?

Preselili su me na novo radno mjesto. Sad kad se vozim na posao ne sizim zbog toga sto je na semaforu vec peti put zeleno a ja jos uvijek stojim na istom mjestu, nego pazim da ne pogazim kakvu kokicu ili psa na cesti. Beton i buku Ilice sam zamijenila s pogledom na ovo

Usput...Ima li tko hrvatsko-zagorski rjecnik? Moze i rabljeni

Ref.
And if a double-decker bus
Crashes into us
To die by your side
Is such a heavenly way to die
And if a ten-ton truck
Kills the both of us
To die by your side
Well, the pleasure - the privilege is mine
(The Smiths - There Is A Light That Never Goes Out)

Kažu da svaki dan moramo pojesti jednu jabuku, a i jednu bananu radi kalija. Također i naranču zbog vitamina C ... I obavezno popiti jednu šalicu zelenog čaja (bez šećera za prevenciju dijabetesa) za smanjenje masnoće u krvi...
Svakoga dana moramo popiti dvije litre vode (da, i poslije je ispišati, što udvostručuje vrijeme koje smo do sada provodili u WC-u)
Svakoga dana treba uzeti barem jedan Bioaktiv ili jedan jogurt da biste imali sve dobre bakterije,za koje nitko ne zna šta su točno, ali ako se ne opskrbiš sa barem milijun i pol tih bakterija, vidjećeš vraga...
Svakoga dana jedan aspirin,za prevenciju infarkta, i jedna čaša crnog vina, također protiv infarkta. I jednu čašu bijelog, za živčani sustav...I jednu čašu pive, ne mogu se sjetiti za šta...Ako ih popiješ odjednom, međutim, možeš dobiti moždani udar, ali ne sekiraj se, nećeš ni primijetiti...
Svakoga dana treba jesti balastne tvari. Mnogo, mnogo, gomilu balastnih tvari, dok ne posereš govno veličine pulovera. Potrebno je 4 do 6 dnevnih obroka, laganih, s tim da ne smiješ zaboravitižvakati svaki zalogaj 100 puta. Tako da ti samo za jelo treba 5 sati...
E da, iza svakog jela trebalo bi oprati zube, tako da zube treba oprati i poslije jabuke, poslije bioaktiva, poslije banana, poslije balastnih tvari...I tako sve dok imaš zube u ustima, s tim da ne zaboraviš zubni konac, masažu desni I ispiranje vodicom za usta...Bilo bi dobro urediti kupatilo, možda staviti unutra CD player ili TV, jer s obzirom na vodu, balastne tvari i zube, provest ćeš puno, puno vremena unutra...
Treba spavati 8 i raditi preko 8 sati, plus 5 za jelo, to je 21. Ostaje ti 3 sata, ako nije gužva u prometu. Prema statistikama, TV se gleda prosječno cca 3 sata dnevno. Sada se to više ne može, jer svakoga dana treba hodati najmanje pola sata (savjet: nakon 15 min kreni natrag jer ako ne, pola sata postaje cijeli sat). Treba njegovati prijateljstva, jer su poput biljaka, treba ih održavati svakodnevno. Pretpostavljam i kada ideš na put...
Između ostalog, moraš ostati informiran, i čitati barem dvije dnevne i nekoliko tjednih novina, da bi imao kritički stav..Seksati se treba svaki dan, ali bez upadanja u rutinu: treba bitiinovativan, kreativan i iznova osvajati. Za sve ovo treba vremena... Da ne govorimo o tantričkom seksu.
Treba imati vremena i za dodir s prirodom, pranje poda-suđa-veša, da ne govorimo o tome što sve treba ako imaš kućnog ljubimca ili djecu...
Računica kaže da je za sve to potrebno minimalno 29 sati. Jedina mogućnost koja se nameće je raditi nekoliko stvari istovremeno:
Npr: tuširaj se hladnom vodom i drži usta otvorena - tako ćeš popiti 2 litre vode. Dok izlaziš iz kupatila s četkicom za zube u ustima, istovremeno se seksaj (tantrički) s partnerom koji istovremeno gleda TV i čita novine dok ti pereš pod.
Ostala ti je jedna ruka slobodna? Nazovi prijatelje! I rodbinu! Popij vino (nakon razgovora s rodbinom će ti trebati) Uuuuuuf!
No. ako ti je ostalo dvije slobodne minute, pošalji ovu poruku svojim prijateljima (koje treba paziti kao biljke) dok jedeš žlicu meda, koja je vrlo korisna.
Sada te pozdravljam, jer između jabuke, jogurta, pive, prve litre vode i trećeg obroka s dnevnom dozom balastnom tvari, ne znam više šta trebam, ali moram hitno u WC.
Ušićarit ću par minuta istovremeno perući zube...

Uhvatio Mujo strankinju na moru i stane ju j.... Kad je zavrsio, postozna maloengleski, pita je:- "YOU FINISH?"- "NO", odgovara ona. Mujo ti ponovo jebe, pa pita:- "YOU FINISH?" - "NO", odgovara ona. Mujo popizdio:- "Ma necu da mi po svijetu prica da su Bosanci slabi jebaci", i opet jeopali.- "YOU FINISH?", pita Mujo, sad vec sav iscrpljen.- "NO finish, i'm SWEDISH."

Citala sam ovaj vikend roman na blogu. Nesto fantasticno. Ne sjecam se kad sam zadnji put procitala nesto sto me se toliko odjmilo. Tako jednostavno i tako zivo. Nakon nekog vremena imala sam osjecaj da ne cita nego da sam tamo. U jednom trenu sam se smijala, u drugom plakala. Toliko emocija u isto vrijeme...Neopisivo. Jos uvijek sam pod dojmom procitanog...
Zanimljivo kako ljudski um radi. Roman me je vratio u neka druga vremena...!5 godina unazad, pa 20, 30...Neka druga vremena, tako daleko od ovoga danas. Odrastanje u malom slavonskom selu, kod dide i bake. Jurnjava po dvoristu od jutra do mraka, nogomet, pecanje, penjanje po drvecu (koliko puta sam naljutila baku jer sam dosla kuci sva izgrebana i crna od duda), vecernja okupljanja uz gitare i tamburice....Svaka nedjelja je bila ko praznik, miris svjezeg kruha i kolaca, mirno i spokojno...Pa povratak u Zagreb na pripitomljavanje...Jedva sam cekala praznike da pobjegnem nazad, u svoju Slavoniju...Najbolji prijatelji, prve ludosti i prva ljubavi...Sve je tamo...A onda su dosla neka druga vremena, ruzna i tuzna...Svadje sa starcima jer me ne pustaju nazad, jer je opasno...Iscekivanje vijesti, strepnja, strah, tuga...Nisam znala da li je gore saznati ili zivjeti u neznanju...Prve vijesti sam dobila sasvim slucajno, kroz razgovor mojih roditelja...Bijes i suze...Moj najbolji prijatelj, moja prva ljubav...Vise ga nema...Nisam izdrzala...12 sati voznje okolo naokolo, 101 patrola i kontrola...18 rodjendan sam proslavila s njim, uz cvijece i svijece...Na njegovom grobu....Vratila sam se u kucu ali nisam mogla biti unutra....Sve u meni je gorilo...Morala sam van, naci ostale prijatelje ali nije ih bilo....Bili su na nekim drugim ratistima...U mom selu su neki drugi decki u uniformama...Najbliza zamjena za moje drustvo....
Od tada je proslo puno godina, barem kalendarski, meni ne izgleda tako...Vise ne idem cesto u Slavoniju...Ne mogu...Previse ih se nije vratilo a i oni koji su kod kuce, nisam sigurna da su se vratili...Odem jednom godisnje, naci se sa svima njima....Sjedimo u tisini, a misli se vracaju u neka davna vremena, opet cujem smijeh, razgovore, zafrkanciju i opet budem mirna i sretna...Makar na jedan dan...

Natjerao me sin da kupim karte za vecerasnju tekmu naseg lokalnog prvo-drugo-prvo ligasa i reprezentacije Hrvatske...S obzirom da meni neke stvari bas nisu jasne u tom sportu gdje onih 20 trce po terenu a ona dva stoje ispred nekakve mreze i jedva cekaju da im netko doda loptu, molila bih malu pomoc oko nekih stvari...
Recimo zasto oni pored igralista sa zastavicama malo masu na jednu malo na drugu stranu? Zasto onaj 21. na terenu smeta onima sto trce za loptom i nitko mu ne smije reci da se makne? Sto je to zaledje a sto offside? Zasto kad lopta prodje iza gola jednom je ispucava onaj ispred gola a drugi put pucaju od zastavice u cosku? Zasto kad se neki od igraca legne malo odmoriti, neki put prestanu trcati i svi se skupe oko nega, a neki put ga nitko ne zarezuje 2 posto?
Mislim da bi mi za pocetak to bilo dosta (i previse informacija) :-)

...musko koje se zna ljubiti onako polako njezno pa strasno pa opet u pravom trenu usporiti, onako da me prodju trnci od glave do pete (s tim da strasno ne mislim na to da jezikom provjeri da li imam krajnike)...Zelim musko kojem sex ne predstavlja tlaku (pa makar to bilo i jednom mjesecno) nego koje uziva u tome...Onoga koji zna da poruka ili poziv ne znaci da ce mu otpasti ona stvar pa ce zbog toga biti manje musko...Nekoga tko nece pobjeci ako samo kazem da mi je ugodno u njegovom drustvu...Pravo musko uz kojeg ce se osjecati sigurno i opusteno bez razmisljanja o tome sto bi rekla i kako bi rekla...Jednog koji ce moci tu i tamo moci kakav kompliment prevaliti preko jezika a da ga ne skriva u zafrkanciju...
Mislim da su vece sanse da docekam kakvog malog zelenog da sleti nego da naletim na muskarca koji ce zadovoljiti moje kriterije ;-))

Zasto svaki put kad slozis sve da ponovno funkcionira, kad pomislis da si napokon sve doveo u red i da je krajnje vrijeme da malo odahnes i usporis, zasto uvijek i iznova te nesto treba pogoditi i rasuti u jos manje komadicke?
Svaki put kad mi zazvoni telefon kunem sve po redu jer znam da je jos jedna dosadna stranka a nemam zivaca za njih, ne zelim trositi energiju na papire i brojke...Sad mi je to potrebno za nesto puno bitnije...

Razmisljala sam kako bi mogla dragog iznenaditi na poslu pa za slucaj da nije ocekivao iznenadjenje u tom stilu (nadam se da nije), budem usput stala na kiosku i kupila kondome. Dosetam se do kioska, lijepo kazem sto trebam i onda se cudom cudim kad me zenska pita “koliko volti”?!?!? Onako u soku skuzim da sam umjesto DURex rekla DURacell i sto sad...uzela sam paket baterija (posluzit ce za daljinski) i prosetala do slijedeceg kiosk ponavljajuci si “Durex” jer zbilja ne znam koliko volti trebam za drugi daljinski