Oduvijek sam želio biti heroj ... bar jedan dan ...

Nad usnulim gradom sad kiša rominja
u kaminu mojem zadnja iskra tinja
na zidnome satu ponoć otkucava,
a meni se noćas ni malo ne spava.
 
Ja ne krivim kišu što neće san na oči
ja ne krivim druge što nitko neće doći
krivim samo sebe što sam noćas slab
što kišu na koži osjećam k'o svrab.
 
Prijatelji dragi utonuše u snove
i dijete kraj mene uprav' sklopi oči
u kapljicama kiše moje misli plove
možda će i meni skoro sanak doći.
 
Prozorsko je staklo prekriveno kišom
iskrivljuje sliku usnuloga grada
obasipam ga cijelog sad mišlju najtišom
tako želim nekog zagrliti sada ....

Nisam baš sudjelovao u nagradnim igrama i kvizovima, ali danas slučajno upalih Novu TV, bio neki matematički kviz, trebalo prebrojiti broj trokuta, dao si ja truda, napravio model, izračunao, savršeno, 27 komada - teško da će to samo tako netko pogoditi. Treba biti uporan i ako netko ne pogodi lova je tu.
Žena je uporno zvala dok sam ja još jedno provjeravao i dobila, rekla 27 kad ono prrrrrd. Nije! Pušiona. Nisam mogao vjerovati. Ne budi medonja lijen, još jednom provjeri .. kako god gledam 27, pa gdje sam fulao. Onda na kraju - kažu oni 71, ne možeš vjerovati, ko je tu lud ko je zbunjen, naravno nikako nisam uspio naći cijelo popodne više od 27. Izgleda da se netko na Novoj TV našao igrati s ljudskom lakovjernošću, naivnošću, i to za sam Božić (ili da budem picajzla, dan poslije). Ne mogu vjerovati.
I kako to ide u ovoj državi, nikom ništa. Budale su zvale, nitko nije pogodio, na kraju je "pobijedio" netko tko je morao birati između dva nebulozno visokog broja. Onda ti igraj kvizeve ... zoves, naplacuju ti debelo pozive i naravno 2 sata nitko nije uspio pogoditi, čak ni približan broj. Možda nekom ovo izgleda kao glupost, ali mene ovakve stvari revoltiraju, strašno, namlatili su se tisuće i tisuće kuna na pozivima gledatelja, a nisu bili u stanju pošteno dati 1000 kuna onima koji su stvarno pogodili.
Zanima li nekoga više, na Novoj TV na forumu pokrenut je i topic o tome .. koji naravno nitko odgovoran neće pročitati. Pitam se samo, koliko puta mali čovjek u ovoj državi mora nadrapati zato jer veliki imaju monopol? i Moć? I nikom ništa. Link na topic: http://www.novatv.hr/forum/viewtopic.php?t=270

Ne, nisam odlučio danas napisati recept o tome kako da sami napravite svoje griote, nisam odlučio pisati log o tome da se na sam spomen Griota sjetim nekih i lijepih i bolnih trenutaka svojeg života, nisam odlučio spomenuti griote jer volim slatko, mada volim, tko ne voli ... razlog je drugi
Danas je firma imala proslavu za djecu zaposlenika u SC-u, velika firma, neću imenovati koja da ne ispadne da je reklama. I pustili su djeci crtić, bilo je prepuno kino. I dobar crtić - "Preko ograde" ako se ne varam, nov crtić, svaka im čast. Zaslužili smo crnčeći cijelu godinu ...
Odmah nakon filma bila je u predvorju SC-a točka s mađioničarem, ništa novo i neobično, već uhodana predstava i ono u čemu su djeca najviše uživala - zakuska. Ne pečenje i kobase i ćevapi (šteta) nego deseci kilograma slatkiša na desetak stolova, doslovno more, brdo - kako god nazvali.
Djeca su trčala od stola do stola, uživala, birala, trpala u usta, džepove .. svuda. I to je bilo simpatično, ne zato jer mislim da nemaju nego vjerujem da nikad nisu imali priliku vidjeti toliko brdo slatkoga - i čim bi se nešto ispraznilo - donosili su nove hrpe. Slatka naša dječica. Ne bih da ispadne da se hvalim, ali kod mene u kući ima ladica u kojoj uvijek ima barem jedna čokolada, barem jedni bomboni, barem jedna lizalica, neki čips, smoki ... i možda moja mala i nije bila tako željna svega toga koliko neki drugi. Nema veze .. i ona je donijela desetak bombona u džepovima.
Sad ... (konačno griote) ... stvar koja me je ... ne znam ni sam reći u koje raspoloženje dovela ... mogu reći da sam se osjećao jadno. Fina dama, skockana, umjetna plavusa, srednja kosa, oko 35 godina, moja vršnjakinja .. fine cipelice, trendi blijedocrvena jaknica .... ide od stola do stola .. gura se s djecom, i uzima ... griotu po griotu (ili je možda bilo nešto drugo) ali vidiš kako bira, čisti ... brsti ... i trpa u torbu. Osrednju žensku torbicu. Sistematski obilazi stol po stol, probija se između djece i trpa ...
Na kraju kad u torbu više ne stane ni jedna griota .. prilazi trojici koju znam iz viđenja, ne znamo se baš svi, velika je to firma, jedan od njih - i on skockan i u odijelu - upoznaje ovog drugoga - onako ponosno - ovo je moja žena .. e jadniče - imaš se čime i ponositi. Gledam i ne vjerujem. Bilo je još par takvih ... ova je bila najupečatljivija. I ne krivim djecu koja su takva, željna su, ali odrasli ...
Sve završilo, odlazimo, sjedam u svoju dva puta razbijenu Kiu .. dolazim po ženu, malu i kolegicu i njenu malu ... stanem pred sam ulaz u kino izlazi "fina dama" s krcatom torbom, u ruci još dvije - tri salvete - i one natrpane nečem ... sjedaju ona i muž u godinu-dvije star srebni Audi ... i odu.
Gorčina ... koji jadnici ... tako bih rado da im to neko kaže .. tako bih rado da se prepoznaju ... tako bih rado ... ne znam ni sam što .. mislim da se takvi ne bi ni posramili ... i onda se pitam u kakvom svijetu živimo???
Ja sam od svega onoga popio sokić, na dijeti sam ne smijem slatko, ali i prošle godine je bila ista stvar, mislim da sam se počastio s 5-6 bajaderica, tri keksića .. i pićem. I imam jebeni kredit za stan, i imao sam totalku na autu .. bio 2 mjeseca u bolnici .. žena bila u bolnici ... gotovo da nismo imali za kruh tih dana .. još ove godine, i izdigao sam se ... i nisam si nikad dozvolio da ovako nisko spadnem. Ne mogu ... Ne ja!
Neki očito mogu .... i dobro im je!