ŽIVOT OBIČNOG TEMPA...

Da... pričali su mi da je život onakav kakvog si ga stvoriš, ali o tempu nikad nisu govorili. Trudila sam se postić nešto i baš na usponu svojih snova, u času kad samu sebe iznenađujem kako sam uspijela...doktor mi prilazi i govori o bolesti, o nadolazećim danima koji će biti obilježeni strogim mirovanjem, terapijama i usporenim tempom moga života.
hm...nemoguće da se to baš meni dešava...OPET!
Do 21. godine prošla jebadu od života, ali sam uspijela, upisala sam fax, dobila stipendiju temeljem svog truda, prepoznat je moj talenat od strane profesora, škola mi plaća demonstrature, zaposlio me dekan. Uletila sam u život biznismena, vodim dvije firme, radim od jutra do mraka i...nije mi teško. Mašta o tome kako ću jednog dana postati profesor postala je stvarnost i smijer mog obrazovanja... I ONDA SE PLOČA OKRENULA...ta ploča koju ti može okrenuti samo život običnog tempa.
Bolest je došla, ne smijem više toliko raditi, ne bi smjela ni studirati zbog izbjegavanja stresa...pa sam si postavila pitanje:ŠTA ĆU SAD!
Moram birati između posla, faxa, života, zdravlja! Šta izabrati a ne kajati se poslije?! Jučer mi je odluka nametnuta od strane šefa i glasi:" Zaboravi posao, okreni se zdravlju a fax ćemo sredit. Na predavnja dolazi radi socijalnog aspekta, a posao te čeka kad se stanje stabilizira. Naravno, put do postanka profesora odužuje ti se,  ali uvijek ti ostaje opcija da predaješ u srednjoj školi. Ovaj tjedan pripremi sve za svoj odlazak i predaj posao nekome za koga smatraš da ga može podnjeti i odi odmori..."
To nije ono što sam htjela, nisam si tako stvari posložila u svom luđačkom tempu života, ali ajde da prihvatim stvari takvima kakve su ispale... Poslušala sam šefa, sazvala sastanak sa djelatnicima i izjavila da odlazim. Šok je bio nesakriven na licima, tišina je vrištala sobom. . . A ja sam vrištala u sebi...
Objavila sam kome želim predati svoj posao, a ona ga je prihvatila bez ijednog trzaja na licu (nisam pogriješila u odabiru...sada sam sigurna). Ali tempo se nastavlja... ona neće tu izdržati ako ja odem, kaže da će dat otkaz nakon mjesec dana a ona za sobom povlači ostale na taj potez...NEMOGUĆE!!! Ona je najjača karika u firmi nakon  mene, a prvo odlazim ja i sve se mjenja, svi se gube,  ako ode i ona nitko neće ostat...neki zbog neposobnosti a neki zbog loše atmosfere u firmama odemo li! I ŠTA SAD???
Odem li...firme propadaju, nema radnika, nema srca firme, nema posla!!! I kako sad otić?! Kako pripremit šefa, kako objasnit, kako živjet s tim...S druge strane, paralelno, otišla sam iz firme, šansa da postanem profesor vraća se na početan stadij, kad ozdravim firme neće više bit, nemam se gdje vratit na radno mjesto! SVE PADA U VODU i na kraju gdje sam onda...čemu trud , čemu luđački tempo, čemu 2 godine života potrošene na rad bez sata slobodnog vremena...balada će završiti u bolničkom krevetu, a moj život postaje ŽIVOT OBIČNOG TEMPA...
 
 
 

Uredi zapis

01.03.2006. u 8:14   |   Komentari: 8   |   Dodaj komentar

čudne navike

"Ona ljubi preko volje, ponekad mi dopušta da se igram njenim tjelom.
Želi drugog kraj sebe! Ona ljubi preko volje... vjerujem da NIJE ZLA, ALI IPAK...ima čudne navike
Zaposlila se preko veze i tako bolje folira, nema respekt za moj novac, uvijek me provocira
Ona ljubi preko volje...vjerujem da NIJE ZLA, ALI IPAK...ima čudne navike
Dolazi mi iznenada, kada to ne očekujem, traži razlog da mi spusti, uvaljuje mi komplekse...ONA LJUBI PREKO VOLJE, VJERUJEM DA NIJE ZLA ALI IPAK, IMA ČUDNE NAVIKE. ali ipak, ima
čudne navike..."
"To je stil stari moj, ljubio sam hrpetine žena, al ni jedna nije bila kao ona, oooooooooo kao ona,ooooooo kao ona.
Volio sam sve na njoj, stanovala je preko puta.Imala je uvijek kad je htjela, o kad je htjela...
Ljudi me zovu po imenu, ja im odgovaram u dobrom raspoloženju..."
 

Uredi zapis

24.02.2006. u 8:29   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

TAKO TO...

Dan je počeo katastrofalno, kiša, gužve na cestama, jak vjetar i onda slučajan susret u tramvaju sa gospodinom mojim ocem...može li biti gore!? Naravno da može...morali smo razmjeniti nekoliko rečenica, čak se pravio da se interesira za to kako mi je u životu...čudno! Sigurno treba nešto!
Nisam znala kaj da mu kažem...nisam ga vidjela preko nekoliko mjeseci, a čula još duže. Do duše sjetila sam ga se neki dan kada sam u casinu dobila 200 kn...zaključila sm da to mogu zahvaliti jedino njegovim kockarskim genima...ničem drugom jer-sreće baš i nemam u životu :)
Razgovor je bio dosadan, suhoparan, nezainteresiran...nalik na razgovor dvoje poznanika koji su osuđeni na razmjenu rečenica koje se izgovaraju tek tako...reda radi!
Nije čak znao da radim i da još uvijek studiram, nije znao niti da sam se odselila od mame...ne zna ništa ALI ipak je smogao hrabrosti da me pozove na red zašto ga ne zovem.Kada sam mu rekla da nemam vremena za njegove depresije jer imam dosta svojih i da moj poziv nikad nije uzvraćen...začudio se i pitao zašto sam tako odvratna! odgovor je bio jednostavan..."S RAZLOGOM"!
Naravno, tom rečenicom naš "razgovor" je postao tišina i...mučnina!
Čudi me kako neki "očevi" imaju toliko hrabrosti napadati one koji imaju tisuću instrumenata za očaj u momentu nekog, sasvim slučajnog, ne planiranog, razočaravajućeg susreta!
Na kraju samo nešto...TATA-NE PRISTAJE TI TO IME i... tako to
 

Uredi zapis

24.02.2006. u 8:08   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

SVE NE VJERUJEEEEEEEEEM

Ima jedan momak...jako jako mi je drag! :) samo se smješkam zbog njega...preslatki je, dobar je, idealan je i još imam šansu da bude moj! ko bi se tome nadao ! JUPIIIIIIIIIII

Uredi zapis

13.02.2006. u 11:44   |   Komentari: 5   |   Dodaj komentar

DOBAR JUTAR

Još jedan radni dan...baš grozno ;(
Bila sam na svadbi u subotu i feštali smo do 7 ujutro...super je bilo. Komada kolko ti Bog hoće ali svi oženjeni :( a svi došli bez žena :)
Koje su to kombinacije da mi je znat!?
I tako te subote ode još jedna frendica iz života slobodnih dama , od cijele ekipe ostala samo jedna neudata frendica i jedan frend sa 5 godina starom vezom i najavama za uskoro razmišljanje o svadbi!!!
Ostajem za sjeme zajedno sa tom frendicom...eh, koji život! Na svadbi smo rekle da ako jedna od nas ulovi buket, donosi sreću onoj drugoj ali bez iluzija...buket se bacao 3 puta jer je jednom ulovio dečko, drugi put je pogodila gredu a treći put... U RUKE BALAVICI OD 6 GODINA!!! Koja pravda ;(
Da stvar bude bolja i ta "slobodna" frendica našla komada u svadbi a ja samo hrpu novih interesantnih, spaljenih frajera...OŽENJENIH naravno!!! jedva čekam naš ponovni susret... ;)
 
 

Uredi zapis

30.01.2006. u 8:38   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

ovo mi je prvi put ;)

Večer, narode...
S obzirom da nemam do sad iskustva sa ovim blogovima trebat će mi pomoć da od ovog napravimo svjetski hit! Ovdje je dopušteno sve, OSIM UKIDANJA BLOGA! :)
Preferencije bloga moraju biti humor, drama, tragedije, ljubav, posao, sve ono što nas svakodnevno zaokuplja a nemamo to s kim podjeliti ili se ne usudimo! Ovo će biti naš dnevnik strave i užasa ;)
Unaprijed naglašavam da sve ovdje zapisano ne smije pasti pod ničju osudu...stvari su takve kakve su i naše su...s toga ih volimo i naučimo druge da ih vole s nama...
DOBRODOŠLI u zonu sumraka zvanu surovi život!

Uredi zapis

26.01.2006. u 23:37   |   Komentari: 15   |   Dodaj komentar