*** *** ***

Ne želim
izgubiti ovaj trenutak,
uokviren plavičastim
oblacima.
Uspjela sam napraviti
krugove,
"Duboki obuhvat
ustima,
isturi jezik."
Nestaju,
u kvadratu svjetlosti,
najprije čvrsti,
onda se lome,
dvije zmije
u ritmu tanga.
Lelujaju.

Uredi zapis

04.06.2005. u 1:40   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

....

..dva ispružena dlana
...dugi prsti
..u ponore odlazi zlatom
...natopljen pijesak
....zrno po zrno
...dine se gibaju
...dok piješčani sat šumi
..svoj tihi, posljednji fandango....
 
..ciničan smijeh suza kroz
..zagrebačku zimu
..škripanje kostiju
..i sablasne duplje
..ono što zaslužujemo stiže nas
...dva puta
...stojim u tami
..i čekam
...te
 

Uredi zapis

05.09.2003. u 20:56   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

TIŠINA

U meni...
Nijema kao pogledi
ljubavnika,
glasna
kao krici paunova
u zoru.
Teče
mojim žilama,
navire iz
svake riječi,
širi se
kao magla
i ispunjava
srce...

Uredi zapis

14.08.2003. u 18:07   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

LJUBAVNICI

Bijasmo kradljivci
snova
na crno-bijeloj
šahovskoj ploči.
U plamenu svijeće
izgoriše
naše sjene
i užarena koža
stopi se u
jedno.
Prstiju isprepletenih
dočekasmo
jutro
i okrenusmo glave kao stranci...
...jedinog svjedoka
zabranjenog
čina,
traženja sreće,
ubismo
jednim titrajem
zraka
-gašenjem plamena
svijeće.

Uredi zapis

14.08.2003. u 17:25   |   Komentari: 1   |   Dodaj komentar

OBLAK

Na hladnom kamenu
između stupova
prošlosti
bjelokosnom udicom
zakačen
 oblak
nošen ljetnim povjetarcem
paperjasti zastor
pozornice mirisa
zvukova
...i okusa

Uredi zapis

13.08.2003. u 17:08   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

KAO RAZBOJNIK

Kao razbojnik
hodaš mojim
tragovima
u pijesku.
Samo ih ti razaznaješ
ispod nanosa
pustinjskih
vjetrova
i oluja koje nagrizaju moje oklope.
 
Malo po malo...
 
Čini se kao da sam
jedino ja slijepa
za lik ispod krabulje.
 
Ti ipak čekaš,
a ja
se hranim tvojom strpljivošću.
 

Uredi zapis

12.08.2003. u 16:50   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

POVRATAK

Nasmiješi se
još večeras
i uzmi
me
dok tamne zrake
mjeseca
gutaju bjelinu postelje
svojim rukama
sveži me
kao lancima
misli me odnose
nešto u meni
širi krila
čuje zov
u granama breza
i vjetrove šupljina:
ništa si bila
primila ništa
ništa ćeš biti...
vraćam se tamo
gdje oprošteno je svima

Uredi zapis

06.08.2003. u 13:56   |   Komentari: 2   |   Dodaj komentar

TAMA


Oči tame
uranjaju ruke
u moju utrobu.
 
Večeras me imaš.
 
Stari ožiljci
okova,
putokaz prošlih razmišljanja.
U grcaju
posljednje što
čuh                     
bijaše tvoje
ime                                
i tromi glas nespokoja
što odzvanja
u daljini
dok još jedna noć
izgara u beskraju udaljenih
svjetionika.
 
 

Uredi zapis

05.08.2003. u 22:01   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar