mam_ocale

e šteta... baš mi je žao...

nije misterij pisanja u očima
vlasnika...
to se samo sjeta pretače u preteču - sreću...

korakom sanjalice podsjećam se.
gusto je vrijeme i smrdi na gore.
nije nikakav misterij da su tajne
utjeha - svatko potrebuje jednu.
ma ni zrak nije na prodaju!

shodno shrvanoj ženi, žustro shvaćam
žalovanje, žaljenje i mnoge još,
mnoge aliteracije...

anyone missed me? :)))

 
Nedodirljive sile svijest siluju...
Nisam tražila uvredljive boje ni rustikalne povike
nit' uzgajah srce da ga zvijezde miluju!
 
Bludničim sažaljivo nad vlastitom siluetom 
pritom ne nudeći prodike.
Ne volim kontemplirati nad osobnom piruetom*.
 
Pripazim ponekad na huktanje strasti
pa ustuknem... pa se nadam jer
sto i sto zvijezda još će pasti!
 
 
 
*pirueta: pren. neočekivani preokret, iznenadna promjena
 
 

 
"Naravno,
samo nemoj
buditi demone."
 
Škripave suze
ožiljke linjaju
neujednačeno.
 
Divljam uz hormone.
Indiferentno
misli tinjaju...
 
 

 
biblijski potop
krijesnice u zelenoj luči.
koprcanje bestjelesja
nudi pjesmu o sfingi.
mirno vjetar oprašuje priču o minotauru...
dah, dva i zatišje grli.
hrli
taktilnost kože u neraskidivi spoj.

 
"Pošto japanke?"- upitah upitno.
Nasmiješih se nasmješljivo.
Pogleda me
          pogledljivo,
odgovori nejasno
te zaignorira ignorizirajuće ignorljivo.
 
"Gospodine!"- viknuh uzvikljivo.
(.....)
"GOSPODINE!"- viknuh uzvikljivije.
(.....)
"GOSPODINE (pokazah srednji srednjak)!"
"Hvala Vam!"- odriješih odrješito
i
odjebah objebito.
 
 
 

 
Lijepo bi bilo na jedan dan
predati afinitete srca drugačijim vrstama
pjesni.
Ogoljeo, povodljiv mozak
bijesni... 
 
Psujem te preglasno- Podsjećaš na prošlost---
trn što treba ostavljat' se pozadi...
Ovo žiće oživljuje krnju poemu-
mi korijen smo,
mi smo nomadi!  
 
Dvodimenzionalno-kafanski sročen stih
mas(a)k(r)iran da mogu stati pred njih:
           krvnike lažne,
           anđele neutažne,
           ljubavi grube,
                     posmrtne trube.    
 
 

 
portret nazubljenog perfekta
sramežljivo krnje vrijeme
neumorno neukusna loza
i tri stolice neupitno plastične.
jedna prazna.
 
bijela lica uspijevaju žmirkati.
osvjetljenje zumirajuće pilji u stol-
zagledali se žablji krakovi
u slineća usta.
 
 

 
Ni više ni manje- zahrđala tri
stupnja.
Nevoljko bira
maske za večeras; panika,
pomutnja.
 
Odlučna, bijela, tragikomična, no
smjela
napukla, odoljiva, nezačinjena...,
umoljiva,
 
upadljiva,
unadljiva,
 
kao gitara gitana- neodoljiva...
kao sa njim- prepolovljiva.
 
 

 
duša bez ljubavi stisnuta u šaku?
svijet dočaran u najgorem mraku?
--------------------
poligamni umovi ugnojeni u svijesti?
um uzgajan tek da se omrijesti?
--------------------
konstanta uznesena do prihvaćanja?
pozornost usmjerena do odvraćanja?
--------------------
duhovi u ormarima, pakao il' raj? 
fetalno ili fatalno, početak ili kraj?
 
 
 

 
Korom od kruha pomazana sjećanja.
Sumnja da moguće je preko neljubavi gol i bos
i gola
i bosa.
Sumnjam da moguće vrijeme je okruniti matematikom
 plusa
i minusa.
 
Pulsiraju zgrušana krvca .
 
Sačuvani zagrljajem veličine galaksije
misli lutaju mitološki.
Um nastao pogledom u oko žene sa zmijama mjesto kose
ponire u nesigurnost stiha...
 
Elementi na bojišnici-
kopni san budućnosti
kraj kamina prošlosti.
 

 
Petak- raj za moralizatore
u tijesnim zadimljenim zakutcima kafanskih podija.
 
Sve je počelo poredbama,
izvrtila su se slova u kaosu smisla,
obukla sam kaput za pijenje,
krenula sam u vrevu gdje gradske zidine pucaju
pod jaucima iscufanih zaposlenih faca
koje samo nekoliko sati dijeli
od metamorfoze u vrsne enologe.
 
Večer mučeničkih pridjeva,
i silovane neandertalske pjesni.
 
Izmicanje vinskim mušicama nudi smiraj.
 
 

 
Možda će Cesariću desiti se ljubav.
Možda, no njoj neće-
u tercinama nema sonetne sreće.
 
Napisala je mnoge stvari.
Po nebu je prolila zemljane boje
u nijansama paranoje.
 
Ispisala je stvarnu bajku;
ljubav je kao igla bez oštroga vrha
tjera na pitanje "koja je svrha?"...
 
Možda će Cesariću desiti se ljubav.
Možda, no njoj neće-
u tercinama nema sonetne sreće.
 
 

 
miris mora u drvenoj vazi,
sramežljiv Merlot, odgovarajuća čaša.
sitni motivi kao uzbuna na snazi:
podne, crikva, zvono, maša.
 
kao pradjedova cjelov, vjetar stiže
kao dah života, grabi, grli, grije;
svakim korakom kao da je bliže
spomenu što dosad čvršći bio nije.
 
slike poput oda vremešnoj kući
raspjevaju se svakim ljetom
i srce smije od sreće pući
vječnost skladajući na tom mjestu svetom.