portret mog života...

"... noc je kratko trajala a nama je trebala najduza na svijetu..."
eh...

evo, baš sam neki dan nakon dugo vrimena uzela staru, prašnjavu kutiju u kojoj sam ja kao djevojčica ( čini se taaakoo davno ) skupljala neke sitnice koje život znače, a koje me podsjećaju na tada najvažnije ljude u mom životu... i vidim pisma.. koja sam ja pisala i koja su meni pisana, i shvaćam kako sve što radimo radimo samo da bismo poslije bili svjedoci da smo to napravili... živimo svaki dan samo da bismo se jednom mogli okrenuti iza sebe i shvatiti da smo proživjeli život.. i sve te uspomene kao da su papirnati spomenici zaboravljenom, već proživljenom životu, trenucima koje sam proživjela, a tek kasnije to i shvatila... sav moj život stao u jednu kutiju... na nekoliko fotografija i razglednica... ma, koliko uspomene podsjećale na lijepe trenutke, posdsjećaju i me i na trenutke koje sam proživjela tad.. i nikad više.. ni približno....

uf.. napokon sam stala... i idem napisat blog. a ne znam sta bih uopce napisala, nego ga sad pisem samo da ne iznevjerim obicaj.. navika je navika... a je zajebano kad ti nesto postane navika!

pa, znate....
PROSLA SAM ISPIT!!!!!!!!!!!

ljudi.. pa mene nitko nije pitao sta je bilo s ispitom... ono, razumijem da vecinu nije briga.. al, ono, PAR ljudi za koje sam mislila da ce pitat.... ;(
svejedno.... tek je u ponedjeljak.... pa, ono.. imate se vremena sjetit...

odlaziš ponekad, i sanjam sam..
priznajem, ne ide.. ali pokušavam
i uvijek dođe d -  mol
spusti se ko lopov po žicama,
ruke mi napuni tvojim sitnicama..
i teško prođe sve to..
jedan d - mol me dobije....
eh...

...kada sklopim oči ,nebom naiđu more,
zamirišu gostinjske sobe, nebom svadba odzvanja,
kada sklopim oči, nebom promiču lica, zatreperi roj tamburica,
dunav sedef odzvanja....

ŠIBA ME NEBO.. BIČEM OLUJE
 
 
AL JOŠ SE NEDAM I JOŠ ME IMA...

eh.. evo mene opet s ispitom...
danas trebao bit usmeni... nakon sta sam do faksa presla sve moguce prepreke... zaspala, upala u jedinu lokvu u gradu, srela bivseg, pukla mi torba... i da ne nabrajam vise....
ONA NE DODE!!!!!!! DA JE PROFA BOLESNA!!pa, jel ona normalna??? ja sebi ne smijem priustit luksuz da se razbolim pred ispit... i ona tako....
a nisam spavala nocas..... 
koji jebeni zivot.

dobar dan, dobri ljudi.. i oni manje dobri:))
ma, svima dobar dan.. i meni :))

ljudi.... evo, nisam se mogla prije javit!!!!
prosla sam ispit!!!!!!!!
sad je usmeni u petak, pa vam javim kako je to proslo,al pismeni je tezi dio posla.....
zar je netko u mene sumnjao ?? :))))))))

eh.. evo sad.. u 2 ure ce bit rezultati iz ispita... dosao kraj cekanju :)) ( valjda )

vraćam se svako malo svom osobnom ludilu
neizvjesnosti postojanja i titraju vremena i prostora
tu leže i odmaraju se velike ideje nizašto smišljene..
u velikoj, prozračnoj sobi
učim hodati na rukama i smijem se
 
smijeme se svemu što me okružuje
smijem se sebi, najviše i najciničnije.
ponekad i boli, na simpatičan način
od gluposti koja se ponavlja postaje mi drag svaki dah
 
a dah ponekad pogori u meni
i tada spoznam istinu
 
NISAM JA DOSEGLA VELIKE ISTINE
ONE NAJMANJE SASVIM SU MI DOVOLJNE

ima li tko 100 eura do prvog???

sjecate se mene... ??
prosli sam tjedan cekala rezultate od ispita..
i.. JOS IH CEKAM...
grrrrrrrrrrr