božesačuvajnevaspitano

Nekad sam se čudom čudila Woodyevim filmovima.Kao:he,ma kome se to događa..ili ma gle,kakva smiješna situacija..i taaako.
dok se nisam počela (počela? možda to traje i duže vrijeme?) nalaziti u raznoranimi situacijama koje bi se saaaavršeno uklopile u Woodyev film.
i onda se samo nasmijem...
pogledam ima li kakvih kamera okolo...
možda snimaju reality o meni,a da ni ne znam...kao "Đinđa show"...
a ono ništa..samo moje gluposti...eh!
 
 
što bi jedna moja pajdošica rekla:Woody,dođi i vidi!!!

Ne znam koliko ću izdržat ako ovak nastavim.
spavati od 5:15 do 7,mi nikako nije dovoljno.
ni približno.
a zaredalo se...a ostali misle da spavam cijelu noć.
ostali,da.
 
ma,izdržat ću...koliko neee treba.

Mogla bih kopipejstat raznorazne stihove pjesama...
Miracle of love,Live with me,Don't let me down,Heroes,Communication,All I need,Love song,Grapefruit moon,Surprise ice,Connot contain this...
aaa..ima ih joooš...
 
ali neću.ko će to čitat.
samo ću ih pustit i..i pjevat do imbecilnost...
 
lalalalalaaaaaaa
 
a..proći će i to...
 

Srela sam svoju "legicu".
ženu iz zgrade do,za koju me moje frendice zajebavaju da mi je legica.(inače ja nikog tako ne zovem..ovo mi je...legica)
da,da..malo je prehlađenog mozga (ali nije retard d.o.o),i nema struje u stanu,i muž joj je alkos,i ima 43 godine,i odrpano je obučena,ali..vesela je ona..i,naravno,kad mene vidi kak izlazim iz trgovine,trči prema meni sve sretna.
btw,misli da sam neka profesorica,jer joj kao tako izgledam.
i priča ona meni uvijek o sebi,šta joj se događa u životu,kak je bila vamo,bila tamo,kak se mora rukom pokazat vozaču kad prelaziš cestu,jer ti inače neće stati na pješačkom,kak ide u Mađu jer je ona mađarica,ma svašta ona meni ispriča.
i taaako,stojim ja u pekari,i skonta mene moja leeegica,i ne budi joj lijeno,sačeka me ispred,kao u istom smjeru stanujemo i to.
pita me jesam li gleala tekmu.
ja kažem da jok,nisam.
pita ona mene jer znam ja gdje je ONA gleala tekmu.
ja joj kažem da jok,nemam pojma...i pitam gdje je gleala.
kaže ona meni:KOD ŠVALERA!
 
(ajebemu đinđo)
kao pekla je palačinke,a njen muž i švaler inače piju skupa,pa je ona rekla mužu da će ona njemu (švaleru,jel! kao frendu njegovom) odnijet 3,4 palačinke...stnuje švaler blizu,pa eto.
 
i eto...žena gleala tekmu.
eee,a švaler ima njemačku mirovinu,eeeeej!
 
jebote,ja se ne bih sjetila boljeg alibija.
damn!

Hodam po stanu kao vuk po kavezu!

do jedne točke,pa do druge,pa do treće,pa do prve,pa do treće,pa do druge...aaaaargh.

mrzim to...to kad ne znam šta bih.

u biti,znam ja šta bih,a nemrem do toga tako lako.
puf!

High pressure zone, covering the eastern portion of a small suburban community
With a 1034 millibar high pressure zone and a weak pressure ridge

Extending from my eyes down to my cheeks
Since you left me baby and put the vice grips on my mental health
Well the extended outlook for an indefinite period of time

Until you come back to me baby
Is high tonight, low tomorrow, and precipitation is expected

Boli me grlo.
netolerantna sam na bol grla,odnosno krajnika,isto kao što sam netolerantna na zubobolju. kad mi netko kaže da ga je "malo bolilo kod zubara,par sekundi,nije to ništa",mene oblije hladan znoj i bude mi čak malo muka. zato ja kad dođem kod čika zube,ooma s vrata pokorno kažem:"jel mogu ja dobiti injekciju molim vas". da,radije bi da me bode u nepce,nego da mi brusi po živcu. aaaaa..bwah!
ista stvar s grlom. jednom mi je jedan doktor rekao da bih trebala ići vaditi krajnike,ali nije mi to dovoljno zastrašujuće rekao("paaaa,moooglo bi se"),pa sam ga odjebala. neće meni nitko krajnike vaditi,dok ne bude alarmantna situacija.
nemrem gutat,jest,disat,piti,pričat...i štošta još,ali ne budem sad to nabrajala.
idem si ulijevat vrelu tekućinu u grlo,ne znam točno kako,ali smislit ću nešto.
(kak je ovo dobar način komunikacije kad te boli grlo)

Najbolje mi je kad neki bakutaneri reguliraju promet.
vidim starca,jedva hoda,vuče neki štap za sobom,stanem na pješački,brijem neka prijeđe,ne želim ga imati na duši,njega i njegov kuk,i onda on MENE pušta da ja prođem.ali sav pun sebe,kao di si ti bila '43!
pa jebemu,ako sam stala onda sam stala.
onda stojim ispred pješačkog i ko krkan se derem:"prijeđi,babo (ili stari),prijeđiiiii,ajdeeeeee!"
nemam razumijevanja za to.eto,

da,a i dobri su mi oni koji mi kažu "hvala" ili kimnu glavom kad im stanem.to mi je super.ja to,recimo,nikada ne radim.
ja kad stavim nogu na pješački imam samo mrki pogled tipa:"stani,jebem ti,stani!"

cvijetić?obojani krug i 6 latica.

srce?jednostavno,bez onih kerefeka na špicu.simetrično i obojano.

između njih,ako ima praznog mjesta,kružići,isto obojani.

i tako unedogled. koliko ima mjesta na papiru.
to crtam kad telefoniram,učim(hm),plačem,razmišljam,dosađujem se,i kad god mi je pri ruci komad papira,a ja u tom trenutku nemam baš neka pametna posla.

povijest bolesti? od negdje 16 godine. znači dugo.
i pokušala sam nešto drugo škrabat. kvadratiće,mreže,čončike,kućice,ali ne ide.
tu i tamo mi se može zalomit koji potpis,ali to je to.



čitala sam da to znači da sam romantična.

hm,ne bih rekla.

Wake up! Wake up! Wake up! Wake up!
Wake up! Wake up! Wake up! Wake up!

How long? Not long, cause what you reap is what you sow

ajd,dooobro.
pa nije ova jesen tako ni loša.
lijepo je vrijeme,pa ne psujem kad hodam po ulici jer je nebo sivo i kiša curi,i ne šutam kestenje mahnito,nego tu i tamo,baš ako mi se neki nađe na putu. (a,u biti,lažem,šutanje kestenja ovisi o raspoloženju)

kesten u džepu.
crveni list sprešan u knjizi.
još jedan kesten u torbi.
šampita na tanjuru.

danas jesi,sutra nisi.

sada jesi,sljedećeg trena nisi.

(prijo,drž mi se)

Ja se ne znam ljutit.
malko me to i brine.
mislim,znam se naljutit trenutno,ali brzo me prođe.
pogotovo ako mi se taj na koga se ljutim ispriča.
ma,jebeš onda sve...
kao da nije ni bilo.

-koliko još imaš?

-još jedan.

-još tri ti ostala?

-da,ali jedan mi treba.

-pa plati i gotovo.

-ali..ali...trebam taj jedan dat...

-ma neeeee...plati,upiši i šibaj.





(ma moš tri prenijet,ne dva)




jupi je.

da...
i nije istina da vrijeme liječi rane
(bar u ovom slučaju).
kmee!