zaljubljena

Bok.....ljudi moi...:)
 
Eto mene...dans sam koma..glava me boli i užasno mi se vrti...:(
Vrijeme je dans bilo super...ma odlično baš ljepo toplo..:)
 
pusa...svima...nadam se da ste bolje neg ja..:)

Kad razum pošaljem na spavanje ...I snovima ja otvorim vrata ...Isprepliću se primanje i davanje ...Zrakaste niti moja mašta hvata ...Plovim po dubinama ...Po vodenome svijetu ...Prostranstvima ... širinama ...Pa zastanem tiho na malenome cvijetu ...A u cvijetu novi Svemir ...I sve blista u neobičnom sjaju ...Ispunjava me stari ... poznati nemir...Kao da sam rođena u ovome kraju ...Tišina ovdje vlada ... a sve vrvi od riječi ...Mislima se igramo i šaljemo ih dalje ...U grudima srce odzvanja i zveči ...U krug vrti ljubav što poruku mi šalje ...Što je stvarnost ... pitam sebe ...Možda je i Svemir samo dio Mašte ...List papira ... stranice što blijede...Ili tren izmišljen' iz glavice tašte ...Kad razum pošaljem na spavanje ...I snovima ja otvorim vrata ...Isprepliću se primanje i davanje ...Zrakaste niti moja mašta hvata ...

Prelijepi Prijatelju iz Vodenoga Svijeta ... Zapitaš li sebe kuda srlja čovječanstvo ... Zar na Zemlji već učinjeno nije i suviše šteta ... Ostvaruje li se davno izrečeno proročanstvo ...U slobodi kliziš po staklenoj bonaci ...Preskačeš sve valove što vjetar ih njiše ...Smješiš se ljudima sa udicom u šaci ...Iako opasnosti svakim danom je sve više ...Poželiš li ikada stupiti na žal ...Zamjeniti mjesto sa dušama ljudskim ...Rukama na lahoru zavijoriti šal ...Koristiti se riječima toplim ili drskim ...Dok se promatramo tako okom u oko ...Kao da sa slike ljubav mi dijeliš ...I kad zaronit ćeš tijelo u ocean duboko...Susretu se ovome kao ja veseliš...Jer znamo da u snovima pričat' ćemo priče ...Izmjenjivati si misli kao cvjetni prah ...Ove Duše dvije...različite ...a toliko si sliče ...Planeti će nježno ukloniti strah ...Zamišljamo vrijeme kad sve se Duše ljube...I kad svima Svjetlost nježna, pratioc će biti ...Od najvećeg gorostasa do najmanje bube ...U jedinstvu sa planetom Energiju će sliti...Prelijepi Prijatelju iz Vodenoga Svijeta ... Zapitaš li sebe kuda srlja čovječanstvo ... Zar na Zemlji već učinjeno nije i suviše šteta ... Ostvaruje li se davno izrečeno proročanstvo ...

Vjetrić meko šulja se po vrtu ...Raznoseći tako jedan dio mene ...Sklapajući riječ po riječ, u rečenicu škrtu ...Ili pjesmu koja vremenom neće da uvene ...Inspiracija sad lebdi po atomu zračnom ...Mirišući vlažnu, smaragdnu travu ...Kreće se po nebeskome sivilu oblačnom ...Pozivajući sunce da obasja mi glavu...Vrt Tišine bez ijednog stanovnika ...Samo stol i stolice što čuvaju mi mjesto ...Trenutno u Duši jedina su slika ...Posjećujem taj kutak poprilično često...Kristaliće od misli razbacujem po stolu ...Ametistom bojim nebo iznad sebe ...Čarolijom rastjerujem unutarnje boli ...Skladam pjesmu koja sad dopire do Tebe...Čudno mjesto ... ovaj Vrt ... Nadahnuća i Tišine ...Gdje samoća otplesuje valcer sve do Neba ...Kožom struje trnci od nečije blizine...Jer taj dodir lahorasti ,sve je što mi treba ...Vjetrić meko šulja se po Vrtu ...I ostavlja Trag što Bit je moje Duše ...Sklapajući riječ po riječ, u rečenicu škrtu ...Uživam u Blagoslovu, jer kroz mene puše ...

Duboko u svemirskom prostranstvu ...Gdje tama je prostrla postelju svoju ...Nema zapisa o nijednom proročanstvu ...Jer svijet je zaboravio koristiti boju ...Jezero je mračno ... niti zvijezde ne sjaje ...Mjesečina se sakriva ... sunce toplinu ne daje ...I sve pliva...pluta ...polako sve tone ...Duša od Duše udaljena je kilometrima ...Uzdasi se broje na milione...Iz jezerskoga mraka izranja Ona ...Površinu vode osvjetljava poput lampiona ...Iskričave krijesnice frcaju u noći ...Voda se mriješka ... Duše otvaraju oči ...Plavičasta izmaglica njezin lik sad prati ...Gdje dotakne tlo ... sve za Njom se zlati ...Duboko u nama ovaj svijet obitava ...Kad Misao je umorna i u bezrječju spava ...Trenutak tišine ... Trenutak nadahnuća ...Miomirisom ispunjava usahla nam pluća...Svijet bez boja nestaje ... kao Atlantida ...Inspiracija se vratila i kupa se bez stida ...Ogolila je tijelo ... razodjenula je Dušu ...Natopila suho tlo ... prognala je sušu ...Duginim je bojama začarala Tamu ...Cijeli Svemir u Nama ugošćuje tu Damu ...Počesto razmišljam o svijetu bez boja ...Koliko je ljudskih duša došlo do tog sloja ...Zapetljani ... zatočeni ... lancima od tuge ...I ne žele igrati se biserjem od Duge ...Jer duboko u nama ovo carstvo obitava ...Svijet bez boja tiho diše ... I u bezbojnosti svojoj spava ...

Koračamo stoljećima po plodnome tlu ...A čini se da ostajemo na samome dnu ...Jer Dušom ovu Zemlju mi dotaknuli nismo ...U ladici zaboravljeno ostavili smo pismo ...Zavjet što dali smo ga svi , pradavnih dana ...Kako ljudska ruka nanijeti joj neće ni najmanjih rana...I gle nas sada ...Svijet je u kaosu ... sve pršti od moći ...Čovjek čovjeku prijatelj nije ...Nanašamo si zlo ... zatvaramo oči ...Okrećemo glavu od istine i tuge ...Borimo se za sebe ... zaboravljamo druge ...Kao da jedni bez drugih živjet ćemo znati ...Pitamo se ... zašto nam priroda dobrim ne uzvrati ...Kemijskoga tereta utapamo u mulju ...Plavetnilo ne vidimo jer pliva u ulju ...Pepeljasti dim zamaglio je naš pogled...Za ugledati ljudsko lice potreban je dvogled ...Vulkani se bude ... udaraju nas potresi ...Plimni val nas potapa ... suza lice resi ...Umjesto da osmijeh ukrasi malo dječje lice ...Ratni avioni jedine su ptice ...Nekima ...Ne svima nama ...Da li to je točno ... ili nas je obuzela tama ...Jer trenutno je mir na mojem djeliću neba ...Posloženo je baš sve onako kako treba ...Oblačak mali pahuljastog kroja ...Kišna kap ispunjena dugom svih boja ...Bijeli golub i grlica u slobodnome letu ...I u javi i u snu se divimo mirišljavome cvijetu ...Ove misli nastale su dok prala sam suđe ...I pazila da neka tvar u oči mi ne uđe ...Zagledana u sudoper gdje pjena se stvara ...Pomislila sam ...Bože ... što Zemlju nam sve razara ...I kako li će Planeta ostati nam zdrava ...Kada ljudska vrsta budna nije ...Još nam Duša velikim dijelom ...U pečini od srama spava ....

Po Bespuću Nutrine moj jedrenjak plovi...Valovi se lome kao klasje žitno ...Dragulje od Saznanja Duša sad mi lovi ...U mozaik slaže sve, što čini se bitno ...Djetinjstvo i mladost povezuje u priču ...Uspone i padove u okvir novi stavlja ...A Sjemenke Mudrosti ,uzavrele ,niću ...Životna se priča u nedogled nastavlja...Iznenada podiže se nestašna Oluja ...I pokida stranice uvezene u skladu ...Raznoseći svaki list neka jača struja ...Kao Sizif utapam se u vlastitome radu ...More šumi ... šaputavo mi kazuje ...Ništa od učinjenoga uzaludno nije ...Modričaste valove ovaj slikar razmazuje ...Horizont se otvara sunčaniji no prije ...Po Bespuću Nutrine moj jedrenjak plovi ...Kao na dlanu ,valovi , najnježnije me nose ...Dragulje od Saznanja Duša sad mi lovi ...Razaznati moram sama ...Darovanu nisku dargocjene soli ...Optočenu kapima Oceanske Rose...

Osjećaji ljudski kao dragi su kamen ...Darujemo darovano cijeloga života ...Ponekad ne vidimo u srcima taj znamen ...Zamućeni ... kriju se i ljubav i dobrota ...Draguljar Nevidljivi uzima nas u ruke ...Izglađuje nam nježnošću svu hrapavost i led ...Dodir meki rješava nas prividne muke ...Ponovno usklađuje i uspostavlja red ...Čisti kao Duša tek rođene Duše ...Odražavamo sve što Božanskim se čini ...Kroz Prizmu Života sad novi vjetar puše ...Svi dive se toj novoj Neshvatljivoj Vještini ..A život dalje donosi grubosti i laž ...Svi gledaju a ne vide svoj odraz u oku ...Jer izravan pogled izgubio je draž ...Izgradio provaliju ... tamnu i duboku ...Ma koliko trudili se promjeniti svijet ...I sve ljude prilagoditi sebi ...Bez drugoga bića ne postoji let ...Jer Slobodan pad iskusili mi ne bi ...Svaki zarez Bit je našega rođenja ...Duša će ga ponijeti u Dimenziju drugu ...Gdje ne postoji sebičnost i materijalna htijenja ...I Ljubav briše tamu ...mržnju i tugu...Ponovno će Draguljar Nevidljiv da nas grli ...Kao Kristal na Dlanu Energija će da se slije ...Jer na kraju svega Duša u Zagrljaj mu hrli ...Ne postoji poslije ... ne postoji jednom prije ...Osjećaji ljudski kao Kristal su čisti ...Darovano Darujemo ... A Duša cvijeta...Primajući Ljubav mi više nismo isti ...Draguljaru ne podariti sebe ...Da ... to bila bi ponajveća šteta...

Nebeska sam zvijezda zaigrana noću ...Prolaze kroz mene galaksije i sunca ...Prelijevam se u rosu na bijelome lopoču ...Bljesak sam sa ledenoga planinskog vrhunca...Kad pogledam u nebo , ja ugledam sebe ...Odraz sam još jednog putnika bez cilja ...Nakratko u grudima srce me zazebe ...Jer predamnom se proteže beskonačnost milja ...Bezimenih ... i bez broja ...Osvajačka ruka još dotaknula ih nije ...Posijati ću sjemenku ružićastih boja ...Neka širi ljubav ... brzo ... što prije ...Nebeska sam zvijezda zaigrana noću ...Još proletjeti moram galaksije i sunca ...Safirni sam odsjaj na bijelome lopoču ...Darovan sa nepoznatog planinskog vrhunca ...

Pod plaštom noći ...U zvjezdanome sjaju ...Niti na početku ... niti na kraju ...Vjetar darovao je krila leptira ...Vodeni odsjaj biserje mira ...Pri Rođenju ovome svima zastao je dah ...Zrakom zalepršao je slatki cvjetni prah ...Meka trava nicala je gdje koraknula je peta ...I Svemir se zapitao ;Tko je ovo divno biće što po njemu šeta ...Kreator se nasmijao najslađe do tada ...Rođenje Ljepote svijetu sad bila je nagrada ...Za sve lijepe misli ...dobra dijela ...Slobodu i mir ...A čovjek to spoznao još nije ...Proglasio je sve kao prirode hir ....Uzeo je vlast ... zlorabio je moć ...Napisao da dan je ljepši nego što je noć ...Crno tijelo sad ne vrijedi ... a bijelo je hit ...Pokidana u Duši prelijepa je nit ...Ljepota se krije kao zvijezdica od dana ...Velom šutnje prekrila je lice od tuge i srama ...Lažni ljudi podigli su u dušama hram ružnoće ...Pogazili svoju riječ ... pokidali mirišljave lopoče...Koji krasili su svako dijelo i misao ljudsku ...Od ljepote ostavili su tek napuklu ljusku ...Pod plaštom noći ...U zvjezdanome sjaju ...Niti na početku ... niti na kraju ...Ljepota je rođena da u Vječnosti živi ...Ako Dušom je ne vidimo...Sami smo si krivi ...

ey...narode... ja neznam što je  s menom dans...al totalno sam u banani...:(
Od kad sam se digla nisam super volje,užasno se osječam...sve mi je palo pod tlo...:(
stvarno ponekad ne razumijem ljude....zašto neko nekad leže zar je tako teško nekko koga znaš 9 mjeseci eči jednu istinu....jedan dan si super zoveš  sve 5...a drugi dan ko da se ne pozaš s nikim tes ko da se ne poznaš s tom osobom...:(
Stvarno neznam zašto su ljudi tako ponašaju sam mi to nije jasno...joj...kaj je najgore u svemu još me buraz ejebava joj..ma koma živa...:(
volim tog best freda al on to neželi svatiti nažalost...:(
nažalost dans ljudi ne svaćaju neke stvari vezane za život...al eto....
sad me 2 puta cimen i i ja njega zovem ne javlja se...jooooooj...brijem da ču puknut danas....:(
čao narode...nadam se da ste vi bar bolje...:)

Bok narode! :)
Eto mene malo na Blogu...:)
Jučer sam bila s dečkom vani  tko...al imal sam mali peh....dogovorila sam se s dečkom da idemo u kino i sve je bilo super...al ja zaboravila skoz na kino..maloo je bio ljut al sve je super prošlo:)
U subotu sam bila vani sa fredom,u macao...na jarunu mi smo se zajebavali i skroz zaboravili na vrijeme...i naravno kad smo vidili koliko je sati on aj mo krenuti..i mi naravno krenuli al nema tranvaja...skroz pješke smo hodali do prečko.....crkla sam jer sam bila u špičokama....umrla sam......i naravno došla sam doma u 2 ujutro...:) Al me zato još uvjek bole noge od tolkog hodanja..:) al sve je dobro prošlo:)
pusa...narode...........:)

Ey..narode-...:)
kako je dan šugav uf....morala bi pospremit sobu a neda mi se..:(
kasnije idem s dečkom van..:)
pozdrav:)

Ey....ljudi moji....:)
 
Eto me malo na blogu..:)
 
jučer sam bila s dečkom i super nam je bilo sam kaj me čeko pola sata na trgu al oky..:)
danas sam bila cjeli dan sa strcima kupila sam si traperice i ono super su mi...:)
bila sam sa frendicom malo na cugi i prošetale se kvartom,srele frenda i tako... dečko mi je kod kuma i sutra se idemo nači jedva čeka...:)
Ja sam još bolesna nikako da ozdravim...užas sve gore i gore mi je..:(
 
pozdrav...:)

Nitko ne želi biti sam
Nitko ne voli plakati,
Nitko ne želi biti sam
I sam gledati u novi dan
Nitko ne želi ne dobiti ništa natrag
A cijelog sebe dati               
Nitko ne želi biti sam
Svakom treba netko kome će biti drag
Nitko ne želi biti sam,pa ni ja
I zato te molim
Ostani sa mnom još ovu noć
Ostani sa mnom do kraja
I zagrli me samo
Pusti da odem tamo
U svijet gdje snovi vladaju
I gdje nitko nije sam.