Veličanstvo mora
Cvrčci u borovima cvrče pjesan bez kraja,
A more uzburkano šumori i udara o hridi,
I huči, i buči, pod suncem rujanskim.
Dovikuju se, neprestano, plivači; njihovi glasi
Ulaze kroz odškrinuta vrata crkve
Na Dančama, nošeni vjetrom, i umiru
Ispred Triptihona Nikole Božidarevića
( MCCCCCXVII MENSIS FEBRVARII
NICOLAVS RHAGVSINVS PINGEBAT).
U davnini, i on je slušao
Šumorenje mora o kojemu sada
Učiteljica mlada, u crno odjevena,
Tumači svome razredu malih
Djevojčica i djačaka; govori im,
Skupivši ih okolo sebe, pokazujući rukom
More:\"Svratite,djeco,pažnju
I pogledajte kako se more razbija
O hrid, i kako se pjeni, i kako...Hej vi,
Dođite bliže i slušajte mene...
\"Sedam dječaka, u košuljama zelenim,
Prestaše da osluškuju šumorenje mora
Da bi čuli glas učiteljice koja zna sve
O moru: i kako se talasa, i kako se pjeni,
A nije u nedoumici, kao ja koji sjedim
Na bliskoj klupi, u zavjetarju, i ne znam,
Premda su mi usta otvorena, kazati
Ni riječi pred veličanstvom mora,
Pred modrim šumorom vječnosti.
Dragutin Tadijanović
Dubrovnik (Park Gradac), 27.rujna 1954.,
ponedjeljak, popodne
28.06.2007. u 22:55 | Komentari: 3 | Dodaj komentar
obmana...
neću, kažem vam, napisati više
ni jedne jedine rime...
možda će tada jecati tiše
u mojoj duši njegovo ime...
neću, kažem vam, čitati sutra
te pjesme što bole...
neću misliti na naša jutra,
na usne što šute i oči što mole...
neću, kažem vam, od tuge se branim...
al' slomile me prve kiše...
sjećanjem novu pjesmu hranim...
o njemu već novu pjesmu pišem...
19.06.2007. u 20:50 | Komentari: 5 | Dodaj komentar
susret...
ponekad izvlačim neke stare riječi...
papir se žuti, paučinu skidam...
posjećujem onu, od davnina, sebe...
poljupcima mekim rane joj vidam:
-nisu te suze trebale teći,
ta rana što peče
sutra već je nema...
danas ću, sebi, djevojčici, reći:-
ne tuguj, dušo, sretna si žena!
18.06.2007. u 21:05 | Komentari: 2 | Dodaj komentar
predvečerje...
prosulo se zlato
ispred moga prozora...
poljubilo maslinu,
grli agavu...
odrazom jasnim zapalilo more...
zaslijepljena
pružam lice,
kao latice...
i udišem, udišem
ljepotu...
15.06.2007. u 20:23 | Komentari: 5 | Dodaj komentar
hvala...
ne dam se tmurnim oblacima,
podrumima mračnim, vlažnim...
zašto bih im samu sebe dala?
otežala knjiga...
dopisujem stalno...
svaki put kad promislim - "hvala"
vidjeti nije uvijek lako
postoji - "hvala" - za svaku tugu...
htjela bih da bar pokuša svatko
umjesto straha disati dugu...
na svaku brigu
najmanje deset "hvala" stiže...
divan je svijet...
radost u srcu...
kad jedna za drugom
ZAHVALNOST
se niže...
14.06.2007. u 23:19 | Komentari: 13 | Dodaj komentar
¤¤¤
šutimo opet...
u beskraju Te tražim...
omata nas noć...
14.06.2007. u 22:35 | Komentari: 2 | Dodaj komentar
:)
srce u dlanu...
ljekovitim dodirom...
tonem u ljubav...
01.06.2007. u 22:47 | Komentari: 5 | Dodaj komentar
htjela bih...
htjela bih s Tobom podijeliti brige
iz iste čitati knjige
pored tebe leći
izazvati drhtaj onim što ću reći
dugo Te ljubiti
zbog Tebe glavu gubiti
nježno Te maziti
čuvati, paziti...
s Tobom se smijati
na utakmicama navijati
oprati Ti leđa
stići tamo gdje nema međa
s Tobom otkrivati svijet
pripremati ptiće za veliki let...
Tebe slušati
nova jela kušati
od dodira Tvoga ostati bez daha
pobijediti i zadnju utvrdu straha
s Tobom roniti, plivati
iste snove snivati
i još mnogo više...
nikad te zaboljeti...
samo te
voljeti...
31.05.2007. u 22:18 | Komentari: 6 | Dodaj komentar