nesto kucne izrade...

Oprostija bi sve kad bi stala prid mene,
oprostija bi sve kad bi samo riječ izustila,
oprosti joj sve samo nemoj nikad ne,
slomit sebe radi nje...
slomit sebe radi nje...

Kad bih tužan šapnuo da te volim
il sluteći ljubav otpuhnuo zastor,
ne bi suza,
ne bi riječi,
niti jedan prazan pogled ,
 doletjeli s tvoga lica...
Kad bih u ponoć na mostu stare rijeke,
priznao da si najljepša,
samo pogled snen
i poljubac prazan dotakli bi moje vrele usne...
I kad bi rječju stvorio djelo
otpuhujući dim cigarete
slutila bi,
 da tek sam pjesnik
čiji snovi brzo lete...
A obrvama oka, kad natuknuo bih,
da nisam više tvoj
tek jedna možda suza,
dotakla bi mene
...ove noći, tek pogled jednog stranca
oči pune sjaja
pune tvoje lice,
tvoje srce, puno žara...
                              CrnSedef
 

Eto teče iz mene
još jedna ljubavna mila
tako jeuvijek kad popijem koju,
jer ti si ipak najbolja bila
i ostala...
toliko sam popio zbog njenih zelenih očiju
 i njenog tijela božice, sirene
sve po zlu samo krene...
koliko još
ovakvih usamljenih noći mora proći,
koliko još bezciljnih dana
da bih opet bio
ono što sam bio nekad,
nasmijan i sretan...
samo bog zna...
                         CrnSedef
 
 

Tvoje oči preplašene srne u snijegu,
sjaje ovu noć kao srebren mač u snijegu,
i dok me prati sjena tvojih koraka,
i odzvanja tišina tvoga pogleda,
ti znaš, znaš i plačeš...
00:52 je na zadnjoj stanici Zagreba,
ja sad neznam gdje da krenem,
dal da okrenem stranicu novog nadanja
u nove noći
i besciljna traganja...
a zaslužili smo bolje...
00:52 stojim kao stup ja,
na sred Borongaja, gledam ti kosu
dok odlaziš u noć,
ništa ne rekoh
ni zdravo, ni bok, ni hej,
...ni u pomoć...
...šteta za oboje...
                         CrnSedef

Život piše čudne romane, u jednom takvom smo mi,
izgubljeni u zapletu,
izgubljenio i nesreti.
Moja mržnja je polje cvijetova zla,
koji rastu iz siromašnoga tla,
u tom polju ti si najljepša krizantema,
iako o tome tvoje srce pojma nema...
Živi nada u ljeto nemirnog sna,
kad procvijeta ljubav
možda ću tada tebe imat' ja...
Do tada slovo leži na papiru,
kao mrtvo more,
ne govori ništa
ni pogled u daljinu,
ostaje samo nada,
nada je čudna sloboda,
nas male raje,
nas iz naroda...

Rajske kočije, drago kamenje ,
bijeli šafrani, radost kao izvor čista,
dječiji smijeh, uspomene razigranih dana,
sve to nije dosta
da moj kraj blista...
Vuku me ponekada polja šarenih livada,
toplina sunca, behar, i potrošeni sni,
sva mjesta gdje smo kao djeca bili mi...
Zlatna su obećanja i prokleto je voće moje doline sna,
vjera u život, radost i smijeh,
nisu dovoljni, jer je taština onaj
najgori grijeh.
Ljudi iz moje doline nisu sokolovi punih pluća
nisu ni redovnici zlatnih usta,
nisu ni obični smrtnici goli,
oni su sami sebi zid boli...
Ponekada razmišljam o tim sjenama zavisti,
ponekad sanja taj vrtlog prkosti
i koliko god se stvari mjenjale,
ja ću uvijek biti neki drugi svijet...
Živim u cinizmu nasmijanih dana,
sa tek po nekim pogledom na jug,
džaba je buket procvjetalih tulipana,
kad ni ptica ptici nije drug...
Bog Aronu: "Reci dvoje pravednih i spasit ću ovaj grad..."
Biblija
                                                 CrnSedef

Zamisli lice očajnog luzera
kamenog srca ludo zaljubljenoga,
naći ćeš mene kako stojim,
na rubu ponora,
kako gledam na daleki jug, i sanjarim kao lud...
Zamisli život prosječnog studenta,
i postelje od šarenog tepiha,
naći ćeš mene kako spavam mirnim snom,
kao da nemam ništa sa tobom...
Zamisli noći najluđih provoda,
do sobe pune tišine i tužnih pjesama,
naći ćeš mene...
To je piramida moje sudbine,
prošarana grijesima i porocima,
...porocima i rijekama požude...
A ti me gledaš kao da sam najljepši bagremov cvijet
kao da živim uspješan let,
a neznaš da sam samo korijen tog bagrema,
i neki sasvim drugi,
sasvim drugi promašen svijet...
                                      CrnSedef

Pomislim na dane smijeha i radosti,
sanjarim o nama, sanjarim o tebi,
dižem se polako,
kroz prozor gledam,
bijele igle na oknima,
i tad shvatim kao i obično,
da si s njim,
 da, ti si s njim...
Šutim i trpim,
ono što sam sam napravio
a samo važnih datuma
položim cvijeće na grob
ljubavi koju sam ubio...
Osjećam se tako svakog usamljenog petka,
naša soba naše stvari,
zgužvana postelja, prigušeno svijetlo,
sve je kao prije
ah da,
...pa ti si s njim...
A ja uvijek na istom
ni koraka dalje
od istrošenog poda naše ljubavne ćelije,
kao ludi pjesnik zarobljen u vremenu
oblačim šal i kaput,
a ne idem nigdje,
ni blizu ni na put...
Dižem se polako,
kroz prozor gledam,
bijele igle na oknima,
i shvatim kao i obično
ti si s njim...
da, ti si s njim...
                       Za T.V.
                       CrnSedef
 

Kad potone naš brod,
ti potraži luku spasa, ne okreći se,
idi ka sunčanim obalama i
uzmi što ti život nudi,
još je zeleno tvoje srce,
još ti čežnja krasi lice,
dok sam ja već odavno
ispratio na jug zadnje ptice...
Brzo će zarasti ožiljci
proljeća ljubavi i snova,
a meni samo jesen, jesen nova.
Doći će vrijeme kad ni tebi
biti važno neće,
tko ljubi a tko plače,
tko je crna udovica
a tko dijete sreće...
Čekat ćeš i ti miran san,
sjećati ćeš se valova i uzburkanog mora,
Doći će i taj dan...
Zaboravit ćeš snove obećanja i mene,
zaboravit ćeš i ljubav i ostale te lažne teoreme.
                                               CrnSedef

Ponekad si nasmijana i vesela,
ponekad si najljepši stih balade,
a ponekad tako tužna
kao ledena kiša u noći,
kao stijena godinama u samoći...
Krevet od rubina na kojem snivaš sada,
ima dnevnik sjetnih i veselih priča,
ponekad sam i sam dio njih,
a ponekad to nitko ne zna,
a ja najmanje od svih...
Ponovo je oblačno u očima tvojim,
ponovo je potres u rukama mojim,
ponovo smo vulkan koji divlja,
ponovo si samo kurva mila...
I sve je više takvih dana,
i ne znam što da radim,
kao da te želim izgubiti,
i nikada više ne volljeti,
a kako sada stvari stoje,
tako će na kraju i biti...
                                   CrnSedef

Kupit ćeš me noćas sa dva, tri pogleda,
i uzet ćeš sve moje odreda,
uzet ćeš sve što ti nudim
i nećeš imati milosti
pred mojim srcem ludim...
Noć već miriše na grijeh,
taština, tišina i plač,
ni tvoja ruka na mom vrelom čelu,
ništa pomoći neće,
da ne izgorimo u tom slatkom djelu..
Uzet ćeš me kao zadnju cigaretu,
istoopit ćeš me kao zadnju kocku leda na svijetu,
pregazit ćeš moje osjećaje,
kao što gaziš sve,
to je rutina odveć, zar ne?
Na kraju ću biti ambalaža potrošene robe,
 a putevi do tvog srca
bit će kao prizma svijetla
u kapi vode...
kao prizma svijetla...
tako blizu, a tako daleko od mene,
postoje al su zabranjeni grad,
i opet samo tuga, samo bol i samo jad.
to si ti,
to smo mi...
                                    CrnSedef

12 je sati, drhti ponoć plava,
sišao je mjesec na prozor tvoj ,
da sa tobom spava.
A ti traziš moje ruke,
ti tražiš moje oči u snu,
a nisi ni svjesna, da te baš nikad neću voljeti kao nju...
Sva tvoja nadanja, slutnje i molitve,
sve tvoje želje i htjenja,
ne dolaze do srca mog,
ovog srca trošnog,željnog iskupljenja.
Nisam htio da se dogodi ovo, ni slutio nisam da će
njene oči zarobiti moju dušu,
kao vrtlog dok olujni vjetrovi pušu...
Dala mi je snagu i volju
da s njom djelim sve što imam i znam,
i sad tražim način da bih pobjegao,
a to je stari ofucani klišej,
i večeras ćeš saznati, da stobom nemogu više...
                                                   CrnSedef