slucajno mi spale gače, a pimpek mi stalno skače. on je meni udario rimu,sasjeckat ću te pred zimu..mrak, crnilo,zavjesa se spušta, nema više tužnog klauna,ne pitajte me za kraj, neugodno mi je o tome govoriti,pogotovo ako si mrtav i raskoljene glave u smjeru istok-zapad jedno cirka, oko 15 cm. a dubine, a moglo bi biti da sad ne lažem, lakat i pol ali muški lakat i pol.ženski je nešto manji i nije predmet ovog razgovora, ali vrijedno ga je spomenuti. no možda se svojim najdražima javim sa onog svjeta.nadam se da ima bežićni prijenos informacija.novi sam ovdje gorei sve mi je još novo.dali ovdje ima simpa bon za kupit. napomena, ovo ne pokušavajte kod kuće,,

 svako jutro se ustajem u 4h.obučem balegarske čizme i krenem u staju čistiti kravlju balegu..miris svježeg izmeta opija mi nosnice širom otvorene. poslije toga odem pomusti 4 krave i 3 koze.  volim raditi na svojoj farmi, mada mi neki prigovaraju da me je bivša napustila jer sam imao nešto sa svojim ofcama. ali to su samo priče,ljudi su zli, ljudi su zlobni, i ne volim ljude. pa ljudi varaju žene sa drugim ženama, a ne sa ofcama..kad nahranim još svojih 15 prasica koje su viskoko bređe i vole me najviše na svijetu. toliko se vesele kada uđem u tor da veselo onjkaju i rokču.. ovo pišem da bih privukao neku mladu zgodnu, i sisatu djevojku da mi se pridruži na farmi i da osnujemo obitelj. a ne da meni ljudi nadjevaju gluposti da opštim sa životinjama..molio bih dragu i milu curu da mi se javi na pvt ili blog.  krenimo u život zajedno..

jos malo.

 sjedim tako prepun snažnih emocija i buljim u jednu točku..buljim ja u nju, bulji ona u mene..da smanjim tenzije, ja prvi probijem led i kažem.. hej točko, ja sam habucibe..hej habucibe, ja sam točka, drago mi je.. jel ti to mene ljubiš,kad me milo glediš.. ma napuši se kurca točko jedna nijedna, i nastavim buljiti u drugu točku sa istim emocijama. pozdrav svima koji me znaju, a i koji me se srame, a poseban pozdrav mojoj mrziteljici RED4, malen je korak između ljubavi i mržnje. koračaj malim koracima ka velikom cilju..

 samo ona nije djevica, a meni je to jako važno..što uraditi..?

al naša ljubav zar ne, nikad neće proć. za me si lijepa još ko u dane prvih susreta,iz tvojih očiju plamti isti žar...tako bih pjevao nekoj dragoj osobi da je imam, ali ne poznam dragu osobu, niti ona poznaje mene..zato ja i Chris Rea pjevamo the road to hell. veli mi jedna teta na iskrici da ćemo hodati ako budem sa njom jeo žbuku.. jel se ona to sprda sa mnom, ili u žbuki ima nešto hranjivoga..ne želim kritizirati ničije prehrambene navike, ali žbuka..???

baš mi je fora pisati ove bzzzzzzz, bzzzzz.. razvalio sam spiku sa tišinom i čorim. bzzzzzzzzz. spavam, što i vama želim.. hodajte na prstima i kuckajte tiho po tastaturi.. bzzzzzzz...

jutros  sam   se probudio, ili  je  to  bio  netko drugi, nema  veze. uglavnom  pogledam  se  u  ogledalo i umalo  nisam   pao u  nesvijest.. dobio  sam  boricu smijalicu.. nevjerica, strah, zebnja. pa   od koga sam  dobio. pokušavam  se sjetiti  sa kim  sam  se  sve juće  družio.. tko  ima  bore, a  sad  ih  nema.. kako li  sam  samo  to  pokupio..a  već  sam  prije  čitao  da tko  dobije  bore, da  je  to  teška bolest  i  da  umireš u  najstrašnijim  mukama  dugo  godina.. ništa   idem sve  koje  znam  nazvati  da  nađem  vlasnika  i  da se riješim  toga zla..ili  ima  kakva  čudotvorna kremica. ima  li  tko  iskustva   sa borama..molim savjet da  ne  brinem,, hvata  me  panika. jesam li  ih  dobio  na  pvt..? neka  mi  se  više  stari  ne  javljaju.

to su riječi koje su mi se urezale u pamćenje, a znao sam ih plačući govoriti kada bi me majka ili otac plašili da će me prodati.bili smo samo jedne nule u barakama, među ostalim velikim nulama..otac pijanac, majka sve samo ne majka, a nas djece čopor, koji je stalno rastao i smanjivao se..čim je roditeljima ponestalo novaca,prodali bi jedno od braće ili sestara.. zato sam se trudio biti najbolji i raditi što više da me zadnjega prodaju. užasno sam se plašio jednoga stričeka i jedne tete kada bi došli svojom limuzinom do naših baraka..poslije toga sam uvijek čuo plač djece i osjetio veliki strah. nisam tada zna gdje nestaju naši maleni, ne znam ni danas..onda sam bio maleni i blesav, danas  sam veliki i blesav..ne znam, rekla mi onda majka, da sam odrastao i preživio samo zahvaljujući tome što je prodala moju braću i seke. i da su oni bili zločesti i da ih je zato prodala..a ja sam ih znao i znam da nisu bili zločesti.. ali vjerovao sam majci.. majci se uvijek vjeruje.??? kaj sam htio reći sa ovim, ne znam ni sam, možda da mi se ne sviđa kako slaven belupo igra zatvoreni nogomet