troubled...

 
galeb u niskom letu,
naranča otežala od ploda,
silueta jednog broda...
 
otok udaljeni
kojem je bura razotkrila lice,
nebo, more, ružmarin i ptice...
sve je danas - Ti...
 
srcu zime,
kradem sliku proljeća...
ne mogu se domisliti ničeg
što me na tebe
ne podsjeća....

 
opraštam...
otpuštam...
ostavljam sve niti
sa teretom
od jučer...
 
rasterećena...
udišem duboko
i raširenih ruku...
s osmijehom u srcu...
hrlim
u sutra....

 
kad čekam
pretvaram se u čekanje
i od čekanja
ne postoji drugo...
vrijeme stane, zaledi se slika....
i kiša gnjilo kaplje,
ne smije se...
ne pjeva...
raskvašeni dan...
na duši mi bol...
 
neću tako...
 
kradem oblaku dugu...
ožimljem je...
cijedim kapljice boja
i gledam...
sunce se prosipa po papiru...
pršti vedrinom...
i opet mi se smiješi
dan...

dakle....ritual ide otprilike ovako....
buđenje oko 6....znate...ona neodoljiva budilica za koju mi je svojedobno netko savjetovao, čini mi se, da je bacim o pod....tako nekako.... :)
hitno na taracu....
cvrčci već poludjeli.....
miriše more i borovi.....
galebovi se poredali na stijenama....
nebo ružičasto....zora...
skok u vrt...
zeleni se....miriše.....
maleno...ali ipak...polje ...
(sve je u očima promatrača)
dva-tri puta čupneš....
(voda je već proključala u međuvremenu dok si pozdravio sve po redu...more, oblake, galebove, cvrčke, ribice...)
i u trenu....sve mirise nadvlada onaj jedinstveni....čudesni....neponovljivi...
metvica....
:)