mam_ocale

 
oblutak leži ko mrtav jauk
ko krik
ko
nauk
 
luzer u slengu ko
otpijena fraza
ko
cesta poslije mraza
 
naučene pjesme
cvrč cvrč
cvrčkaju
ko misli ove
po nesanici
što
prčkaju
 
....
i mnogo još
mnogo toga
ko
psovka
ko
šamar
od boga
 
 

 
 
dobrovoljno  skitam prema i premda...
kao u panove svirale,
moji bolni jauci stižu iz nižih i viših dubina
hedonizma,
iz vapaja za bakanalijama
što će se pamtiti...
 
pričat ću Satirima priče,
mamiti ih lažnim istinama
sanjajući svevremensku neumiruću
oštricu
bogova pod bijelim,
vratom
tvojim...
 
Pan's pipes Also known as the syrinex is the earliest example of a graduated series of open-pipes, with a very obvious resemblance to a flute stop

 
Dimnu zavjesu dignuh suptilno
mišljah na te, ko' uijek, umilno.
Obožavah palucanjem jezika okus 2006., borovnice,
gujave ekstatične albume/ slikovnice;
spomen na usijale galve
kad ispijasmo kalež slave.
 
Troših vid kao cigarrettu
motreći dimove u zraku gdje se pletu.
Gmazovi smo, mili,
a dimovlje ovo tek zrak pili...
 
Trgnu me zviždaj; pogled - propadalište;
zaživje kraj čina pod papirnatom ložom.
U dimnoj zavjesi psihologiziralo se probavilište
gmaza u potrazi za novom kožom.
 
9.5.2007.

 
Nasred opečenog horizonta stah
pružena poput kazaljki zidnoga sata
     Ti plaćaš kavu
                    ja nas opskrbljujem otrovima
 
Simbolički poredak skuplja konkretni gnjev
           Kasna popodnevni sat
kada se biju razum i ponos
     sram u gustoj predavaoni
     strah svud naokolo
Čut ćemo se kad zamre
nevoljkost momentalna pod apsidama jetkim
     kad stihotvorje zatuli
     pa se pusti i opusti i pusti i opet
     opusti
 
Mili javi se
Pismom ovoga puta daj zlatu svome otkucaj
Svrati
po staklu kao da ideš
netaknutu ženu kao da diraš
kao pisac kao poeta kao žedan kao pripadajući
     budi neobičan kao ja
     kad ne umijem izraziti se
     budi rijedak i otkrivljiv
     pitak
     bijel i opipljiv
                                 kao da jošte vidiš
     kako nasred opečenog horizonta
     stajah pružena
 
 

 
Graciozno se vozi auto
autostradom Nekud-Nekud.
"Siempre drito"- rekosmo izgubljenima.
Serpentine pjevaju strano, kristalno
jasno kroz karamelizirano nebo-
leti se 140km/h.
*************Vjetrom lomim vlažan zraK*************
Ništa nije nemoguće sa osmijehom na licu!
Na putu do Nekud izbjegli smo prvu liticu...
 
 
 

 
uz zvuke čađava srca
poeziju sam ti plakala
stihovala umirući na notnim crtama
liječila dlanove na smiraju sunca
 
od stranih zemalja sva sam ti natekla
bubrim sad od shrvanosti
sva se dajem otrovima
što tvoje ime bacaju pred svinje
 
i
još
mnogo
toga
i
još
mnogo
toga