zašto nisam mačka pred galgama
dvije osnovne emocije su ljubav i strah.
o ljubavi sve znate. ili ćete znati. svima to želim.
mnogi će spoznati i strah. efekti straha su zavist, ljubomora, ironija, povlačenje, bježanje, agresija, pretjerana obrana ... ma, ima toga mnogo.
ali ljubav ima neke, na prvi pogled nepovezane, alatke protiv straha. osobno koristim znatiželju, pristojnost i upornost. a jednom, nakon uporne i pristojne potrage, kroz koju me vodi znatiželja, jednom kad prikupim te važne, najvažnije podatke koji su nedostajali ... onda znam.
i strah nadamnom gubi svu moć. sve legne na svoja mjesta i ravnoteža se uspostavi. umukne znatiželja i pjeva mi mir.
i pri tome posljedice, hoće li ishod biti povoljan ili nepovoljan po mene, uopće nisu bitne.
gotovo je. znam.
next?
06.08.2006. u 20:56 | Komentari: 65 | Dodaj komentar
priprema, pozor ...
ovo je desert menu:
1. parfe torta od čokolade
2. torta od lješnjaka, badema, grožđica i još 25 drugih sastojaka
3. biskupski kruh
4. boem kocke
jel može? :))
04.08.2006. u 22:42 | Komentari: 82 | Dodaj komentar
prijateljice
na dlaku iste.
plavooke.
platinaste.
samo jedna duže,
druga mnogo kraće.
jedan plan: zabavan.
jedan san: presretan.
u ljubav zaljubljene,
o smijehu ovisne,
za mjesec zataknute.
03.08.2006. u 20:23 | Komentari: 82 | Dodaj komentar
resistance is fruitful
ne, na tvoja vrata nikad neću pokucati,
mada znam i adresu i put.
ne, na tvoje zvono nikad neću pozvoniti,
mada znam da ne bi bio ljut.
ne, u tvoj prozor nikad neću gledati,
mada je zastor možda razmaknut.
ne, tvoje snove nikad neću ometati,
mada pod obrvom nosim iskrice,
na usnama med i borovnice
a kod srca leptirice.
02.08.2006. u 23:51 | Komentari: 164 | Dodaj komentar
što se buni ona koza s nestea reklame?
te nema zabave, te gdje je bazen
a, prva joj scena lijepo pokazuje idilu, tropski otočić s bijelom plažom i zelenoplavim morem. i tip koji nema kuda daleko pobjeć i ne javljat se danima, s obzirom da otok pregaze za deset minuta.
doduše, može se on prestat razgovarat, al, s obzirom da je sljedeća ženka tisućama milja preko mora, neće to dugo trajat :)
e, tako, da mi je mjesec dana u takvom raju, ptice ne bi umirale pjevajući :)
31.07.2006. u 22:25 | Komentari: 28 | Dodaj komentar
kako pobijediti ofidiofobiju
hodam ja tako zaraslom stazicom preko kamenjara do plaže.
sad, jasno je da tamo ima zmija, jasno je i da su žive, a ne gumene, i da se mogu micati kud one žele (mada ja to zapravo nikako ne želim znati).
i kad ono kažu: nemoj mislit na seks, naravno da cijelo vrijeme mislim na zmijetine.
pojma nemam zašto, valjda od čiste panike, ali u taj su mi čas riječi koračnice uletile u svijest: PADAJ SILO I NEPRAAAVDO, NAROD ... i, ono, muzika mi je do u notu jasna u glavi, i kraj SVANUO JE IIII NAŠ DAN ful jasne ... al mi fali između, fali mi i druga strofa.
mrzim tak kad se ne mogu sjetiti dijela pjesme, imena, bilo čega, a nalazim se dvjesto kilometara od pristupa googlu.
međutim, nervirajući se tako, stigla sam do plaže, a da sam i klupko kopulirajućih riđovki prekoračila, ne bih znala.
a niti nitko na plaži nije znao riječi koje smo, sigurna sam, svi po raznim svečanostima što pjevali, što slušali.
patnja, užas, agonija. sve do danas.
danas sam saznala sve riječi, naravno, netko je na nekom forumu postavio isto pitanje kao i ja onomad u onom u zmijskom leglu i dobio odgovor.
\"Padaj silo i nepravdo\" pjevana je u NOB-u, čuje se u filmu Neretva, ali je zapravo nastala u slavu Hvarske bune (1510. - 1514.) pučana protiv plemića. Dijelovi pjesme pisani su čakavskim narječjem, ali su kasnije prerađivani, ponekad se u partizanima ime Matije Ivanića zamjenjivalo Vladimirom Iljičem.
i sad, ak nekog još zanima, ovo je cijeli tekst:
Padaj, silo
Padaj, silo i nepravdo,
narod ti je sudit zvan;
bježte od nas noćne tmine,
svanuo je i naš dan.
Pravo naše ugrabjeno
amo natrag dajte nam;
ne date li, ne molimo,
uzet će ga narod sam.
Gradove smo vam podigli,
Turne, kule gradili,
od uvijek smo robje bili
i za vas smo radili.
Nevolja će biti vela
po palaci tvrdimi,
kad vidite da sa sela
s mašklinima gremo mi.
Nastati će novo doba
Matija Ivaniću,
ustati ćeš ti iz groba,
s tobom u boj poći ću.
Zastava će nova viti
iznad naših glava tad;
Radnik, seljak jedno biti -
isti im je trud i rad.
29.07.2006. u 20:50 | Komentari: 46 | Dodaj komentar
ma, koje su to fore s brojkama?
dvojka, trojka, četvorka, petica ... mislim, probajte otići u bilo koji dućan i kupit grudnjak trojku. to nema, ne postoji. na temelju kojeg to standarda onda odgovorit na glupava pitanja? ak veliš B ili C, traži se dodatno pojašnjenje, ak veliš trojka ili četvorka, svi sretni i ozareni :)
to je neka muška zavjera. vjerojatno se uči iza škole. s papirića u skrivenim kutijama cigareta. ne znam. glupo mi je to.
zašto ne bi onda za neke muške performanse uveli iste oznake, na primjer:
AA - prije bilo čega ostalog
A - ispod 2 minute
B - od 2 - 5 min
C - od 5 - 10 min
D - 10 - 15 min
DD - preko 15 min
E, F, H (dopišite sami s mnogo uzdisanja :D)
i to bi im trebalo utetovirat (kanom, da im damo šansu da se poprave za jedno mjesec dana) na prsa. pogotovo ljeti. tak da se vidi. kao što oni vide naše dvojke do petice.
i još. ne dati im da si sami tetoviraju oznaku, nego da to obavi žensko koje je obavilo ekspertizu.
objektivnosti radi :DDD
28.07.2006. u 23:19 | Komentari: 181 | Dodaj komentar
Kako povratiti ravnotežu
Prekosutra. Još par sati, pa sutra.
Ovakav je plan:
- siđem do plaže, skinem sandale, sjednem
- jedno stopalo uronim u plavo i mokro
- drugo naslonim na sivo i suho, tvrdo
- okrenem se prema usijanom i žutom na nebu
- skinem šešir da mi kroz kosu protrči vjetar
Sva četiri elementa na koži. Bijeloj od zime i ispranoj od kiša.
Kad se spoje kroz mene, poteći će smrznuta duša.
A kamo? To je neki sasvim drugi plan.
16.07.2006. u 21:26 | Komentari: 68 | Dodaj komentar
knjiga o džungli
na sunčanoj strani čistine
prostori su plavi
između onda i sad.
a mahovina prekriva
sivu, neravnu stijenu i
sivu hrapavu koru;
briše razlike između
žive i nežive mene.
moja ponosna džungla treperi i jeca
pod monsunskim kapima.
ne poznajem ove trave,
ni bijele cvjetove na granama;
ne vidim mostove od lijana,
ne osjećam miris spaljenih grana.
zakoračit ću, ipak,
preko grebena na drugu stranu,
jer mreža je snova
uvijek ispod nas.
14.07.2006. u 22:54 | Komentari: 33 | Dodaj komentar
eine kleine nachtkritik
u malim se bocama
drži otrov.
(moja se bačva opasno prelijeva.)
u malim se srcima
pati ljubav.
(napuhujem balončić u desnoj klijetki.)
u malim se glavama
mrijesti zloba.
(lobotomija je uspješno obavljena.)
u malim se dušama
nastanuje zavist.
(više ne želim što ne mogu dobiti.)
13.07.2006. u 21:14 | Komentari: 57 | Dodaj komentar
imam i ja za trke vozit !!!
"e, srećo moja, šta sve život nosi.
zove me maloprije rođak iz osijeka, dobio sina. idem sutra kod njh, bit ću do kraja srpnja, dolazim kući po stvari i idem na more.
što hoće reći da se nećemo tipkati do kolovoza.
kako ćeš mi nedostajati.
al, kupio sam sebi bonova za mob. pa ću ti slati poruke.
uživaj, lijepo se provedi.
tvoj manijak."
12.07.2006. u 19:27 | Komentari: 16 | Dodaj komentar
sea of pain
Vršak jezika klizi glatkim, a opet neravnim, površinama i dodiruje oprezno namreškano nepce. Iglice i trnci razlijevaju se sredinom trzavog mišića.
Anestezija popušta.
Svakom minutom sve više osjećam. I svake se sekunde iznova pitam želim li to ili ne. Usnice su natečene, nabubrene kao boksačke nakon deset rundi. Ali, pogled u ogledalo otkriva posve normalno lice. Moj je živac bio prevaren, umrtvljen.
Sad se budi i buni.
A bol se ne razlijeva, ne bubnja, ne prži. Bol je sveprisutna. Ispunjava mi mirno cijelu lubanju i čeljust. Kao jezero rastaljenog metala. Bez valova, bez mreškanja.
Samo neumjesna, neupitna, neumoljiva bol.
I znam da je gotovo i da će jednom prestati. Znam. No, baš kao i taj živac, moja je svijest anestezirana bolom. Iz ovog užarenog grotla samo će ovih par riječi kroz prste procuriti na tipke.
Ali, moj je osmijeh ponovo blistav.
11.07.2006. u 20:57 | Komentari: 15 | Dodaj komentar
The Snake Song
On her way to work one mornin'
down the path beside the lake,
a tender-hearted woman saw
a poor, half-frozen snake.
His pretty, colored skin had been
all frosted with the dew.
"Poor thing," she cried, "I'll take you in
and I'll take care of you."
"Take me in, tender woman.
Take me in for Heaven's sake.
Take me in, tender woman,"
sighed the snake.
She wrapped him up
all cozy in a comforter of silk.
And layed him by the fireside
with some honey and some milk.
She hurried home from work that night
and soon as she arrived,
she found that pretty snake
she'd taken in had been revived.
She clutched to her buxom.
"You're so beautiful," she cried.
"But if I hadn't brought you in
by now you might have died."
She stroked his pretty skin again
and kissed and held him tight.
Instead of saying, "Thanks,"
the snake gave her a viscous bite.
"I saved you," cried the woman.
"But you've bitten me, but why?
You know your bite is poisonous
and now I'm gonna die."
"Aww shut up, silly woman."
Said the reptile with a grin.
"You knew damn well I was a snake
before you took me in."
(Al Wilson)
10.07.2006. u 22:40 | Komentari: 54 | Dodaj komentar
a jel baš tako, prijatelju?
glava u stijeni,
razjapljenih usta,
u nemuštom kriku,
isklesana,
u vremenu
zaustavljena.
iz lijeve se duplje,
niz raspuknuti obraz,
cijedi mutna, bijela,
dubinska rijeka.
kad kisele kiše
s kamenog čela
speru soli kristalne,
na osijedjelom licu
endemska ribica
naći će dom.
09.07.2006. u 22:30 | Komentari: 140 | Dodaj komentar
mice, rats, vermin
lako je dati što se traži, pa i ako je neizgovoreno.
lako je smješkati se, potvrđivati,
davati za pravo,
diviti se.
teško je znati što zaista treba, pa ako je i izgovoreno.
teško je svađati se, suprotstaviti,
misliti za sebe,
opirati se.
i sad budi pametna, pa da ne bude manje i više vrijednih,
agresivnih šutnji i ignoriranja,
nego misliti za pravo
i davati za sebe.
08.07.2006. u 23:12 | Komentari: 47 | Dodaj komentar