Kontemplacije pred nedjeljnu sluzbu

Svi ispod 80 godina,u krpe!!!
Ostali, stanite fino u red da vam velečasni da posljednju pomast:D

 
Witness a working man's oily grace
Witness a director saving face
Witness a widow's watery eye
Witness a hero in the unemployment line
 
Judge a cripple by his looks
Judge the covers by the books
Judge,and estimate,and etiquette
Every man,every tree and every pet
 
Despise a single mother's toil
Curse the Muslims for their oil
Hate the Christians for their Cloth
Torture the hungry for their sloth
 
Judge a hooker by her fate
Judge a snail for being late
Estimate and judge and etiquette
Judge these words for being said
 
 
 

VJETAR
 
"In your world, you can take a pen, and write on a piece of paper, and destroy 200,000 people or more, and it's OK- because you don't have to see it." – Charles Manson
 
Bio je miran. Ispraznio je glavu od svih nepotrebnih misli. Zatvorio je oči. Koncentrirao se na zvukove. Čuo je kapi kiše kako se slijevaju, prvo po starim crjepovima, pa onda po žlijebu, da bi naposljetku kapnule na jedan sitan busen trave. Čuo je kako su tresnule o nježan vrh već ionako vlažne vlati. Izdaleka je odzvanjao tutanj bubnjeva, no on ih je čuo kao da su preda njim. Čuo je topot ljudskih stopala koji se sve više udaljavao, osjetio je gotovo neprimjetno podrhtavanje tla. Prolazila su neka kola. Isključio je prodoran zvuk motora, smetao mu je.
 
 
Začuo je krikove. Bilo ih je mnogo. Usredotočio se na jedan. Bila je to neka djevojčica koja je tražila majku. Skoknuo je na jedan drugi glas; bio je to glas nekog mladića koji je molio ljude da mu pomognu nositi njegovu sestru koja nije imala noge. Nitko mu nije htio pomoći. Zatim je začuo nešto drugačije. Jedna djevojka govorila je ljudima da pogledaju u nebo. Čovjek blizu nje  rekao je prestravljenim glasom:-  Sačuvaj nas, o Bože…- Izrekao je tu rečenicu nekoliko puta, zatim glasno udahnuo. Ubrzo, zrak oko njega bio je ispunjen krikovima. Nije mogao razabrati niti jedan .
 
  Par sekundi kasnije, sve je bilo nečujno, pretiho, premirno. Više se nisu čule ni sirene koje su zavijale poput čopora vukova u noći.  Zatim je osjetio jako podrhtavanje tla. Nenadan val vrućine zapljusnuo mu je tijelo. Otvorio je oči. Njegov unutarnji spokoj bio je narušen. Više nije bio staložen- bio je preplašen. Sa prozora njegove sobe ugledao je veliku plamenu gljivu. Bila je udaljena koji kilometar. Vidio je mnoštvo zgrada koje su se rušile poput karata pred snažnim valovima koji su pulsirali iz pravca divovske gljive. Ono što je pred trenutak bilo podrhtavanje tla, sad se pretvorilo u snažan potres. Prozor u njegovoj sobi je popucao, komadići stakla letjeli su oko njega. No on se nije pomaknuo, od straha ili mira, nije znao.
 
 
Stolna svjetiljka pala je s noćnog ormarića, te se razletjela u bezbroj manjih fragmenata. Zjenice su mu se raširile. Bio je paraliziran. Mogao je osjetiti vrućinu plamene gljive na njegovoj koži. U sobu je nahrupio neprirodno snažan vjetar. Skrenuo je pogled na svoje tijelo. Vjetar je trgao kožu s njegovih ruku i nogu. Bojao se opipati svoje lice. Njegovo tkivo raspadalo se pred njegovim očima. Više nije mogao vidjeti. Osjetio je snažnu bol u očnim dupljama. Sad je mogao samo čuti fijuk tog vjetra smrti koji ga je komadao. Bio je pospan. Više nije osjećao ništa. Stopio se s tim vjetrom koji nije jenjavao niti trenutka. On i vjetar bili su jedno.
 
 
 
 
- U najnovijim vijestima: Američke vojne snage jučer su izvojevale značajnu pobjedu nad Japanskim carstvom. Nekoliko minuta poslije 2 sata ujutro kada je Little Boy bio izbačen iz Enole Gay, japanski otpor je potpuno slomljen. Hiroshima je pala. Hiroshima je bila vitalna strateška točka s koje su Japanci…- Ugasio je radio. – Jadni gadovi- rekao je tugaljivim glasom, obukao vojničku odoru Američkog Ratnog Zrakoplovstva i izašao iz radio-sobe.   

 
 štorija.
 
Bio jednom jedan čovjek. Bio je to jedan sasvim običan čovjek koji se  po ničem posebnom nije razlikovao  od ostalih šest milijardi ljudi koji obitavaju na jednom planetu nazvanom Terra. Svaki dan mu je prolazio kao i onaj prije. Taj  se čovjek ubijao  od dosade veći dio života. Imao je snove, ambicije kao i ostali. Imao je svoje prednosti i nedostatke, vrline i mane. I, slijedeći primjer velike većine ostalih ljudi, nije postigao ništa značajnog u svom životu.
 
Pa ipak, vrijedi izdvojiti jedan događaj iz njegovog, događajima neispunjenog, života. Jednog lijepog, sunčanog dana probudio se, po svom običaju, u podne. Pošto je bio nezaposlen, to je bio jedan od rijetkih luksuza koje si je mogao priuštiti . Još uvijek zijevajući, otvorio je vrata malenog hladionika te izvadio mlijeko. Otpivši malo iz kartona, otišao je u njegovu sobu, i lijeno se sagnuo da bi upalio računalo.
 
Računalo je zarežalo, procesirajući legije jedinica i nula u pismo koje je njegov vlasnik mogao razumjeti. Pokušalo ga je upozoriti na ono što će zbiti pred njegovim očima, no taj pokušaj govora je čovjeka tek podsjetio na zvuk mljevenja suhih žitnih pahuljica. Baš poput onih koje je našao u ormariću u kuhinji. Bile su nejestive.
 
 
  Umjesto uvodnog izbornika Windowsa, na ekranu ga je dočekala poruka. Poruka je glasila:
 
 Želiš li saznati smisao života? Klikni ovdje.
 
Sav zbunjen i pomalo ljut na servisera koji mu je opet vratio neispravno računalo, ugasio je računalo. Otišao je u kuhinju nešto sitno prezalogajiti (pretraživši sve ormariće i frižider, zaključio je da osim one kutije žitnih pahuljica nije bilo ništa za prigristi). Pripalio je plinski štednjak i natočio vode u malu, zarđalu džezvu za kavu i stavio je na rasplesane plamičke. Odjednom je jedan nespretno iskočio iz veselog kola svojih kolega i uhvatio se za čovjekovu majicu.
«Prokleti plin, sve je u ovom stanu ošlo k vragu»-zlovoljno je promrmljao dok je tapkajući vodu po majici, uspio ugasiti plamičak.
 
Svejedno, na poruku nije mogao zaboraviti ni trena. Nervozno je grickao nokte i osluškivao pucanje mjehurića kipuće vode. Nije mogao izdržati.
 
Vratio se u sobu s računalom i strepeći ga upalio.
Na ekranu ga je dočekao, kao i uvijek, uvodni izbornik Windowsa.
Pretražio je sve datoteke, svaki pedalj hard drivea, no poruku nije našao. Kasnije je na kavi ispričao tu zgodu svojim prijateljima, no oni su mu se nato samo nasmijali.
 
S vremenom, čovjek se uvjerio da je on to sve samo sanjao, te je nastavio provoditi svoju dnevnu rutinu, sve dok  jednog dana nije opet upalio računalo.
 S ekrana ga je dočekala ona ista poruka:
 
Želiš li saznati smisao života? Klikni ovdje.
 
I baš dok je htio kliknuti mišem na tu poruku, osjetio je neki čudan miris u zraku. Bio je to rezak, jedva primjetljiv, no opet prepoznatljiv miris plina koji pušta. Pošto je netom prije zapalio cigaretu, plin se zapalio i čovjek je izgorio zajedno sa svojim stanom. Kasnije su našli njegov kostur, naslonjen prema ekranu računala.  Ekran je bio crn. Crn kao i sve sto ga je okruživalo. Očevici su mogli još uvijek vidjeti tanku zavjesu dima koji je isparavao s čovjekovog ,do neprepoznatljivosti spaljenog tijela.
 
Otad su po susjedstvu počele kružiti priče o sablasti koja noću lunja po kućama, paleći računala, tražeći onu istu poruku:
Želiš li saznati smisao života? Klikni ovdje.

I polako gubim zivceke...Ostavili mi moji udomitelji (citaj: roditelji) u nedjelju kucu trokatnicu na koristenje,a oni osli na more.
Pomislih: Fala Brahmi,Vishni i Shivi...Ja, moj pas i tjedan dana bezrezervne boemstine....
Kadli ono inferno...Moji mi rekli: Sinko,samo ti fino zalij cvijece jedamput dnevno (nije da je to usputni posao,majka se potrudila kroz godine posadit amazonsku prasumu ispred i u kuci) i to je to.
Pitam ih ja na to: A nece me opet gnjavit legija vasih poslovnih partnera? Oni: Ne,ne,svima smo rekli da idemo na godisnji,sve sredjeno,uzivaj...
Yeah right-nisu rekli nikome da idu na godisnji, svaki dan dobivam gnjevne pozive jos gnjevnijih tajnica,ludih baba,direktora s potencijalnim ptsp-om i 30-tak cireva na zelucu, a svima im je zajednicko da mi kroz telefon melju tamo neke dogovore,isporuke i dugove za koje ja,naravno, ne znam.
Danas mi se sve to popelo do grla: iskopcao sam faks i telefon, kupio steku cigareta i grand pakiranje frankove kave (to sto smo mi svecenici zavjetovani na celibat ne znaci da se ne smijem kofeinizirat i nikotinirat) i uzivam u miru Bozjem... Aaaaahhhh
Pouka dana: ALWAYS READ THE FINE PRINT!!! :)