Vještičje kronike

Sve je popakirano, torba se zatvara, zadnji pogled  i moreeee...here I come…
Otvaram vrata, iznosim torbu po torbu na podest…i …i…
krivo stanem, noga osklizne još malo, nešto gadno krcne..i oblije me znoj od bola…
a onda je slijedila mučnina i sve ostalo…
Resume…
10 dana langete, nakon toga 3 tjedna gipsa…pa fizikalna terapija…????!!!!
Jaaaaaaddddnaaaa sssaaaaammm buhuhuhuuuuu….

Pitanje: da li biste vjerovali osobi (muškarcu ili ženi), koja iza sebe ima barem dva neuspjela braka i nekoliko duljih veza…a sve upropaštene zbog njegove nevjere?...a? biste li? …
E sad… zakaj ja to ovak.
…pa zato što su me pokušali uvjeriti da ima divnih osoba…koje su gotovo pa savršene..
u svakodnevnom životu…u direktnom „face to face“ i „kava“ kontaktu..sve onak prijateljske, dobre duše, šarmantne, šaljive, zabavne, a plus…još…ono…drugari i poštenjačine,
ali na nekom drugom mjestu…recimo… ovdje…te iste osobe… ne mogu drugačije..
nego napadati..prostačiti...optuživati…služiti se smicalicama, stvarati razdor..smišljati daljnje gadosti, prikupljati podatke..etc, etc…
i sad možete mi govoriti da sam kruta u shvaćanju i stavovima, da sam netolerantna..i svakakva..ali ja jednostavno ne mogu vjerovati takvoj osobi…nikada..
i samim time mi si ne možemo biti dobri…
jer ja vjerujem..da osoba nekako odražava svoj karakter i stav u mislima, pa u riječima,
pa u djelima..
i tu nema, ne može i ne smije biti bitnih razlika, odstupanja.. ovog.. onog..
jer ako je jednom prevario, ako je drugi puta prevario…svakako će jednom prije ili kasnije prevariti i mene..a ja… jednostavno, ne želim biti prevarena…
a ni ulaziti u nečiju psihu, da bi proniknula od kuda ta nedosljednost u karakteru..
 
p.s.
ne vjeruj cigi kad se kune.. a kad se kune u djecu…onda mu definitivno još manje vjeruj…

Burleska (ital. burlesco — šaljiv) je komična književna forma koja svoje humorističke efekte proizvodi zahvaljujući neskladu između teme i njene stilske obrade.
Iako se burleska najčešće vezuje za dramsku književnost, često se koristi i u epskoj i lirskoj poeziji, kao i u nekim proznim oblicima.
 
Kada se u njoj ispoljavaju društvene i buntovne intencije burleska postaje sredstvo satire.
 Kao književna tehnika graniči se sa fenomenima karikature i groteske koji imaju za cilj da podražavanjem ismijavaju  neku pojavu ili pojedinca, pa u tu svrhu spajaju udaljeno i nespojivo. Vrlo je slična i travestiji i parodiji.
 
Popularna još u antičkoj književnosti, preko renesanse, baroka i klasicizma, burleska doživljava poseban uspon u 18. veku, u delima Voltera, u Fildingovim parodijama Ričardsonovih romana i kod drugih pisaca.
Engl.dodatak:
Burlesque is a humorous theatrical entertainment involving parody and sometimes grotesque exaggeration. In 20th century America, the form became associated with a variety show in which striptease is the chief attraction.
By the 1880s, the genre had created some rules for defining itself:
 
+Minimal costuming, often focusing on the female form.
+Sexually suggestive dialogue, dance, plotlines and staging.
+Quick-witted humor laced with puns, but lacking complexity.
+Short routines or sketches with minimal plot cohesion across a show.
 
Iz Wikipedie, slobodne enciklopedije

Predmet: Ciganović Ivan iz Virja                                             Virje 15. VII. 1947.
moli objavu zakona za zaštitu braka
 
Drugu Josipu Brozu Titu- Maršalu Jugoslavije- Beograd
 
Niže potpisani drug Ciganović, seljak iz Virja, Mitrovačka 187-Podravina
Prisiljen sam visokom naslovu podnijeti slijedeću molbu:
Druže Maršale vi ste meni blizak kao sin kršnog Hrvatskog Zagorja, a ja sam sin ravne Podravine. Sudbina vas je odredila da upravljate brodom naše države sada u izgradnji i mi se uzdajemo u vaše vodstvo, kao što smo se uzdali i nismo se prevarili u vaše sigurno vodstvo za vrijeme prošlog rata. Međutim da vam objasnim svoju strašnu tragediju i da zatražim kao demokrata, zaštitu države, dakle i od vas, jer mi vi možete lako pomoći.
15.VI. 1947. odbjegla je od mene tajno moja zakonita i ljubljena žena Ciganović Mira.rođ.1915.godine u svijet s namjerom da vodi prostituciju i živi na tuđi račun. Mojem gospodarstvu prijeti rasulo i katastrofa, jer nema ko da vodi kućanstvo, tko će krpati, prati, kuhati i na polju mi pomagati. A moram da uzdržavam i majku staru 72. godine i jedno dijete ratno siroče Momčilović  Petra, člana drž.dječje kolonije. –Uvijek sam govorio ženi :-“ Draga ženo, nemoj da me ostaviš, radije me ubij, nego da odeš u skitnju.“ Ali eto, otišla je lakoumnica i ovako me sada polagano ubija teška sudbina. Podnio sam redarstvenu potragu, ali to ide jako polako i pitanje je da li će je pronaći i uhapsiti! No ja se nadam uništiti pritisku takve saboterke kakva je moja lakoumna žena. I ja hoću da živim dostojno i pošteno demokratski kao što živi većina dobrih ljudi.
Molim vas stoga da poradite u vladi , da žurno izađe i da se u cijeloj Jugoslaviji javno objavi zakon o zaštiti bračnog života kako slijedi.
1) svaka udata žena koja ostavi muža i ode u svijet kažnjava se  smrću.
2) svaka udata žena, koja živi u svijetu, bilo gdje u kakovoj službi, ima da se iskaže pismenim odobrenjem potpisanim po njenom mužu. Da joj on odobrava služenje.
3) svaka osoba koja bi zadržala kod sebe tuđu ženu, a bez takova odobrenja muža, ili bi ju sakrivala, te ju ne bi prijavila policiji  kažnjava se smrću.
4) svako krivotvorenje takovog uvjerenje kažnjava se smrću.
5)po objavi ovog zakona imade svaka udata žena, da si u roku 8 dana ishodi takvo odobrenje od svog muža.
6) ovo sve vrijedi i za muža, ako bi ostavio ženu i otišao u svijet u nepovrat.
 
Ovim veoma važnim i hitnim zakonom bit će pogođene u ahilovu petu svaka prostitutka i saboterka. Obiteljski život bit će izgrađen na čvrstim temeljima, nestat će  užasnog kriminala i života na tuđi račun.
U nadi da ćete mi vi druže maršale, obrisati suzu iz mog oka i skinuti tešku moru, koja tišti moja leđa, pomoći mi da se ne strovalim u ponor, zahvaljujem unaprijed.
 
Smrt fašizmu i sloboda narodu i obitelji.
 
Arhiv Josipa Broza Tita
 

Znaš kaj si ti…
ti si mazohista.. prema sebi..i to još ajde nekak ..ok..
iako ti kao argument ništa od onoga kaj si spomenuo ne prolazi…
 ali si i sadista….
nudiš jako puno..obećavaš onak neformalno ,
pokazuješ ogromni potencijal..koji btw imaš....i stalno na granici izazivanja...
ali nema konkretne ponude….
jer kad sve ode predaleko… kad se osoba skroz zanese...
ti spustiš loptu i onda delaš kerefeke…kao…
 gle, kak znam žonglirati…
pa kad presija malkoc popusti… evo tebe opet u driblingu...i tak
stalno..ali niš ne napraviš...
fuckU...

pitanje za iskusne babe i babce Što učiniti sa -blogericom- koja na svu silu želi da je primjetite, a vama se diže želudac ? 

LADIES - Ako slucajno presolite jelo dok se kuha,  ubacite jedan oguljeni krumpir i on ce upiti visak soli za automatski "fix-me-up"  REAL WOMEN - Ako presolite jelo dok kuhate, to je  ful lose. Molim ponavljajte za mnom, moto Pravih  zena: "Ja sam to skuhala i ti ces to da jedes i ne zanima me koliko je los okus." 
LADIES - Lijek za glavobolju: Uzmite limun, prepolovite na pola i utrljajte u celo. Pulsiranje ce  nestati.  REAL WOMEN - Uzmite limun, pomjesajte sa tekilom, ohladite i popijte. Mozda cete jos uvijek imati glavobolju, ali koga briga! 
LADIES - Na dno korneta stavite salvetu da bi sprijecili curenje sladoleda   
REAL WOMEN - Jednostavno isisajte sladoled odozdo, za-boga-miloga. Ionako vjerojatno sjedite guzicom na kaucu, i s podignutim nogama  
LADIES  Da bi sprijecili klijanje krumpira, ubacite jednu jabuku u vrecu sa krumpirima.   REAL WOMEN - Kupite kutiju gotovog krumpir-pirea i necete morati da brinete o krumpiru kome rastu noge i ruke.  
 LADIES - Kada recept za kolace zahtjeva brasnjenje kalupa, upotrebite malo suhe smjese za kolac pa nece biti bijelih tragova sa vanjske  strane kolaca  REAL WOMEN - Idite u pekaru/slasticarnicu - oni ce ga cak i ukrasiti   
LADIES - Ako imate problema sa otvaranjem tegli, pokusajte sa gumenim rukavicama za pranje sudja. One onemogucavaju proklizavanje stiska i cine otvaranje tegli laksim.   REAL WOMEN - Idite pitati JAKO ZGODNOG susjeda da to ucini  za vas.  
I na kraju, najvaznije....
LADIES - Ne bacajte ostatke vina. Zamrznite u kockice leda za buducu upotrebu u saftovima i gulasima  
REAL WOMEN - Ostaci vina???

Pita on mene…da li je bolje meni- sa njim..a to je pitao i žmirio, ipak nespreman na odgovor
A kad sam rekla da je- bolje..naravno, da mi je bolje…
mogao se čuti onaj zvuk kojim zrak kroz nosnice dugo ulazi u pluća,
i osjetiti da je napetost tišine tog kratkog trenutka njegovog iščekivanja, jednostavno- nestala…
I to sad nema veze, što on zdvaja koliko je to „bolje“?..“bolje od boljeg“?…
“bolje u tri p.m. bolje“?… i kolika je količina tog „boljeg“ meni, zadovoljavajuća…
ali pustit ću ga… nek se zabavlja sa mjerenjem tog mojeg „boljeg“…

Seru…
ukratko…svi oni koji…
zaborave… tvoj rođendan,
navrkaju te na nešto…onda se prave dotični,
nauče na svoju prisutnost…onda odjednom eskiviraju,
namame da povjeruješ….onda se prave nemušti,
izmanipuliraju riječima ..a onda se čude što povjeruješ..
 
i onda te ostave bez objašnjenja….a ti se moraš sabirati…
pljuc..i bljuv…
nikogovići i sitne duše…
jedini prihvatljiv, zdravorazumski recept…fuck off…

Dok prolazimo kroz sve što nam život priređuje, neophodno je imati neki svoj kutak „mira“.
 
Ja sam postupila po jednostavnom savjetu koji sam pročitala u jednoj knjizi i napokon sam našla svoj -unutarnji mir.
A pisalo je:
"Da biste postigli unutarnji mir, morate završiti sve stvari koje ste započeli".
 
Onda sam pogledala po kući i vidjela sve stvari koje sam započela, a nisam završila.
Za početak sam izbacila sve njegove stvari u najbliži kontejner, jer mi se nije više dalo to slagati u kutiju…onda sam bacila i već uvelu biljku koju mi je poklonio…
pobrisala njegove fajlove i slike iz pc-a kojim ih je natrpao…već sam se osjećala bolje…
promijenila posteljinu i potrpala je u mašinu..napravila si davno obećanu kupku…
 a prije nego sam krenula dalje na posao: dovršila sam onu butelju vina, popila tih nekoliko preostalih apaurina, pojela štangicu čokolade..i zapalila jedan do pola popušeni joint…
 
Sad se osjećam FENOMENOMENALNO!

Da, naravno sve je to faza…početna… ovakva, onakva..
i kak se veli… ili te tresne ili ne…srce ne pita…i po meni, to je onaj najbolji dio svega…
jer mi je malo preveč svakodnevice i potrebe racionaliziranja i pametnih postupaka..
tako da je bar taj dio u onoj poželjnoj, meni potrebnoj- „out of control“..la, la, la sferi..
Jesam, bila sam i zaljubljena, pa u ljubavi, sad opet samo zaljubljena…
ne, ne u istu osobu…
iako, dok je trajala ta neka ljubav..moja, a velika, najveća…
mislila sam tada, da je veća od mene, od mog života…svejedno sam prolazila ponovne faze zaljubljenosti…svako proljeće..nekako mi je to uspijevalo…zaljubiti se u tu svoju ljubav…
i tako godinama…
no, onda je, nakon X godina, svemu došao kraj..i da,
dogodilo se nekoliko proljeća kada više nisam mogla ponoviti proljetnu zaljubljenost…mimoišla me je…
a sa tim mimoilaženjem i ljubav je...otišla nekako,negdje…i nije se vratila…
iako sam je prizivala..njih..obje..
i bila sam tužna i bila sam shrvana..i bila sam nesretna…baš jesam…
a onda valjda nekako, taj srčani dio mene je odlučio ..da za sada…nema velikih ljubavi…
ne, više, ne, za sada…jer moram odraditi onaj racionalan dio, pametan dio…
i ne mogu se više dati ljubavi..ne onakvoj, ne većoj od mene,od života…
ali zaljubljenosti… ooo da, mogu i hoću i želim…
i produžavam je, pažljiva sam prema njoj..prema tom osjećaju zaljubljenosti..
i njegujem ga..taman da ne preraste mene..taman da ne preraste u nešto veće…
ali me veseli i raduje..i čini me sretnom i zadovoljnom i nasmijanom…
i taman onakvom kakva sad jedino.. mogu i želim biti…

Možeš biti napokon ponosan na mene, ionako si me čitavog života zvao- sine…
i eto, velika sam, narasla sam dovoljno…
Pa sam tako velika, napokon usvojila svu psovačku terminologiju,
svu pljuvačku vještinu onih najgorih neodgojenih klipana..i sada sam njihova,
prihvatili su me….i znaš šta…
konačno sam uvažavana,
jer izazivam,  jer se izražavam upravo kao oni, jer dovoljno psujem, jer dovoljno vrijeđam,
jer sam dovoljno prosta, jer su moje šale prešle sve granice ukusa..…a izričaj mi je baš onakav…pravi….
…ma šta…neke sam čak i prešla u prostakluku..
i ne, nema u meni više srama, nema u meni ni suzdržavanja, ni najmanjeg oklijevanja…. ničeg… što bi me zaustavilo…
jer napokon pripadam….grupi… provokatora…prostaka…i znaš…prihvatili su me…
i sad se vrijeđamo…međusobno…oni se rugaju meni…ja njima…i ne, niko ne prestaje…zamisli…igri nema kraja…i nastavljamo je…
samo smo još manje suzdržani…samo brišemo sve okove odgoja…komunikacije i svega…i uporni smo, da se drugima doimamo ko... mahniti…ali šta oni znaju,
ja sam odlučila… ako je to cilj…bit ću još gora, još mahnitija…
i tako sam ponosna na sebe,
a i ti bi bio ponosan, znam, samo da me vidiš…

Drage moje znane i neznane,
well sretan vam 8.mart (ožujak)…
 
I nemojte mi sad tu brijat.. da kaj?...da dan, kao dan!...da šta ima veze!..
da ste eto, opet u istom sranju, ak ne u još gorem!..da kaj bi vi sad trebale?...
ostavite tu spiku muškima...ionako si svašta dozvoljavaju...
TIHO..sad…tišina...i sjetite se…
da nije bilo nekih pametnih žena, vi sad ne biste ovo čitale,
da nije bilo nekih pametnih i hrabrih žena, vi bi sad brisale pod u kuhinji, moguće i tuđoj,
ali ne po vašem izboru,
da nije bilo nekih pametnih, hrabrih i upornih žena, vi se možda ne biste školovale, a kamoli čitale ovo na svojim pc-strojevima, možda upravo u vlastitom uredu…
hrabre žene omogućile su ovo i meni i vama...i vašim kćerima…
mislite da nisu?...
imate pravo glasa,
smijete raditi, ako želite,
možete bit doma, ako želite,
išle ste u škole i na fakultete, koje ste same izabrale…
a ne učile samo toliko koliko je potrebno da biste bile drage ženice,domaćice, majke i klečale u za vas izabranoj crkvi..
smijete sve i još više od toga...na volju vam je...
imate pravo reći- Ne!
svakom kretenu koji vas tretira kao stvar, imate pravo ostati neudata ili se udati samo iz ljubavi i vlastite želje, imate pravo na razvod, imate pravo na svoj novac i vlastito nasljedstvo, imate pravo na odluku roditi ili ne, imate pravo hodati ulicom bez pratnje, pa i golog pupka(mada je sad malo hladno)ali dobro..
i dokle god vi mislite da je to samo još jedan običan dan,
razmislite i sjetite se da ćete možda doći u situaciju kad vaša sestra ili kćer neće misliti da je to ...samo jedan običan dan...
Pokažite da ste odgovorne, svjesne osobe, da cijenite napore, trud, suze, batine, klevete , napade pa i smrt i svu onu agresiju koju su morale pretrpjeti vaše prethodnice…
da biste imale ovaj dan…međunarodni dan žena….
Sloboda koju uživate nije stečena lako, u to budite sigurne...
imate oko sebe još masu primjera, pa i u slobodnoj EU postoje pridružene članice, gdje nije dozvoljen razvod, pobačaj..
a da ne govorim o zemljama gdje žene još uvijek kamenuju za preljub,
gdje su djevojčice od dvije godine obećane muškarcu kao otpust sramote ili duga..
gdje žene ne smiju na ulicu bez velova, zara,feredža…pratnje..
gdje djevojčice još dan danas obrezuju, gdje se kupuju mladenke, gdje se traži pravo prvenstva bračne noći....
i crna kronika..i „ženska kuća“ i aktivisti i masu toga…
Sve je to dio tog dana…sve je to dio vizije nekih pametnih, upornih i hrabrih žena…
I da, treba biti aktivan ..i uporan...jer je jedino prihvatljivo uređenje modernog svijeta
ravnopravnost, nezavisnost i jednakost….
 
Pokušajte ne odmahnuti rukom, na taj dan kao na samo još jedan dan..
budite barem kulturne i pristojne, cijenite njihovu želju, pokret i ideju...
jer je velika
i jer je potrebna...
hvala, svim pametnim, hrabrim i upornim ženama sa vizijom.

…tonula je u san…baldahin na njenom krevetu, štitio ju je od vjetra koji je puhao upravo u takve večeri kao što je ova, njena…uzdahnuvši, znala je da stiže san…onaj omiljeni…
uvijek je sanjala to jezero, obučeno u trave, lopoče i šaš, ali samo sa jedne strane..
s druge je vrba spuštala grane tik do vode..a ona je voljela to kupanje u povečerje..
upravo pored vrbe gdje je i  sunce u kasno popodne, još ljeskalo svoje zrake, gdje su ribice znatiželjno prilazile i na kraju, ako bi bila dovoljno mirna u vodi..pomalo ju škakljale…
voljela je malo pričekati…osjetiti mir…i čeznutljivost u zraku… do pasa u vodi…pomirisati miris vode i gledati vretenca kako lete…a tada zaplivati...onakva prirodna,naga…
voljela je takve dane, ovo jezero..ovaj mir…
okrenuvši se na leđa…pustila se toliko da ju je voda držala…osjetila je kapi na prsima… klize..niz njene dojke…taman u onu udubinu na vratu…da bi se preko ramena ponovo vratile …vodi…koju je ona raširenim rukama lagano mreškala …tiho dišući ne bi li što prije čula….onaj jasan, zvonki, žuboreći zvuk…jer je čekala njega…
…jezerskog vilenjaka..koji je svaki puta stizao…kad bi ona zaplivala….
primijetio ju je već prvi puta…bio začuđen, bio iznenađen…djelovala mu je skroz ljudski…a jako dugo nije vidio ljudsko stvorenje da se kupa u ovom jezeru….
uostalom, on se pobrinuo da mještani ne dolaze uznemiravati ovu milinu… mira…očito je u tome i uspio, jako rijetko bi neko zalutao, ali i brzo otišao…to su ionako bili oni koji nisu znali disati zrak jezera, osjetiti čežnju koja razdire srce…
isprva joj se nije javljao…kad je stizala…samo ju je gledao…i nestajao prije nego ga je mogla primijetiti …a onda se počeo pojavljivati…samo kao sjena… zelenkasta sjena iz dubine..koju se lako moglo zamijeniti sa travama i obraslim kamenjem… kad bi ona i primijetila nešto takvo..umjesto nemira i straha….osjetila je povjerenje i mir…
u počecima njihovih susreta samo su plivali..zajedno…jedno uz drugo…privikavajući se…
da bi on čas bio ispod nje, pored nje..s jedne, sa druge strane…bio je tu, uz nju i oko nje… istovremeno…svaki puta kad bi joj pogled potražio njega…vidjela bi ga…gdje god bi pogledala…to joj se svidjelo..nekako su se razumjeli, nekako su komunicirali, a da ona nije morala prozboriti ni riječ…
i bio je lijep…upravo onako lijep kako si svaka od nas na svoj način zamišlja jezerskog vilenjaka… vretenastih mišića, a snažan…toliko da ju je nekad nosio…skroz po površini…
svaki put on je napravio nešto više..bliže…svaki puta ona mu je upravo „to više“ dozvolila…
i tako su vodili ljubav…a ljubav sa vilenjakom je nešto potpuno..???!!! …paaa vilenjački…
u jednom momentu ona je bila on, on je bio ona…da bi zatim oboje bili… voda…
pretapajući se jedno u drugom…
 
 
sretan rođendan…S..

ne može biti drugačiji nego diplomatski..ali…
vrlo se brzo..razbije… u komadiće.. optužbi, gubitka tolerancije..i bijesa…
koji pofrca na sve strane kao rasprsnuto staklo…
i..komadići ne biraju..zapiknu se..posvuda…i da, povrijede, iznenade...opet…iznova...
taman kad je postignut neki prešutni sporazum, koji traje, vrlo pažljivo stvaran,od ustupaka, od prešućivanja.. od-„ma nije mi problem, naravno da budem“…suradnje…
odnos koji je pažljivo posložen da se ne zadire..previše… ni sim- ni tam…na ničiji teritorij…
i ide se po crti razgraničenja…pažljivo…
jedino što ti svoju stranu nekak držiš labavo, ne gledaš gdje je točno crta,
ne gledaš jel prijeđena…
a onda pada još jedan prijedlog i dogovor koji očekuješ da će se ispoštovati…
da bi se nastavilo dalje…
onak diplomatski…bez potrebe isticanja jasnih crta…razgraničenja…
ali druga strana… zna bolje, druga strana sve voli odugovlačiti i druga strana za sve čeka krajnji zadnji čas…i naravno da je uvjerena da ne treba ranije početi obavljati išta…
da se ima vremena..i da je bilo kakvo požurivanje…skroz nepotrebno…i čemu nervoza…
i onda naravno,nastane panika…jer se dogode neočekivanosti…jer se nije pazilo,
jer se zagubilo..i ne može se naći..to nešto, što je potrebno…
i umjesto da se ponudi alternativno rješenje..pola- pola…bilo šta…
odricanje od sve krivice je izjava..-ne računaj na mene..sređuj...sama…
 
i zaista…savjet… koji ja svaki puta prečujem…
i mislim,
ma neee, nije moguće…
opet sam temeljila svoje akcije i planove na krhkom -…ja ću, nemaš frke…
koje se i prije… ne jednom, pokazalo kao vrlo upitno..i vrlo komplicirano…
i naravno, da sam sad u vremenskom škripcu…
i naravno, da je sad sve odjednom teže…
i naravno, da sad moram neke rukave potegnuti, da to riješim…u roku…
eto tak to bude..
kad se prečuje druga strana i savjet..koji nije u formi savjeta, al je znakovita izjava…
i znam, nastavit ću diplomatske odnose…jer je to jedino rješenje,
jer je to jedino moguće prihvatljivo građen odnos…i jer moram… jedino što će ubuduće moja crta razgraničenja, biti malo pažljivije povučena…