dacin log

 
* Za mene su stol, ormar, livada, šuma, leptir ili skakavac - nešto jedinstveno.
* Eto, ovaj bor, baš je lijep. Njegovi su osjećaji meni nedostupni.
* Zamisli da su svi predmeti nestali. Zamislit ćemo, a jednostavnosti odmah radi i zaboraviti ono što smo upravo zamislili.
 

 
*Postoji li na Zemlji nešto značajno, nešto što bi moglo promijeniti tijek događaja ne samo na Zemlji nego i u drugim svjetovima?
 

 
Pogledajmo kroz prozor...
Na ulicama je postalo tiše...
noge bijahu bijele;
umorih se na snijegu...
 
 

 
*Nema ničeg dosadnijeg na svijetu od toga da netko ili priča svoj san ili kako je bio u ratu ili pak kako je putovao na jug. :D
 

 
* Jednoj maloj djevojčici na nosu su izrasle dvije plave vrpce. Slučaj iznimno rijedak jer, na jednoj je vrpci pisalo Mars, a na drugoj Jupiter.
* A sunce je zasjalo kao prije, a raskošne dame su kao i prije zanosno mirisale.
* Brodovi idu na Elagin otok.

 
Nestrpljiva sam, jako sam nestrpljiva.
 

Mogu reći šutnjom, mogu prstima
I u pijesku stopama, i u mraku usnama
Mogu čuti srcem, mogu očima
Nekim novim mirisom, nekim novim okusom
Zauvijek, promijenilo se sve..
Mogu vidjet kožu, mogu mislima
To se samo dogodi, i bez riječi pogodi
Zauvijek, promijenilo se sve..
Odjednom ti,
U jutru što kraj mene drijema ti,
a činilo se nikog nema..
odjednom ti u kapi kiše ti,
a činilo se nikad više..
Skupilo se vrijeme U jedan dan
Dan u kom' se budim i osjećam..
Odjednom ti,
U jutru što kraj mene drijema ti,
a činilo se nikog nema..
odjednom ti u kapi kiše ti,
a činilo se nikad više...
 
 

…Ona je bila gotovo djevojčica s očima veselih ptičica i kožom bijele malase što bi u suton isijavala žar sunca i u čijoj se unutrašnjosti osjecao dah žive zvijeri. Njegova proturiječna ljubav nalikovala je zabrtvljenoj kući pred divljanjem oluje. Uzaludno je kuržio oko nje s previše gizodušja da bi mu se moglo udovoljiti, ali nije bilo tog vjetra u prsa niti snježne mećave koji bi ga spriječili biti posve opijenim njezinom ljepotom i nitko zapravo osim njih samih nije mogao razaznati stvarne temelje, niti dokučiti izvor te nepredvidljive ljubavi podrhtavajući u tišini od otkucaja usplahirena srca. No… njegova vrltna kozja staza ne lijevoj ruci ukrašena metalnom narukvicom rimskog gladijatora nikada nije dodirnula skunju zadignutu do bedara na raširenim koljenima s putenošću i utjelovljenom strašću koja pozdravlja brodove ili lomi krute ljušture grubijana. Mamila ga je u pozi koju obožava. Pozi koja joj je bila najudobnija. Poza naslade pred zapanjenim očima što zove na iskazivanje dominatnim ljubavnim užicima s gorljivošću svih njihovih predhodnika u raju tog povijesnog kreveta. A on je čekao. Čekao pravi trenutak, čekao trenutak da bude samo njegova. Čekao mjesec da ponovo obasja prozor njegove drage nebi li ugledao njezin odraz. Čekao dok je odlazila. Čekao na povratak. Umorivši se od čekanja napisao je: Umorio sam se od čekanja. Ne želim se smrzavati iz kurtoazije ili na kraju krajeva gušitit se u baruštini ravnodušja. Odvratni osjećaji izgubljenosti kojih se trudim potisnuti. Prezirem patetiku da bi samo malo kasnije i neopazice upao u prvu zamku zaborava. Ne znam što da radim sa sobom i ovim teretom čitavoga svijeta na duši u nekoj vrlo uskoj ulici sa kućama bez rednih brojeva. Imam samo jedan život nedostojan da prokljuvi sve zagonetke svijeta utemeljene na umjetnosti škrtarenja. U takvim trenucima jedino na što mislim si ti i nije mi jasno kako sam ikada mogao živjeti bez tebe. Postoji jedan odnos prešutnog sudioništva snažniji od ljubavi. Nazivam je "ljekovitom nesanicom" s kojom se sastanci ugovaraju unaprijed, a i to vrijedi samo za iznimne slučajeve poput ovoga kada sam ispunjen gnjevom što ne mogu obuzdati poriv za plakanjem. Umorio sam se od čekanja obuzet panikom gledajući vlastiti odraz iz različitih uglova umnogostručen u brojinim ogledalima i osjetio se prestrašenim i samim pomislivši na neminovnost smrti. Odlučio sam te potražiti… Tada je vjetar iznenada utihnuo među borovima, a nebo se nad kućom u ulici manga osulo zvijezdama. Uvidjeo je prolaz kroz ogromno dvorište sa zelenilom i divljim ptičicama omeđeno dvama paviljonima obasjana jakom svjetlošću… ;)

 
Zar je bitno
koji je danas dan
i je li ova soba od sunca
jedini dom kojeg imamo
I stid bi i ponos
i rojevi zvijezda
da kaos nam postane navika
Mir bi da nam naplati
trikizne srse što se oteše
razmaknutim zglobovima
U usplamtjelim očima
ostade krš
i dovršena bol
(prostor se pogubno otvorio
grijehu da se ponovi)
Vestalko bogolika
ne cijelome svijetu
ništa tužnije neće biti
od trena neminovna
kada te umornu i znojnu
iz svog naručja ispustim
A. Golubić
 

 
Skrila sam te u svoj kaos
u svoje zrele dane i sate
Zato oprosti zatravnjenim ustima
Što zahvalu nisu kadra izreći
tvome srcu i psalmima
Ti znaš: ako si zrno
ja sam tvoja punina
Odmori se u meni
i slobodan pođi: ispuni
zadaću koju sam tebi izabrala
Praštanje neka ti bude golemo
da pretekne svima
koji za ljubav su okasnili
Nisam daljina - izgubiti se nećeš
Ranjenu dušu iscijeli
u mojoj tvrđavi od bola
i saznaj ukroćenu snagu zemlje
Vedrine i radosti uzmi
koliko u srce ti stane
Kad u skitnjama dogore ti gorčine
zvekirom udari na moja vrata
I obećaj
da uselit ćeš ljubav
i samo ono
što na ljubav sliči
A. Golubić
 

 
Što me zanima..Pjesme. Slagati misli u pjesme. Izvlačiti misli iz pjesama. Ponovo slagati misli u pjesme. Proza. Prosvjetljenje, nadahnuće, ozarenost, nadspoznaja. Putovi uspjeha. Pronalaženje vlastitog sustava kretanja. Poznavanje različitih nepoznatih znanosti. Opći zakoni različitih pojava. Nula i NULA. Brojevi. Znakovi. Slova. Pisma i rukopisi. Sve logički besmisleno i smiješno. Sve što potiče smijeh. Glupost. Humor. Prirodnjaci. Obilježja. Individualna praznovjerja. Čudesa. Majstorije ruku, ali ne i varke sa spravama. Uzajamni ljudski odnosi, privatni. Lijepo ponašanje. Ljudska lica. Ljepota žena. Spolna fiziologija žena. Mirisi. Likvidiranje gadljivosti. Umivanje, kupanje i kupka. Čistoća i prljavština. Hrana. Pripremanje nekih jela. Serviranje jela. Pušenje lule i cigareta. Uređenje kuće, stana i sobe. Odjeća muška i ženska. Zanima me: što zanima druge ljude? Što rade ljudi sami sa sobom. San. Bilježnice. Pisanje po papiru tintom ili olovkom. Papir, tinta, olovke. Dnevno bilježenje događaja. Mali psi glatke dlake. Žene, ali samo moj tip. Mravinjaci. Štapovi trstike. Voda. Kotač. Meteorologija. Zanimaju me dobre starice iz dobre kuće. Mjesečeve mijene. Bilježenje vremena. Bilježenje događaja. Kabala. Pitagora.  
…
Nogomet. Pivo. Pivo i sendvič. Biti dobar orator. Zabavljač. Sportaš. Imati dobra kola. Igre na sreću, poker, kladionica. Zgodne žene. Gležnjevi. Duge noge. Struk. Grudi. Lijepo lice. Bujna kosa. Usne. Zdravi zubi i velike oči. Hod. Linija istaknuta korakom. Želja. Strast.
…
Potomstvo. Ljepota, talent. Duge noge, tanki gležnjevi. Mali nos, glatka koža, bujna kosa. Lijepo oblikovane grudi. Karijera. Dobra kola. Moderan dom. Knjige. Ideologija. Prihvaćanje. Želja. Strast. Ljubav.
…
Dominacija? Zavođenje. Prepuštanje. Žao nam je, razmišljamo i mučimo se.
Gotovo. A Ljubav?

- Aiaxaia je pjesnička slika u kojoj dvije riječi "čine ljubav" kao dvije osobe, drama gdje se postavlja pitanje o mogućnosti te ljubavi, to jest "o mogućnosti da se kaže". Ta slika koja se zove Aiaxaia nije drugo nego spoj dvaju bića razdvojenih vremenom od šest tisuća godina. Aiax (Ajant) grčki je junak koga su smatrali drugim po snazi i ljepoti iza Ahila. Xaia je palindrom od Aiaxa – žensko biće koje je zrcalno izvedeno iz Aiaxa. Ako je Aiax uronjen u mitsku prošlost, njegova protuteža može biti samo biće rođeno "poslije svih atomskih, neutronskih i sličnih mutacija". Zato se ostvarenje ljubavi između Aiaxa i Xaie upliće kao nešto sporno u transmisiji društvenog autoriteta: ta se ljubav mora predvidjeti i, danas bi se reklo (još uvijek), "usmjeriti".