Dani jedne obicne studentice iz Rijeke...

Evo da i ja natipkam koje slovo... nisam dugo, pa eto... :)

Hm... Ovo vrijeme me lagano ubija... ono, stvarno je lošeeee... još sva sreća da je vikend inače bi poludila... kiša pada, a ja brižna optimistično moram na faks... i onda po običaju već dvije minute od moje kuće, znači do stanice sam već napola mokra... i naživcirana jer moram furati kišobran sa sobom, a njega stvarno mrzim... druga polovica mene smoči se putem sa željezničke, pa do faksa... i onda negdje na ulazu ili na pješačkom sretnem nekog i na kraju odemo na kavu, dvije.. pet... i nema faksa taj dan... ;) ali nisam baš takav klošar... Ja sam svoje obaveze skoro pa riješila.. da se malo pohvalim... Riješila sam pet ispita iz prvog semestra (od 6) i drugi semestar lagano riješavam preko kolokvija... Ostala je, naravno, matematika.. ja sam doslovno tudum (čitaj posebno: tu-dum) za to... ali brijem da cu ja i to rijesiti ili u petom ili u sestom mjesecu... ma hoću, sigurno... ;)

Hm... Sinoć sam strašno loše spavala... Je vam se to kad dogodilo? Jedva čekate da legenete u svoj fini i topli krevetić.. i legnete... nemate problema da bi zaspali.. ono, zaspite bez beda... I sanjate milijun stvari, ljudi, događaja... i stalno se budite... milijun puta u jednoj noći.. kratko to budjenje traje, ali ipak.. tlakaaaaa... i onda još oni .ebeni snovi... znate kad nekog stvarno dugo ne vidite i lagano vam je iz nekih vaših razloga svejedno šta se događa s tom osobom... e, pa takvu osobu ja imam u zivotu.. ono, ne zelim mu nista lose, dapače.. ali jednostavno me nije briga ni za njega ni za njegov zivot.. i onda ga sanjam... ujutro kad se probudim.. čudno... totalno freaky mi je to... booooo :)

Eh, novost... i ujedno čudoooo neviđeno... nikad nisam mislila da će me starci nagovoriti na polganje... autoškola i ja.. ne, hvala! ono, vec godinu dana me svi tlače s tim.. starci, frendovi (muški dio pogotovo), poznanici, daljna obitelj.. ma sviiiiiii... i konačno, stara je uspjela... ok, više me natjerala nego dobrovoljno nagovorila.. ali i to je nešto... ;) sad sam u dvojbi koju autoškolu odabrati... booo... htjela sam full Rijeku.. ali zatvorena je.. ..ebiga, za.eb... razmisljala sam o Formuli.. ili Car... boooooooooooooo... ne znam... ima vremena.. dok stara ne skuzi da odugovlačim.. hahaha... ;)

ajde, idem malo biti dama... napraviti par onako.. čisto ženskih stvari... ovaj vikend mi služi isključivo za odmor... potrebno mi je to, nakon proslotjednih događaja želim samo ležati, spavati ili slično nešto gdje ne moram shba the bash nista raditi... :)

pa-pa, tipkamo se... cmooooooooooooooooooooook ;)

Hm... Otvaram moje pospane okice... gledam na sat.. kad ono... 6:43... po običaju... e, pa neću... nema šanse... ne ustajem... ne idem na faks... no way! budilica se pomiče do 9 i ajmo na drugu stranu nastaviti ćoriti... hehe...

i tako se ja opet pokusavam probuditi, dignuti... i cak mi i uspijeva, iz drugog pokušaja, ali upalilo je, a to je ono najbitnije... dizem se... ajmo, tusiranje, pranje i susenje kose... ipak nova zurkica mora biti na mjestu... oblačenje, šminkanje... i slučajno bacim oko kroz prozor (ne u doslovnom smislu, hehe) i... šok... opet ono bijelo smeće pada... ludddaaaa... slušam mamu... brižna žena... savjetuje mi da uzmem kišobran... ma da... mrzim kišobran... a i na snijeg... ne znam sta ljudi misle pri izlasku iz kuce na snijeg sa kisobranom... ionako mi nije drago sto pada snijeg, sto je tako hladno... jos da pokvarim onaj mali gust kada mi onako pahuljice lijepo, njezno padaju po meni... tada je to ok feeling, ali kada ti po odjeci ostavi mokre tragove... ma divno... skoro pa lovely... :)

i tako ja krenem na bus... i bježim k'o budala po cesti da me ne bi netko pospricao... i jupiii... uspjela sam prvi put doci do stanice da me nitko nije okupao putem i da mu nisam izredala sve od a do ž... :))

dođem na faks... naravno, prvo odem... kako mi to nazivamo "unutra-vani" i zapalim... lagana spika prije predavanja... komentari za ispite... nove predmete... pojedine profesore i kolege sa faksa... malo smijeha... puno dima... i ajmo na statistiku... tri sata u šutu je žena održala... ok, imali smo pauze ali ipak.. što je previše je previše... a razmisljam... kako ce mi tek biti iduci tjedan kada mi počnu vjezbe iz statistike... cetvrtkom 5 .ebenih (sorry, izletilo) sati... pa ja cu ispiliti vec drugi tjedan... u biti, sa ja to pisem... necu ni ici... skratit cu ja sebi sve te sate malo, posto je nas faks dosta... hm, recimo... recimo da je strava!

poslije faksa, po obicaju... kavica... ali danas po mojoj extra zelji... u Bijou... najjaci kafic u gradu, definitivno... :)

pa doma... ubilo me odmaranje, gledanje telke... previše odmaranja imam u svom zivotu... sadasnjem... kao, imam ih vise... hehe...

Ni ovaj net nije sto je nekad bio... tocnije preko ljeta... :) idem... evo, posto se jedan moj kolega voli smijati mojim blogovima.. samo za njega i njegovu dusu... samo se ti smij.... hehe... uzivaj...

Laku noć.... :)))

hellou, hellou... evo i mene doma... da se pohvalim malo...
ČAK sam i ja jednom došla doma prije tri-četiri-pet-šest ili čak i sedam... :)
eto nemam baš neku volju previše pisati, pa ono.. neću duljiti... laku noć :)
 
tipkamo se sutra.. kad dođem malo k sebi... u normalu... ;)

Jao ljudi... pa ja ne znam da li je to slučaj samo kod mene ili.. ali ja stvarno jedva čekam ljeto... Čim se probudim, provirim kroz prozor i imam i sta za vidjeti... vrijeme katastrofa, nikog živog nema ni blizu vana... i naravno, onda ode volja za ustajanjem... pa moram još malo odspavati, sto se po običaju produži na par sati, pa se probudim oko jedan - dva... ne bi to bio problem da se ja tada uspijem dignuti... ma, no way! :) Jednostavno gubim vrijeme spavajući... Koliko toga se može napraviti, proći, vidjeti, doživjeti... ali ne, lijenost me natjera da svo to svoje dragocjeno vrijeme potrošim spavajući...

I tako ja, iako jako dobre volje, razmišljam o tome kako mi je cijeli dan proletio... a ja sam bila u krevetu i najviše što sam napravila je bilo to da sam svako toliko škicnula u tv... i... zato sada, a mogla sam to napraviti i tijekom cijelog dana, idem na cugu sa svojim najboljim frendom, kojeg jako dugo nisam vidjela... ali opet me muči spavanje... neću moći ostati jako dugo... zašto? jer se neću dovoljno naspavati za sutra, a čeka me nekoliko obaveza... npr. jutarnja turneja po 3. maju, porinuće broda... dalje neću ni ići...

Ali ipak, ne kažu ljudi uzalud da sam optimistična... jer ono, držim se poslovice iz jednog dobrog filma, "carpe diem" - iskoristi svaki trenutak... a ja svoje vrijeme iskorištavam prema raspoloženju, vremenu, planovima... nikad ne znam za šta će mi dobro doći što sam se danas tako lijepo odmorila i naspavala.. ;))))

Hm... Dan mi je započeo... onako... prosječno... ne najbolje, jer se ustajem u 6 i pol i idem na ispit... ali nije loše... zasto? jer sam optimistična... brijem na taj neki optimizam u svemu... ako me to tješi... :)

I tako ja u 7:15 po običaju trčim na bus... na stanici, u zadnjoj minuti, prije nego uletim u onaj prastari bus, razmjenim par riječi sa susjedom, o mojoj novoj frizurici... koja je "takoooo čudnnaaa", jer ipak... "kako to da si ti odlučila skratiti kosu"... bože moj, pa to je samo kosa... a i nije mi zurkica loša, pa je sveukupno sve ok... :)

Uđem u bus, koji stvarno već relativno ne mogu podnijeti... ali moram! zašto? zato sto me strah ici polagati... ali, proći će me i to... i, da nastavim... ljubim mog Robija, susjedića i kolegu koji ima daleko najbolje tijelo od svih dečkih koje poznajem i kojeg apsolutno obožavam... i polako me počinje hvatati frnja...

Dolazim na faks, palim cigaru... jednu, drugu... treću... i... čekam!!! kao i svi... dolazim na red oko 10:40-tak... bože moj, pa to je samo dva i pol sata (i više) čekanja... nista strašno! ok, dođem na red, ulazim... sa osmjehom na licu, bubnem odmah neku glupost, po običaju... da atmosfera bude malo opuštenija... i nakon 20-tak minuta mučenja sa usmenim odgovaranjem kod naseg dekana... govori mi... "kolegice, vidim da imate znanja... ali ja zelim da vi to znanje još malo učvrstite.." super... 22.03 mi je idući rok... ma, krasno... taman, da u subotu provedem dan sa starim u 3. maju i razgledam svaki kamenčić, a ne brod... ali, ne žalim se... ja svoj faks jako volim... :)

Ljuta? Nisam... Živčana? Nisam... Ali tužna... to sam svakako... prođem tri ispita iz prve, imam ogromnu volju za sve to... i nalete neki određeni dani, kada jednostavno nemam nikakvu koncentraciju... i za.eb! Ode i samopouzdanje i volja za učenjem i za ispitima... Ali ono... kao sto su mi svi rekli... "bit će bolje"...

A sada... sada se idem opustiti uz mp3 player, svijeće i moj najdraži jacuzzi...

Cmokich ;)