sandking's vault

Ako i postoji život na drugim planetima u svemiru onda mora da je Zemlja njihov pakao. ;-)

Ako imaš dečka pa nisi zaručena. Ako si zaručena, nisi udana. Ako si udana, nisi mrtva. Ako si mrtva..hm....pa lako te iskopamo. ;-)

Kako dozrije ljubav?
(tri kratke skice)

Brzo, munjevito
poput sunca koje se pretvara u novu
i brzo umire
dok slika još nije ni stigla
do promatrača

Sa zadrškom
nakon dugih dana berbe
izgaženog grožđa
ozeblih nogu
i ljepljivog soka između prstiju
zavrije tako u mraku
u podrumu noći
bez promatrača

Nakon dugog, dugog čekanja
strpljivih dana, tjedana, godina
prijateljevanja
bezbrojnih nijemih žrtava
suviše spora
za promatrača

Romantika i ljubav mi se sada čine tako daleke i nedostupne stvari.
U praznini koja me okružuje utopila se moja muza a baš me je opet,
neki dan, pozdravila u prolazu...

Dante je imao svoju Beatrice, Petrarca je imao Lauru a ja sam imao
nju...bila je dosta mlađa od mene ali je u mnogim stvarima djelovala,
starije, sigurnije. Bila je lijepa. Prelijepa. Možda nije imala takvo
tijelo ali pred njezinim licem bi i Monica Belucci mogla ponizno kleknuti.
Zašto sad spominjem Monicu? Možda zbog toga kaj ona liči na nju,
samo je životnija, normalnija, čarobnija. Otkad sam je upoznao znao
sam da je to ona, muza. Sreli smo se mnogo puta, ona je imala svoje
vizije, ja sam uživao gledajući nju, tu i tamo smo pričali, ponekad
zaplesali ali nikad nisam odlučio preći crtu...

Ona je tražila svoje snove, ja sam pisao pjesme. Trilogiju o njoj.
Iako nisu najbolje te pjesme su mi posebno drage. Prvu od njih
sam joj i poslao na čestitki za jedno ludo Valentinovo. Trčao sam
na autobus i zaboravio sam se potpisati. Puno, puno kasnije
upitao sam je da li je primila razglednicu s pjesmom. Nasmijala
se, posegnula u torbu, pokazala mi je i rekla da ju uvijek nosi
sa sobom. Ili sam sve to samo sanjao?

I ona je pisala pjesme. Kao klinka se zaljubila u lokalnog ljepotana
prazne glave i sročila je mnoge riječi u čast njemu. Kada je tupavi
praznoglavac konačno vidio, ali vjerujem da su mu prije drugi rekli,
kakav se to biser sjaji pokraj njega i on je posegnuo za njim.
Pričaju ljudi da ga nitko nikada nije tako dobro oprao riječima kao
ona tada. Osjećao se kao mali plastični aviončić što ga je neki
klinac bacio s Empire State Buildinga u spomen na King Konga.
Nikada joj se više nije obratio. Mala je tupanu rekla tupan i
bacila svoje pjesme.

Često mi je bila u snovima, u maštanjima. Kada bih doživio neki
neuspjeh ili razočaranje uvijek se u maštanja došetala ona,
premotala mi je rane, na prstima donijela trag melema i razbistrila
mi glavu. Dugo poslije nakon što joj se izgubio svaki trag ona
je dolazila, pomagala ili smo samo uživali zajedno. Moja vječita
inspiracija i snaga.

Prestala je dolaziti jednog dana kada sam ja pomislio da sam
u pravom životu upoznao pravu ženu. Nije se ljutila, samo je
nestala iz snova, iz maštanja...

Ovaj tjedan mi se opet vratila u jedan od kratkih dnevnih snova
koji traju samo klimaj glave. Razveselio sam joj se ali sam
istovremeno bio i jako tužan.

Danas su put kojim je dolazila potopili događaji. Dovršavam flašu
vina i lagano prstima klizim po tipkovnici. Buran dan. Ne opijam
se zbog događaja i nemam običaj u alkoholu utapati zle duhove.
Samo ne želim da se noćas vrati. Znam da sam kriv. Puno
sam loših crta s lakoćom prelazio a jedinu pravu nisam se usudio preći.

"Život je stari kučkin sin" reče pjesnik koji je rekao i onu "i ne bih
svakoj pjesme pisao, da sam znao, da postojiš..."

- Čuj stari moj - Medo će - ovdje piše da je sperma kvalitetnija
ako češće prazniš rezervoare. To je meni i prije bilo čist logički
pa sam održavao kvalitetu svog sjemena.

Medo je pogledao djecu koja su trčkarala po parku. Njegova dva
dječaka i jedna djevojčica stvarno su bila prekrasna djeca. Pametna,
lijepa, znali su se ponašati, bili su neobuzdani, veseli ali i odgovorni,
koliko to djeca od 2. 4. i 5. godina mogu biti.

- I znaš kaj si sad mislim? Šteta je da ovako kvalitetno sjeme propada
i da ga bacam umotano u sterilni kondom. Moje je sjeme stvoreno
za nježne uvale u kojima se kriju dobra jajašca. Moji dečki su
nabildani, spremni na sve, ti će preživjeti 10 puta neprijateljskije
uvjete od drugih spermijića. Plodni, neplodni dani, to njih ne jebe.
Oni hiberniraju, umrtve sve tjelesne funkcije i samo im vršak repića
budno treperi i čeka. Čim se u blizini nađe kakvo zgodno jajašce oni
se bude iz hibernacije, u trenu oživljavaju i poniru glavom prema
opni koju treba probiti. Ne bih se začudio da jajašce samo strgne
svoju opnu kad vidi svevremenskog specijalca kako napada i kako
troši zadnje sekunde svog spermijskog života da bi ispunio svoju
zadaću. Da takvi su oni. Moji maleni.

Uzdahnuo je Medo, oči su mu se zacaklice.

Znao sam o čemu razmišlja. Nisu samo mali specijalci vanvremenski.
I Medo je izvan ovog vremena: dobar, pošten, inteligentan, talentiran.
Samo sudbina ga nije mazila, udarala ga, gušila ali on je iz borbe s
njom izlazio jači i jači i jači...Da je više takvih kao on svijet bi bio
puno ljepše mjesto za život.

- Znaš, trebao bih ja još malo posaditi to svoje sjeme - nadovezao se
Medo na moja razmišljanja - koliko je dobrih žena dopustilo da ih
napumpaju idioti, genetsko smeće. Kaj bi falilo da sam Elizabetu
oprašio ja a ne onaj degenerični idiot na proteinima koji misli da je
žena vreća za boksanje?! Je da se Beti trudi oko djeteta ali Macanovi
geni ga vuku na tamnu stranu. Mogla je i dalje biti samohrana majka ali
bi barem imala dijete s genima od kojih drhte svi zlodusi tamne strane.

U mislima je Medo krenuo u sjetvu.

"...stands for optical face character recognition."

Tako bi počeo neki znanstveni tekst o toj temi. Kojoj temi?
Pa prepoznavanje karaktera pomoću lica neke osobe. Već se
dižu dežurni buntovnici i nevjernici ali ja sam tijekom godina
marljivo gleda i pamtio i sada već na osnovi nečijeg izgleda
mogu zaključiti kakva je to osoba. Čitanje lica je nešto slično
čitanju kineskih ili japanskih znakova: ima jako puno znakova
ali već s nekoliko stotina osnovnih znakova možete pročitati
dosta toga. Neke osobe ne mogu pročitati jer znakovi od
kojih je sastavljeno njihovo lice još mi nisu poznati. Neke osobe
su čitljive na prvi pogled, kao da su na jumbo plakatu velikim
slovima ispisale svoj karakter.

Kako mi je uvijek interesantnije bilo promatrati žene tako
znam najviše znakova koji se nalaze na njihovim licima. Muška
lica-knjige nisu mi bili previše interesantni.

Jedan od prvih znakova koji sam naučio je bila karakteristična
gornja usna u kombinaciji s očima koja je govorila da je to
lice jako veliki snob. Poslije sam naučio da taj znak govori i
da je ta osoba sklona podcijenjivanju, omalovažavanju i preziranju
drugih ljudi.

Imate li sliku neke nepoznate osobe ili bi o nekome željeli
saznati više? Pošaljite mi tu sliku a ja ću vam pokušati reći
što piše na njezinom (ili njegovom, ali kao što rekoh
tu znam manje znakova) licu.

Predao sam zahtjev za otvaranje kluba pa se nadam da će
biti odobren.

U dućanu u koji idem po gablec oko mi je privukla jedna
sasvim prosječna plavuša s fantastičnim dekolteom. Na radnoj
kuti je uvijek nehajno raskopčala dva-tri gumba taman dovoljno
da se bujne i prekrasne obline pokažu u svoj svojoj raskoši.
Iako nisam obožavatelj sendviča i jogurta ipak sam si barem
nekoliko puta tjedno priuštio užitak i odmor za oči usred
napornog posla. Ona je zacijelo toga bila svjesna jer tu i tamo
bi se sagnula kada i nije trebalo i otkrila nešto više, pustila
grudi da se zatalasaju...ima jedna pjesma od Bajage u kojoj
lijepo kaže: "nosila je grudi ko odlikovanja". E, to je to...


Uživanje u prirodnim ljepotama i bezazleni flertovi bili su sve
do čega smo stigli prije nego što je nestala iz dućana.


Osoblje se počelo izmenjivati na dnevnoj bazi i svaki put je
bila neka druga cura za frižiderom, na kasi...Sada su se
malo ustabilile i opet imaju jedna, dvije s dekolteom. Primjetio
sam da se i šefica zna razbacati i pokazati svoje čari. Iako
nijedna od njih nije kao "odlikovana" ipak još uvijek radije dođem
po gablec u dućan umjesto da idem "na žlicu" gdje radi stara
teta u borosanama. Život čine male lijepe stvari. ;-)

Sigurno često poželite da se vratite u neku prošlu točku u vremenu?!
I da znate ono što sada znate. I da imate mogućnosti da krenete
drugim putem. Mislite li da bi stvari bile bolje, da ne bi ponavljali
iste greške i da bi imali koristi od onoga što sada znate. Ostavimo
sad po strani kladionice, loto i ostale igre ne sreću gdje bi se
sjećanje iz budućnosti moglo jako dobro iskoristiti.

Da li bi išli upoznati neku osobu koju ste kasnije prekasno upoznali?

Uhvatili bi propuštenu priliku za kojom sada žalite?

Bježali bi na drugi kraj svijeta od jedne osobe?

Ili bi išli upoznati nekoga tko će tek kasnije postati slavan? Hm..a možda
onda s vama ne bi postao slavan? ;-)

Ili vam ljubav nije bitna pa bi se posvetili poslovnim planovima i pokrenuli
pravi posao u pravo vrijeme?

Ja znam što bih ja. Kad bi se vratio zamolio bi da mi izbrišu sjećanje jer
se ne bih želio lišiti osjećaja kad prvi put iskušavaš neke stvari ili
upoznaješ neke ljude. Prije povratka zamolio bih 'prijevoznika' da mi
da vremena da si napišem knjižicu sa savjetima, ništa konkretno,
nešto poput mudrih izreka (mojih), općenitih promišljana i tek pokoji
zakukuljeni i zamumuljeni savjet kao argument više za odluke na
raskršćima na kojima sam skretao u prošlosti.

Najvažnija stvar zbog koje bih se želio vratiti u prošle dane je osjećaj
života: kada sam sve što mi se događalo osjećao 100 puta intenzivnije
nego danas. Osjećao sam povezanost sa svijetom, osjetila su mi
bila puno osjetljivija, bio sam ranjiviji ali i jači.

Sada sam nekako oguglao. Malo (da ne kažem ništa) toga me može
potresti, manje mi je stalo do stvari, svijet mi je sve ravniji i ravniji.
A možda je to genetski ugrađena anomalija koja je ugrađena u čovjeka
da lakše podnese smrt. Negdje tamo kad dođe čas za nju svijet će biti
potpuno ravan i neće biti smisla dalje živjeti jer neće biti brda na koje
se treba popeti ili doline u koju bi se čovjek spustio?!