troubled...

 
postojiš....jesi...
čuđenje, radost, ljubav...
ostvareni san...
 
čitaš mi želje...
usne govore šutnjom...
tvoje su iste...
 
lagani dodir...
treptaj lista u krošnji...
kradem poljubac...
 
opet sam bdjela...
resko otkucava sat...
čeznem te, dušo...
 
rječite zjene...
pružene niti žudnje...
zgusnule su zrak...
 
posve sigurna...
okupana radošću...
ćutim spokoj...Ti.

 
zatvaram oči...
o zagrljaju Tvome...
noćas još sanjam...

 
...kako idem dalje
krajolik se mijenja...
do proplanka cvjetnog,
preko drače i stijenja...
 
na tom putu,
neki me mostovi plaše,
a moram ih prijeći sama...
duboko dolje,
bujice, brzaci...
škripavo brvno nad stijenama...
 
nekad je bilo...
krenem, pa se vratim,
par koraka klanca
predugim se čine...
pa zatvorim oči, pokrijem uši,
da zaglušim buku i da jeza mine...
 
al' ovoga puta prelazim prijeko,
ne čekam više niti trena...
sigurno kročim,
ne drhte mi noge,
od straha nije ostala ni sjena...
 
i dok šuma postaje rjeđa,
otvara se, ispred mene, vidik novi...
osmjehujem se....
gle...
moji snovi...
 
široki mostovi iznad mirnih rijeka,
pitome obale, slavuji u granju...
zvijezde u noći,
a sunce danju...
na nebu duga,
u ruci ruka....
Ti.