pjesmuljci

Kiša..iako ju volim,danas mi je odvratna!Zadnji dan godišnjeg,kasno ustala,nisam stigla malca u vrtić odvest...sve naopako...još me i najdraža frendica nazvala da mi kaže da me šefica treba da danas dođem raditi,pa da mi javi da ugasim mob.Eeeeeee,to je prava frendica...Bračna situacija je nalik na brodolom,samo što tonemo milimetar po milimetar..voda je negdje do struka,i mislim da ne osjećam noge..hahahaha...a morki psi znani kao komšije vire iza zavjesa i promatraju razvoj situacije,dok mi se smješkaju u facu želeći dobar dan,želeći me pitati kako sam..ali ko ih jebe,ne družim se s njima...kažem im dobar dan a u biti pomislim odjebi od mene i ne pitaj me kako sam i šta radim i gdje sam pa me na viđaju...dvolične budale...Znam,i sama sam takva ponekad,ali nek se javi onaj tko nije barem jednom u životu bio dvoličan...iako ne smatram to nekom svojom dvoličnošću,jer,niti se družim s njima niti vodim brigu o tome ko s kim i ko koga i ko kome dolazi,što se ne može reći za njih...samo sam pristojna,onako kako me mama naučila...pozdravi ćerko susjede,nikad ne znaš kad će ti zatrebati...No, majka je isto priča za sebe...Ma,ne,ne pozdravljam iz straha da će mi jednom zatrebati,nego is čiste pristojnosti..Srećom,još ne čitaju misli,pa ne znaju kako sam u biti vrlo nepristojna dok im sa lažnim smješkom želim dobar dan...Ne volim dobrosusjedske odnose,ne volim susjede,ne volim zabadala...

...više te ne volim...
kad se vraćaš nisam budna...
ne gorim...
gasne naša zvijezda čudna...
lažna,srebrna stvar...
...šta sam uradila...
kakva tužna humoreska...
gradila,ispod gradova od pjeska...
...dubok bezdan bez dna...

Htjela sam razgovarati sinoć s njim,o braku,o nama,o budućnosti o onome što nas čeka...o tome kuda ide ovaj brak...onako otvoreno o svemu,kao dvoje odraslih i razumnih ljudi..no,dobro,barem je jedno od nas razumno i kuži da sve ide u kurac...započela razgovor i nakon 15 minuta odustala...došla u napast da mu kažem sve,ali mali vražićak na ramenu mi je rekao da još nije vrijeme za to i da pričekam još malo...a on ne kuži po kurca...dobro,možda je i bolje tako...žao mi je zbog puno stvari,ali zbog trenutne situacije neću žaliti nikada...iako je on poprilično nesigurno ustvrdio da me još uvijek voli i da se tu ima još šta za spasiti i popraviti,ja sam se teškom mukom suzdržala da mu ne stresem sva sranja u facu i da mu konačno kažem da je bilo dosta maltretiranja i gnjavaže,jer više ga ne volim,nije mi stalo do njega,ljigav mi je...doduše i rekla sam mu to sve,samo na malo bolji način i ne s tako puno grubih riječi,ma u biti rekla sam mu većinu toga što me jebe...čak i da ne osjećam više skoro ništa prema njemu,čak i da mi je teško živjeti s njim,jer kao u braku smo,a u biti smo cimeri...ma rekla sam mu sve,a on ne odustaje...rekla sam mu da mi nije ni muž ni prijatelj ni ljubavnik,rekla sam mu da mi je kao buraz,cimer,netko tko jede i spava samnom pod istim krovom...rekla sam mu...ali mu nisam rekla ono najbitnije...nisam imala hrabrosti i snage...

nestajem...i osjećam da gubim snagu...
...nestajem...
na ime ne odazivam se...
nestajem...
i ne vjerujem više mraku...
nestajem
....

Na današnji dan prepun isfuranosti i klišeja,želim vam svima da si nađete ljubav svog života,čisto zato da vam ne bude bolje nego meni...jer svaka ta beskrajna ljubav nakon nekog vremena preraste u naviku,mržnju,neljubav...zato vam želim da si nađete nekoga koga ćete voljeti i tko će vas voljeti,čisto zato da bi se nakon par godina isto tako kao što ste se voljeli,istinski zamrzite...jebote,šta napravi brak jednoj lijepoj ljubavnoj priči...

...vidjeh ženu,kao liru,u rukama muškarca koji na njoj ne zna svirati,te mu ona nudi nevesele melodije...
Dakle,veličina je bitna,ali ne i presudna...uzmimo primjer dobro obdarenog muškarca,ali ono stvarno ga ima,i sočan i fin i velik i tvrd...stoji on tako ispred mene i mlati tom kitom,kao raspoložen je za neku akciju...a ja znam da slijedi još jedan fijasko,dosada,monotonija...i bi tako,hahahahaha,da ne idem u detalje,popiškit ćete se od smijeha...uglavnom,nema nikakvih eksplozija strasti,nema zadovoljstva,samo želja da završi što prije...
A onda dođe on,naravno ima ga i on,ne takvog,ali dobar komad..i bez pretjerane uvertire,bacamo se u zagrljaj jedno drugom,prepuštamo se strastima,sirovim i iskonskim...savršenstvo...zadovoljna,zadovoljena,opet i opet i opet!!!

...kako isključiti osjećaje i jednostavno se upustiti u avanturu?ja ne znam gdje mi je prekidač,ne mogu se prepustiti,ne mogu se poševiti i zaboraviti (naravno osim ako sex nije bio tako loš)jednostavno,osoba mi mora biti privlačna izvana i iznutra,moram ju upoznati,ma jebote,mora biti kemije...pa nismo roboti,a nismo ni životinje,pa sad ćemo se pariti jer nam je sezona,a poslije svako na svoju stranu!!A spolne bolesti?A slomljeno srce?A u pičku materinu...osim toga,znam da je loša propaganda,ali kondomi su mi bljak i kako da se upustim u nešto što mi može donijeti više štete nego koristi?!
reče ona godinu dana nakon afere koja je prerasla u nešto više...doduše nedefinirano nešto više...

srećom pa je dobar manipulator...ah,uvijek mu uspijem oprostiti...ne znam kako mu to uspjeva...ali kad je tako dobarrr...

riskiram da ispadnem šovinista,ali danas sam definitivno razočarana u muški rod...ko zna,možda se sutra probudim ravnodušnija prema svima njima...DAJ BOŽE...

OD NAJVEĆE JE VAŽNOSTI BITI DOBRO RASPOLOŽEN.
MOŽDA JE VRIJEME BILO STRAŠNO LOŠE
KAD VEĆINA LJUDI IZGLEDA TAKO MRAČNO,
KAD SU TAKO MALO RADOSNI I ZADOVOLJNI.
MOŽDA NEBO NIJE BILO RASPOLOŽENO
PUSTITI DA SUNCE SJA NA TAKO NAMRGOĐENA LICA,
NA PREPIRKE I SVAĐU,NA NAŠE GLUPE,JADNE ZAHTJEVE...

...lutamo tako danas frendica i ja po gradu,komentiramo prolaznike...znam nije lijepo,ali svi mi to radimo...promatramo tipove od otprilike 30-ak godina na više,no dobro i one mlađe,i dolazimo do zaključka da više ne znamo šta bi htjele...izgubile smo pojam o tome šta je zgodno,a šta nije...ili su tipovi jednostavno postali monotoni...ili su nam neki naši ljubavnici jednostavno zadali previsoke standarde,pa se sad koprcamo u potrazi za sličnim idealom koji će ih zamjeniti...možda bi trebale spustiti kriterije i dati priliku nekom novom krelcu da nam zagorča život,ali mislim da ipak nećemo...dat ćemo priliku nekom novom krelcu da nam uljepša dan...

...odlutaš ponekad i sanjam sam,priznajem ne ide ali pokušavam...i uvijek dođe...d mol...uhvati me čvrsto i ne popušta,lud je za tišinom,to ne propušta...vodi me u svoj plavičasti dom...jedan d mol me razvali,neki bi to prosto tugom nazvali,nije to...šta je tuga za d mol

...lud sam za tobom,pače,
...ali lud sam ionako,
...tražim te otkako za sebe znam
...budi moj ortak,mače,nije mi lako
...da svu tu silnu lovu razbucam sam
...nešto sam načuo...da sutra možda ne postoji...
...pa bolje da odmah probamo sve...
...za sitan groš kupi me...
...razmaži te divne kupine...

...dakle...dobijem jučer mms vrlo eksplicitnog sadržaja...naravno,prepoznam oblik i veličinu,ma osjetim čak i njegov miris u zraku i poželim ga opet u sebi...znam,proći će barem još dva dana dok opet ne budemo u zanosu strasti,nestrpljenje raste,osjećam kako se vlažim na samu pomisao da mi je blizu,zavlačim ruku u gaćice i nježno se počnem milovati po mačkici,napetost popušta i ja se prepuštam valu nježnog orgazma...hm,to je bilo brzo i učinkovito...znam ja da nije to kao da je on u meni,ali čovjek se mora riješiti napetosti,pa netko galami,netko udara a ja se maznem sama sasobom i baš mi fino...napetost nestala...
A onda je danas došao i tako me mrknuo da sam ostala zbunjena...eh,još da smo i lisice upotrijebili,ali dobro,bit će vremena i za to...

Jutros mi se sa usana uzdah ote,jebo te život,jebem te živote!Onako zdravo seljački za dobro jutro,bez određenog razloga...tako se vjerovatno budi pola nacije...otvorim oči i opsujem život,iz dubine duše...kao zadovoljštinu,jednom gospodinu T poručujem: Da,danas sam ljuta na cijeli svijet,bez određenog razloga,nemam pms,i ništa mi ne fali,jednostavno sam ustala bijesna...grrrrrrrrrrr