ovo je naslov mog web loga

Kako se krizaju programeri?
 
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Enter.

Meni se čini da ovo vrijeme podsijeća na rano proljeće..znate ono..ptičice i cvijeće...pa su vas malo hormoni pukli, ha? :))
 

Žuto, što volim žuto... I skakati po baricama i šuškati u lišću i cijediti slatke sokove grožđa
Jesen....ah.....:))

Napokon je zahladilo...Volim sva godišnja doba, ali nakon nekog vremena potrebna je neka promjena. Osjeti se u zraku...
Sjedim u uredu i gledam kroz prozor. Zamisljam kako šetamo  gradom, ušuškani u tople šalove dok sjaji zubato Sunce. Grijem ruke u tvojim džepovima, sretna sam, vani je hladno..ali je srce  toplo. :)
 
Ma pričam piz......:)

HELP! URGENT! Itd.
 
Naime, prije dva mjeseca odvazila sam se i na nagovor frenda kupila po prvi put nešto preko neta-kartex2 za nadolazeci koncert Placeba preko udruge Kajda (frend je vec prije kupio neke karte i rekao je da me nece kao zeznit, jelte).
No, medjutim, kako sam ja inace rodjeni pehist (ako zelite vidjeti moju sliku,a kako je nemam u profilu, slobodno pogledajte u riječnik i pod ovim pojmom-GLE!-moja slička:)) izgleda da Kajda više nije organizator (ili su bankrotirali jer vidim da i na njihovu stranicu više ne merem) i karte mogu zamijeniti samo oni koji su ih kupili u Aquariusu, Dallasu ili Integralu...
Molila bih sve one koji imaju slican problemcic i uspjeli su ga rijesiti da mi se jave. THANX!!
 
Ja stvaaarno želim ići na taj koncer...schmrz...ili bar da mi vrate novce...to će mi bit dovoljno..moći ću kupovat kifle svaki daN idućih dva mjeseca....schmrz
:))

Ponekad, kao iz daljine
čujem da mi netko doziva ime.
Kao da dolazi iz podruma svjetova
kroz prigušen šum prošlih vjekova.
Da li to sudbina glasom ptice
ispunjava noći besanice ?
Ili to naša vlastita imena
lutaju kroz prostor, izgubljena?
 
 
I nećete vjerovat tko je to napisao :)

Pojela sam:
-         fornette od višnje
-         dva peciva
-         AB kulturu za kulturno uzdizanje
-         Dukatelu
-         Dvije tortice..one vafel s čokoladom..mmmmljac
-         Voćni jogurt (low fat-samo da nemam griznju savjest dok ga jedem)
-         Pomfrit
-         Papaline;
I to sve počevši od 8 sati...
A tek je 12.30!!!!
A ja  sam još glaaadnaaaaaa!!!!!!
Možda imam crve..neke koji to sve pojedu pa meni ne ostane niš?
Il sam trudna ?
Il mi noge smrde? :)))
 
 
 

...da radim u subotu :((((((((((((((((((((((((((((
 

Kad si student i nekoliko stotina kilometara udaljen od rodnog doma putovanje postane svakodnevica. U pocetku nuzno zlo, da bi nakon nekog vremena nasli perverzno zadovoljstvo u ispunjavanju svih onih kvadratnih milimetara putne torbe. Nevjerojatno je koliko pari čarapa stane između visoke pete jedne cipele...ili kako povećati kapacitete torbe jednostavnim valjanjem po njoj kako bi se dio odjeće ulegao i oslobodio dodatni prostor...i sl.Iako imam 6 godina staža na istoj relaciji ne mogu reći da je sve preraslo u rutinu. Zahvaljujući predivnim autobusima naše razvijene Hrvatske (a pogotovo onih autobusa koji daju popust na indeks pa ste jednostavno primorani iskoristiti to jedno od "monogobrojnih" studentskih prava) svako putovanje je avantura u nepoznato:Lekcija 1 -sjedala-uglavnom zmazana s onom ljigavo bijelom presvlakom na kojoj točno možeš razaznati broj posjetitelja autobusa otkako je isti stavljen u opticaj. Ajde, nekako, kad umor svlada, čovjek se i pomiri s tim i nasloni glavu (poslužim se uglavnom jaknom koju podmetnem ispod glave), ali što ako naslonjača jednostavno-NEMA?! To mi se dogodilo jednom prilikom te sam tijekom cijele vožnje (mama bi bila ponosna) vježbala uspravno sjedenje.Lekcija 2-rezervacije-uh, bolna točka svakog putnika...to je ono što nemaš ako kupiš kartu u busu izravno od čika vozača koji sa predivnim smješkom na licu tvrdi da je bus "poluprazan i da ima mjesta". onda se naravno pojavi bakica koja histerično proklinje sav sijet, a pogotovo mladu populaciju jerbo je ona jadna platila rezervaciju, a sad joj neki fakin sjedi na mjestu. Još je gore ako ste bili uzorni putnik sa stavom "neće mene nitko zahebavati" pa ste kupili kartu na jednom od onih šaltera sa "ljubaznim "tetama koje su "uvijek" spremne pomoći i ponosni kročite prema svom ljubljenom sjedalu s rezervacijom da biste otkrili da se tamo već dva starčeka svađaju jer oboje imaju REZERVACIJU i to-za vaše sjedalo!!Lekcija 3-još malo o rezervacijama-ako se slučajno zadesite u Trogiru navečer poslije nogometne utakmice Hajduk-"Nešto" nikako, kažem NIKAKO nemojte zahtijevati od ćelave grdosije od dva metra i frtalj da se makne s vašeg mjesta u-ŠARAGAMA.....Vjerujte mi..ja pokušala..o posljedicama neću ni pričati ...:)Lekcija 4- klima uređaji- Mama-Pa baš si morala sad ići nazad za Zagreb..po ovoj vrućini???...ja-Mama, autobus ima klimu i neću osjetiti apsolutno ništa..NO-NO-wrong answer! Naravno da bus nije imao klimu (upravo voze bus na popravak u Zagreb pa su usput mislili povest putnike-citiram vozača) i naravno da mi je mama uvalila u sack bocu punu samog leda (-To ti je da imaš hladne vode-mama) i gle ironije...nevjerojatno je koliko vremena na toj vrućini treba da se istopi komad leda veličine jednog gutljaja...u boci od 2,5 decilitra!!!!!!!! Macola......po litre vode 10 fucking kuna!Lekcija 5-plan puta-i tako krenusmo za Zagreb, nadobudno oko 16h sa vjerojatnim vremenom prispijeća na lokaciju u 23h najkasnije....no međutua....produženi vikend i svi se pačići vraćaju doma nakon brćkanja u velikoj bari......sat vremena pred Karlovcem...ajde dobro, mislim si, sat vremena kašnjenja u jeku turizma je kakav-takav, ali dobar prosijek...kadli naš gosn  šofer vođen misterizonim porivima odluči krenuti za Jastrebarsko i upoznati nas u narednih sat vremena s predivnom okolicom od Jaske preko Novog Mesta pa do Podsuseda...ah, deklice su štrukle pekli.....I tako moj dragi osta čekat mene punih dva sata na stanici.....stoički...HVALA!!!! pusa R.-u! bIT ĆE BOLJE DRUGI PUT:)))))

Evo jedan vic drito from daun ander koji mi je ispričala moja rodica.....
 
-What did a hurricane say to a coconut tree?
-Hold on to your nuts-this is going to be a hell of a blow job
 
:)))))))))))))))))))))))))
 

 
Nevjerojatno koliko agresivnih i žalosnih ljudi ima ovdje...:(  Sva sreća da ovakvo nešto nisam doživjela prije par tjedana jer ne bih nikada skupila hrabrosti naći se s nekim s iskrice ...i ne bih upoznala “njega” :)
Nisam mogla odoljeti, a da ne podijelim s drugima slijedeće...jer me je totalno potreslo...
 
Poruka koju sam dobila malo čas od jednog tipa čiji nick neću spominjati :
 
“Čao! volio bih da mi se javiš, imam osječaj da si jako simpa, prava slatkica. Pusa!!”
Istu takvu poruku dobila je i moja prijateljica par minuta prije. Odgovorila sam bez ikakvih loših namjera:
 
“..hm...nevjerojatno koliko vas ima koji primjenjujete copy-paste i APP tehniku...pa daj malo originalnosti umjesto da šalješ jednu te istu poruku (frendica je dobila istu)”
 
I evo odgovora koji je slijedio:
“Strašne ste cure kada ste sve na iskrici. Vidi se da ste imale u svom jadnom životu brdo frajera. Sigurno ste sve do jedne teške junferice, i to zaklete. kravo smrdljiva, bilo bi ti bolje da se pojebeš sa nekim, bilo bi ti to puno pametnije nego da provodiš vrijeme za kompjuterom. nisi nego da ti se spraši metak u čelo! odi si u Vukovar pa tamo pametuj svojim pederima.”
 

Hit ulomci iz hit narodnih pesama:- Što na kafu zoveš mene kad nemaš samlevene!
- Nemoj da plačeš na mom pragu da mi vrata ne povuku vlagu!- Na kući se odžak puši, na tavanu meso suši, ja sam seljak u srcu iduši.
- Ti ode na zeleno, ja osta na crveno, rastavi nas semafor!
- Dva loša ubiše Miloša, a mene će jedan što mu ženu gledam!
- Nisam lopov, al' bi znao tom čoveku šta bi krao!- Mala moja, na vrh kola stani da te moje oko nanišani!- Drum dugačak, kola trula, mala moja, jesil' čula? Jesi l' čula? Ej,garava, ja ne vozim zabadava!
- Ja nisam majstor da napravim bure, al' sam majstor da osvajam cure!- Hej, konobaru, donesi mi štok, hoću da se napijem, da zaigram rok!
- Komandante, silo vojna, lomiš srca mnogobrojna!- Suzama sam lepio tapete kad ti ode i odvede dete!- Pijem vino i rakiju vruću i ne mislim na traktor i kuću. Šta ćemeni venčanje i žena, kad sa tuđom živim bez problema!
- Uz vetar sam uvek išo i nikoga nisam siso, odmalena radim tako, jasam rođen naopako- Zbogom, sine, zbogom, rode, pazi da ti voz ne ode!
- Plitak potok, a voda duboka...!!!
- Neću da ljubim jednu ili dve, ja sam čovek za devojke sve!- Hop, mala bosonoga, kako živiš bez onoga? Sladak šećer, hladnavoda, hajde mala, dok je zgoda.- Imam garažu i Mercedesa tri, jos samo mi fališ ti!
- Pozno bih te među ruža trista, ali nije svaka ruža ista!
- Milane, moja ružo, ćale mi se naoružo, u vazduh će sve da digne,samo kad te stigne!

Ah!Još samo par sati dijeli me od intenzivnog puštanja mozga na pašu, izležavanja na plaži dok valovi šume, ah.Toliko sam sretna da se bojim da će se dogoditi nešto i pokvariti mi to. od jutros odolijevam izazovima. Kao da sam se ustala na lijevu nogu. zakasnim na bus (nažalost nemam četverokotačnog ljubimca), jurećim korakom spustim se sa svog "brega" do tramvaja, kadli nakon dvije stanice upijanja poznatih miomirisa javnog prijevoza oglasi se bariton gosn vozača koji kaže kako ćemo morati protegnuti svoje nožice (jesam spomenila da nemam četverokotačnog ljubimca?). i tako prisiljena na ranojutarnju "fiskulturu" grabim ja velikim koracima prema uredu, još uvijek nepoljuljana duha. udišem smog punim plućima i smiješkam se zbunjenim statičarima na 10ak tramvajskih stanica koje su projurile kraj mene. ili ja kraj njih. svi čekaju, hehe, a ja znam da neće  doći.upadam u ured nakon 45 minuta kašnjenja i dodirujem gumb svog elektronskog ljubimca kad ono-mrak. ništa! niente! ne reagira, ne prede...užas! a ja imam hrpetinu posla koju sam ostavila za zadnji dan (po izreci carpe diem sutra). zovem kolegu i nakon dva stata (jesam spomenila da  u startu kasnim 45 minuta..) uspijemo mu udahnuti život .Ne razumijem se u te stvarčice, čula sam ga samo kako kroz zube mrmlja p....! bugbera.B! Fuck! ok. Reinstaliranje! neeeeee! tras! cigareta. reinstaliranje....fuck! opet! .....cigareta. reinstaliranje........opet malo reinstaliranja.......Svaka mu čast, definitivno bi trebao imati beneficirani radni staž.
Eto.....Još samo 4 sata........Preživjet ću. I guess....

Try this soon, before Google fixes its site:
>
> 1) Go to Google.com;
> 2) type in (but don't hit return): "weapons of mass destruction";
> 3) Hit the "I'm feeling lucky" button, instead of the normal "Google
> search" button;
> 4) READ what appears to be a normal error message carefully. Have tissues
on
> hand in case you laugh so hard you start to cry.
>

Ljeto...Još samo par dana i užareni asfalt zagrebačkih ulica zamijenit će bijeli kamen dalmatinskih kaleta. More će se pretočiti iz sanjarenja u stvarnost. Napokon doma. Iako ovo ljeto samo na dva tjedna. Prvo ljeto koje ću većinom provesti u Zagrebu.
Obožavam ljeto zbog snenih jutara. Još kao mala ustajala bih se i ravno iz kreveta , još znojna od sparnih slavonskih večeri, u potkošulji i bosonoga istrčala bih u dvorište, slijedeći zvukove čavrljanja mame i bake . Prekidajući njihov ritual ispijanja kavice na klupi ispod krošnje ogromne stare "gunje". Zašto smo je zvali "gunja" nije mi jasno niti dan danas jer se ustvari radilo o dunji. Uvalila bih se u ljuljačku i već me je čekao doručak:veliki zreli paradajz u jednoj i šnita kruha s paštetom u drugoj ruci. More nije bilo blizu ni u mislima, ali nije mi toliko nedostajalo. Omilena igra bila je natjerivanje po ulici s hrpom druge djece. Svi smo imali svoju bocu Tipso deterdženta za suđe napunjenu do vrha vodom. Vriska i cika mokre dječurlije kakofonično se isprepletala sa zvukom zrikavaca. Obožavala sam osjećaj stapanja golih tabana s toplom i mekom prašinom. Zbog te sam sklonosti jedno ljeto završila na hitnoj. Nagazila sam na staklo, no u žaru igre i nadmetanja to uopće nisam primjetila do predvečerja kada je mama ugledala krvavi trag mog stopala. Nikada neću zaboraviti lice mame i doktora s iglom u ruci dok su me uporno lovili oko stola u ambulanti, pokušavajući me položiti na krevet ne bi li izvukli komadić stakla koji se bio već duboko uvukao u petu. Ako sam nešto mrzila kao mala (ako dijete uoće može pojmiti mržnju) sa sigurnošću mogu reći da su to bili "vampiri u bijelim kutama" kako sam ih zvala, a zamisao da mi jedan od tih stvorova čeprka iglom po peti bila je više od zastrašujuće.
Nitko nam nije bio ravan, dok smo bježali kroz vinograde od starog Ilije, ustiju još ljepljivih od nedozrelog grožđa, dok smo igrali "vije" i rata u gustim redovima visokih stapki kukuruza. Koža nas je pekla od oštrih listova. Nismo marili, bili smo sretni i nije bilo važno ništa drugo. Bili smo djeca i nismo shvaćali značenje naših imena niti činjenice da će naše ta-ta-ta po kukuruzištu postati više od igre za naše očeve.
"Gunje" više nema. Roj stršljena odlučio se udomaćiti u njezinoj krošnji i tata ju je posjekao. Nisam više sigurna da li zbog stršljena ili jednostavno jer je bila stara i oronula.
Slavonsku ravnicu odavno je zamijenio dalmatinski kamenjar. I more...koje liječi svojom plavetnom snagom i pere sva loša sijećanja. Ona djeca iz kukuruzišta za mene su još uvijek samo djeca kao što sam i ja u duši još pomalo dijete.
Njihova imena nisu važna.