izgubljena nada

Zasto uvijek jos…???
Kad se udaris necime po prstu—boli boli jako iiiii onda nakon jednog vremena i bol je manja i manja—te onda nakon toga boli te tek onda ili bas onda kad se ponovno udaris na isto mjesto—vecina nas opsuje nesto kao—uf joj schit kud bas po istom mjestu-grrrrrrrrrr
Da bas tako i opet sam se udario-boli boli-molis boga da prestane boljeti-i onda te boli malo manje-Samo u ovom slucaju bol je smjestena negdje duboko u mojim grudima-mom prsnom kosu-mom srcu ili tu negdje—nesto kao struji,pretace se ko tekucina—grize ko kiselina a bol se siri cijelim grudnim kosem.Nisam ni znao da tu unutra ima toliko mjesta.
Svaki udisaj me podsjeca na bol a ni duboko disanje ne umanjuje tu bol—dapace sto dublje dises osjecas da i ta bol ima duboke korijene—pozelis si da prestanes disati—ma ja pozelis si da sve stane pa i ta bol.Da gutas i gutas i potiskujes tu bol dublje i dublje negdje ispod svih onih zatrpanih stvari—ma to ti izgleda ko na nekom prasnjavom tavanu-gdje si nabacao starer i nepotrebne stvari---ma netrebaju ti ali neka se nadje.Zao ih ti je baciti skroz—zelis ih za uspomenu-zelis ih da te podsjecaju na one dane—da na one dane kad ti je bilo lijepo—da ono lijepo je nestalo-stvari su se pohabale istrunule-osusile i savile-poblijedile odlijepile—pokupile su prasinu i miris ---ne sjecas se njihovog punog sjaja samo onaj osjecaj boli kada si znao da je kraj-kada si patio –samo taj osjecaj je ostano neizbljedjen-on je jednako jak-on jednako mirise i on te jednako gusi i tisti kao i onih casova kada si se uvijao u boli i suzama.
Zasto uvijek jos..???
Nakon tolikog vremena-zasto iskapamo-prekapamo po starim stvarima—zasto nam treba taj kontakt sa prosloscu-zasto nesvjesno trazimo bas taj bol.Hocemo li oziviti ono sto je bilo prije te boli-hocemo li naraviti iz mrtvih stvari zivog stvora—obicno napravimo zombija-frankensteina a ne ono sto smo htjeli ozivjeti.Dali zelimo sa tom spodobom otici u najdublji dio mraka i praviti se ko da smo na suncu-svjetlu  ili samo u toj tmini daleko ispred sebe promatramo ko na kino platnu ono sto je bilo-kao neki film koji nema veze s nama.
Zasto je ta bol tako ziva-i zasto me ta bol jede—zar nije sve pojedeno—zar nisam otupio-postao imun.Zasto se nisam navikao zivjeti s tom boli-zasto nisam mazuhista pa da mi ta bol pase-da uzivam u njoj-da se kroz tu bol praznim.
O da zna biti i normalnih dana-kada sunce grije ptice cvrkucu—i voda ima ugodan okkus—ali tada podmuklo iza coska dodje ta bol ko sepava spodoba iza ugla—ko kuga koja ceka na svoju zrtvu.
Zasto uvijek jos...???
Uzivam i koketiram sa zivotom?Zasto se ne klanjam kultu smrti-jer to je moja a i nasa sudbina—to ce sa sigurnoscu doci i to je onda konacno i zauvijek-to je nasa sudbina kojoj se nemozemo oteti—ali zasto onda tezim zivotu—jos tih nekoliko godina—a smrt je konacna i vjecna---to nije logicno.
Zasto investiramo u poznanstvo i ljubav-kad prijateljstvo i ljubav nije vjecno-to je tako prolazno—svaki dan se budim sa novom nadom a idem spavati sa razocarenjem—jos jedan dan bez ljubavi a dana ima sve manje—stvarno steta prozivjeti  i jedan dan bez ljubavi i srece.
Da radujem se novom poznanstvu i odmah placem u sebi i slavim rastanak—ako se rastanak moze slaviti?Zasto nemogu ko cigo kad mi ide lose radovati se jer poslije loseg dolazi dobro.
 

                            IZGUBLJENA NADA
U nadi se zivi,u nadi se mre,u nadi je lubav,u nadi je sve
                                    
                                       PROLOG
Dragi citaoce pitat ces se kakva je ovo budala od covjeka,sta mu nije jasno ,sta trazi.Nemoj me molim te strogo suditi,ja samt i muha bez glave.Sve sto sam si u zivotu zelio je samo malo ljubavi.I na kraju krajeva sreo sam nekoga kome sam se dao bez razmisljanja,bez uvjeta ,bez pitanja.Radi samno sto hoces ne zelim imati kontrolu,ne zelim na nista misliti,samo zelim piti vodu sa izvora zivota.
Cijeli zivot sam bio prosjak,lutalica-izgubljen u vremenu i prostoru,ukazala se mala nada da je mom lutanju dosao kraj-i ja sam krenuo,slijedio sam instinkt.
 
                                               --------
Podne .Vrucina.centar grada.Ma i nije to bio neki grad.Mali gradic kakvih ima na milione u svijetu.Jedno veliko raskrsce,lijevo crkva,desno posta.Lijevo preko ceste na samom cosku gostiona a desno neki ducan mesnica,apoteka pekara.
Na samoj sredini raskrsca neko je imao ideju postaviti fontanu i naredati kamene klupe oko nje.Bas ko stvoreno za putnika namjernika,da si sedne,osvjezi se malo vodom koja je spricala u sredini vontane.Tako se je i tu u to doba nasao jedan muskarac cetrdesetih godina.Ta fontana,i kamene klupe oko nje su ga magicno privukle,bas ko stvoreno za jednu duzu pauzu od napornog puta.Vodoskok je zracio ugodnu hladnocu.Taj muskarac u kratkim koznim hlacama,kosuljom kratkih rukava,bakandama kao sto ich nose planinari,debelim carapama do koljena ,naslonio je svoj bicikl na jednu od klupa,skinuo veliki ruksak s ledja,gotovo hipnotisiran vodom koja je tekla iz fontane,bacio se na padajuce slapove fontane ,stavio si obje ruke pred usta i pio je iz njih,gasio zed,i zahvaljivao se vodi sto mu daje ocekivanu ugodu.Oko vrata je imao laneni rubac i njega je namocio u vodi i ponovo si ga svezao oko vrata,a njegova ugodna hladnoca hladila mu je vratne zile.Kada se je tako osvjezio sjeo si je na klupu i promatrao raskrizje oko sebe,zgrade,ulicu vozila koja su laganim tempom prolazila kroz raskrizje.Na sredini ulice igrala se neka djeca,netko se nekamo zurio,netko je setao smireno i lagano kao da je u galeriji i promatra izlozbu.Iz kuca i otvorenih prozora se cula muzika ,galama.ili bi netko kao ona bakica na prvom katu promatrao sta se desava na ulici.Grad je ugodno mirisao kao da si dosao u neciju kucu,gdje iz kuhinje dopire miris hrane,iz djecje sobe vrisak djece koji se igraju a iz dnevne sobe cuo se upoaljeni televizor kojeg nitko ne gleda.Iz kraja hodnika se culo lupanje cekica kao da netko nesto majstori,radi.Kako bi bilo lijepo biti dio tobga grada razmisljao si je muskarac na klupi,ali tu ga nitko ne pozna tu je svatko svoj,tu on nije nista izgubio.Sjedi on tako i razmislja o svom zivotu,o svojim zelama ,ocekivanjima-promasajima koje je ucinio u zivotu,nebrojeno puta.Sjedi on tako na raskrscu i pita se kojim putem da krene,a zapravo doslovce on je na raskrizju svog zivota,koji god put da uzme nevidi mu kraja ni smisla.Odmorio se je ,osvjezio se je,ustaje i kao uvijek u zivotu prepustit ce odluku sudbini instinktu da odluci lijevo desno ili pravo,nazad ni u kom slucaju.U tom momentu na lijevoj strani iza gostione iz jednoh haustora izlazi jedna zenska silueta na ulicu.Cijela njena pojava odaje jednu stasitu zrelu zensku osobu.Na glavi rubac zavezan na potiljak iz kojega izlazi rep duge crne kose.Na sebi ima jednu usku laganu bluzu,koja tijesno prianja zu njeno tijelo i vise pokazuje nego skriva neno jako napeto tijelo.Jake ponosite grudi koje hoce da iskoce,jer ich je obuzdala grudnjakom koji se nazire ispod poluprozine tkanine.Oko ramena jedna mala taskica,kao sto ich zene nose kad idu u stnju.Lagana haljina preko koljena pokriva njene jake bokove,a duge noge izlaze ipod haljine ko dva poculanska stupa.na nogama lagane cipele za setnju.Sve je to vidio taj muskarac u te dvije sekunde koliko je stajala na ulici,kao da se dvoumi dali ce lijevo ili desno.On je bio fasciniran pojavom te zene i prije nego li je mogao ista misliti,pogledala je znatizeljno,kriticki u njegovom smjeru direktno u oci,jedan mali osmjeh koji koji sve obecaje pogodio ga je ko granata,cuo je zujanje u sima,osjetio je kako mu koljena otkazuju poslusnost,a srce lupa,sve se boji da ga netko ne cuje.Disanje se ubrzalo kao da je upravo trcao maraton,a usta su se tako naglo osusila,ko da nikada u zivotu nisu bila vlazna.Ona se lagano okrenula ledjima prema njemu i pocela se udaljavati ne pre brzo ne pre lagano.Ostavila mu je vremena da se skocka ,sredi.Udaljavala se lagano odmjereno,taj korak je govorio ili me slijedi,il ostavi meni je svejedno,ali ipak ne toliko brzo cak i taj hod je obecavao.Ponovno su mu preletjele sve slike ispred ociju,svi padovi,razocarenja u ljubavi.Mnoge su vec nudile svasta,on se ponadao,krenuo i naisao na zid.Mnoge su se igrale s njim,tusirale hladnom i vrucom vodom.Ali ovaj poziv mu je usao duboko ispod koze,digle su mu se dlake na vratu,kao u panicnom strahu,a i s njegovim tijelom se nesto dogodilo,jedan sok,struja,prosla je kroz njega.Vise nije bio vladar svoje volje,unutarnji nagon ga je tjerao.Njegove ruke su hvatale ruksak i bacale ga na ledja,njegove ruke su zgrabile bicikl,a njegove noge su same krenule.To nije bio on netko drugi u njemu pokrece njegovo tijelo on je samo lutka.Sustigao ju je gotovo na kraju ulice,sisao s bicikla i sa jednim glasom koji je rezerviran samo za prijatelja,dobro poznatu osobu,zapoceo je razgovor bez straha i napetosti.
Molim vas recite mi gdje bi se ovdje na miru i u hladovini ,mogao putnik namjernik osvjeziti i odmoriti.Ona ce njemu isto takvim jednim glasom kao da se vec dugo poznaju.:Ako ce mladi gospodin ici par koraka samnom doci cemo u jednu sumicu,tamo je jedan restoran sa terasom,obgrljen starim visokim drvecem koje daje duboku hladivinu,i tisinu.Tu idem i ja kad je jako vruce ko danas.Oni su isli tako jedni pored drugoga razgovarali o vremenu,ovom malom gradu o prirodi  kroz koju su upravo prolazili.Stigavsi do kraja ulice,koja je vodila do restorana,usli su kraj nadkrivenog krova zu zgradu u zadnji dio restorana na terasu sa separeima od cvijeca gdje su izmedju bili postavljeni stolovi i stolice.Oni su si uzeli mjesto u jednom dijelu terase malo sakrivenom od pogleda .Samo sto su se smjestili prisla im je jedna konobarica,osoblje ili gazdarica,tesko na prvi pogled reci,njezno su se pozdravile,kako to dobre prijateljice vec rade.Dobar dan sta ces i mladi gospodin naruciti.To nije bio sluzbeni glas konobarice,to je bio isto tako njezan i fini glas kao i kod moje poznanice.S tom razlikom sto je ta gospodja zadovoljnim kriticnim pogledom ,proucavala tog muskarca-sa jednim cudnim tajnovitim izrazom na licu kao ja cuvam vasu tajnu.Vi ste poznata osoba ovdje.Pa znate to je mali grad,svatko poznaje svakoga,a ja i moj muz imamo sivaonu i kemijsku cistionu,pa nas ljudi jos bolje poznaju.Na nacin na koji je rekla ja i moj muz odmah se dalo zakljuciti da tu nema mnogo postovanja i ljubavi.I taj covijek je otkrio svoj privatni zivot,eot ja se upravo rastao od svoje druge zene,uzeo sam si jednu sedmicu slobodno,pa malo se vozim kroz svijet,hocu srediti svoje misli.
Tako su jos jedno vrijeme,razgovarali,pijuckali on pivo a ona vino.Nakon par casica njene oci su dobile jednu staklastu caklinu,ona se sasvim opustila i pricala je i pricala.U njegovim usima njen glas je djelovao kao muzika,jednog ulicnog sviraca koji pjeva zu violinu i prica pricu o dalekim zemljama i dogadjajima.Kroz sumicu moglo se u daljini vidjeti.,zidine nekog napustenog dvorca.Muskarac je postavio pitanje sta je to.A to vam je nekada bio ljtnikovac grofa tog i tog,gdje su se odrzavali balovi.Kao mala djevojcica isla sam se tamo igrati,to uopste nije daleko.Tu se ukazala inicijativa,schansa biti sa tom zenom na samo.Hocemo li to pogledati predlozio je muskarac,da malo rastegnemo noge.Hej mala ja cu gospodinu ici pokazati nas dvorac.Gazdarica je primijetila kako ja ocima trazim moj ruksak i bicikl koji sam naslonio kraj terase.Ona je procitala u mojem pogledu o cemu se radi i prije nego sam ja ista mogao reci preduhitrila me.:nebojte se nista mladi gospodine-ja cu vec na to paziti.Mi smo krenuli,a ona ce za njima ugodna zabava-namignuvsi,a moja pratilja koketno i bit ce odgovori.Isli su njih dvoje tako kao kad idu dvoje djece preko livade,igrajuci se do svog mjesta gdje ce se naci sa drugom djecom za igru.
Poskakivajuci stigli su do rusevina,usli su kroz slavoluk u dvoriste,pa kroz velika vrata u veliku salu gdje su se odrzavali balovi.Odjednom se negdje cula muzika valcera,sve jace i jace.On je damu zamolio za ples,i oni su poceli plesati na mekanoj mirisljavoj travi izmedju rusevina ali za njih je to bio prekrasno nakiceni dvorac.Njihova tijela su se sjedinila u jedno kolo,svaka oblina tijela se osjecala,usne su se nasle i ponovno odvojile,i tijela su se odvojila za jednu plesnu figuru za jedan okret,i ponovno su se stopili u jedan vrteci zvrk.Muskarac se uzbudio i ona je to osjetila osjetila je njegovu nabreklu muskost na svom tijelu.Igrali su se macke i misa,igrali su jednu igru koja se uvijek igrala izmedju muskarca izene.On je poceo skidati odjecu sa nje njezno pazeci da ne poludi explodira i podere sve na njoj,ona se koketno branila,ali i jednim dijelom stvarno,dali je to pametno sto radimo,dali je to posteno,dali imamo pravo na to.on nije vise nista slusao ,samo jedan cilj je imao pred ocima,kao kad tigar lovi antilopu,miris zrtwe,miris krvi na ustima samo to je vazno.Skinuo je sve osim bluze i grudnjaka i prodro je u nju,i kada tigar ulovi zrtvu uhvati je za grlo i lagano joj steze dovod zraka u pluca tako je i on,njoj uzimao zrak .Pobjeda nije konacna,zadnje zidine dvorca moraju pasti,njezine grudi imati u svojim rukama,kao malo dijete osjetiti bradavice u svojim ustima.Borba je trajala jako dugo.Isto kao i kad tigar jede meso svoje zrtve tako je i on jeo meso svoje zrtve,napravio bi samo pauzu da udahne zrak i izvidi dali je u blizini neprijatelj,komji bi mu otkinuo zrtvu iz ustiju.Kada je pao zadnji zid tvdjave,spustila se odjednom noc kad je nesto explodiralo u usima.Culi su se samo otkucaji srca i duboko disanje borba za zrak.NIsta vise od tog trenutka nije isto kao sto je bilo do sada.Djecak je postao muskarac.Janje je postalo vuk.rodila se nada.
Kad su se ponovo vratili u restoran bilo je vec skoro vece,gazdarica je posluzivala zadnje goste.Kako mu je zena po povratku u restoran rekla da je gazdarica njena sestra,bilo mu je jasno otkud tolika bliskost dvaju zena,zato su i bezbrizno pozdravivsi se sa njom ,krenuli na vrata gdje je pisalo privatno,i uputili se na gornji kat.Bio je tu hodnik iz kojeg su vodila mnoga vrata u prostojije nekadasnjeg pansiona.Lijevo krilo je bilo pretvoreno u privatni stan od gazdarice.Ona se uputila na jedna vrata u sredini hodnika,koja su vodila u veliku dnevnu sobu.S0oba je bila ukusno namjestena,teski hrastivi regal preko cijelog zida ukrasavao je dnevnu sobu,a preko puta na drugom kraju sobe mali sankic i  okno bez vrata gdje se moglo vidjeti dio kuhinje,ogranicavali su drugi zid.dva stola sa stolicama okolo ispred sanka cinili su dojam prostora za zabavu te drugi dio sobe do regala sa niskim stolom i dvije kozne fotelje davali su dojam prostora za odmor.Njih dvoje su si sjeli za jedan od ta dva stola,ona je vec uspjela iz frizidera izvaditi  flasu vina,dok je on vidjeci staa ona radi uzeo iza sanka dvije case na stalku za vino.Ona je natocila case pune vrhom i nazdravili su za bolje sutra.Ona je pila vino kao vodu,ne zato sto je bila samo zedna,nego vidilo se da joj alkohol odgovara.Ona je pila cijelo vece ,kao kad je covijek zedan,i üz veceru koju je donjela njena sestra,i poslije vecere uz razgovor.Sestra je u medjuvremenu nazvala njenog muza,da ce mala ostati kod nje spavati,izgleda da to nije bilo prvi put da na taj nacin njena sestra obavjestava muza da je mala previse popila da ide kuci.Nakon nekog vremena sestra joj se povukla na spavanje,ostavila nas na samu da pricamo,a soba za nas da je direktno preko puta vratiju od dnevne sobe,vise njemu govoreci nego njoj.Ona je polako tonula iz svjesnog stanja u neko polusvjesno stanje.On ju je uzeo za ruku i odveo u spavacu sobu,posjeo ju je na rub kreveta i vratio se u dnevnu sobu po case s vinom te polupraznu flasu vina,koju je stavio na stol u sobi pored kreveta.Sjeo si je pored nje na krevetu,uzeo je za ruku i milovao je cas po ruci,cas po licu,cas po kosi cas oko struka sto je uostalom i cinio cijelo vece dok je bila prisutna i sestra.Usne su im se cijelo vece pronalazile,spontano ,prirodno kao kad covijek jede i kad vilica pronalazi svoj put do ustiju.On ju je njezno poceo skidati,svejedno u strahu da mu nece pobjeci-tog osjecaja nije se mogao osloboditi.Otisli su na tusiranje,njezno ju je prao kao sto se pere malo dijete,kad su bili gotovi sa tusiranjem obrisao ju je ,uzeo na narucje i odneo na krevet.Ona nije prestajala pricati da zeli slobodu,da joj je dosta i muza i ovoga grada,a on je zelio nju.svako malo si  je osvjezavala usta zutom tekucinom –vinom.Njoj je bilo vaznije pricati nego sex,ali on ,on je bio uporan,milovanjem i poljupcima po cijelom tijelu ljuljao je njenu sigurnost.Njezno se otimala i pricala,ali kad je osjetila toplinu njegovog jezika u svojim preponama,predala se i umuknula.Usta su im se spojila,tijela su im se spojila,samo jednolican ritam tijela odavao je da u sobi dvoje vode ljubav.Muskarac je opet bio tigar koji je svoju lovinu,jeo od glave do pete,sigurno lagano,sve dok nije ostalo nista osim kostiju.Zaspala je u njegovom narucju,i on je jedno vrijeme bio jos budan.Nije mogao vjerovati,da mu je ova nepoznata zena,utalila glad prvi puta u zivotu osjecao se sit,nista mu vise nije trebalo,niti jedne zelje nije se mozak mogao sjetiti.
Drugo jutro probudio ga njezin glas :cujes ustanimo ja moram ici kuci danas dobivamo goste u kuci,imam puno priprema.Sve se to tako brzo desilo,obukla se na brzinu,stisnula mu poljubac na usta i rekla da ce se javiti telefonom kod sestre kad gosti odu.ciao ciao.Njemu je bilo svejedno,on je bio zadovoljan,nista mu nije falilo,a vidjet ce se jos danas poslije podne.Sa njenom sestrom se dogovoriotj.ona mu je predlozila sinoc da moze ostati koliko dugo hoce,da je kuca dosta velika.,da nikome nece smetati.Sjedio je na terasi,isao u setnju,razgovarao sa njenom sestrom o svakodnevnom zivotu za vrijeme rucka.Ona je za sankom imala jos jednu zensku i u kuhinji jednog kuhara.On je smireno cekao vecer,javila se da ce doci oko sedam sati.Lijepo je izgledala sa svojom raspustenom kosom.Sjedili su u hladovini drveca,pricali,i pricali.On ju nije ispustao iz ruku.Ona se nelagodno osjecala,sta ako nas netko vidi od mojih poznatih,prijatelja,znas kako bi to bilo,danas moram ranije ici kuci imam pune ruke posla.On ju je uzeo za ruku i vodio je gore na prvi kat,direktno u sobu.Kako su se ljubili tako ju je skidao,primijetio je kod skidanja,da je obukla danas crvene cipkaste gacice inace je imala crne.Ponovo su uzivali,ali samo da je nekako mogao zaustaviti vrijeme,ili da nemora ici kuci,da ostane zauvijek s njim.Rekao joj je nek si uzme vremena za razmisljanje koliko joj treba,dali ce ici s njim ili ostati kod muza.A ona neodlucno neznam,neznam i neznam.Sestra ju je isto nagovarala,ali odgovor je bio neznam.Slijedecih dana dolaziola je na par sati,voljeli su se i nisu puno pricali,tijela su govorila za sebe.Sto je vise bio s njom sve ju je vise trebao,sve vise je bio gladniji,a vremena sve manje.Kad bi otisla ostao je jedan gorak okus u ustima-dali ce se ikad vise vratiti.Svaki put kad bi vodili ljubav osjecao se ko da mu je to prvi puta s njom,a podsvjest je vikala mozda je to zadnji puta.Ona je bila sve sigurnija a on sve nesigurniji.Vise ju nije morao sklidati to je cinila sama.Stalno je nagovjestala da to ovako nemoze ici dalje,da se osjeca lose,kao prevarant,kao da svatko pokazuje s prstom na nju kao da svatko zna nasu tajnu.On ju je vec volio samo jos toga nije bio svjestan.Ona je zeljela da se sve vrati na staro a on je htio da se ona ne pati.Poduzeo je jedan korak sto je vec jednom u zivotu vec ukod svoje prve ljubavi ucinio.Rekao joj je da je snjima gotovo da nek die.Htio je vidjeti dali moze bez nje zivjeti,htio je znati kolko mu znaci,htio joj je dati slobodu u ime svoje ljubavi prema njoj.Strasan experiment-katastrofalan.Po njenom glasu je prepoznao da je pogrijesio,nakon dva sata je nazvala njena sestra neka dodje da razgovaramo.Dosla je navece ali vec pijana.Prvo je plakala,onda si je rekla to je tako moralo biti,ali do navece se naoruzala alkoholom i osvetom u srcu.Nastavila je piti i dalje,malo mu je sjedila u krilu malo diskutirala sa sestrom koja je takodjer imala svoje probleme.Povremeno bi mu podbacila koje provokativno pitanje,i bez da saceka reakciju ili odgovor,nastavila bi razgovarati,diskutirati sa sestrom,ne pruzajuci mu sansu da se opravda ,da se obrani.On je to njeno ponasanje podnosio osjecao se krivim.Sjeo joj je pod noge naslonio glavu u krilo,pokazao svoje povjerenje i ljubav,a ona jesi li tako klecao i kod svoje zene.Podnosio je sve udarce,cekao je da ta oluja prijede i da ponovo nadje utjehu u njenim grudima-gdje se osjecao prvi puta u zivotu kod kuce u sigurnosti kao dijete na grudima svoje majke.
Ali ona nije prestajala,alkohol ju je potpuno okrenuo.on joj je stisnuo poljubac na usta i rekao ja odoh spavati.Ona je ocajno uzviknula njegovo ime,ali on je vec krenuo i tu nema vise povratka.Za jedno pola sata cuo je kako ju sestra vozi kuci.Sjeca se samo jos jednom je uzviknula njegovo ime,u ljubavnom aktu trecega dana.Dva dana nije cuo nista od njoj-to mu je doslo kao jedna vjecnost
Ponovo ju je nazvao da se nadju,da ce doci,pak je nazvala za dva sata kasnije da su stigli neki kucni gosti-tu je on izgubio kontrolu-i ucinio gresku svog zivota-zaprijetio joj je ili dodji ili ce cijeli svijet cuti sta imam za reci o nama.,te spustio slusalicu.Ona je nazvala jos dvaput iza toga ali on je digao slusalicu i govorio ko ludak ne,ne ,ne nedozvolivsi da bilo sto kaze i spustio joj slusalicu.
Nije joj onhtio nauditi,nije htio izdati njihovu tajnu,on joj je samo htio reci da ju voli,htio se prijateljski uz ljubav oprostiti se od nje a ne u svadji.Ali nikako da ju uhvati za rep ili za glavu,da ju smjesti na klupu i kaze joj sto osjeca za nju,da joj zeli srecu,da joj kaze da mu je sve na svijetu sto ima.Da joj je zahvalan do groba za malo paznje i ljubavi sto mu je poklonila.To joj je i rekao kroz suze za dva dana nakon prijetnje,ali on je u njoj i to malo simpatije sto je osjecala za njega ubio tom strasnom pretnjom.Tu su se rastali,ona se smirila ,makar uz malo nepovjerenja sto joj se citalo s lica.Oprostio se i od njene sestre i otisao kuci u svoj mali stanicak-od tog momenta su pocele njegove muke.Okretao si je film stotinu puta unazad sto je sve s njom prozivio-ali kraj je kraj-umrla nada.
                                               ----------
Zamisli si dragi citaoce ponovno ono raskrizje puteva,stoji covjek tamo i razmislja kojim putem krenuti.Stotinu puta stajao je on na raskrizju puteva i bez razmisljanja ,instinktivno izabrao bi jedan smjer,jednu ideju i krenuo bi tim putem.Zamisli si dragi citaoce jednu tamnu ulicu u njoj lutaju ljudi izgubljene duse,hvataju se jedan za drugoga u nadi da ce taj donjeti spas.Tako se i taj covjek cijeloga zivota nalazio na toj tamnoj ulici,lutajuci trazeci malo ljudskosti i ljubavi.Ponekad bi se spotaknuo,naletio na nekoga onako bez veze,rekao oprosti,ah nista nista kazao bi taj.Isli bi oni tako nekoliko koraka pricali o svemu i svacemu.Svatko bi imao nesto za reci o svom zivotu o svojim nadama i zeljama,snovima.Cas bi padala kisa,cas puhao vjetar,cas bi bilo zima,cas sparina.Sve se to dogadjalo u toj ulici u taktu jednoga sata su se mjenjala godisnja doba,to je bila ulica odbacenih,izgubljenih,kaznjenih.Iz kuca ,iz njihovih ,prozora ,vratiju,balkona,dopirao bi zivot,muzika svadja,porodicni zivot,svaki dan je bio bozic,svakog sata uskrs,svi su slavili rodjendane,svadbu,a ovi jadnici ,prosjaci,izgubljene duse trazili su da im netko otvori vrata i natrenutak pruzi toplinu doma.Isli bi oni tako tom ulicom ka nepoznatom cilju,ta ulica nije imala niti pocetak ni kraj,tu je uvijek bila noc i nevreme,tu se na svakom cosku netko plaakao i molio nekome uzmi me sasobom,spasi me.
Ako bi se dvoje nasli predali jedno drugome,nagrada bi bila da se noc polako pretvarala u lijepi suncani dan,k njima bi dosao jedan covijek u bijelom,sjede kose,nasmijanog obraza,netko slican mojsiju koji je ugledao boga.Nosio bi pregrst kljuceva,lijevo i desno zu tu ulicu bilo je mnogo slobodnih domova za one koji su se nasli i ti blazeni dobili bi kljuc od jednog stana po njihovoj mjeri,i smjeli bi uzivati toplinu doma i stece.Svatko od tih izgubljenih ima isti cilj jednom dobiti kljuceve u ruke da izadje iz te tamne ulice.Svako novo poznanstvo otvara nove nade blizi si do tog zeljno ocekivanog kljuca.Tko je pre ponosan da se moli za ljubav,tko je pre ponosan da prizna da je los,tko se ne zeli popraviti,biti dobar covijek,garantirana mu je ta ulica i da nikada nece dobiti te ocekivane kljuceve.Tko na prevaru ,laznim nadama pokusava preko drugoga,preko njegove boli docepati se tih kljuceva mora vidjeti,da bez obzira sto je u toplom stanu ,bez obzira sto sija sunce on je na toj ulici ostao dusom tu mu je samo tijelo.Onaj drugi prevareni uziva sjaj sunca,uziva u raskosno postavljenom stolu.Njemu prija sto se jede i pije,njemu zrake sunca griju dusu.onaj drugi prevarant vidi sve to,ali nemoze uzivati u tim darovima,negrije ga sunce bez obzira sto mu je izlozen,i ne prija mu hrana i voda koju konzumira.On je svjestan da se mora kompletno vratiti na ulicu predati kljuceve crnom covjeku zakrabuljenog lica,zatvara vrata iza sebe i dan se pretvara u hladnu vlaznu noc,gdje se cuje samo vrisak vjetra,plac izgubljenih,i zastrasujuci zvuci noci.Ne da je samo sebi odredio sudbinu-mrak nego eto i taj partner je na ulici,i njega je povukao za sobom,iza sebe cuje vapaje vidi sto si mi ucinio,zasto si mi to uradio.ali to njega ne briga on die dalje trazi novu zrtvu novu nadu.Kazna slijedi sama od sebe,za ruku ga hvata jedna prekrasna zena ,obecaje sve,daje sve,trce ka bijelom covijeku,zahvalno uzima kljuceve koje je upravo predao.Kljuceve dvorca i palaca.,ma to se netko zabunio dao mu pogresne kljuceve,ali nema veze,jedi i pij uzivaj u toplini suncevih zraka,budi kompletan covijek,uzivaj u darovima raja.Polako uvidjas da i tebe netko vara,daje ti laznu nadu,obecaje ti zivot,kojeg ti slijepo bez razmisljanja upijas u sebe jer to nisi zasluzio,to nije trajno.Smijes se onome na ulici koji je tvojom krivicom tamo zavrsio,a to nije jedini kojeg si spremio izbacio na ulicu,Uzivaj samo govori ti neki glas neces dugo,past ces jog dublje u jos mracniji i hladniji tamniji kut one ulice iz koje si dosao.Sve ti je jasno,cijeli zivot ti je pred ocima svaka zabluda,svaka prevara,koju si pocinio ili koju su tebi pocinili.Boris se grcevito,kao na rubu ponora da ne padnes u bezdan,ali nista ne pomaze,svakog momenta ,svake sekunde,si blizi vratima ulice.Placi ,grebi moli,ali sudbini nemozes pobjeci.Vrata se polako otvaraju,mrak se nazire,huce vjetar,cuju se krici,neke ruke te vec hvataju,i vuku te van u cemer.Ti si bez moci,ukocen,nemozes nista poduzeti oduzete su ti ruke i noge,a nesto te vuce i vuce,dalje i dalje u tminu.Vec osjecas udarce bicom,netko ti grebe kozu,skida ti odjecu i obucu,klijestima ti trga meso .Ali sve ti je pravo,to si zasluzio,molis za oprostaj,nadas se da ce te u zadnjem momentu uhvatiti nevjerna ruka i povratiti te nazad u toplinu doma.Vrata se zatvaraju zu skripu,jedan podmuli dum rekao ti je dao ti je do znanja da su se vrata zatvorila do kraja.Tuku te pljuju te a ti se nesmijes braniti,ne da nebi mogao vec bi te bilo sram braniti se,jer bi time htio reci ja sam  nevin,nisam kriv-a znas da si kriv.Razbijenih zubi,gotovo gol i bos,potrgan do kraja,meso ti visi,krvaris,zavlacis se u kanalizaciju,gdje svatko sere i pisa po tebi,imas zelju da umres,da te nestane.Sam sebi deres kozu,trazis u tmini nesto cime bi si skratio muke,ali ali nada te ostavlja na zivotu-prokleta nada.Ona ti govori nije sve gotovvo,iskreno se pokaj,potrazi one kojima si ucinio nazao i ako ti oni oproste mozes mirno otici do bijelog covjeka dobit ces kljuceve.Uzdizes se,sijes svoju potrganu kozu,kao covijek koji je prao u prasinu,treses prljavstinu sa sebe,i letis od jednog do drugog,oprosti drug sto samt e povukao u ovu ulice molim te oprosti mi.Prolazis kao zombi,kao gladni beskucnik pokraj prozora i vrata kroz koja si tako nemilosrdno prije nekog vremena bio izbacen.Unutra je svijetlo,ali navucene su zavjese nista nemozes cuti ni vidjeti,u dubini duse zelis njene grijehe preuzeti na sebe,ne zelis vise da drugi pati zbog tebe,sve te boli da drugome zelis dobro ,ali osjecas da je to jedini put ka spasenju.Rane su se nekako ko od cuda zatvorile,odjeca nije vise tako dronjava na tebi,nesto se cudno dogadja.U dubini noci u pokajanju,preobrazbi proteklih dana imao si snage otvoriti svoj grudni kos,iz njega je izlazila bozanska svjetlost,i nju si pokazivao svakome na cesti koga bi sreo.,Njegovo lice bi obasjala ta svjetlost,crte lica su poprimile blazeni izraz,i on bi kao sto covijek otvara zakopcani kaput na grudima otvorio malo svoju dusu.I odtuda izlazi bozanska svjetlost i ti imas pravo vidjeti ljepotu njegove duse.Najednom u toj tmini vidis kako ti izgubljeni ljudi stoje jedan prema drugome,cijela ulica je puna parova a izmedju njih svjetlost obasjava im lica ,svatko gleda svakome u oci i u dusu,Da ovo je ulica jadnih i izgubljenih,ulica kaznjenika,ali ako se smogne snage,ta svijetlost bi mogla ispuniti cijelu ulicu,noc pretvoriti u dan i sva vrata bi se otvorila i svi bi dobili kljuceve od doma.
 
                                               -------
Eto tako je taj muskarac prosao kroz raj,pakao i cistiliste,ustao od mrtvih,i krenuo u novi zivot.
Njegov stan je razbacan ko da je u njega pala bomba,prasina se zavukla u svaki kutak sobe,nezavrseni poslovi,misli,leze svuda naokolo,Treba napraviti red u svojoj sobi i u svome zivotu.Tragovi grcevite borbe vide se svugdje gdje se okrene,a najvise u njegovoj dusi.
Devetnaest godina trajala je borba za izgubljenom ljubavi drage mu osobe,u tih devetnaest godina kaosa probijao se kroz zivot,kako je znao i umio,cijelo je vrijeme bio na putu,jeo je stojecki,pio je stojecki spavao je stojecki.Sve je radio stojecki i iz pokreta ni minute nije stao sto se vise borio sve je vise gubio zdrav razum.Gradio si je kule i palace od karata,svaki dan ponovno,nista nije bilo dobro.Svojoj izgubljenoj ljubavi sagradio je oltar i njenoj sli ce molio svaki dan.Htio je spasenje ali nije znao kako,Nadao se boljem sutra i da ce sutra bolje napraviti i ljepse svoje gradjevine.Zivio je dva zivota,gdje se granice nisu tocno poklapale,.Nikada nije sa stopostotnom sigurnoscu znao gdje se nalazi u snu ili na javi.Sagradio je dvorac u kojem je zivjela njegova kraljica,bio je zigosan njenim imenom,njenom slikom.Nekako magicno iznenada dosla je druga kraljica u njegov dvorac,zelio si je to oduvijek.Dala mu je sve i uzela mu je sve.Poklonila mu je raj i bacila ga u pakao,a cistiliste je morao proci sam.Srusila mu je dvorac i snove s tim vezane.Borba dviju kraljica trajala je dugo dugo.On je stajao pred vratima,nije smio uci unutra,to su one rijesavale bez njega.Sad je navijao za jednu sad za drugu.i na kraju molio je boga da ne pobijedi ni jedna,da obadvije podlegnu ranama,jer nisu stvarne,one su proizvod njegove maste.Vise ne vjeruje u djeda mraza,u pricu o snjeguljici,o pricu o ruznom pacetu.On vjeruje u nadu.Ta zvijer sto se rodila u njemu,nezna kako da ju drzi pod kontrolom-dali ce trgati sve pred sobom na sto naidje,klati i piti krv svima uzeti si od zivota beskompromisno,slijepo,kao sto si pas uzme pravo bit zlocest kad odraste,mrci na sve oko sebe jer nece vise dozvoliti da ga tuku,sutaju u cosak,bace mu ostatke mrvice,a on hoce samo malo ljubavi i topline.Ili ce biti samaritanac,nositelj nove vjere i ljubavi.
Ponovno je na raskrizju puteva,jedan vodi u onu tamnu ulicu,a drugi?Volio bi da otkrije tajnu zivota.
Jedino sto je na kraju ostalo je NADA.

                  Trazim samo dvadeset minuta
Cini mi se da sam zapoceo moje pismo sa:halo jedina moja ljubavi ili hallo nepoznata zeno.Radi se o mojoj prvoj ljubavi s kojom nisam imao vremena ni prilike pricati 20 godina.Vidio sam ju povremeno,tako svakih pet godina u mnostvu ljudi na velikoj proslavi u gradu—krizevacko spravisce ako netko pozna…Pozdravili bismo se kratkim klimanjem glave.Neznam sta u njoj znaci kad me vidi-dali misli o meni ili me zaboravila—uglavnom moj nastavak pisma koje sam joj uputio nakon naseg kratkog susreta nakon dvadeset godina je slijedeceg sadrzaja.Moj zivot bez tebe nema smisla i slicno je paklu.Nebih vise volio da mi se desava kao sa prvom zenom-da poslije vodjenja ljubavi s njom okrenem se i placem i sapcem tvoje ime—a sa drugom zenom sam se vec osjecao kao da se dajem na silu-da se moram ici prati i da se osjecam prljavo.Volio bih da mi das slobodu-zelio bih uzivati u zivotu-i nebih zelio da sve ostale zene kojima sam pokusao dati moje srce istjeras iz mog srca-te vladas i kraljujes nadamnom.Osjecam se ko zigosana krava kojoj se na osnovu ziga vidi ko je ovdje gazda i da drugi nemaju sto traziti.Neznam kako ce shvatiti moje pismo-dali ce me razumjeti-dali ce shvatiti moju bol-moju ljubav prema njoj.Volio bih da nije tako i da i ja osjetim zrake sunca i da mi hrana prija i da me voda osvjezi-a ne da je sve oko meine tako sterilno i kad ljubim nekoga da se ne osjecam ko da ljubim preko stakla.Trazim od sudbine ili boga da mi da za svaku godinu sto nisam bio s njom samo jednu minutu nasamo-znaci samo dvadeset minuta njene paznje.Sve cu joj reci u tih dvadeset minuta cijelih dvadeset godina-dali ce samo taj razgovor maknuti prokletstvo od meine-dali ono sto bi mi rekla-neznam.Sreo sam u zadnjih godina nekoliko zena kojima sam htio dati moje srce-trazio spas u njihovom zagrljaju-nije islo-tj nisu me htjele-tj samo sex-a u mom srcu se rodila ljubav prema njima-Patio sam i plakao za njima-mislio sam klein se klinom izbija-nova ljubav tjera staru-ali ne moja prava ljubav je izbrisala sve nove ljubavi i vlada nadamnom kao gospodar nad slugom-Pa pobogu sta sam tako jako zgresio da mi nije dozvoljena sreca i da sam tako strasno kaznjen-da volim utvaru u mojoj glavi.Mislim da je doslo vrijeme da se oslobodim okova proslosti-vidim i osjecam da u mojim godinama ljudi pocinju drugacije razmisljati-prestaje carolije-naivnosti-vrijeme je da se okrene novi list.Trazim samo dvadeset minuta.-ovako nemoze dalje

                       PUT U PULU
Vec duze vrijeme razmisljam dali i kako da pocnem sa pisanjem i dali uopste.Jednog dana sam poceo sa pisanjem o sebi i to me tjera da nastavim-kao neko nedovrseno dijelo ili kao nastavak necega.Ovaj virtualni svijet mi daje utjehu i ispunjava moj svakodnevni zivot.Mogao bih reci ovo je neke vrste dnevnik mojih misli.Proteze se kroz mjesece i nema svakodnevni karakter.U zadnjih par mjeseci toliko sam se napricao ovdje na iskrici,upoznao krasne osobe,ali fali mi da zaokruzim jednu dekadu,hocu rezime u mojoj glavi.I kada sve izgubi na vaznosti zelim se osvrnuti na moj zivot ,te staviti moje misli na papir.Nemogu nista zaboraviti ali svejedno moram zaokruziti moje misli i krenuti dalje.Nema vise gorcine u mojim ustima kada se podsjecam na proslost-cak ni one poznate boli-sve su sjecanja.Pa cak ni na rastanku nema onog poznatog-leptirici u trbuhu.Zelio bih oziviti ono sto je bilo,sto se desilo-nebih htio da nesto ostane iza meine,nesto nedoreceno.Nebih htio da mi se desi da cujem zvuk zalupljenih vrata iza meine kao kod nekog sluzbenog razgovora u nekom bürou,neke velike zgrade-gdje se covijek nakon nekog vremena nemoze ni prisjetiti zasto je bio tamo,o cemu se radilo i zasto su se vrata zatvorila.Da vrata su se zatvorila-ja nisam odgovarao profilu doticne ustanove-sve nade su nestale i svi planovi su izgubili na vaznosti.A tako lijepo je pocelo.;
Sjedim za mojim compicem-pokusavam nekoga naci,s nekim podijeliti moje misli i moju samocu.Razgovaram s mojim prijateljicama-trazim nesto-provociram nesto-cekam da se nesto desi—i stvarno klik-dali smetam pita me netko-ja kazem ne-naravno ne pa bas cekam nekoga ,neku srodnu dusicu.Rijec po rijec-pricamo,salimo se.I tako to svaki dan-netko me kontaktira i to meine muskarca jedna zena.Mene muskarca gladnog zene.Nemogu vjerovati-pa upravo sam ja taj koji trazi,sanja o necem lijepom o nekom ko ce mim oje osjecajcice uzburkati.Ja sam taj koji grcevito trazi nekoga,ja sam taj koji se nudi,ja sam taj koji sam gladan.Upravo imam gorak okus u ustima-jedna zena me ne zeli samo zato sto sam ja u njemackoj a ona u hrvatskoj.Dugo smo se razgovarali-izmijenili slikice,ispricali si zivote-od djetinjstva,preko prve ljubavi-propalog braka-izmijenili tlefonske brojeve-cuo sam glas te zene-cuo sam lijepi glas utjehe-pa duro ti si tako daleko.Bila je to isprika ali i utjeha.Nemogu zaboraviti rijeci ne ali glas mi je odao nesto sasvim drugo-to sto mi je rekao glas bila je istina.Eto nakon mjeseci ta zena me nije napustila-nije me istjerala iz srca svoga.Nisam joj stran.Oprostila mi je da sam ju zaboravio na trenutak par dana-kad me kliknula ona druga zena.Nije mi zamjerila da sam isao k onoj drugoj zeni u zagrljaj.Rekla mi je da me moja iskrenost kosta i da ce mi biti zao sto sam iskren-ali upravo ta iskrenost me drzi da ju nisam izgubio.Ona druga zena me palila i zarila-mnoge sate smo proveli na ekranu naseg compica-njen poziv na kavicu u pulu me izbacio iz takta-rekao sam sam sebi kod te zene moras biti oprezan-nesmijes razmisljati srcem,nesmijes se udvarati,nesmijes joj se nuditi.I nisam pricali smo i salili se-ona me ispitivala –pipala svojim osjetilima-nudila sve a opet nista.Probudila je moju muskost-zagrebala po mom srcu.Mjesec dana prije puta u hrvatsku ja sam otvorio sve ventile u pravcu nje-ali na svaki ventil postavio jednog policajca da gas to brze zatvori ako bi postalo opasno po meine-ne zelim da mi se desi da ishlapim da mi nestane daha.Lijepo je sanjati i planirati susret s nekim koji ti otvara sva vrata do svog tijela-ja sam mislio i do svog srca-pa barem za te momente.Pripremao sam se ko za neki veliki mec-neki veliki dogadjaj.Ocekivao sam puno i bio sam spreman dati puno-ali njena poruka da ne zeli da patim za njom-djelovao je na meine kao kocnica.Kao mi muskarci razmisljamo s doljnom glavom a zene sa srcem-ali dal je moguce da su se uloge promijenile i to vec treci put u zadnje dvije godine.Zar sam osudjen da budem samo ljubavnik-da dam sve od sebe i dobijem samo tjelesno zadovoljstvo.Gledao sam kako se njeno tijelo uvija kao zmijica,gledao sam kako uziva u mojoj ljubavnoj igri-kako mi cak zabranjuje govoriti lijepe rijeci-gledao sam kako zadovoljno spava-gledao sam kako ujutro odlazi ranije nego sto je sat zvonio.Htio sam mnogo toga vise-zelio sam setnju zu more o kojoj smo pricali-zelio sam da zajedno doruckujemo.Znao sam da necemo docekati starost-znao sam da sam samo zamjena,utjeha za nju-njen prijatelj zivi u americi i dolazi k njoj savakih dva tri mjeseca-njen sin nesmije znati za meine pa cak ni njena najbolja prijateljica.Ja sam dan prije puta u pulu htio odustati-nisam htio ici-da sam bio sam nista nebi moju odluku promijenilo-ali moja kcerkica moj najbolji drug je stavila par zrnca na vagu i ja sam krenuo.Rezervirao sam hotel za dva dana-nisam htio biti muskarac za jednu noc-setnju zu more obavio sam sam-doruckovao sam sam-cekao ju u sobi da dodje ponovno nazad-naime takav je bio dogovor-ostavila je i svoje stvari tamo koje sam joj donjeo.Htio sam biti muskarac i po danu –ja se nemam od kog skrivati-ona je morala jos par sati ici na posao ali tek poslije podne-pa sam si ja odlucio krenuti nazad sam mogu biti i u mom gradu.Na putu nazad me nazvala-rekao sam joj da me vise nema u puli.Za par minuta sam opet nazvao i rekao da je ona i dalje moja dusica ali da nemogu da ju cekam-nisam pas koji ceka svog gospodara.Jako mi je draga-nista joj ne zamjeram-znao sam da joj ne znacim nista ali sam mislio da joj mogu dati ono o cemu smo pricali.Malo je smotana kao i ja-zivot je nije mazio-zao mi je da joj je to sve bilo samo onako usput.Volio bih da joj zivot vise znaci.Htio sam usput posjetiti tu moju prijateljicu u rijeci-bilo me sram onako iscrpljen i pomalo dotucen da me vidi takvog.Nisam leptir da letim s cvijeta na cvijet-a to ona zna-makar mi na pocetku nije vjerovala-a i zaprijetila mi je ako drugi put ne dodjem da ce me srediti-cak cak.I ona mi daje nadu kao muskarcu-nebih htio da budem muskarac za jednu noc-opet-Imamo zajednicke interese-ljubav prema nasim pesekima-izigravamo taksiste za nase klinke-vozikamo ich s njihovim prijateljicama i prijateljima po diskacima-borimo se s avetima proslosti-nase nezaboravljene ljubavi-strahovi i nade u bolje i ljepse sutra.Samo da nema te daljine-njene su rijeci-a i moje.

                                     ISTINITA PRICA
Danas putujuci autom-cuo sam interesantnu pricu na radiu-tj vijestima.
Poznato je da kada se zivotinje –neke pare-zene da ostaju za cijeli zivot zajedno-ptice.
Putovali muska i zenska roda-on na neki nacin slomio krilo i nije mogao ici dalje prema holandiji i jos sjevernije-ostao u njemackoj ovdje negdje u mom dijelu gdje ja zivi.To se zbilo valjda pretprosle godine.Namjestenici u domu za zivotinje ga nasli i uzeli ga  da zivi kod njih.Godinu dana kasnije dosla ta njegova zena roda i bila s njim tri tjedna i otisla.Ove godine dosla ponovno i bila s njim samo tri dana.Od tada on vec tjedan dana ne jede i svako jutro udara kljunom glasno jako glasno u nadi da ce ga ona cuti i ponovno doci.
 
                                              Istinita prica 2
Kad sam bio mali-nisam bio puno drugaciji nego sada.Isao bih ulicom kraj kuca-znalo mi se desiti da glavom zakacim za otvoreni prozor.Iduci tako i gledajuci u zemlju-naravno razgovarajuci u sebi sm sa sobo-ponekad i mlatarajuci rukama-da bolje dokazem potkrijepim ono sto govorim-naidjem na mom putu jednog goluba.Valjda pao s krova na cestu.Bio je mali-novorodjence-skoro da nije imao perja.Uzeo sam ga ispod majice-bilo je negdje ovo doba godine-malo toplo malo kisa.Okretao sam se ko lopov da me netko nevidi i da ne kaze to je moj golub vrati mi ga.Kad sam stigao kuci odneo sam ga u stagalj u sijeno malo dalje od psa-ali dosta blizu da ga nebi macka dohvatila jer se boji psa cuvara.Kapao sam mu vodu u kljun-hranio ga kruhom-vjerojatno sam mu dao i kukuruz ili psenicu-toga se nesjecam.Znam da je lijepo rastao.Jedne noci je bila strasna bura i ujutro sam ga nasao na sred dvorista ispod vocnjaka-premrzlog.E tu sam poludio-psovao sam vrijeme i boga .Ulaz u podrum je imao izbetoniranu dekicu-.E tu sam se popeo i negdje na metar i pedes visine zabio njegovu kucicu sa velikim cavlima.-tako da m uni jedna bura ni macak nemoze nista.Svaki dan smo se igrali-ja sam mu bio mama i jedini prijatelj-nikome ga nisam dao dirati ni mojem najboljem prijatelju.Ali morao sam-mama me zvala u njemacku poceli skolski praznici-moj djecak iz susjedstva ga je hranio cijelo ljto sve dok ja nisam dosao iz njemacke.Kad sam se vratio isao je k meni bez straha-ko da me prepoznao---tri dana smo bili skupa-bio je velik i lijep pismonosa.Onda ga vise nisam vidio-kao da je meine cekao i pozdravio se samnom i otisao.Nekoliko kuca dalje covijek imao golubove-sigurno je tu nasao svoju ljubicu zubicu-ozenio se i nadam se da si nije slomio krila.Imao je sigurno puno klinaca i pricao im price za uspavanku-gu gu gu.Imao sam prijatelja covjeka koji mi je spasio zivot i odhranio me ko majka.
 
                                        ISTINITA  PRICA3
Ostavio sam jucer poluotvorenu skrinju za dunoko smrzavanja s ladicama.Danas kad sam ponovno isao ponesto unutra-nisam mogao otvoriti ladice sve se zamrzlo-Dok sam istrugao led-sve namocio i oprao-skuzio sam da sam napravio poplavu s ledom po tepisima-Izbaci tepihe van operi ich-i plocice.E sad kad mi dodje zena iz godisnjeg nece moci reci da nism usisavan i prao pod.

Ko se boji vuka jos—mislim zubara
 
CItam u uskrici dvije prijateljice razgovaraju o zubaru-nekakvom strahu i razbijes si koljena pa mislis o koljenu a ne o zubu.
 
Bio sam 15 godina u njemackoj u posjeti kod moje mame i sestara preko skolskih praznika.I ono vrag nikad ne spava-boli li ga boli—zub—neizdrzljive muke—mislio sam tada.Uostalo 15 mi je godina prosao samm sve i svasta-mislio sam tada.
ZU to ja sam pravi experte  sto se tice vadjenje zubi.Tetak mi je pokazao kako se zub klima i mic po mic vani je..Ako neide i tome ima lijeka uzmes konac zavezes za kvaku tetak otvori vrata i sve je sa suznim ocima u dijelicu sekunde gotovo—Istina trenirali smo to cijelo poslije podne-nekako sam hipnotisticki slijedio pokrete vratiju—Valjda je bila nizbrdica.Tetak me zeznuo-rekao je daj da ti malo zategnem konac-osjetio sam samo da me speklo i da nesto polubijelo polucrveno visi na koncu.
Nekad kasnije smo isli sa skolom na sistemacki-pregled zubi.Ja sam bio predzadnji po abecedi-Sve je bilo ok dok se polagano nije priblizavao i moj red—Smijali smo se i rugali onima prije nas-ali u meni je pocelo nesto zvoniti neki alarm i ja sam slijedio taj unutarnji zov-najedno mi je palo na pamet da imam nesto hitno obaviti—Sutradan u skoli su me cudno gledali ali zivot tece dalje.
I tako naoruzan iskustvom krecemo se ulicom prema zubnoj ordinaciji-u meni onaj poznati zov-neka nelagoda-ali progutaj slinu i idi dalje.Interesantno imao sam osjecaj kao da zub manje boli.Kad smo usli u ordinaciju u lobi-veliki stol lijepe tete na salteru-sve se sjaji i blista lijepe stolce i stol pun novina,casopisa  u raznim bojama.Na zidovima slika.
Moja cula za osjecaj mirisa ponovno udaraju alarm-taj poznati miris kemikalija u zraku—a osjetilo sluha prepoznaje taj poznati zvuk motorne pile.Interesantno bol u zubu je potpuno nestao-na ja sad nema vise potrebe ovdje ljudima zauzimati mjesto.Neznam moja mama nije bila odusevljena mojim prijedlogom da dodjemo drugi put da je prevelika guzva.Na sta je tu je-dosao i na meine red i ja u ordinaciju-mama ides unutra-Nisam tada bas najbolje znao njemacki ali sam sve razumio-kad mi je zubar pokazao na stolicu da sjednem.
Pitao me sa injekcijom ili bez nje.Da naravno sa injekcijom kazem ja.Cudnog li pitanja cuo sam da s injekcijom ne boli.Drugi put cu se bolje informirati-ta injekcija je uh uh uh boljela.
 
I citam ja njih kako se zezaju na racun zubara i bol se bolom izbija-i krvavo koljno .
 
Petnaestag godina kasnije-ja opet u njemackoj-radim i radim-popravljam zube i poneke vadim.Jednom mi moj zubar kaze ovdje fale tri zuba bilo bi dobro da stavimo most-Zlato toliko maraka-porcelan toliko toliko ti toliko socijalno-razgovor je tekao kos a nekim bankovnim sluzbenikom u vezi kredita—dobra stvar mislim si ja.
 
Mi muskarci se ne bojimo zubara-to je problem ko i svaki drugi—Recimo gradnja kuce—Pricamo s prijateljima danima o toj temi u bircu-informiramo familiju ko da imamo neku strasno veliku i odgovornu zadacu za rijesiti.Sve za i kontra izdiskutiramo.Ali datog dana nekako se oprastamo od prijatelja i familije-ko da idemo na daleki put—razmisljamo i o testamentu-ko zna-mnogi lijecnici zaborave skare u pacijentu.
Nekako te boli i glava pa si uzmes aspirin protiv bolova—Usput do zubara svratis u bistro na kavicu i konjak i osjecas se za sankom ko isus na zadnjoj veceri.
U ordinaciji te ljubazno pozdrave-uzmite mjesto za cas ste na redu-i ti momenti do poziva ti daje sansu da jos jednom preispitas dali si sve poslove uredio-dali nisi nesto zaboravio.I tako lezerno sjedeci kao neki poslovan covijek-ignoriraas zvukove brusilice i miris medikamenata u zraku—cujes tvoje ime—Cijeli zivot ko u filmu ti preleti pred ocima—pitas se dali imas pravo na zadnju zelju—Gospodine vi ste na redu—Polakodolazis k sebi i ko iz stoljetnog sna tvoje noge se moraju nauciti ponovno hodati-a i krv ti se mora vratiti u lice.Cujes i lupanje tvoga srca i znas da si ziv.
Pri ulasku u ordinaciju dobro razgledas raspored vratiju i prozora-i udaljenost-zlu ne trebalo.
Sjedas u hladnu koznu stolicu-ko u hladan grob.Cujes zujanje motora stolice koja te stavlja u polulezeci polozaj—ringispilj na spraviscu ti se cini igracka u pogledu kako ti se sada vrti u glavi.Pokusavas ustanoviti u kom polozaju ti se nalazi tijelo i dali ti ruke i noge imaju dobar oslonac.Isprobavas cvrstinu materijala fotelje-zeljezni rukohvati su stabilni-.
Kratki informativni razgovor sa zubarom prije pocetka posla-naravno titi si sa svim upoznat i slazes se.Naravno ti si spreman-cvrsto se drzis stisnutih zubi ko da dizes utege—dok ti zubar ne kaze opustite s i otvorite usta.Ti konstantiras da jos nista nije pocelo-opustas se i ko po komandi bez tvoje volje usta se sama otvaraju.Dalji tok dogadjaja mogao bi se opisati kao sjecanje kroz maglu—Koncentrirao si se na kapljicu znoja sto ti je tekla niz lice—neka zanimljiva tocka na plafonu je zauzimala dio tvoje paznje.Neke rijeci iz dubine sobe su ti davale neke zapovjedi koje si ti izvrsavao kao drakulin sluga,.Svjestan si jos jednog detalja-bio si prevaren-Pitao si se sta ce mu toliko velika injekcija-i to brdo instrumenata-za jedan mali zub—u danasnje vrijeme nikome nemozes vjerovati.
Izlazeci iz ordinacije osjecao si se ko zatvorenik pusten na slobodu—te ko rocky 1-2-3 i 4 upravo izasao iz ringa-svaki misic na tebi drhti.
Slusas alarm u tvojoj glavi-sjecas se kad si gledao kad stroje odojke—kako se deru-jadna mala stvorenja i instinktivno se hvatas dolje da vidis dali ti je muskost jos tu.Par dana poslije toga sjedis i buljis ispred sebe-ko covijek kojemu je izgorela kuca.
Zene vidite sa kojom ozbiljnoscu mi muskarci idemo kod zubara—i tu nema mjesta strahu.

Samstag, 27. März 2004
 
                                 L A B I R I N T
 
 
Duro uspravi se-nemoj hodati tako pogrbljeno—Duro makni se sa ceste.
Duro nemoj se vise loptati u vrtu sve cvijece ste zgazili.
Duro –meni  tvoja mama placa stan i hranu a ne da mi mazes kucu.Usput receno ti si jos prebalav za cigarette-a I kasno u noci mi nemoj vise dolaziti doma.
Duro ovo ti je nova teta-tu ti bude dobro-necu vise da se desi da tri mjeseca neides u skolu a da ja to neznam.
Draga mama i sestre ja sam si nasao novu tetu-od sad saljite ovdje novac za stan i hranu.
Draga mama i sestre-ja sam na radnoj akciji-moja uciteljica me bude upisala u gimnaziju-imam iz svih predmeta petice i sam si idem na roditeljske sastanke.
Mama ja ti pem u vojsku-mama ja se zenim-bus mogla dojti.
Duro ja valjda ko tvoja zena imam pravo znati gdje si bio tri dana i tri noci.
Anci drago moje malo dijete-tata ti je upoznal jednu tetu i bude se zenil-kuzis ti meine.Dobro tatic-kad bus dosel-Bus ti dosla k tati preko skolskih praznika-budemo cijelo ljeto skupa.Dali je ta njemacka daleko-koliko dugo se budem morala voziti.
Tata kad si vec sam ja imam jednu ideju-Moja prijateljica i ja smo si mislile ti si sam i njena mama je sama-Mi smo dvije ko sestre ak bi se vi ozenili onda bismo bile prave sestre.
Anci ja samt i sad u holandiji budemo se vidjeli u ljetu-imas decka ?bas mi je drago-kak se zove.?Ej tata ja samm napravila glupost-nebus rekel mami—nebum nebum-daj mi adresu od uciteljice budem ja s njom pricao.
Cuo sam da se u austriji otvara novi pogon-budem ja otisel tam raditi—
Dragi citaoci iskrice ako cujete da se u hrvatskoj otvara nesto veliko-dolazim odmah dosta mi je lutanja—tako i tako mi je srce u hrvatskoj.
Zivim u jednom labirintu-centar mi je moja soba na sestom katu.Prozor u svijet mi je 15X15 zola veliki-naime moj ekran od computera.Iz tog centra vode par puteva-lijevo i desno visoki zidovi-na mom putu ni zive duse.Gdje su ljudi-ja cujem zivot preko zida ali nikako da nadjem pravi put gdje djeca vriste od srece-a odrasli se zabavljaju svaki na svoj nacin.Netko se igra loptom-netko se grli-a netko spava okruzen stvarima sto se obicno nose na piknik.Nekada mi se i neide negdje gdje ima puno ljudi.Kaj budem tamo-naime naucio sam da poslije svatko die svojoj kuci-a zavodljivi pogled nestaje kad se pocinju spremati stvari-a ja trazim nesto vise od toga—hvala-bilo je lijepo s tobom-sex-prica-ali ja moram doma.Poslije toga si jos usamljeniji nego do tada i sretan si da si u svom stanu na sestom katu-gdje nitko nevidi tvoje suze.Ja mislim da mnogi koji su sami isto prozivljavaju-osjecaju se suvisnima-ponekad smo i ljuti na sudbinu a ponekad i na ljude-kad im vidimo zadovoljna lica.Osjecamo se ko kuca bez broja ili mozda ko trinaesto prase.U javnosti odajemo sliku zaposlenog tipa sa obavezama-ali budnim okom promatramo-ta bi bila za meine-u i ta ili taj je bas sexsi-sta bih dao ili dala za barem jednu noc-jedan dan ili barem trenutak naklonosti.Ponekad ko ruzno pace-ponekad ko svinja imenom babe izgubljena u tom prokletom labirintu osjecam se tada.Ocekujem cudo-ili cekam na proljece i prve zrake sunca donesu toplinu u dusi-ponekad stare slike i pisma daju laznu utjehu-.Ponekad spasavamo se radom,ciscenjem kuce-pranjem auta-kupovino.Da sto vise rada i obaveza da to je ono pravo—Uh kako uzivam u mojoj samostalnosti.Da kupit cu si psa ili macku-da to je ono pravo.Aha sutra moram na postu a i u baku moram platiti onaj racun—uh kako mi je dobro bas sam zaposlen a i prijatelj na poslu hoce da mu isprzim onaj novi film.Ah da moja sestra ima problema s novim prijateljem-ma ko naruceno mogu podijeliti par dobrih savjeta-a brat mi dela gluposti-moram ga zastititi-a i mami treba pomoc—uh kako me svi trebaju-bas sam sretan-bogme puno vrijedim-uvijek spreman za pomoc.
Sranje-sve bih to bacio u vrazju mater—samo da imam nekoga da me izvuce iz ovog labirinta nevaznih obaveza.

Mittwoch, 24. März 2004  




 

 

Tako strano mi nedostaje

 

 

Odi moja-dodji-hop-Koja mama ili tata nisu ove rijeci uputili svojim ljubimcima po tisucu puta.Koji ljubavnik nije to vec po tisucu puta izrekao svojoj najdrazoj-I koji gospodar to nije vec po tisucu puta izrekao svojoj vjernoj zivotinji.Koje vjerne oci nisu taj mig-te rijeci vec tisucu puta protumacile kao poziv –dodji mi u zagrljaj-sjedni ili skoci mi u krilo-mazit cemo se-skakljati i grliti.
Te vjerne oci su po tisucu puta privatile tu igru vjere i ljubavi.Taj zaigrani-povodljivi-izazovni pogled obecaje punu otvorenost srca-taj pogled obecaje srecu ,smijeh,obozavanje.
Taj pogled,tu nadu ,taj izazov nemozes ignorirati-to te prozimlje kao hipnotiziranog-tome nemozes odoljeti.. Ti se prepustas inerciji datog momenta-instinktivno slijedis tok te rijeke zivota.Kao ptica u letu kreces se,vrludas.Bjezis i budes uhvacen-hvatas i dajes se uhvatiti.
Ta vjecita igra dvoje koji se igraju i nadopunjavaju.Nije ti cilj biti prvi,nije ti cilj  pobjeda ili poraz-cilj je igra.U toj igri su svi pobjednici i svi imaju istu misao udovoljiti drugome.I upravo ta misao udovoljiti drugome cini vas obadvoje kreatorima zajednicke srece.
Predmeti koje koristite u ugri su talismani-simboli vase veze-svete svari koje cuvate ko najdraze i najvrijednije zajednicko dobro.Bilo da je to neka igracka-neki dio odjece ili zajednicka muzika-to je to sto vas veze.To je to,sto ti daleko, daleko kasnije natjera suze na oci-to je to sto ti vrati uspomene stare ,kad vas je razdvojila sudbina.
A toliko toga ste si imali jos za reci-i toliko toga ste htjeli jedno drugome pokloniti.Pokloniti svoje misli-izreci jos neizreceno i uciniti jos neucinjeno.Nakon rastanka nastala je jedna praznina koju nitko nemoze impuniti—da cudno samo sjecanja ispunjavaju tu supljinu.
Lagano titranje ispunjava zrak-zamisljas si da je taj jos tu-i vodis fiktivne razgovore kao da ste  upravo skupa.Vjerojatno netko ko je izgubio ruku hvata zamisljenim nastavkom kojeg ne postoji za predmetima koje nemoze dosegnuti.Ti ponavljani rastanci kao da su bili priprema za onaj konacni rastanak-to kao da je bio trening da kad dodje ono zanje-da se ne skljokas da te ne udari infarkt.I sto je vise takovih konacnih rastanaka dusa otupi na bol-pravimo se kao da je to najnormalnije sto nam se dogadja svaki dan.
U samoci svojih misli znades da je to najboloje sto ti se desilo u zivotu-zivotinjaris i zivotinjaris dalje i kazes sebi-tako strano mi nedostaje.I kao da si progledao-sve ti postane jasno-Ti volis—da ti volis—bezgranicno,duboko i bolno—svoju prvu ljubav-svoje dijete—svog psa-svoju hrvatsku.Tu nema vise dileme-ljubav je univerzalna.Jednako se ponasas prema objektima voljelja.Tu je jedna zakonitost i jedan nacin ponasanja.Bilo da jet o covjek-zivotinja ili misaona tvorevina-ti volis.Sretan si da posjedujes sposobnost voljenja i da si otkrio njenu zakonitost.Naprosto saznanje sposobnosti voljenja je dar za koji se zahvaljujes svijetu-covjecanstvu-bogu.Iako su svi oni koje volim daleko,daleko od mene-kazem—strasno mi nedostaju.

 
A TAKO DUGO SAM CEKAO
Imam osjecaj da sam nesto prepustio.Jesen i zima su bile duge i kisovite.Sve je bilo tmurno,turbulentno, razdrazujuce,bas kao i u mojoj dusi.Hladnoca,vlaga i magla uvukla mi se u kosti-a u dusi orkani i tmina.Tko si u takvoj situaciji nebi pozelio da ga sunce ogrije.Cekas i cekas toplinu,neku ugodnu njeznu promjenu.Ocekujes od prirode spas,misleci da ce toplina sunca,miris cvijeca,lijepe i sarolike boje drveca kao duga na nebu unijeti toplinu i novu nadu u tvoju zednu i napacenu dusu,.zednu ljepote.mirisa i bliskosti.A ono tamo svakodnevnica te pojede-to monotono ponavlkanje.Jucer je bilo kao i prekjucer,a sutra ce biti kao i prekosutra.Ta svakodnevnica te toliko zarobila ,ta svakodnevnica te drzi kao sine vlak u tracnicama-a ti si auto i zelis voziti sasvim drugim putevima.Ne ti si tegleca marva a zelio bi biti ptica i letjeti u svim smjerovima-ne uvijek uz vjetar vec i protiv njega-kosta sta kosta.Cekas pocetak proljeca kao sto covjecanstvo ceka novu godinu.Odbrojavas dane i minute.Sve svoje misli i nade ulazes na jednu kartu ko kockar koji je sve izgubio i jedini spas vidi u pokeru aseva.I sta se dogadja.Ti si radio nocnu smjenu.Nakon posla vozio si u novi dan.Gledao si izlazak sunca.Promatrao kako iz noci polako nastaje dan.Ali ne svakodnevnica ti nalaze ko dresiranoj zivotinji,ko programiranom automatu ti se vozis,ulazis u stan,palis computer,otvaras pivu,motas cigaretu i prolistavas adrese u tvom komputeru i pregledavas tvoju postu.Gledas sta ima na iskrici i sve to tako dugo dok te umor ne savlada i ne odes u krevet.I dok ti blazeno spavas ljudi izlaze na ulice,djeca se igraju na ulici,ljudi obradjuju vrt,netko kosi travu,netko sadi cvijece a netko sjedi na terasi,pije kavu i uziva u prvom danu proljeca.Ne kalendarski vec onako pravo-priroda si je dala za pravo da sama odlucuje kada ce se najaviti-nju nezanimaju nasi kalendari-nasa pravila i norme ponasanja.Ja spavam,budim se kasno poslije podne kad je proljece vec dalo sve svoje cari.A tako dugo sam cekao.A tako dugo sam cekao da pozdravim prvi dan proljeca.Imam osjecaj da sam nesto prepustio.Imam osjecaj kao da sam cekao novu godinu i u par zadnjih sekudi pukla cijev od vode u kuhinji i ja tjeran inercijom svakodnevnice popravljao sam vodovod dok su se drugi radovali,slavili i cestitali si sve najbolje u buducnost.Ja sam stigao na kraj kad je sve bilo gotovo,kad su si svi cestitali i ispucali sve rakete.Tako sam se i ja danas osjecao-proljece je doslo u svom eksplozivnom caru,carolije je nestalo a tako dugo sam cekao.

 
 
VECERA KOD BABE
kUHAM SI ESPRESO;UZIMAM SI CASU S WHISKYJEM I IZLAZIM U VRT:pRIJE VRTA JE JEDNA STAKLENA TERASA SA STOLOM I VRTNOM GARNITUROM ZA SJEDENJE:lIJEVO OD MENE KUCNO CVIJECE U TEGLAMA I U IZBETONIRANOM KREVETU METAR I POL SA METAR I POL GDJE SAM PROSLE GODINE POSADIO LUKOVICE RAZNIH CVJETOVA:sVAKI DAN IMAM OSJECAJ DA IZLAZE CENTIMETAR PO CENTIMETAR MALI PUPOLJCI BUDUCIH MAGNOLIJA-KARANFILA I OSTALOG CVIJECA KOJEM CAN NI IME NEZNAM:
uSPUT SSI SPREMAM VECERU--PECENI KRUMPIR NA LUKU I SUNKI--FILE NA NAGLO--CRVENI GRAH NA SALATU U BUCINOM ULJU I LUKOM--zA POSLIJE ME CEKA KOMAD TORTE I EGSOTICNI CAJ SA VELIKIM KRISTALNIM KOMADICIMA-KANDIS SECERA:sUNCE POLAKO ZALAZI I POSTAJE SVE HLADNIJE-CAK SE NI MOJ PAS NECE VISE IGRATI--PRIMIJETILA JE NEKU SJETU U MENI I INSTINKTIVNO OSJETILA DA NISAM VISE DUHOM OVDJE--PAMETNI PESO-DA I STVARNO TAKO STO JE PAS DALEKO PRIJE MENE PRIMIJETIO-JA SAM DUHOM BIO NEGDJE DRUGDJE I SA SVAKIM ZALOGAJEM PECENOG KRUMPIRA BIO SAM DALJE I DALJE U MOJEMU DJETINJSTVU--
 
I KADA TE ZIVIT BOLNO RAZOCARA
I KADA TI NESTANU I ZELJE I SNOVI
ONO STO VRATI USPOMENA STARA
VRIJEDI JEDAN ZIVOT NEZNANI I NOVI
Moj prijatelj i ja igramo se svaki dan do pred noc u nasem selu u nasoj ulici-ali danas neidemo doma ko inace-ne nekako smo se odlucili ici u posjetu mojoj babi na brijegu.Sunce je vec zaslo-nebo se jos crvenilo kad smo stigli preko polja i livada popreko na brijeg.Oznojeni i zapuhani okrenuli smo se prema selu-nekako ponosni sto smo savladali ovaj brijeg-avanturisticki raspolozeni-naposlijetku ipak nam je bilo jasno da ce se netko brinuti kaj nas nema tako kasno doma.Selski put je zavijao gore dalje prema brijegu prema jednoj napustenoj kuci.Put je imao dvije brazde kuda su kola smrvila zemlju skroz do u prasinu.Propadali smo u tu vrucu prasinu ko dva izgubljena u pustinji.Ipak smo se odlucili ili onako bosonogi pokraj puta po travi-lakse se hodalo i trava je pruzala ugodnu hladovinu u usporedbi sa uzarenom prasinom.Kako smo se priblizavali usamljenoj kuci imali smo osjecaj da je kuca i drvece sve vece i vece.Drac ,trava i vocke oko kuce cinili su jedno s kucom-sve obraslo ko u trnoruzici dvorac.Cak niti put do kuce nije odavao da bi se tuda neko kretao-a kamoli zivio.Krov kuce se udubio ko sedlo na konju-Fasada-ako se to moze nazvati fasada-kostur kuce je bio od drveta ispunjen isprepletenim prucem i zapucan zemljom ilovacom pomijesanu sa pljevom.Razbijeni prozori su izgledali kod truli zubi a vrata ko da je netko poslozio daske na jedan otvor u zidu.Kada smo usli u tu kucu odmah se stupilo u jednu prostoriju koja je nekada bila kuhinja-To se dalo zakljuciti po zazidanoj peci na drva sa tablom u cijoj se sredini nalazili dva ringa te lijevo povise u produzetku zadidan rol za pecenje.Dok su nam se oci navikavale na tamu iz jednog coska te prostorije javila se moja baba-o durek si dosel.Malo smo pricali dok bab nije rekla.;sigurno ste gladni-bum ja spekla krumpira i pogacu na tabli-sem denes dobila v selu od ljudi/vjerojatno je pomagala nekaj u selu pa su joj ljudi dali jesti i piti i punega stroska-malo krumpira-brasna i litru vina da se okrepi--novce joj nisu davali tak i tak nije novce bas poznavala.Ja i moj prijatelj zvani crni bik izasli smo van traziti suho lisce i suho granje da nalozimo vatru.U medjuvremenu je baka zapalila svjetlo-da doslovce zapalila je nekakvu mast u piksi od kreme za cipele.Neka stara krpica je sluzila ko jezik za zapaliti-kasnije je i u prostoriji pokraj kuhinje koja je nekada valjda bila spavaca soba/sto se dalo zakljuciti da je tamo stajalo nesto ko krevet i jos nesto sto je licilo na komodu za ves./donjela je jos jedan komadic svijece da imamo vise svjetla.Preko kreveta je bio prebacen neki stari kaput valjda joj je to sluzilo kao pokrivac-drugoga vesa nisam vidio.Kao nekom carolijom nasao se tu i neki lonac od jedno litre -dvije,zlica s kojom je mijesala krumpir-a valjda je i imala i nekakav noz s kojim je obelila krumpir.Masti,soli i tanjura nije bilo-spekla je krumpir na vodi dok nije uhvatio koricu ili cak i izgorio ko zna u toj tami nije bilo ni vazno.Mora da je imala jednu kantu s vodom-koju je valjda koji put donesla iz sela.Zamesila je to malo brasna i stavila na uzarenu vec pec-da napravi pogacu.Mi smo se pobrinuli da iz neke prostorije u koju se ulazuilo izvana natrgamo nekih suhih kolcov i nekog trulog ali suhog namjestaja.Posto je u "kuhinji "bio samo jedan stolac bez naslona za moju babu mi smo stavili par cigli ispod nekih vrata od gredenca sto smo negdje nasli u onoj drugoj prostoriji-.To nam je sluzilo kao stol i kao mjesto za sjedenje.Sjecam se da smo pisat i srat isli van iza kuce-a guzicu si brisali s velikim liscem.Struje vode i wc nije bilo-kasnije kad se krumpir spekao ili izgorio-i kad je pogaca takodjeg presla taj proces-mi smo jeli i pili ono vino sto je dobila za okrepu.Pricali smo si neke price-pili pjevali-posto je mast i svijeca izgorela otvorili smo si ringe na peci i vrata pa smo dobili svjetlo iz peci.Kako se polako gasila vatra u peci-nestajalo je polako i svjetla-jedino nam se mjesec smilovao i slao nam jos dodatno nesto od svoje svjetlostti.Kako se cak i zar poceo gasiti-nama je nestalo teksta za pjevalje uputili smo se doma.U povratku je vec bilo hladno hodati po travi uz put pa smo radije hodali po toploj prasini.Mjesec nam je osvjetljavao put i tako smo stigli svaki k sebi doma.Ja sam se usuljao nekao u kucu gdje sam zivio-u jednoj prostoriji-smocnici izmedju kanta ranja i zdela.U cosku je bio moj krevet a u samom vrhu pod stropom jedan mali prozorcic za zrak i svjetlo kako to obicno spajze imaju.Nije tu bilo tusiranja-pranja zubi i presvlacenja u spavacicu-jedino sto sam ucinio za svoju higijenu je bilo da sam si u nocnu rosu u travu obrisao blatne noge.

Sada imam svoj stan,vrt,namjestaja,vesa ,posudja i pokucstva bog te pitaj koliko-dva wc-a--krema prije tusiranja i poslije tusiranja-za lice za noge za kozu-za kosu-za dan za noc-Svjetlo-u svakoj sobi tv-computer i dodatne uredjaje-HI-FI,DVD,i da ne nabrajam-auto motor-posao-saunu-kvarcno suncanje-psa kao kucnog ljubimca--za jesti-toliko toga da prije spremanja rucka moras napisati listu poslova koje moras obaviti da bi propremio jedan rucak-jednog dana ce trebati i asistent za to.
Nisam sretan-nesto me muci-nista nije fino-sunce me ne grije onako ugodno ko nekada a ni voda cise nije ukusna-ne tali zed-nemam osjecaj ugode.Najradije bih se skinuo-isao bos-i jeo kod moje babe-pregoreni krumpir i pogacu-bez ikakvih mirodija i zacina.

16 PODRAVSKI LIST^zFy-.^l. "-'AL  22. prosinca 2003.g^^^^r'ffi.j,^ iwawteÄ •a«»i?«ft*»5-<'<iiil'wj^A-:HOD PO MUKAMA - U KOPRIVNICU 1968. GODINESuza izdajnica • ^ „L- _______ .1.1. i .                   ....                                                ^^^ Baba, nemrem dalje! -jecao sam         u dianove sjedeci na rubu         travnatogjarka.     - Jos malo, Durek, hodi jos malo  pa bumo stigli do tete! - odgovaralaje  baka Anajedno te isto.     - Gladen sem, baba, bole me no-     - Joä malo Durek - ponavijala je  oCajna baka jer je do Koprivnice  pjesice trebalo prijeci joS 15 kilome- tara po sljuncanom putu.     Biloje ved kasno popodnejednoga  proljeda u kojem sam imao samo se- dam godina, a moja jedina cuvate^i- ca ve<i 55. Niska, pogrbljena i mrsava  starica u prastaroj tamnoj odjedi, uvi- jek s rupcem na glavi, jedino bide na  svijetu (iju sam ljubav osjedao, moja  draga baba, htjela je ispuniti dugo  smisljeni plan i odvesti me svojoj naj- starijoj kderi, mojoj teti, da je prvi put  u zivotu vidim i upoznam svoje tri  sestricne.     Njihov zivot iinio mi se kao san.  Tri kderke, priblizno moje dobi, zivjele  su u toplom domu, uvijek uz mamu.  Ja sam mamu vidao tek jednom na  godinu kad bi iz Njemacke dosla na  nekoliko dana, da babi i meni popravi  trosnu kudicu, povapni zidove i ostavi  nesto novaca.    Duge, zimske veceri baba mije uz  svyedu na stolu priCala o teti koja je  sä 13 godina morala otidi sluziti  nekim bogatim ljudima, kakoje tamo  ziyjela sedam godina, a onda se uda- la za nekog zeljezniöara i osnovala  obitelj. Baba nije znala za bajke pa  mije pricala ono stoje znala. Meni se  ova prida dinila kao bajka. Uvijek sam je iznova molio da mi prida.     Kad bi se drva u zidanoj pedi  ugasila, a samojos tinjao zar, baba bi  stavila topli crveni crijep u starinski  prislozeni krevet u kutu nase kuhi- nje, potjerala me u robi i vunenim  Carapama u krevet, ugasila svyeciu i  legia uz mene da nam bude toplije.  Pokrila bi nas gunjem i nekim starim muskim kaputom i dok bi ona poCela sve mirnije i dublje disati, ja bih je, misledi o mojoj rodbini u gradu, jos jednom prije spavanja upitao:    - Baba, kad me bus otpeljala k teti v tu Koprivnicu?    - Bumo vidli sutra, Durek, kakvo bu vreme! - uvijek bi sneno obedava-la.    A meni se to sutra nikad nije o-stvarivalo, nikad nije bilo vrijeme za polazak.    I tako svaku veier, do te godine kad sam trebao krenuti u skolu. Baba je znala da kasnije vise nede modi odrtati obedanje. Noge suje boljele sve vise i vise, postajala je sve manja i pogrbljenija. Stisle je godine i nevo-Ija, siromastvo i glad, a povrh svega briga za mene, njoj prepustenog unu-ka.                                 l    Tesko je bilo mojoj baki. Nadnita- i rila je kod seljaka za hranu. Ulovio sam tada nekoliko sretnih trenutaka l igresdjecom dok je baba radila. Do- j hro smo se najeli i jos su nam spremi- i lijelozadoma.    Ipak, ta ista djeca s kojom sam i ;rfao stmistem, kupao se u potoku ili i brao sumske jagode u obliznjem äumarku, ta ista djeca, u paradnoj  i odjedi na nedjeljnoj misi, nisu me htje- l  a ni pozdraviti.                     j    Zato sam se nedjeljom uvijek t svadao s babom i nisam zelio idi u svo- r  imjedinim pokrpanim i ne bas Cistim ilacamameduljude,ucrkvu.Stiskao i sam se uz babinu zguzvanu nabranu r suknju i drhtao öd jada i bijesa kao r siba'navjetru.                      t    (Proslo je punih 35 godina öd tada,  l moji drugovi iz Krizevatkih peski mi c se jave, odemo na pide, pitaju kako  i sam - ali meni sada to nye vazno! Ona ?ol u dusi jos uvijek tinja i nistaje ne moze ugasiti. Znam da sam i danas  s onaj isti siromasni nesretni djedak, ze- Ijan paznje, ljubavi i priznanja, makar  se dana» vozim u Mercedegu njemaCke  registracije i imam posao, dorn i obitelj.)    Moje jedino oruzje protiv bijede i  poruge bila je moja masta. Ono malo  skrtih rijedi moje bake, bilo je osno- va za mnogo blagotvornih prida.  Sve su nastale u mojoj glavi i   ~f—  nikada nisu nestale. U dugim -i-^'?^  osamljenim danima na dvo- ''^f^  riätu nase zidane potleusice, j^'&^ä  okruzene samo poljima i '~' -S'-^;  sumarcima, daleko öd sela,     "—±  moje su pride prelazile u polu-   ^___j  stvarnost, stvorenu öd glasno •"—-~  izgovaranih redenica kao da s   ^  nekim razgovaram, öd prutova zabo-  ^  denih u viazni pijesak i slozenih u  krug da mi budu prijatelji, kad ved  nigdje u blizini nije bilo nikakvog  drustva.    Najdraza bajka bio je put u Ko-privnicu, k mojoj teti koja tamo Zivi u pravoj kudi, u pravoj ulici, i ima tri kderke kojejoj pomazu oko pedi, pranja rubija i rada u povrtnjaku. Gotovo da sam vidio tetka kako vozi lokomotivu, a onda se biciklom, u umformi vrada doma, svojoj obitelji.    Zanusljao sam kako -m donosi pladu, po^ubi ih kad dode, kako duva najmladu na krilu, ispravija zadadu najstarijoj, razmjenjuje tople poglede sä zenom dok miluje kosu srednjoj kderi, kako je kod njih uvijek jako rasplamsana vatra u pedi jer im nikad, bas nikad ne pone-stane drva, uvijek im je toplo, a kuhi-nja mirise na topli domadi kruh, a oni se uvijek nedemu smiju dok pridaju i nikad se, bas nikad, ne svadajujer ima-ju svega.    Neizmjemaje bila moja ie]ja da vi-dim te ljude koji tako dobro zive, bez ikakve brige i iako ih nikada nisam vidio ni upoznao, bio sam siguran da oni zna-ju tko sam ja, Duro, sin tetine poluse-stre, njihov rod i krv i da na neki nadin i ja pripadam k njima, u tu gradskustigia zucnuti. Seijak bi promrmljao nesto stoje zvuCalo kao: Luda baba, kud te vrag nosi! - ali öd büke okovanih ko-taöa po tvrdoj cesti nisam mogao dobro öuti.    U prvom selu, zene su prilazile ogra-di i samo nas gledale. Baba je na kraju sela zamolila londid vode. I-judi su nas nahranili, malo smo posjedili pa krenu-li dalje.    - Baba, jesmo blizu Koprivnice? -pitao sam svaki das.sretnog vremena u Zablatju kad joj je öd teskoga rusenja drva u sumi, tesko obolio muz, dugo lezao te zime, a onda tiho, posve slabasan umro i ostavioje stroje nej'ake djece u istoj kudi koju je dijelio s bratom i njegovom obitelji, a koji su sada vidjeli svoju priliku da sami ostanu u cyeloj kudi, i nesretnu udovicu odmah posljje sprovoda, dok se mrtvac jos nije ni ohladio, a ona posve onemoda-la öd placa, istjerali, bas istjerali na ces-tu s troje djece, i jos za njom na cestu bacili zavezijaj s ono nekoliko krpa i robe sto su smatrali da joj jedino pripada.....i..eto, strasno je to kako je moja baba, tada miada zena, uzela za-vezijaj na leda, povela za ruku neu-mnoga sina Vinka öd 10 godina, dok je za njom jecajuöi preatrafteno iaia moja 13-godisnja teta Marica vodedi sedmo-kudu, 32 kilometra udaljenu öd ovoga mjesta u kojem z-vim.    Baba vise nije mogia odgadati. Postao sam toliko naporan i uporan da je odiucila otidi u posjetu. Nazalost, bez novaca za kartu i voznju viakom.    Baba i ja pjesice smo krenuli na put sodranom cestom, öd Krizevaca do Ko-privnice.    Bio je suh, sundan i yjetrovit dan. Sto je vrijedilo malo staroga tvrdoga kruha, komad speka i dvije jabuke za put, kad su moje cipele bile, trosne, tijesne i slabe. Baba je isla u gume-njacima.    Prve kilometre nosio me zanos isdekivanja. Mislio sam da demo ved nekako dodi. Baba je mislila da de idi neka zaprezna kola s bolesnikom do bolnice i povesti nas. Nije bilo nikakvih kola koja bi isla do grada, samo su selja-ci tjerali volovsku zapregu do svojih udaljenih polja. I pitali:    - Kud si krenula baba s malim?    - Idemo teti u Koprivnicu! - isprva sam glasno odvikivao pnje no sto je baba    - Jos malo, Durek, jos malo...- odgo-varala je zadihana i znojna baba.    Pokusavalaje biti vesela, pokaziva-la mi velikoga gusaka ili pak nekakvo vode, ali mene je to sve manje i manje zanimalo. Sve sam sporije koradao, gor-jela su mi stopala.    - Baba, koiko jos trebamo iti? - ved blijed i iznuren, ponovo sam pitao.    - Nije daleko vise,    Durek, iza onoga tarn zavoja.....    Iza onoga zavoja nije bilo nista do novi zavoj, i opet zavoj i siva sljuhdana cesta, i yjetrid na znojnom delu, i muka, teska mukajer nigdje nikoga da te po-veze, a ne mozes natrag doma, u kakvu takvu sigumost, kakvo takvo mjesto za odmorjelo i san, Moras samo naprijed, za bespomodnom staricom koja i sama ne zna kako bi se snasla u zivotu i sto bi radila da bolje zivi, gdje bi se skrasi-la i tko bi brinuo za nju, sada kad je dosla starost, a nema nikoga tko bi se mogao brinuti o njoj, jos öd onoga ne-godisnjega Peru naprijed, sivom cestom, u nepoznato.    Pridala mi jednom baba kako su isli i isli, ne znajudi kud i kamo, prespavali u staglju, kako su im se smilili nepozna-ti ljudi kad ved tvoji nemaju srca, odradili su nesto tu i tamo i zaradilijelo i prenodiste, kako sujedni bogati selja-ci uzeli Vinka da im sluzi jer je samo sutio i bio jako poslusan, kako su ga drzali dok je baba 8 ostalima grcajuci öd suza odiazila dalje, a on zavijao bez ikakvih rijedi kao ranjena zivotinja i kako su ga duli jos daleko izvan Jem-brovca ili su mislili da ga duju jos kilo-metrima i kilometrima....Kad su dosli do Koprivnice, baba je u jednoj bogatoj gradskoj kudi ostavila moju tetu Maricu da bude sluskinja, a ona sama, s Perom, bila je primijena u drugoj bogatoj kudi nekih tiskara, koji su se kasnije poka-zaiijako losi ljudi, i moju babu, iznena-da trudnu, otpremili u neku drugu kudu da doceka porod, a onda posto nije bio' sin ved zensko dijete, moja mama, i->  splatili je nekim novcima da suti o i teskom zlodinu sto je nad njom, s odo-! brenjem gazdarice koja nije mogia • imati djece, napravio gazda, tako se i nemilo igrajudi tudim zivotima i ne i priznajuci ovo dijete nezetiena spola i kao da nije njihovo, kako god nasiino ; bilo napravijeno. ( Ni dan danas • nisam otisao do tih, takozvanih •  rodaka, jer ih ne zelim vidjeti ni upo-   znati niti stati nogom pred njihov    grob. Ne podivali u miru, i isli polozi-i  ti radune visoj sili, sto god ili tko god '  to bilo, TO sto je radilo i djelovalo u •  njihovu korist, a protiv mene, öd    podetka do sada, protiv mene jos dok    je baka bila rnlada zena, protiv mene i  dok mi ae rodila mama, protiv mene    dok sam se i sam posve neplanski    rodio, protiv mene kod mojih preda-   ka po zenskoj liniji...kao neko pro-   kletstvo badeno na moju rodnu obitelj    sasvim sluöajno i nidim izazvano, a    tako tragidno sudbonosno.....ali toje    ved posve druga prica koju du mozda    ispridati neki drugi put, kad me opet    uhvati pljesnilo samoce i sjedanja).       Mnoge se stvari i dogadaji ponav-   Ijaju u zivotu, i baba je opet bila na    putu za Koprivnicu, samo s druge    strane. Uvijek je mislila da de je tamo    docekati neko dobro i potrajati u    njenom zivotu.       Odajan i nemodan, na pola puta    do Koprivnice, sjededi na rubujarka,    ispovratio sam sav sadrzaj iz zeluca    nagnuvsi se prema naprijed, a onda    klonuo na bakino krilo i iznuren za-   spao da odmorim umorne kosdice    sedmogodisnjaka na putu u bolju    bududnost.      Kad sam se probudio, i baba se    malo odmorila, gladila me zuljavom    hrapavom rukom po licu, a ja, malo   Umiren, pojeo sam jednu smezuranu    zelenujabuku, a onda, odiudan i tih,   jer druge mogudnosti nye bilo, krenuo    dalje s mojom dobrom bakom.      Predveder smo stigli u Kopriv-   nicu, kod prvih kuda vise nisam hodao    kao stroj, gledao sam i upijao sve oko    sehe videdi to prvi put u zivotu i mis-   ledi kako je to sve neobidno i dudno.   Nosile su me noge same öd sehe, baba   je sepala kraj mene, onda smo nasli    pravu ulicu i tetinu kudu i konadno    dosli na cilj.      Teta me placudi griila i ljubila,    odmicala öd sebe i pomno promatra-   la, onda opet stiskala u dvrsti zagr-  Ijaj i klela sudbinu, siromastvo i ne-  sredu koja satire samo takve, nemod-  ne male ^jude.      Iza njenih leda sutljivo, velikim   odima, promatrale su me sestridne,   stidijivo zagriile i poljubile baku, a   meni pruzile ruku, dok je tetak pal-  cem krisom otirao suzu izdajnicu.      Za sjecanje na 26 godina pokojnu  Durinu i moju baku Anu                 Bernarda Varga Babic

 

                        IZGUBLJEN U OBECANOJ ZEMLJI
 
Jutro,devet sati,.Polako se osjeca da ce biti vruci dan.Tmurno nebo pocelo se razvedravati.Ugodna svjezina jutra gubi na snazi.Prve zrake sunca probijaju se  kroz razilazece oblake.Jedan djecak recimo omladinac svojih 18 godina sjedi pred slasticarnom i prisjeca se svog drustva iz gimnazije,kako su nekada ovdje pili limunadu,pusili i smijali se najnovijim vicevima.Gimnaziju je skoro zapustio ali posto je svih cetiri godine bio dobar ucenik,nedostatak koncentracije zadnjih mjeseci giomnazije pokvarilo mu je samo prosjek.Ovo vise nisu bili skolski praznici,skola je zavrsila,a za studiranje nema vise volje,mama mu nema otkuda pomoci upravo se rastala,to ju je puno kostalo,pa novi stan,novi namjestaj na u redu.Raditi mu se jos nece a i nije uopste na tu ideju potrosio niti jedne sekunde.Svi nesto pricaju o vojsci pa kud svi tud i coravi mujo.Izgubio je svoju prvu lubav,izgubio je jos par veza i vezica poslije toga,svi su se razisli svojim kucama po okolnim gradovima odakle su dolazili u skolu.Skolskih drugova nema,svoje jedine ljubavi nema,grad je pust svi su negdje na godisnjem odmoru.
Vojska mu je u tom momentu bila jedini spas,jedino logicno rijesenje,u vojsku mora ici prije ili kasnije,bolje prije pa je miran.Oprostiti se nema s kime,sa svima se oprostio jos prije mjesec i po,kad su se oprastali maturanti,to su mu bili jedini drugovi i jedina porodica.Jedino s kim se nije oprostio jesu konobari u toj slasticarni  gdje upravo  jede svoj posljednji dorucak u svome gradu.
Nezna on sta znaci sve najbolje za odlazak u vojsku zele ti taj i taj,familije nema osim majke u njemackoj zajedno sa sestrama.,pa se oprasta od najblizih mu trenutacno poznatih ljudi konobara koji su ga zadnjih godina posluzivali.
Dolaskom u vojsku nije se puno toga promijenilo.,dobio je svoj krevet,svoj ormaric za robu,pa nesto vise nije ni imao kod svih tih ljudi kod kojih je zivio posljednjih 18 godina,vidi stvarno pa to je cijeli njegov zivot.
Na radnim akcijama,je bio dnevni red,ustajanje ,fiskultura,dorucak,rad,dezurstvo,i spavanje u 2200sati-ni to mu nije bilo strano.
Zavrsetkom vojnog roka svi su isli u civilkama kuci a on posto nije od mame dobio dovoljno novca za civilnu odjecu isao je kuci u vojnoj mornarskoj uniformi.Zadnje je stanovao kod jednih ljudi koji su ili bolje receno kod jedne gospodje i njenog muza,,.Ona mu je nekako zamijenila majku ili skrbnika.tu mu je bio zadnji dom,koji je imao kao skolarac.,pa se je i tu vratio nakon vojske.
Nakon vojske svi njegovi poznanici ili su poceli raditi ili su krenuli na studij,a sta ce on jadan ,izgubljen bez igdje ikoga nego radi vole kad nemas skole.
Radi ovdje par mjeseci,radi ondje par mjeseci,ma nije ti dovoljno ni za stan ni za hranu,a kamoli sta drugo.Trci vamo trci tamo vidio ti je on da se drugi zene,pa kud svi tud i coravi mujo,ajde duro zeni se,naime tako se zvao taj djecak.Upoznao je jednu lijepu djevojku ,pak su se malo voljeli,pa ajdemo se zeniti.Bas bi bilo dobro imati familiju pa pola njegovih poznanika su se ozenili pa sto nebi i on.Bili su to veliki svatovi,njezina familija se sakupila iz svih krajeva hrvatske,pa i sa njegove strane su dosli par iz njegove familije.
Na dobro svatovi su prosli,dobilo se nesto novca i poklona tako da su si mogli uzeti stan i kupiti namjestaj.Nakon 9 mjeseci rodilo se i dijete,opet se skupila sva familija,pa se slavilo i veselilo.Posli toga dijete je raslo,mama mu je dala neke novce da kupi kucu.Pa i to je nekako uspio sposlovati,napravio je cak i fasadu na kuci,pokusao je cak i u vrtu nesto uzgajati ali uspjevale su samo jagode.Opet trazi posao malo ovdje malo ondje tek toliko da se prozivi.Ma nista ti to nije islo kako treba,pa ni brak,uvijek je nesto ,nekog vraga trazio,a da ni sam nije znao sta.Pa kako su se ozenili tako si je zenu zamolio da se i rastanu.
Otisli su na socijalno ili mirovinsko,pa su onim cinovnicima rekli mi bi se rastali a oni e pa nemoze to tako.Nist mu nije bilo jasno kak to ne moze,pa je i pital a kak moze.Pak su mu rekli mora vas zena tuziti,vi se nesmijete odazivati na tuzbu pa ce se donjeti presuda  u odsustvu.No ak je tak ajde zeno molim te bus me tuzila,pa bum odgovorila mu je ona,tako je i bilo.
Na ovom mjestu m,oram spomenuti da se cijelo vrijeme od skole pa do ovg momenta rastave u njegovom drustvu,bilo to profesori,roditelji njegovih skolskih prijatela,ili sami poznanici-govorilo se uvijek sa jednim odusevljenjem o odlasku van-mislilo se na njemacku.Pak si je on zbrojil dva i dva,kupil si je karu i otisel je za njemacku,u tu obecanu zemlju.Dobro da je imal kam iti u njemackoj mu je bila mama,sestre i treci ocuh.Jedno mjesec dana se odmaral,ali od sjedenja doma nema nista,svi koji su tamo ko i on rade.Bogami ajde radi i ti,svi rade na bausteli,gradjevini pa ajde i ti.Malo radi,malo ne radi,malo ima posla malo nema i tako tri godine,ali njemacka je tih dotepencov bila vec sita,oprostite na izrazu mnogi su sisali tu njemacku kao sto tele sisa svoju mater,.Doslo vrijeme da se morao oprostiti i od njemacke,a kud ce drugamo nego kod bivseg tasta i punice,kad nikog bliznjeg od njih nije imao.Radi ovdje radi ondje-neide,ali u profesionalnoj vojsci trebaju ljudi.Pak si je durek razmislil,na imal bum stan i hranu,za to i koji dinar pa bu nekak islo.Ali ni to nije dugo trajalo-nikako mu disciplina i komanda nije mirisala.ajmo ca i odavde nije to za meine si je muz rekel.Ponovno si je kupil kartu u jednom smjeru,za njemacku.-obecanu zemlju.Opet malo radi ovdje malo ondje,vidio on da s toga nema nista,ajde se zeni-godinama ovdje ljudi pricaju da se dobro ozeniti za papire,par godina si snjom,dobijes papire pa si svoj covijek.Kako slucaj hoce prva koja je pokazala intersa za njega on navalio ko mutavi vec nako tjedan dana ajdmo se zeniti.Zenska je bila jedno petnaestag godina starija,debela ali nema veze covijek hoce papire.,pa se i ozenio.trajalo je to za cudo jedno sest sedam godina.Kupio se jedan auto,drugi auto jedan motor drugi treci,islo se to na godisnji odmor jednom,dvaput pa i triput u godini.Radio je on cak u komadu dvije i pol godine na jednome mjestu,ali kako kaze ona poslovica-hoces dobro necu,hoces lose hocu.mijenjaj poslove ko cigan konja.Nezadovoljstvo je raslo,njemacka mu je bila pre mala ajdmo u holandiju.Ma ni tu nije vise dobro,evropa je pre mala-odlucio se covijek osvojiti.otkriti ameriku,a amerika je vec davno otkrivena-Kud srlja ta budala to ni bog nezna.
Kao mali bez tate i mame,porodice isao je od kuce do kuce,trazeci izgubljenu ljubav bacao se zenama za vrat od jedne do druge,nema ti taj covijek mira,vrag ce znati kaj bude iz njega-nema tu buducnosti,ni pameti ni srece.Ko je lud ne budi mu drug.Takvu budalu jos svijet nije vidio.

                            IZGUBLJENA NADA
U nadi se zivi,u nadi se mre,u nadi je lubav,u nadi je sve
                                    
                                       PROLOG
Dragi citaoce pitat ces se kakva je ovo budala od covjeka,sta mu nije jasno ,sta trazi.Nemoj me molim te strogo suditi,ja samt i muha bez glave.Sve sto sam si u zivotu zelio je samo malo ljubavi.I na kraju krajeva sreo sam nekoga kome sam se dao bez razmisljanja,bez uvjeta ,bez pitanja.Radi samno sto hoces ne zelim imati kontrolu,ne zelim na nista misliti,samo zelim piti vodu sa izvora zivota.
Cijeli zivot sam bio prosjak,lutalica-izgubljen u vremenu i prostoru,ukazala se mala nada da je mom lutanju dosao kraj-i ja sam krenuo,slijedio sam instinkt.
 
                                               --------
Podne .Vrucina.centar grada.Ma i nije to bio neki grad.Mali gradic kakvih ima na milione u svijetu.Jedno veliko raskrsce,lijevo crkva,desno posta.Lijevo preko ceste na samom cosku gostiona a desno neki ducan mesnica,apoteka pekara.
Na samoj sredini raskrsca neko je imao ideju postaviti fontanu i naredati kamene klupe oko nje.Bas ko stvoreno za putnika namjernika,da si sedne,osvjezi se malo vodom koja je spricala u sredini vontane.Tako se je i tu u to doba nasao jedan muskarac cetrdesetih godina.Ta fontana,i kamene klupe oko nje su ga magicno privukle,bas ko stvoreno za jednu duzu pauzu od napornog puta.Vodoskok je zracio ugodnu hladnocu.Taj muskarac u kratkim koznim hlacama,kosuljom kratkih rukava,bakandama kao sto ich nose planinari,debelim carapama do koljena ,naslonio je svoj bicikl na jednu od klupa,skinuo veliki ruksak s ledja,gotovo hipnotisiran vodom koja je tekla iz fontane,bacio se na padajuce slapove fontane ,stavio si obje ruke pred usta i pio je iz njih,gasio zed,i zahvaljivao se vodi sto mu daje ocekivanu ugodu.Oko vrata je imao laneni rubac i njega je namocio u vodi i ponovo si ga svezao oko vrata,a njegova ugodna hladnoca hladila mu je vratne zile.Kada se je tako osvjezio sjeo si je na klupu i promatrao raskrizje oko sebe,zgrade,ulicu vozila koja su laganim tempom prolazila kroz raskrizje.Na sredini ulice igrala se neka djeca,netko se nekamo zurio,netko je setao smireno i lagano kao da je u galeriji i promatra izlozbu.Iz kuca i otvorenih prozora se cula muzika ,galama.ili bi netko kao ona bakica na prvom katu promatrao sta se desava na ulici.Grad je ugodno mirisao kao da si dosao u neciju kucu,gdje iz kuhinje dopire miris hrane,iz djecje sobe vrisak djece koji se igraju a iz dnevne sobe cuo se upoaljeni televizor kojeg nitko ne gleda.Iz kraja hodnika se culo lupanje cekica kao da netko nesto majstori,radi.Kako bi bilo lijepo biti dio tobga grada razmisljao si je muskarac na klupi,ali tu ga nitko ne pozna tu je svatko svoj,tu on nije nista izgubio.Sjedi on tako i razmislja o svom zivotu,o svojim zelama ,ocekivanjima-promasajima koje je ucinio u zivotu,nebrojeno puta.Sjedi on tako na raskrscu i pita se kojim putem da krene,a zapravo doslovce on je na raskrizju svog zivota,koji god put da uzme nevidi mu kraja ni smisla.Odmorio se je ,osvjezio se je,ustaje i kao uvijek u zivotu prepustit ce odluku sudbini instinktu da odluci lijevo desno ili pravo,nazad ni u kom slucaju.U tom momentu na lijevoj strani iza gostione iz jednoh haustora izlazi jedna zenska silueta na ulicu.Cijela njena pojava odaje jednu stasitu zrelu zensku osobu.Na glavi rubac zavezan na potiljak iz kojega izlazi rep duge crne kose.Na sebi ima jednu usku laganu bluzu,koja tijesno prianja zu njeno tijelo i vise pokazuje nego skriva neno jako napeto tijelo.Jake ponosite grudi koje hoce da iskoce,jer ich je obuzdala grudnjakom koji se nazire ispod poluprozine tkanine.Oko ramena jedna mala taskica,kao sto ich zene nose kad idu u stnju.Lagana haljina preko koljena pokriva njene jake bokove,a duge noge izlaze ipod haljine ko dva poculanska stupa.na nogama lagane cipele za setnju.Sve je to vidio taj muskarac u te dvije sekunde koliko je stajala na ulici,kao da se dvoumi dali ce lijevo ili desno.On je bio fasciniran pojavom te zene i prije nego li je mogao ista misliti,pogledala je znatizeljno,kriticki u njegovom smjeru direktno u oci,jedan mali osmjeh koji koji sve obecaje pogodio ga je ko granata,cuo je zujanje u sima,osjetio je kako mu koljena otkazuju poslusnost,a srce lupa,sve se boji da ga netko ne cuje.Disanje se ubrzalo kao da je upravo trcao maraton,a usta su se tako naglo osusila,ko da nikada u zivotu nisu bila vlazna.Ona se lagano okrenula ledjima prema njemu i pocela se udaljavati ne pre brzo ne pre lagano.Ostavila mu je vremena da se skocka ,sredi.Udaljavala se lagano odmjereno,taj korak je govorio ili me slijedi,il ostavi meni je svejedno,ali ipak ne toliko brzo cak i taj hod je obecavao.Ponovno su mu preletjele sve slike ispred ociju,svi padovi,razocarenja u ljubavi.Mnoge su vec nudile svasta,on se ponadao,krenuo i naisao na zid.Mnoge su se igrale s njim,tusirale hladnom i vrucom vodom.Ali ovaj poziv mu je usao duboko ispod koze,digle su mu se dlake na vratu,kao u panicnom strahu,a i s njegovim tijelom se nesto dogodilo,jedan sok,struja,prosla je kroz njega.Vise nije bio vladar svoje volje,unutarnji nagon ga je tjerao.Njegove ruke su hvatale ruksak i bacale ga na ledja,njegove ruke su zgrabile bicikl,a njegove noge su same krenule.To nije bio on netko drugi u njemu pokrece njegovo tijelo on je samo lutka.Sustigao ju je gotovo na kraju ulice,sisao s bicikla i sa jednim glasom koji je rezerviran samo za prijatelja,dobro poznatu osobu,zapoceo je razgovor bez straha i napetosti.
Molim vas recite mi gdje bi se ovdje na miru i u hladovini ,mogao putnik namjernik osvjeziti i odmoriti.Ona ce njemu isto takvim jednim glasom kao da se vec dugo poznaju.:Ako ce mladi gospodin ici par koraka samnom doci cemo u jednu sumicu,tamo je jedan restoran sa terasom,obgrljen starim visokim drvecem koje daje duboku hladivinu,i tisinu.Tu idem i ja kad je jako vruce ko danas.Oni su isli tako jedni pored drugoga razgovarali o vremenu,ovom malom gradu o prirodi  kroz koju su upravo prolazili.Stigavsi do kraja ulice,koja je vodila do restorana,usli su kraj nadkrivenog krova zu zgradu u zadnji dio restorana na terasu sa separeima od cvijeca gdje su izmedju bili postavljeni stolovi i stolice.Oni su si uzeli mjesto u jednom dijelu terase malo sakrivenom od pogleda .Samo sto su se smjestili prisla im je jedna konobarica,osoblje ili gazdarica,tesko na prvi pogled reci,njezno su se pozdravile,kako to dobre prijateljice vec rade.Dobar dan sta ces i mladi gospodin naruciti.To nije bio sluzbeni glas konobarice,to je bio isto tako njezan i fini glas kao i kod moje poznanice.S tom razlikom sto je ta gospodja zadovoljnim kriticnim pogledom ,proucavala tog muskarca-sa jednim cudnim tajnovitim izrazom na licu kao ja cuvam vasu tajnu.Vi ste poznata osoba ovdje.Pa znate to je mali grad,svatko poznaje svakoga,a ja i moj muz imamo sivaonu i kemijsku cistionu,pa nas ljudi jos bolje poznaju.Na nacin na koji je rekla ja i moj muz odmah se dalo zakljuciti da tu nema mnogo postovanja i ljubavi.I taj covijek je otkrio svoj privatni zivot,eot ja se upravo rastao od svoje druge zene,uzeo sam si jednu sedmicu slobodno,pa malo se vozim kroz svijet,hocu srediti svoje misli.
Tako su jos jedno vrijeme,razgovarali,pijuckali on pivo a ona vino.Nakon par casica njene oci su dobile jednu staklastu caklinu,ona se sasvim opustila i pricala je i pricala.U njegovim usima njen glas je djelovao kao muzika,jednog ulicnog sviraca koji pjeva zu violinu i prica pricu o dalekim zemljama i dogadjajima.Kroz sumicu moglo se u daljini vidjeti.,zidine nekog napustenog dvorca.Muskarac je postavio pitanje sta je to.A to vam je nekada bio ljtnikovac grofa tog i tog,gdje su se odrzavali balovi.Kao mala djevojcica isla sam se tamo igrati,to uopste nije daleko.Tu se ukazala inicijativa,schansa biti sa tom zenom na samo.Hocemo li to pogledati predlozio je muskarac,da malo rastegnemo noge.Hej mala ja cu gospodinu ici pokazati nas dvorac.Gazdarica je primijetila kako ja ocima trazim moj ruksak i bicikl koji sam naslonio kraj terase.Ona je procitala u mojem pogledu o cemu se radi i prije nego sam ja ista mogao reci preduhitrila me.:nebojte se nista mladi gospodine-ja cu vec na to paziti.Mi smo krenuli,a ona ce za njima ugodna zabava-namignuvsi,a moja pratilja koketno i bit ce odgovori.Isli su njih dvoje tako kao kad idu dvoje djece preko livade,igrajuci se do svog mjesta gdje ce se naci sa drugom djecom za igru.
Poskakivajuci stigli su do rusevina,usli su kroz slavoluk u dvoriste,pa kroz velika vrata u veliku salu gdje su se odrzavali balovi.Odjednom se negdje cula muzika valcera,sve jace i jace.On je damu zamolio za ples,i oni su poceli plesati na mekanoj mirisljavoj travi izmedju rusevina ali za njih je to bio prekrasno nakiceni dvorac.Njihova tijela su se sjedinila u jedno kolo,svaka oblina tijela se osjecala,usne su se nasle i ponovno odvojile,i tijela su se odvojila za jednu plesnu figuru za jedan okret,i ponovno su se stopili u jedan vrteci zvrk.Muskarac se uzbudio i ona je to osjetila osjetila je njegovu nabreklu muskost na svom tijelu.Igrali su se macke i misa,igrali su jednu igru koja se uvijek igrala izmedju muskarca izene.On je poceo skidati odjecu sa nje njezno pazeci da ne poludi explodira i podere sve na njoj,ona se koketno branila,ali i jednim dijelom stvarno,dali je to pametno sto radimo,dali je to posteno,dali imamo pravo na to.on nije vise nista slusao ,samo jedan cilj je imao pred ocima,kao kad tigar lovi antilopu,miris zrtwe,miris krvi na ustima samo to je vazno.Skinuo je sve osim bluze i grudnjaka i prodro je u nju,i kada tigar ulovi zrtvu uhvati je za grlo i lagano joj steze dovod zraka u pluca tako je i on,njoj uzimao zrak .Pobjeda nije konacna,zadnje zidine dvorca moraju pasti,njezine grudi imati u svojim rukama,kao malo dijete osjetiti bradavice u svojim ustima.Borba je trajala jako dugo.Isto kao i kad tigar jede meso svoje zrtve tako je i on jeo meso svoje zrtve,napravio bi samo pauzu da udahne zrak i izvidi dali je u blizini neprijatelj,komji bi mu otkinuo zrtvu iz ustiju.Kada je pao zadnji zid tvdjave,spustila se odjednom noc kad je nesto explodiralo u usima.Culi su se samo otkucaji srca i duboko disanje borba za zrak.NIsta vise od tog trenutka nije isto kao sto je bilo do sada.Djecak je postao muskarac.Janje je postalo vuk.rodila se nada.
Kad su se ponovo vratili u restoran bilo je vec skoro vece,gazdarica je posluzivala zadnje goste.Kako mu je zena po povratku u restoran rekla da je gazdarica njena sestra,bilo mu je jasno otkud tolika bliskost dvaju zena,zato su i bezbrizno pozdravivsi se sa njom ,krenuli na vrata gdje je pisalo privatno,i uputili se na gornji kat.Bio je tu hodnik iz kojeg su vodila mnoga vrata u prostojije nekadasnjeg pansiona.Lijevo krilo je bilo pretvoreno u privatni stan od gazdarice.Ona se uputila na jedna vrata u sredini hodnika,koja su vodila u veliku dnevnu sobu.S0oba je bila ukusno namjestena,teski hrastivi regal preko cijelog zida ukrasavao je dnevnu sobu,a preko puta na drugom kraju sobe mali sankic i  okno bez vrata gdje se moglo vidjeti dio kuhinje,ogranicavali su drugi zid.dva stola sa stolicama okolo ispred sanka cinili su dojam prostora za zabavu te drugi dio sobe do regala sa niskim stolom i dvije kozne fotelje davali su dojam prostora za odmor.Njih dvoje su si sjeli za jedan od ta dva stola,ona je vec uspjela iz frizidera izvaditi  flasu vina,dok je on vidjeci staa ona radi uzeo iza sanka dvije case na stalku za vino.Ona je natocila case pune vrhom i nazdravili su za bolje sutra.Ona je pila vino kao vodu,ne zato sto je bila samo zedna,nego vidilo se da joj alkohol odgovara.Ona je pila cijelo vece ,kao kad je covijek zedan,i üz veceru koju je donjela njena sestra,i poslije vecere uz razgovor.Sestra je u medjuvremenu nazvala njenog muza,da ce mala ostati kod nje spavati,izgleda da to nije bilo prvi put da na taj nacin njena sestra obavjestava muza da je mala previse popila da ide kuci.Nakon nekog vremena sestra joj se povukla na spavanje,ostavila nas na samu da pricamo,a soba za nas da je direktno preko puta vratiju od dnevne sobe,vise njemu govoreci nego njoj.Ona je polako tonula iz svjesnog stanja u neko polusvjesno stanje.On ju je uzeo za ruku i odveo u spavacu sobu,posjeo ju je na rub kreveta i vratio se u dnevnu sobu po case s vinom te polupraznu flasu vina,koju je stavio na stol u sobi pored kreveta.Sjeo si je pored nje na krevetu,uzeo je za ruku i milovao je cas po ruci,cas po licu,cas po kosi cas oko struka sto je uostalom i cinio cijelo vece dok je bila prisutna i sestra.Usne su im se cijelo vece pronalazile,spontano ,prirodno kao kad covijek jede i kad vilica pronalazi svoj put do ustiju.On ju je njezno poceo skidati,svejedno u strahu da mu nece pobjeci-tog osjecaja nije se mogao osloboditi.Otisli su na tusiranje,njezno ju je prao kao sto se pere malo dijete,kad su bili gotovi sa tusiranjem obrisao ju je ,uzeo na narucje i odneo na krevet.Ona nije prestajala pricati da zeli slobodu,da joj je dosta i muza i ovoga grada,a on je zelio nju.svako malo si  je osvjezavala usta zutom tekucinom –vinom.Njoj je bilo vaznije pricati nego sex,ali on ,on je bio uporan,milovanjem i poljupcima po cijelom tijelu ljuljao je njenu sigurnost.Njezno se otimala i pricala,ali kad je osjetila toplinu njegovog jezika u svojim preponama,predala se i umuknula.Usta su im se spojila,tijela su im se spojila,samo jednolican ritam tijela odavao je da u sobi dvoje vode ljubav.Muskarac je opet bio tigar koji je svoju lovinu,jeo od glave do pete,sigurno lagano,sve dok nije ostalo nista osim kostiju.Zaspala je u njegovom narucju,i on je jedno vrijeme bio jos budan.Nije mogao vjerovati,da mu je ova nepoznata zena,utalila glad prvi puta u zivotu osjecao se sit,nista mu vise nije trebalo,niti jedne zelje nije se mozak mogao sjetiti.
Drugo jutro probudio ga njezin glas :cujes ustanimo ja moram ici kuci danas dobivamo goste u kuci,imam puno priprema.Sve se to tako brzo desilo,obukla se na brzinu,stisnula mu poljubac na usta i rekla da ce se javiti telefonom kod sestre kad gosti odu.ciao ciao.Njemu je bilo svejedno,on je bio zadovoljan,nista mu nije falilo,a vidjet ce se jos danas poslije podne.Sa njenom sestrom se dogovoriotj.ona mu je predlozila sinoc da moze ostati koliko dugo hoce,da je kuca dosta velika.,da nikome nece smetati.Sjedio je na terasi,isao u setnju,razgovarao sa njenom sestrom o svakodnevnom zivotu za vrijeme rucka.Ona je za sankom imala jos jednu zensku i u kuhinji jednog kuhara.On je smireno cekao vecer,javila se da ce doci oko sedam sati.Lijepo je izgledala sa svojom raspustenom kosom.Sjedili su u hladovini drveca,pricali,i pricali.On ju nije ispustao iz ruku.Ona se nelagodno osjecala,sta ako nas netko vidi od mojih poznatih,prijatelja,znas kako bi to bilo,danas moram ranije ici kuci imam pune ruke posla.On ju je uzeo za ruku i vodio je gore na prvi kat,direktno u sobu.Kako su se ljubili tako ju je skidao,primijetio je kod skidanja,da je obukla danas crvene cipkaste gacice inace je imala crne.Ponovo su uzivali,ali samo da je nekako mogao zaustaviti vrijeme,ili da nemora ici kuci,da ostane zauvijek s njim.Rekao joj je nek si uzme vremena za razmisljanje koliko joj treba,dali ce ici s njim ili ostati kod muza.A ona neodlucno neznam,neznam i neznam.Sestra ju je isto nagovarala,ali odgovor je bio neznam.Slijedecih dana dolaziola je na par sati,voljeli su se i nisu puno pricali,tijela su govorila za sebe.Sto je vise bio s njom sve ju je vise trebao,sve vise je bio gladniji,a vremena sve manje.Kad bi otisla ostao je jedan gorak okus u ustima-dali ce se ikad vise vratiti.Svaki put kad bi vodili ljubav osjecao se ko da mu je to prvi puta s njom,a podsvjest je vikala mozda je to zadnji puta.Ona je bila sve sigurnija a on sve nesigurniji.Vise ju nije morao sklidati to je cinila sama.Stalno je nagovjestala da to ovako nemoze ici dalje,da se osjeca lose,kao prevarant,kao da svatko pokazuje s prstom na nju kao da svatko zna nasu tajnu.On ju je vec volio samo jos toga nije bio svjestan.Ona je zeljela da se sve vrati na staro a on je htio da se ona ne pati.Poduzeo je jedan korak sto je vec jednom u zivotu vec ukod svoje prve ljubavi ucinio.Rekao joj je da je snjima gotovo da nek die.Htio je vidjeti dali moze bez nje zivjeti,htio je znati kolko mu znaci,htio joj je dati slobodu u ime svoje ljubavi prema njoj.Strasan experiment-katastrofalan.Po njenom glasu je prepoznao da je pogrijesio,nakon dva sata je nazvala njena sestra neka dodje da razgovaramo.Dosla je navece ali vec pijana.Prvo je plakala,onda si je rekla to je tako moralo biti,ali do navece se naoruzala alkoholom i osvetom u srcu.Nastavila je piti i dalje,malo mu je sjedila u krilu malo diskutirala sa sestrom koja je takodjer imala svoje probleme.Povremeno bi mu podbacila koje provokativno pitanje,i bez da saceka reakciju ili odgovor,nastavila bi razgovarati,diskutirati sa sestrom,ne pruzajuci mu sansu da se opravda ,da se obrani.On je to njeno ponasanje podnosio osjecao se krivim.Sjeo joj je pod noge naslonio glavu u krilo,pokazao svoje povjerenje i ljubav,a ona jesi li tako klecao i kod svoje zene.Podnosio je sve udarce,cekao je da ta oluja prijede i da ponovo nadje utjehu u njenim grudima-gdje se osjecao prvi puta u zivotu kod kuce u sigurnosti kao dijete na grudima svoje majke.
Ali ona nije prestajala,alkohol ju je potpuno okrenuo.on joj je stisnuo poljubac na usta i rekao ja odoh spavati.Ona je ocajno uzviknula njegovo ime,ali on je vec krenuo i tu nema vise povratka.Za jedno pola sata cuo je kako ju sestra vozi kuci.Sjeca se samo jos jednom je uzviknula njegovo ime,u ljubavnom aktu trecega dana.Dva dana nije cuo nista od njoj-to mu je doslo kao jedna vjecnost
Ponovo ju je nazvao da se nadju,da ce doci,pak je nazvala za dva sata kasnije da su stigli neki kucni gosti-tu je on izgubio kontrolu-i ucinio gresku svog zivota-zaprijetio joj je ili dodji ili ce cijeli svijet cuti sta imam za reci o nama.,te spustio slusalicu.Ona je nazvala jos dvaput iza toga ali on je digao slusalicu i govorio ko ludak ne,ne ,ne nedozvolivsi da bilo sto kaze i spustio joj slusalicu.
Nije joj onhtio nauditi,nije htio izdati njihovu tajnu,on joj je samo htio reci da ju voli,htio se prijateljski uz ljubav oprostiti se od nje a ne u svadji.Ali nikako da ju uhvati za rep ili za glavu,da ju smjesti na klupu i kaze joj sto osjeca za nju,da joj zeli srecu,da joj kaze da mu je sve na svijetu sto ima.Da joj je zahvalan do groba za malo paznje i ljubavi sto mu je poklonila.To joj je i rekao kroz suze za dva dana nakon prijetnje,ali on je u njoj i to malo simpatije sto je osjecala za njega ubio tom strasnom pretnjom.Tu su se rastali,ona se smirila ,makar uz malo nepovjerenja sto joj se citalo s lica.Oprostio se i od njene sestre i otisao kuci u svoj mali stanicak-od tog momenta su pocele njegove muke.Okretao si je film stotinu puta unazad sto je sve s njom prozivio-ali kraj je kraj-umrla nada.
                                               ----------
Zamisli si dragi citaoce ponovno ono raskrizje puteva,stoji covjek tamo i razmislja kojim putem krenuti.Stotinu puta stajao je on na raskrizju puteva i bez razmisljanja ,instinktivno izabrao bi jedan smjer,jednu ideju i krenuo bi tim putem.Zamisli si dragi citaoce jednu tamnu ulicu u njoj lutaju ljudi izgubljene duse,hvataju se jedan za drugoga u nadi da ce taj donjeti spas.Tako se i taj covjek cijeloga zivota nalazio na toj tamnoj ulici,lutajuci trazeci malo ljudskosti i ljubavi.Ponekad bi se spotaknuo,naletio na nekoga onako bez veze,rekao oprosti,ah nista nista kazao bi taj.Isli bi oni tako nekoliko koraka pricali o svemu i svacemu.Svatko bi imao nesto za reci o svom zivotu o svojim nadama i zeljama,snovima.Cas bi padala kisa,cas puhao vjetar,cas bi bilo zima,cas sparina.Sve se to dogadjalo u toj ulici u taktu jednoga sata su se mjenjala godisnja doba,to je bila ulica odbacenih,izgubljenih,kaznjenih.Iz kuca ,iz njihovih ,prozora ,vratiju,balkona,dopirao bi zivot,muzika svadja,porodicni zivot,svaki dan je bio bozic,svakog sata uskrs,svi su slavili rodjendane,svadbu,a ovi jadnici ,prosjaci,izgubljene duse trazili su da im netko otvori vrata i natrenutak pruzi toplinu doma.Isli bi oni tako tom ulicom ka nepoznatom cilju,ta ulica nije imala niti pocetak ni kraj,tu je uvijek bila noc i nevreme,tu se na svakom cosku netko plaakao i molio nekome uzmi me sasobom,spasi me.
Ako bi se dvoje nasli predali jedno drugome,nagrada bi bila da se noc polako pretvarala u lijepi suncani dan,k njima bi dosao jedan covijek u bijelom,sjede kose,nasmijanog obraza,netko slican mojsiju koji je ugledao boga.Nosio bi pregrst kljuceva,lijevo i desno zu tu ulicu bilo je mnogo slobodnih domova za one koji su se nasli i ti blazeni dobili bi kljuc od jednog stana po njihovoj mjeri,i smjeli bi uzivati toplinu doma i stece.Svatko od tih izgubljenih ima isti cilj jednom dobiti kljuceve u ruke da izadje iz te tamne ulice.Svako novo poznanstvo otvara nove nade blizi si do tog zeljno ocekivanog kljuca.Tko je pre ponosan da se moli za ljubav,tko je pre ponosan da prizna da je los,tko se ne zeli popraviti,biti dobar covijek,garantirana mu je ta ulica i da nikada nece dobiti te ocekivane kljuceve.Tko na prevaru ,laznim nadama pokusava preko drugoga,preko njegove boli docepati se tih kljuceva mora vidjeti,da bez obzira sto je u toplom stanu ,bez obzira sto sija sunce on je na toj ulici ostao dusom tu mu je samo tijelo.Onaj drugi prevareni uziva sjaj sunca,uziva u raskosno postavljenom stolu.Njemu prija sto se jede i pije,njemu zrake sunca griju dusu.onaj drugi prevarant vidi sve to,ali nemoze uzivati u tim darovima,negrije ga sunce bez obzira sto mu je izlozen,i ne prija mu hrana i voda koju konzumira.On je svjestan da se mora kompletno vratiti na ulicu predati kljuceve crnom covjeku zakrabuljenog lica,zatvara vrata iza sebe i dan se pretvara u hladnu vlaznu noc,gdje se cuje samo vrisak vjetra,plac izgubljenih,i zastrasujuci zvuci noci.Ne da je samo sebi odredio sudbinu-mrak nego eto i taj partner je na ulici,i njega je povukao za sobom,iza sebe cuje vapaje vidi sto si mi ucinio,zasto si mi to uradio.ali to njega ne briga on die dalje trazi novu zrtvu novu nadu.Kazna slijedi sama od sebe,za ruku ga hvata jedna prekrasna zena ,obecaje sve,daje sve,trce ka bijelom covijeku,zahvalno uzima kljuceve koje je upravo predao.Kljuceve dvorca i palaca.,ma to se netko zabunio dao mu pogresne kljuceve,ali nema veze,jedi i pij uzivaj u toplini suncevih zraka,budi kompletan covijek,uzivaj u darovima raja.Polako uvidjas da i tebe netko vara,daje ti laznu nadu,obecaje ti zivot,kojeg ti slijepo bez razmisljanja upijas u sebe jer to nisi zasluzio,to nije trajno.Smijes se onome na ulici koji je tvojom krivicom tamo zavrsio,a to nije jedini kojeg si spremio izbacio na ulicu,Uzivaj samo govori ti neki glas neces dugo,past ces jog dublje u jos mracniji i hladniji tamniji kut one ulice iz koje si dosao.Sve ti je jasno,cijeli zivot ti je pred ocima svaka zabluda,svaka prevara,koju si pocinio ili koju su tebi pocinili.Boris se grcevito,kao na rubu ponora da ne padnes u bezdan,ali nista ne pomaze,svakog momenta ,svake sekunde,si blizi vratima ulice.Placi ,grebi moli,ali sudbini nemozes pobjeci.Vrata se polako otvaraju,mrak se nazire,huce vjetar,cuju se krici,neke ruke te vec hvataju,i vuku te van u cemer.Ti si bez moci,ukocen,nemozes nista poduzeti oduzete su ti ruke i noge,a nesto te vuce i vuce,dalje i dalje u tminu.Vec osjecas udarce bicom,netko ti grebe kozu,skida ti odjecu i obucu,klijestima ti trga meso .Ali sve ti je pravo,to si zasluzio,molis za oprostaj,nadas se da ce te u zadnjem momentu uhvatiti nevjerna ruka i povratiti te nazad u toplinu doma.Vrata se zatvaraju zu skripu,jedan podmuli dum rekao ti je dao ti je do znanja da su se vrata zatvorila do kraja.Tuku te pljuju te a ti se nesmijes braniti,ne da nebi mogao vec bi te bilo sram braniti se,jer bi time htio reci ja sam  nevin,nisam kriv-a znas da si kriv.Razbijenih zubi,gotovo gol i bos,potrgan do kraja,meso ti visi,krvaris,zavlacis se u kanalizaciju,gdje svatko sere i pisa po tebi,imas zelju da umres,da te nestane.Sam sebi deres kozu,trazis u tmini nesto cime bi si skratio muke,ali ali nada te ostavlja na zivotu-prokleta nada.Ona ti govori nije sve gotovvo,iskreno se pokaj,potrazi one kojima si ucinio nazao i ako ti oni oproste mozes mirno otici do bijelog covjeka dobit ces kljuceve.Uzdizes se,sijes svoju potrganu kozu,kao covijek koji je prao u prasinu,treses prljavstinu sa sebe,i letis od jednog do drugog,oprosti drug sto samt e povukao u ovu ulice molim te oprosti mi.Prolazis kao zombi,kao gladni beskucnik pokraj prozora i vrata kroz koja si tako nemilosrdno prije nekog vremena bio izbacen.Unutra je svijetlo,ali navucene su zavjese nista nemozes cuti ni vidjeti,u dubini duse zelis njene grijehe preuzeti na sebe,ne zelis vise da drugi pati zbog tebe,sve te boli da drugome zelis dobro ,ali osjecas da je to jedini put ka spasenju.Rane su se nekako ko od cuda zatvorile,odjeca nije vise tako dronjava na tebi,nesto se cudno dogadja.U dubini noci u pokajanju,preobrazbi proteklih dana imao si snage otvoriti svoj grudni kos,iz njega je izlazila bozanska svjetlost,i nju si pokazivao svakome na cesti koga bi sreo.,Njegovo lice bi obasjala ta svjetlost,crte lica su poprimile blazeni izraz,i on bi kao sto covijek otvara zakopcani kaput na grudima otvorio malo svoju dusu.I odtuda izlazi bozanska svjetlost i ti imas pravo vidjeti ljepotu njegove duse.Najednom u toj tmini vidis kako ti izgubljeni ljudi stoje jedan prema drugome,cijela ulica je puna parova a izmedju njih svjetlost obasjava im lica ,svatko gleda svakome u oci i u dusu,Da ovo je ulica jadnih i izgubljenih,ulica kaznjenika,ali ako se smogne snage,ta svijetlost bi mogla ispuniti cijelu ulicu,noc pretvoriti u dan i sva vrata bi se otvorila i svi bi dobili kljuceve od doma.
 
                                               -------
Eto tako je taj muskarac prosao kroz raj,pakao i cistiliste,ustao od mrtvih,i krenuo u novi zivot.
Njegov stan je razbacan ko da je u njega pala bomba,prasina se zavukla u svaki kutak sobe,nezavrseni poslovi,misli,leze svuda naokolo,Treba napraviti red u svojoj sobi i u svome zivotu.Tragovi grcevite borbe vide se svugdje gdje se okrene,a najvise u njegovoj dusi.
Devetnaest godina trajala je borba za izgubljenom ljubavi drage mu osobe,u tih devetnaest godina kaosa probijao se kroz zivot,kako je znao i umio,cijelo je vrijeme bio na putu,jeo je stojecki,pio je stojecki spavao je stojecki.Sve je radio stojecki i iz pokreta ni minute nije stao sto se vise borio sve je vise gubio zdrav razum.Gradio si je kule i palace od karata,svaki dan ponovno,nista nije bilo dobro.Svojoj izgubljenoj ljubavi sagradio je oltar i njenoj sli ce molio svaki dan.Htio je spasenje ali nije znao kako,Nadao se boljem sutra i da ce sutra bolje napraviti i ljepse svoje gradjevine.Zivio je dva zivota,gdje se granice nisu tocno poklapale,.Nikada nije sa stopostotnom sigurnoscu znao gdje se nalazi u snu ili na javi.Sagradio je dvorac u kojem je zivjela njegova kraljica,bio je zigosan njenim imenom,njenom slikom.Nekako magicno iznenada dosla je druga kraljica u njegov dvorac,zelio si je to oduvijek.Dala mu je sve i uzela mu je sve.Poklonila mu je raj i bacila ga u pakao,a cistiliste je morao proci sam.Srusila mu je dvorac i snove s tim vezane.Borba dviju kraljica trajala je dugo dugo.On je stajao pred vratima,nije smio uci unutra,to su one rijesavale bez njega.Sad je navijao za jednu sad za drugu.i na kraju molio je boga da ne pobijedi ni jedna,da obadvije podlegnu ranama,jer nisu stvarne,one su proizvod njegove maste.Vise ne vjeruje u djeda mraza,u pricu o snjeguljici,o pricu o ruznom pacetu.On vjeruje u nadu.Ta zvijer sto se rodila u njemu,nezna kako da ju drzi pod kontrolom-dali ce trgati sve pred sobom na sto naidje,klati i piti krv svima uzeti si od zivota beskompromisno,slijepo,kao sto si pas uzme pravo bit zlocest kad odraste,mrci na sve oko sebe jer nece vise dozvoliti da ga tuku,sutaju u cosak,bace mu ostatke mrvice,a on hoce samo malo ljubavi i topline.Ili ce biti samaritanac,nositelj nove vjere i ljubavi.
Ponovno je na raskrizju puteva,jedan vodi u onu tamnu ulicu,a drugi?Volio bi da otkrije tajnu zivota.
Jedino sto je na kraju ostalo je NADA.