Moj WEBlog

Da znate postoje... Eto. postoje šarmantni, obrazovani, zgodni i slobodni muškarci 50-tih godina. Danas sam bila na vrlo ugodnoj kavici a sugovornik me nije zamarao i davio /nadam se niti ja njega/. Ovo pišem zato što mi neprestano većina muškaraca na Iskri objašnjava kako - ne postoje takvi muškarci, pa što bi ja htjela, pa na Iskri su svi samo zbog seksa, pa zašto ne bi s mlađi, pa zašto nebi s onim bez zuba polupismenim i tak.
Neeeeću s takvima na kavu i ne očekujem odmah sex nakon te kave.
I gotovo. POSTOJE ugodni i slobodni muškarci koji imaju i preko pola stoljeća. Ovaj današnji je prašio po računalu dok većina nije niti znala da taj stroj nešto radi a ne kuha kavu.
Poruka svim damama mojih godina koje bi željele partnera: ne odustajte, ima ih uživo i virtualno- malo sreće, puno strpljenja i evo ga!
Ilira

Da ne bi rekli kako ženske osobe- iskričanke izbjegavaju surete uživo.
Ja - ne. Rado odem nekoga upoznati i ispiti kavu. Potrudim se da je kava bar uvijek dobra...ja izaberem kafić.
N dakle. Moja današnja kava bila je dobra a ni društvo nije bilo loše. Zgodan muškarac mojih godina. Za čudo, slobodan tj. razveden. I tako smo ispijali dobru kavu i čavrljali, baš ok. Dok neznam niti sama kako nismo došli do teme - zajedničkog života, slaganja partnera. Isto sve ok. Pa iz te šiiiroke teme zaglibili u - hi- kuhanje. Sve pet, jako volim kuhati i uopće mi to nije teško naprotiv, uživam u kuhanju kako za se tako i za druge.
I tada kaže on ma, ukratko, kako ne može zamisliti da se ON bavi kuhanjem ili da ON kuha ili tako nešto ne mogu ga sada citirati.
-Pa tko se brinuo za klopu dok ste bili u braku?
- Naravno supruga. - kaže on i izjavi kako zna speći jajca i nešto još, ne sjećam se.
Opet ja to ne razumijem u kakti, XXI stoljeću dok velikim koracima kročimo u Eujoropu. Pa se uhvatim objašnjavanja u smislu kako je ok to kuhanje, papati se mora ali di piše i zašto bi npr. JA svaki dan morala pripremati objede svojoj družini koja ima isto dvije ruke i dvije noge i ruku koja kuhaču zna držati...
Nismo se složili. Nema veze, zato se ljudi i upoznaju. No pitam ja vas muške i ženske, mislite li da je sveta dužnost cure, supruge ili majke da nakuhava, pravi papice, vuče s placa, pere tone suđa i tak to??
Ma nisam ja iznenađena, uopće. Ali, ne zamišljam SEBE u ovim svojim histerično-predklimakteričnim- zrelim godinama kao ocvalu divu koja održava karijeru, plaća kredite, popravlja aute i gumice u kupaoni - dotjerana naravno, to ONI traže a i nama je drago, i usput svaki dan još odradim bar 4h cca - u "domaćinskim poslovima"? I to najmanje. Jel to vama normalno? Možda i je, ja ću radije sjesti za komp i zaraditi lovu a ondak kad nikoga nema pozvati svoju Božu da mi opere prozore...
A kuhati volim. To nikome nedam ali, ne želim se domaćinski- profesionalno baviti kivanjem.
I nisam - emancipirana. Jaaako volim kada moj partner bedina automehaničare, vodoinstalater, malere i sl što sada radim sve sam s mukom.
Eto. Noć. pozdrav Ilira

- Proljeće je otpočelo kišom...
Sjeća li se uopće netko tog pjesmuljka?
Počelo je proljeće. Bar u Zagrebu. Klasika, trava je zelenija, voćke pokušavaju procvjetati nakon naglih zahlađenja i naglih zatopljenja. Kiše su veselije, toplije. A nebo? I ono se "uproljećilo". Ne volim zimu u Zagrebu. Živčana je, duga, naporna, skupa. I spora.
U proljeće nekako osijećam kako trebam donjeti neke vaažne odluke, promijeniti nešto u životu. Ili- bar napraviti generalku u stanu. Feng shu /kak sam to napisala,dobro? )
Hm, to se u moje doba zvalo generalka. Generalno pospremanje stana kuće vrta garaže itd. Sad je to Feng Shu.
Eto, idemo u Evropu s Europom. I, u moje mlado doba su postojali šoferi, portiri, mesari, automehaničari, trgovački putnici.
Tja. Sada srećem "osobe koje se bave transportom". "osobe koje rade u osiguranju", menagere i tak.
Ali, još uvijek svake godine dođe kad-tad to proljeće isto kao i svake godine i ne zanima ga kak se što zove.
Volite proljeće? Što mislite o proljeću? Laste nam doljeću. Viš  viš to se i rimuje. Il se i to - rimovanje- sad kaže nekak drugačije?
Jeste li spremni na proljeće? Hoćete li nešto promijeniti u svom životu? Pokloniti sami sebi?
Godinama si poklanjam nešto za svoj rođendan, početak proljeća ili neke meni važne datume. A vi?

Iskrica bi trebala biti site i putem koga bi netko nekog neku trebao mogao upoznati, ne samo dosade radi.

Ehhh...
Većina vaših komentara na moja razmišljanja su kao i poruke na Iskrici. kažem, većina, ne svi. Kao da je većina vas ovdje- tu i tam iz čiste dosade. Ili se varam?
jeste li pogledali zgodan crtić- Tko je smjestio Crvenkapici? Baš za opuštanje, bez obzira na vaš uzrast.
pozdrav svima koji se dosađuju
Ilira

Molim lijepo, netko je prijavio moj blog kao- nepoćudan. Nek mi kaže što je - nepoćudno pa da ja to lijepo izbrišem.
Hvala.

Pa dobro, što je ovo???
Na toj Iskrici svi se nešto jaaaako čude kada ne želim izaći s dečecem od 25 godina. kao, godine nisu važne.
Ma, što bih ja s njim? Osim eventualno, u krevet. Kažu: biti ćemo prijatelji. Imam ja puno krasnih prijatelja tih godina ---sinovi mojih frendica. Dragi dečki.
I, svi se nešto čude: dama koja spava sama, vozi sama sebe, sama natače benzin, sama ide na tehnički, zna što je DOS i BIOS, igra igrice na PC-u....
Što je čudno?

Kako kažete osobi koja vam se ne sviđa (više, nikada) pa pa? Kako odbijate (oba spola) drugu stranu?
Pristojno?
Oštro i odrješito?
nježno::
kako?

U ovo - novo doba--- kada veelikim koracima kročimo  Eujopu /neko u opancima a neko u cipelicama poznate marke.../ primjećujem da postoji još jaaaaaako puno osoba / pa i na NET-u) polupismenih. Pod polupismeni smatram: one koji izgleda, sam znaju nešto tipkati pred ukjljučenim kompićem, i zanemaruju važnost te pisane riječi, prve poruke. Štoćereći ---svatko od nas može zbog brzopletih prstića napisati slovce neko - krivo, to se može doimati i šarmatno ali, dečki, jer, ja sam žensko pa uglavom komuniciram s dečkima, što je previše- previše je.
 
Ta prva poruka je jako važna. Ili za vas - nije?