citirati, citirati, ne samo prevesti kao svoje :))
Roy Batty: "I've seen things you people wouldn't believe. Attack ships on fire off the shoulder of Orion. I watched c-beams glitter in the dark near the Tanhauser Gate. All those ... moments will be lost in time, like tears...in rain. Time to die." (Blade Runner)
13.09.2006. u 15:18 | Komentari: 27 | Dodaj komentar
willow
...
I said I'm strong
Straight
Willing
To be a shelter
In a storm
Your willow
Oh willow
When the sun is out
...
e, pa Joan mi nekako sjedi za današnji rođendan, okrugli i sretan (za promjenu od inače turobnih djevičanskih rođendana), eto, sretan, sretan :)
12.09.2006. u 11:29 | Komentari: 14 | Dodaj komentar
pozivi iz prošlosti
dakle, opet ja o svemiru i svemirskoj pravdi
nekad se pjevalo o svemirskoj policiji i svjetlosti univerzuma, ono, bogovi su opjevani po svim religijama, ne nedostaje molitvi i anđela. zapravo, što god da radi, donosi željeni razultat dobro je.
poanta je, nije mi baš jasno što to nagoni neke ljude da nestanu, onak, iznebuha, prestaju se javljati, ali, dobro, ne moram ja baš sve znati. prihvaćam zbog iskustva da je totalni prekid komunikacije nekakav bitan momenat u odnosima među ljudima, treba se odmorit. ovo se naravno ne odnosi na burne, svađalačke prekide nakon kojih slijedi vrlo razumljiva tišina. shvaćam ja i to. ni meni se ponekad ne priča sa svima.
međutim, dva momenta su mi problematična.
prvo, ako si nekom prijatelj, i blizak, kako se može dogoditi da prolaze dani, tjedni, mjeseci a da te ne zanima kako je toj osobi?
drugo, kad je već nastalo zatišje, bez obzira na razloge, bez obzira na rasplet, kak se možeš iznebuha javit nekom nakon šest mjeseci ili godine dana: e, baš sam se pitao što je s tobom?
no, ima jedna kategorija ljudi, koji ti, kad se tako nakon mnogo previše vremena ponovo jave, razvuku osmijeh oko cijele glave. i to onaj malo zubatiji osmijeh, stisnutih okica, slavodobitni, onaj koji kaže: yessss!! onaj trijumfalni, koji nosi adrenalinski prelijev svim pitanjima prethodne samoće.
znate na koju kategoriju mislim.
11.09.2006. u 21:28 | Komentari: 24 | Dodaj komentar
meni je ovdje super
ono, ful me nije briga što puše da se oluci savijaju, da mačke pužu po trbusima jer ako ustanu, otpuhat će ih bura.
puše, hladno, al taman, sve imam što mi treba sa sobom, a nema TELEFONA :)) i ako neću, ne javim se na mobi :))
ok, ima downside, biti incommunicado, a to je da sam, pametna, skoro zakasnila na jedan rok (ali nisam, jer je sutra!)
i, još samo da napomenem da sad počinje lijepo vrijeme, a ja još ne idem doma :DD
i, voljela bih da ste svi sad sa mnom tu :))
30.08.2006. u 22:07 | Komentari: 78 | Dodaj komentar
za dečkima i vlakovima ne treba trčati ili ...
It ought to be plain
how little you gain
by getting excited
and vexed.
You'll always be late
for the previous train,
and always in time
for the next.
Piet Hein
20.08.2006. u 0:05 | Komentari: 20 | Dodaj komentar
5. AVALON (ili Uspavanke iz orbite)
Opustite se.
Udahnite duboko.
Zatvorite oči.
Za Vas više ne postoje brige, zdravstveni problemi ili nesigurnost.
Od sada, pa do vječnosti ovo je mjesto u dolini kraljeva, za stolom umornih heroja, rezervirano samo za Vas.
Oko Vas je ugodna toplina. Mir. Meko obloženi zidovi kapsule nježno Vas dodiruju, dok Vam tijelo lagano rotira u bestežinskom stanju. Osjećate se odlično jer Vas čelični okovi Zemljine gravitacije nikada više neće sputavati. Ovdje, visoko u orbiti oko rodne planete, dočekat ćete vječnost, pomlađeni duhom i spokojni.
Proživjeli ste mnogo, putovali često i daleko. Avanture vaše mladosti odavno su pažljivo popisane i opisane u memo-oporuci koju je Vaša obitelj ponijela u svoj novi dom. Rastanak nije bio lak, tisuću će godina i stotine generacija proći prije nego vaši daleki potomci ugledaju plavu planetu i biserni pojas kapsula oko nje.
Projekt Avalon pruža Vam sve najmodernije gerijatrijske usluge, uključujući i stalnu on-line psihološku pomoć i grupne terapije. Udobne solo, duo ili multi kapsule, već prema željama i uvjerenjima, opremljene su medicinskim i fizijatrijskim jedinicama posljednje generacije. Sve funkcije Vašeg tijela prate se iz minute u minutu, a iznimno opsežan interaktivni program automatske kuhinje izabrat će i sintetizirati upravo one namirnice koje sadrže lijekove, minerale i vitamine koji su Vam u tom trenutku potrebni.
Više se nikada nećete brinuti o tome što ćete danas kuhati. I da li ste zaboravili uzeti male žute pilule ili Vam nedostaje plavih, četvrtastih. Sve svoje vrijeme konačno možete posvetiti sebi. Pišite pjesme, dizajnirajte kaleidoskopske pejsaže, pogledajte sve nastavke sapunica koje ste propustili. Priključite se besplatno bilo kojoj data-mreži i pridružite i Vaše životno i turističko iskustvo univerzalnoj i sve popularnijoj bazi ljudskih poduhvata.
Makar izabrali solo kapsulu nikada više nećete biti osamljeni. Vaš komunikacijski uređaj pruža Vam neslućene mogućnosti, pristup svim mrežnim čvorovima galaksije, a preko njih i dalje, sve do Vaših najdražih, ma gdje oni bili. Stalno ste povezani s raznim grupama za podršku i savjetovalištima, i da ne zaboravimo opsežne baze pomoćne memorije koje možete pozivati i istovremeno u njih snimati vlastite slike i priče iz sjećanja, uspomene iz djetinjstva, davno zaboravljene uspavanke i holofotografije svojih praunučića.
Nema više briga o materijalnom, o imovini, kreditima i hipotekama, premijama osiguranja, oročenoj štednji. Mi preuzimamo upravljanje svim Vašim sredstvima i osiguravamo Vam mirni vječni dom i spokoj.
Zapamtite, izbor je Vaš. Želite li ostatak svog života provesti s dosadašnjim suprugom ili nekim sasvim novim licem, u grupi sličnih interesa koje do sada niste ostvarili, ili sami, nitko neće postavljati suvišna ili neugodna pitanja.
Vaše je vrijeme konačno samo Vaše.
Pojas kapsula oko Zemlje pažljivo je planiran i podijeljen prema dobi, spolu i religijskim uvjerenjima. Kod sklapanju ugovora o vječnom najmu predložit ćemo Vam nekoliko mogućih lokacija. No, prihvatit ćemo ono što Vama bude odgovaralo. Bez obzira na mjesto koje odaberete, prozor Vašeg konačnog počivališta uvijek će biti okrenut prema Zemlji, pružajući Vam tako pogled na najljepšu planetu u svemiru.
I kad budete spremni, kad osjetite da onaj trenutak ispunjenja i vječne sreće kuca na vrata Vašeg života i kad se poželite osloboditi i posljednjih veza s ovom razinom postojanja, izaberite jedan od sinestetičkih programa kapsule koji će Vam omogućiti prijelaz o kakvom ste oduvijek sanjali: herojska smrt u obrani rodnog planeta, poslijednja žrtva za prijatelja, dijete ili čovječanstvo, program za mazohiste, liječene ovisnike ili nerješivi algoritamski problemi za matematičare. I još mnogo, mnogo toga.
A Vaše će tijela ostati očuvana u vakumu. Kao nijemi stražari da svjedoče o sudbini Zemlje i njenoj rakovoj djeci.
Za tisuću godina do povratka. Za vječnost.
Avalon Vas očekuje.
Mir, mir za sve.
18.08.2006. u 20:44 | Komentari: 29 | Dodaj komentar
somnium mallum
šarena se svjetla cereću s mokrog pločnika.
drveni je brod nasukan na spaljenoj travi.
neboderi su nagriženi, polupanih prozora.
crne riječi kaplju u mlaku ...
okrenula je novu stranicu bilježnice.
nije bilo sumnje.
od kada se zaljubila,
znala je da je ova ljubav nesretna,
da s njim neće doživjeti uzlet u duetu.
znala je, jer nije prestala pisati.
17.08.2006. u 22:36 | Komentari: 80 | Dodaj komentar
thorn birds
smrt je slatka milosrdna, samo hladan prah i pepeo.
otpust.
nakon izgubljenih 13 milijuna srebrnjaka,
cijelog života u pogrešnom naručju
i samo jednog mjeseca savršene i čiste, zemaljske ljubavi.
idi.
idi tom svome bogu.
ali meni ćeš se vratiti,
jer ja sam ona
koja te voli.
bah, a nije ni pun mjesec :(
16.08.2006. u 20:55 | Komentari: 61 | Dodaj komentar
tako je lako odustati, zar ne?
pobjegla mi je zlatna ribica.
znate, ona kojoj je pamćenje deset sekundi?
što lepeće dugim zlatnim perajama
i privlači vam pogled s druge strane sobe?
ne, ne mislim na onu što tri želje ispunjava.
niti na onu što je progutala zaručnički prsten.
ni na Nema, znatiželjnog, hrabrog.
moja se ribica presijavala pod svjetlom halogenki,
kroz boje duge i brilijantni bljesak na kišnoj ulici.
otplivala je niz sunčevu rijeku.
ne navraća više, valjda je zaboravila put.
nadam se.
ako joj je ikada i bilo dobro u mojem akvariju.
15.08.2006. u 17:25 | Komentari: 82 | Dodaj komentar
tko ide sa mnom u Kolumbiju?
kaže frendica koja tamo živi da ima par sigurnih mjesta za posjetiti :DDD
temperatura je 30 stupnjeva cijelu godinu, vozi se kroz crveno jer ti inače ukradu auto, svi pričaju engleski, živi se u ograđenim naseljima s bazenom, dućanom, poštom i bankom
arheološki sajtovi ne dolaze u obzir, jer je tamo gerila, al ima nekih karipskih otoka gdje je život na plaži pod mus
dakle, tko ide?
12.08.2006. u 0:26 | Komentari: 90 | Dodaj komentar
a, moram to staviti :DD ajde, pomozite dečku :DDD
"E možeš mi pomoći za dva,tri tjedna
sa savjetima za iskricu tj. kako ševiti svakodnevno ??"
11.08.2006. u 14:03 | Komentari: 11 | Dodaj komentar
the best dreams die young
a što ako su njih dvoje najbolje što im se ikada i što će im se ikada dogoditi?
znam, neki drugi dan reći ću:
da je tako moralo biti;
da se nisu zaslužili;
da tko zna zašto je baš tako dobro;
da je dovoljno drugih riba i tramvaja na svijetu.
ali, danas ja nisam ja.
danas sam ona crnka iz reklame,
ona s ljubičasto-plavom ogrlicom od leptira,
ona što sa svojim parom skače s vrha nebodera kao delfin,
ona što bosom nogom uznemiruje površinsku napetost čiste izvorske vode.
and I could do with a little divine intervention now. thank you.
10.08.2006. u 21:14 | Komentari: 87 | Dodaj komentar
aj nek me netko uglazbi
kad me već rima proganja :)
budi me kiša na prozorima.
s juga su prodrli monsuni.
mrtve su riječi na obzorima.
ta maska hladnoće me buni.
jer vruće je u mojim njedrima.
zar ne osjećaš kako te trebam?
ne miruje ruka na bedrima.
zar ne vidiš kako te gledam?
09.08.2006. u 23:22 | Komentari: 58 | Dodaj komentar
bi ili ne bi?
nagnula se nad moje lice. njezina duga, sjajna, potpuno ravna, gavranska kosa klizi svuda oko sitnog, blijedoputog lica. bljesak sunčeva odraza s crne zjenice kroz ukošene proreze polusklopljenih kapaka.
to je sve što vidim, jer sklapam oči i puštam dodiru da preuzme kormilo.
prvo čujem udah i produženi izdah na mom vratu. onda osjećam tanke, male usne na obrazu. pa na usnama. dodir je lak, nježan, treperavi leptirić. pritišćem svoje usne jače i približavam uzdrhtalo tijelo bliže.
ruka mi se zaustavlja na golom ramenu. i ne staje, sve dok u dlan ne klizne mala, čvrsta dojka, što se podiže i spušta ubrzano, u ritmu sa sve bržim disanjem. ispružila se, napokon, posve, kao da je ravna moj dlan, koji se spuštao sve niže po blagim baršunastim brežuljcima.
otvorila sam oči.
za tren, ugledala sam, valjda u poslijednjem trenu prije buđenja, to istočnjačko, mladoliko, bijelo tijelo ispred sebe.
moj popodnevni san.
i sad me muči odgovor na pitanje iz naslova :)
08.08.2006. u 19:50 | Komentari: 38 | Dodaj komentar
nocturno
lijepo li je mislima tihim poć',
u san o nama
zagrljenim,
ušuškanim,
pokrivenim
toplim krznima lisica sjevernih.
dok konji jure kroz kristalnu noć
tim putevima
utabanim,
zavojitim,
urezanim
u zamete mećava davno prošlih.
07.08.2006. u 22:01 | Komentari: 42 | Dodaj komentar