sabo le que queremos

odlazi samo moje tijelo,
glava moja je uvijek s tobom,
ma kako god ,zauvijek...

pamtim te po dodiru;
zrelosti,
dahu,
strahu,;
uvijek ,kad rastanak prijeti,
za susretâ nasih ljeti,
ovdje na otoku,
pamtim teme,
u kojima tvoje rame,
cudesan mi lezaj bijase,
blizinu zvase,da nam je jos bliza,
pamtim tisinu,
u kojoj disanje ti sretnô slusah,
dok kapljice mora s usnule tebe kusah...

evo,kako sam sada kod kuce,zaprepastio me jedan mail o navodnoj mladoj 19-god.djevojci? postavila je upit da li mi je privlacna?
"NE"-otpisala sam joj...
uffffffff.....
tesko je odmaci se od pogleda na slike..!

uplodam ...uploadam slike
..vama zelim ugodno vece uz spikanje:-)
Felicios Suelas:-)

ovdje ,ako pises blog...neki posebni imaju svoj zacarani krug iskricara:-)
cool:-)
bodriti nekog iz svog kruga..
a
sto je s ostalima,koji super pisu ?
na ignore?
hmmmmmmm

prijaviti nepocudni blog? ili e-mail poruku?
cudno...
nije vise kao nekada,kulturno i pristojno se izrazavati...u poruci ili na blogu..
sve same teske rijeci padaju..
meni ne smeta,jer sam na poslu sretala takve ljude ,bahate i ohole..
odgoj je samo odlicje primjera svojih roditelja...
prava steta!

sretni mi,
sto volimo uz more,
jer nam zore dodju
prije drugih,
sretni mi,sto pustamo
misli u noc plavu,
vec vidjevsi travu;
kao lezaj svoj,
sretni mi,
ispod svoda
punog svoda,punog zvijezda..
sretni mi....

san....zelja....htijenje...naum..
biti voljena...
zar je zlo?
biti najbolja frendica?
i to je to,sto zelim...

tvoje usne;
kad se zelji dâju;
trepereci zablistaju,
rumenilom sretnim;
kao lati ruze u dodiru;
sa lahorom ljetnim;
tad u igri culnih preplitanjâ,
dok svitanja;
kazuju se plavom svilom,
koristim se,
tvojim krilom,
za jos visi let...

....hmmm...
frendica me moli da pitam pa kaj da me uvati sram pitati?
je li tko osvojio super torbu Olympis?
sretno

no frx....
ne da mi se upisat velicinu formata slike..
dumbed:-(

kao brod u noci,
lutam morem samoce,
trazim luku u kojoj
naci cu spas,
Ti;kao lanterna,
osvjetlila mi put
i
pruzila spas....

u kocki leda,
u toj prozirnoj magli
ja vidim zivot svoj...
ona je hladna i
kratkoga vijeka...
topi se i nestaje
u praznini i tami svijeta...
"pruza nam malo"
ona nam osvjezi duh,
i unisti razum...
tako li je hladna i kratkoga vijeka
ta kocka leda...

prvi pogled na ljubav?
prvi poljubac?
prvi dodir?
prvi sex?

uvijek kad bi nam se ruke nasle,
gdje ih vatre nose,tad i kose,
trazile bi lezaj za sebe,
na postelji bijelog prostiranja,
da odmorě,
nakon gugutanja,uz obalu
rodjenu za pjesmu...