koji mu je k....?

život je kratak,vještina duga,prilika brza,pokušaj opasan,odluka teška

našla sam jednom kuglici zlatnu,srebrnu ili od zvijezda..u ruku mi je stala-na dlan.sve se promijenilo;lica,ljudi,dani...nestvarno je lijepo bilo godinama,a onda sam izgubila kuglicu..iznenada,odjednom sunce je zašlo oko podneva,bez najave-tek tako..i ništa više nije bilo isto;u meni magla,tužna neka svijetlost,al sreće i kuglice više nema-NIKAD VIŠE

Overrated...biochemically no different than eating large quantities of chocolate!

the worst vice is advice

ako možeš zadržati mir kad ga svi oko tebe izgube,ili te okrivljuju;ako možeš imati povjerenja u sebe kada svi u tebe sumnjaju i naći riječi kojima bi ublažio njihovu sumnju;ako možeš čekati i ne umoriti se od čekanja,ili,ako si omražen,ne predati se mržnji i ne prikazivati se u djelu predobrim ni u govoru premudrim;ako možeš sanjati,a da snovi ne zavladaju tobom;ako možeš misliti i imati jasne ciljeve;ako se možeš nosti s pobjedom i porazom i na isti način se odnositi spram ova dva prijetvornika;ako možeš podnjeti čuti istinu o sebi koju su izokrenule hulje da bi napravile zamke za budale,ili vidjeti uništeno djelo kojemu si posvetio čitav život i sagnuti se da ga ponovo izgradiš istrošenim alatom;ako možeš skupiti sve svoje pobjede i staviti sve na kocku,izgubiti i nanovo početi bez mrmljanja o svojemu porazu;ako možeš naprezati srce,živce,mišiće i služiti se njima i nakon što ih istrošiš,i izdržati,iako više nema ničeg u tebi osim volje koja im naređuje da izdrže;ako možeš govoriti masama i zadržati svoje vrline ili hodati pored kraljeva,a da ne izgubiš ljudski duh;ako te ni neprijatelj ni prijatelj najdraži ne mogu povrijediti;ako imaš obzira prema svim ljudima ali ni za koga previše;bez puno truda tvoja je zemlja i sve na njoj,i još više,bit ćeš čovjek sine moj.
                              RUDYARD KIPLING

kad će više ljeto,dosta je bilo kiše,bure,snjega-zime općenito

Postoje neke stvari,pjesme koje me prate onako poput sjene..godinama,vjerno,tiho...usput..nekako imam feeling kao da me ne žele previše ometat,al' da žele da znam da su tu...da me podsjete na neke stvari,ljude,druga vremena,,
Skužim ih,no kako vrijeme ide i liječi sve,ipak bolje rečeno,sjetim ih se tek kad se osvrnem iza sebe i pogledam prema onoj svojoj puž-balavoj kučici koju revno već godinama vučem zasobom...ne radim to često..te osvrte prema 'nazad'...pomalo me strah onih duhova prošlosti koji se igraju unutra...valjda me strah da me opet nekako ne zarobe svojim magičnim stiskom...previše je boljelo i prvi put...ona silna besciljna tumaranja,šta u svojoj glavi,šta kišom opranim ulicama grada...tupi i blijedi pogled ispred sebe...Pale sam na svijetu...
Eh...ti duhovi...ako samo i pogled bacim prema njima hvataju me u svoju zamku i odvode misli u smjeru kamo ne bi trebale ići...eh,teško je moje vjetropiraste misli i inače zadržat na jednom mjestu :)...vjetar se vezat ne može...
A pjesma je samo pjesma :)...i jedan od najboljih filmova koji sam ikad gledala zatvorenih očiju...

                        pismo
željela bih iz tvojih usta saznat sve o njoj i tebi,ući u sve vaše tajne koje nikom,nikom rekli ne bi
reci...kakvo lice ima?je li meke,bijele puti?da li često priča s tobom il k'o ja samo šuti?
dal' je stvarno tako mlada kao što mi kažu drugi?dok zamišljam vas zagrljene dani su mi dugi,dugi mučno dugi..
da li s njom si strastven tako nakon dva,tri oštra pića,je li zbilja tako dobra kao što se o njoj priča?
dal' te voli,dal' je nježna?vjeruj nije mi svejedno..dal'si opet tako sretan kao što si bio jednom?
jednom,bilo je to jednom,nedovršen san,san o sreći.al' od svega ostale su samo riječi,samo riječi..
nas dvije smo tako same,inače smo dobro,hvala. mislim da sve razumije iako je još tako male
radoznale njene oči u stopu me svuda prate,svaki pogled svaka kretnja sve me više sjeća na te
ponekad mi iznenada kaže da joj nedostaješ,time što te takvog pamti još joj uvijek mnogo daješ
jednom bilo je to jednom,nedovršen san,san o sreći al' od svega ostale su samo riječi,samo riječi...
dal' je isto vodiš sobom na sva svoja putovanja?o veneciji i firenci ja još uvijek često,često sanjam
još sam jednom bila tamo,iz radoznalosti čisto,da sudbinu izazovem,ali ništa,ništa nije bilo isto
naša prošlost lomila se kao crteži na staklu,jednom još proživjela sam našu ljubav kao kroz maglu
dok ovako s tobom pričam,ja izmišljam svoju sreću,moj je život ovo pismo koje niti poslat neću..
jednom,bilo je to jednom,nedovršen san,san o sreći al' od svega ostale su samo riječi..samo riječi..