Sedamnaesti kolovoza

Ovo je jedna tužna pjesma o malom pauku:
Mali pauk
 
Gle jutro vedro
I sunce nam se smiješi sa svojih visina.
Pođoh farbati ogradu.
O kako je lijepo jutro
I ja pjevam pjesmu proljeću.
Farbam i znam
Da sunce voli mene marljiva.
Gle kako mi se smiješi,
Sunce,Sunce moje milo!
Ali sred te divote
Da podsjeti me da tek smo prolaznici
Gle pauk mali što pozdravljao je Sunce poput mene
Pod mojim marljivim kistom osta za ogradu slijepljen.
O pauče moj,
Tek izišao si na svjetlost dana
I veselio se kao i ja
A već ti sudba huda ugasne život mlad.
O pauče moj,
Ni meni se više ne smije Sunce milo
jer plačem za tvojom nesrećom.
Gle tmuri se nebo.
Pauče moj,
Pauče moj mali...

Sinoć legao kasnije. Kao subotom. I nadao se malo ću ujutro potegnuti. Ali kurac! Već oko šest probudi me neko sviranje. Zvuk nepoznat. Osvrćem se oko sebe, dohvaćam mobitel s noćnog ormarića, a znam da mi nikad nije tako svirao. Kad što? Shvatim da mi svira iz nosa. Previše "žutog" u zadnje vrijeme. Jebi ga, okrećem se na bok, vadim Lijepog i dajem mu masažu...E jest izašlo! Za kobilu oploditi. Još u meni snage ima...
Ovim putem pozivam neku dobrodušnu žensku osobu ako bi željela postati mojom spasiteljicom i izvući me iz pakla droge. Naravno, da mi također bude na dispoziciji i za druge stvari. Volim uzimati straga.

Zadnje vrijeme imam običaj popratiti kojom rječcom zanimljivije emisije na TV-u.Večeras neću biti kod kuće a stalo mi je da nastavim tu praksu.Naime večeras nakon poduže stanke kreće ponovo \"Latinica\", ovaj put na temu ljubavi.Tu je jasno o čemu bi trebalo biti govora i ja ću dati svoj mali doprinos tim povodom jednom ljubavnom pripoviješću:
Jedini gost u lokalu \"Goodbar\" toga popodneva bio je Teo i dok je mlada pipničarka Iva sređivala šank on nije skidao s nje pogleda.Iva je bila bez dlake na jeziku i nakon kratkog vremena je priupitala Tea:
-Što si tako zinuo?-
-Ne mogu skinuti pogleda s tebe jer te volim.-kazao je Teo
-Ha,ha,ha...On me voli!? Znaš li ti koliko budala svakodnevno tako bleji u mene?-
-Da,znam.Ali ja ti mogu dati pouzdanu potvrdu da se kod mene radi o pravoj ljubavi.-
-Baš me zanima kako bi trebala izgledati ta potvrda.-
-Pazi, ja sam maloprije izdrkao u zahodu i ipak te i dalje gledam s jednakim zanimanjem.Ne osjećam prema tebi više požudu,već moj pogled izražava čistu nepatvorenu ljubav.Oni koji svakodnevno u tebe \"bleje\",kako ti kažeš, nakon što bi postupili kao što sam to ja učinio ne bi te ni pozdravili na izlazu,a kamoli nastavili očarano gledati.-
-Kako ja mogu znati da si ti u zahodu maloprije drkao?-
-Ovoga trenutka to ne možeš nikako znati jer sam izdrkao nad umivaonikom i nakon toga spermu isprao vodom.-
-Znači li to da svaki muškarac koji iz ovog lokala izađe bez pozdrava malo prije izlaska drka u WC-u kurac?-
-Zašto si toliko sklona banalizirati stvar?Napravimo mali eksperiment i uvjeriti ćeš se da govorm suštu istinu.-
-Kako bi taj eksperiment imao izgledati,mudrače?-
-Ništa senzacionalno.Uzmi sutra ujutro nakon što me poslužiš kavom malu pauzu i dođi za mnom u zahod.Ja ću se već pripremiti.Izvući ću svoga mačka iz hlača,ti ga onesvijesti i vidi hoću li te nakon toga gledati i dalje očaranim pogledom.Procijeni sama je li posrijedi gola požuda ili istinska ljubav.-
Sutradan Iva doista otiđe za Teom u WC i učini po dogovoru.Teo je imao doista kurac i pol i još kad je Ivi nakon njezina ručnog rada priuštio prizor lijepog i visokog \"vodoskoka\" sve dalje opcije bile su otvorene.Ona se je sjećala zgode iz djetinjstva kada je njezin otac Pero jednom u društvu pripovijedao i na kraju svoje izlaganje zaključio nekakvom latinskom izrekom koja je glasila:\"Penis bonus pax in domus\". Njegove riječi, pogotovo ove posljednje, naišle su na veliki odjek odobravanja tatinih prijatelja.Tada od cijele te priče nije mnogo razumjela.Ali kasnije,naročito kad je u drugom razredu usmjerenog obrazovanja na satu latinskog od riječi do riječi prevela značenje  izreke čitava zgoda joj se uspjela do kraja rasvijetliti.Ona je razmišljala kako političari u svojim predizbornim obećanjima redovito spominju mir,blagostanje,ljubav i ti su joj se pojmovi tako povezani činili nešto što bi trebalo sačinjavati sretan život.Ako je dobar kurac preduvjet mira u kući(obožavala je svog oca Peru i vjerovala svemu što je ikada izgovorio),a mir povezuje i ljubav i blagostanje, tada nije imala razloga kolebanju.Ta vidjela je da Teo uistinu ne laže, kakav bi drugačiji kurac mogao biti taj famozni \"penis bonum\" ako to nije upravo onakav koji je vidjela na djelu.Teov kurac.I tako je malo pomalo pristala vjenčati se s Teom koji je voli i koji ima sredstvo koje Ivi  jamči ideal.Teo ju je svakodnevno naticao na kurac i Ivi je to godilo.Što ga je više imala sve je bila svjesnija dubokog i istinskog značenja stare latinske izreke koju je davno prevela od riječi do riječi: \"Penis bonus,pax in domus.\"

Cijelo se popodne izležavam na sofi jer vani kiša pada i pomalo mi je dosadno.Iz letargije me trgnuo nenadan vjetar.Silno sam iznenađen.Njegova osebujnost nipošto nije u gromovitom pucnju.Javio se čak prigušeno.Ono što ga čini toliko iznimnim zapravo je vrlo intezivno ozračje koje je prouzročio.Kao da mi u utrobi trune crknuti štakor.Iskreno žalim što ovim putem nisam u mogućnosti podijeliti tu ekstremnu čulnu senzaciju s kolegama i kolegicama blogerima i blogericama.Naročito ovim drugima.No nije sve izgubljeno drage djevojke i žene.Vama koje cijenite i koje uzbuđuju,a pouzdano znam da vas ima i ,štoviše, da ste čak u većini,izvanredni muški tjelesni produkti - toplo se preporučujem.Vjerujem da onaj slavni trenutak nije neponovljiv i da u vašoj nadahnjujućoj prisutnosti imam potencijala izvesti slično kako bih vas počastio.

Malo tko, vjerujem, nije pogledao sinoćnji ogled Barcelone i Liverpoola na Camp Nou. Vjerujem da će se mnogi sa mnom složiti kako je razlika između današnjeg nogometa i onoga, kada je prema riječima čuvenog sportskog komentatora Milojka Pantića po travnjacima trčao "Beli Bog Zico",kao između japanskog nagibnog vlaka i parne lokomotive.Današnji nogomet je otišao tako daleko da se više ni na lokalnim amaterskim terenima ne mogu  vidjeti one duhovite egzibicije kada npr.igrač dočekuje okomitu loptu raširenih ruku kao da će ju primiti, da bi se iznenada "predomislio" i propustio je do nogu.Ili kada loptu koja mu je upućena vodoravno u visini bedara,naglo se okrenuvši,"štopuje" stražnjicom.Te su finte najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu davale čar koji danas potpuno izostaje.Danas se nogomet igra toliko žustro,čak i u amaterskom rangu, da se gotovo može usporediti s nasiljem.I to je žao istinskim ljubiteljima...

Dragi moji bloggeri Iskričari,kako mi je na svaki način stalo do vašeg boljitka,počastiti ću vas važnom informacijom.Naročito me veseli ako će ovu značajnu obavijest primijeniti u praksi naši nadareni poeti i poetese jer svima nam je danas znano koliko je unapređenje tjelesnog aspekta bitno i za produktivnost duha.
   Dakle,na temelju pogleda na "konačni proizvod"vaše probave možete procijeniti zdravstveno stanje svojih crijeva.Vaše bi fekalije trebale biti u obliku slova"S"(oblik završnog crijeva blizu čmara),a ne kuglice veličine graška.Pri optimalnoj konzistenciji fekalije ulaze u vodu poput izvrsnog skakača s tornja,tiho,bez suvišnog"pljas",a pri izlaženju stolice trebate čuti zvuk kao kad košarkaška lopta prolazi kroz mrežicu,a ne štekanje strojnice.

Utjelovljenje sam zapravo njujorškog yuppiea mada sam tek domaći tranzicijski menadžer. Osebujnim u odnosu na okruženje čini me izvanredna naobrazba(magisterij ekonomije sa zgb sveučilišta),besprijekorna dotjeranost(armanijevi i versacijevi kompleti) te izgled Apolona..Sve vlastite atribute koristim također u zavođenju.Moj hobi su prije svega seksualni trofeji koje neumorno ubirem iz tjedna u tjedan.Gotovo da nema ženskog tipa kojeg nisam imao.Oni bizarniji pričinjaju mi u mojoj bogatoj kolekciji ponajviše zadovoljstva.Kumica s placa koju sam imao u trešnjevačkom javnom nužniku, mlada Zet-ova vozačica koju sam obljubio u kabini noćnog tramvaja za okretišta,tusta kuharica studentske menze kojoj sam se trljao o prsa u njezinom savskom podstanarskom sobičku,depresivna srednjoškolka koja me je počastila felacijom na klupi u Botaničkom već pri prvom susretu samo su neke od mojih karakterističnijih epizoda.No najzanimljivija avantura ona koju sam našao kad sam se tome najmanje nadao. Zasićen prozaičnim erotskim iskustvima zaželio sam se nečeg posebnog te sam pronašavši u oglasniku broj "maštovite domine" odlučio nazvati.Dogovorili smo susret u njezinu stanu.Prilikom tog razgovora na daljinu bila je škrta na riječima no voljna upriličiti seansu.Dva dana kasnije nemalo sam se iznenadio kad mi je na dogovorenoj adresi u ugovorenom terminu vrata stana na trećem katu otvorila prava pravcata patuljica.Pomislih u sebi:"Pa ovo je bolje nego što sam se i u snu mogao nadati.Patuljica, pa još k tome i domina!Kako bih inače mogao ubrati ovako jedinstven trofej?" Sjedosmo za maleni stolić, koji me asocirao na priču o Snjeguljici i sedam patuljaka, poradi dogovora oko uzajamnog ispunjavanja želja. Predložim izvlačenje karata i onaj tko pobijedi ima pravo prvi zahtijevati.Ona iz regala jedva dosegne s najviše police kutijicu s minijaturnim francuskim špilom.Pomiješasmo, prelomismo i krenusmo okušati sreću.Ja prvi potegnem i izvučem karo dečka,a ona nakon mene isto karu-samo sedmicu.Kao strastveni pizdolizac poželim joj izvršiti kunilingus na osobit način budući mi je njezinih tek metar visine to omogućivao.Naložih joj da se skine, podigoh je i prevrnuh naglavce  te stegnuh oko pasa i zaronih u njezino obraslo međunožje požudno ispitujući usnama i jezikom vulvu ove neobične ljudske vrste.Premda joj je položaj jamačno bio neudoban, po navlaženosti se dalo zaključiti da je napaljena.Ohrabren tim znacima da je moje djelovanje učinkovito dohvatih joj usnama dražicu i stadoh pomamno sisati sve dok se moja "maštovita domina" ne stade trzati od vrhunca naslade.To je bilo upravo ono što sam htio postići nakon sretne partije.Sada je na meni bio red da ispunjam želju i naslutih da ću se morati ropski podložiti ali o čemu ću nastaviti drugoga puta budući mi se je od ovoga prisjećanja ukrutio ud te osjećam neodgodivu potrebu otići zada "onesvijestiti majmuna"... 

Budući je kišno poslijepodne putem televizijskog prijemnika preselio sam se na Otok gdje vrijeme provodim u druženju s protagonistima Premier lige.Nakon kratkog uvoda Stipe Sladoljeva posve mi je jasno da prvi čovjek najvažnije sporedne stvari na svijetu nije više brazilski čarobnjak Ronaldinho već Ronaldo.Ali ne Ronaldinhov goropadni zemljak i Nikeov maneken već njegov portugalski prezimenjak koji je doslovno prešao dugačak put od trnja do zvijezda.Rođen u siromašnoj obitelji portugalskih težaka vragolasti se Christiano samo zahvaljujući nevjerojatnoj nadarenosti vinuo do apsolutnog gospodara nogometnih travnjaka.

Letimičnim pogledom na ovaj naš dobri stari weblog vidim da su mnogi jutros nekako duševni i čuvstveni pa rekoh zašto ne bih i ja dao vlastiti obol prevladavajućim nagnućima.Jedino što u ovom trenutku kad tek sam se ustao iz kreveta i ud mi je po prirodi jutarnjih sati ponešto upregnutljiv nešto teže održavam duhovno tjelesnu ravnotežu.Duša bludi k nebeskim horizontima i crpi poetska nadahnuća,a on, pijetlić bez stida i obzira spram uzvišenih sfera hoće tek put prozaičnu.Da prostite on bi jebo,penetriro,ćutio toplu vlažnu škulju,prosipao sjeme...dok vlasnica mu ,ponosita beskonačna duša svemu usprkos hoće pjev nebeski,milozvučje frule anđelaka... Ah dvojnosti!

Malo tko od nas nije u prvim razredima osnovne volio čuveni predmet pod nazivom"Priroda i društvo".Osobno se tim predmetom nikada nisam prestao baviti.Drugim riječima"Priroda i društvo" je moja omiljena preokupacija u slobodno vrijeme.Hobi u pravom smislu riječi.Ovdje ću sada iznijeti neka osobna zapažanja, napose iz kategorije "Društvo" ,da bih već sutra ili narednih dana naglasak stavio na"Prirodu".Ovo zapažanje, kao i vrlo vjerojatno ono koje će mu uslijediti neki su već imali priliku pročitati za kratka vremena dok su ona bila na forumu jednog"prestižnog"kluba.No doživjela su sudbinu revnog prebrisavanja od strane nadobudnog cenzora pod nadimkom"patuljak".Dakle:
Gosp.Ivica sreo je gdju Maricu.Već su bili u godinama i on joj se obratio riječima:
-Gdjo Marice ,ja Vas beskrajno ljubim još od dječačkih dana,evo sam kao što znate već godinu udovac,to mi na svaki način teško pada,a samoća mi se još jezivijom čini što mi se sve češće pojavljuju bolna sjećanja na moju unučicu crvenkapicu koju je u šumi unesrećio podli lovac Luka i ostavio je onako bespomoćnu vuku na nemilost.Hoćete li mi dati svoju ruku i podijeliti samnom duge besane noći?
A Marica će:
-Ah gosp.Ivica,ni ne slutite koliko mi je bliska Vaša bol.Sjećate li se kako sam i ja tragično izgubila moju dragu Snjeguljičicu?Shvaćate li da je otrov one proklete jabuke zatrovao i moj život,da mi je na najokrutniji mogući način dokinuta sva radost življenja?Vaša ću biti dragi druže,dragi supatniče,ruku Vam svoju dajem...
Gosp.Ivici kao da je ovim pristankom pao sa srca kamen koji ga je pored svih boli još i najviše pritiskao.Konačno je odagnana dugotrajna i mučna ljubavna neizvjesnost i iz njega je provalila dugo sanjana i nikad izgovorena bujica:
-Gdjo moja Marice,moja tratinčice,kolike li sam noći vapio za Vama u samoći,koliko li me je puta za Vama zagušila bolna čežnja,ah,i da izdahnem ovog trena ni za čim više ne bih žalio.To što ste pristali biti mojom utaženje je sve moje životne žeđi.
A na to će ganuta gdja Marica dok joj se krupne kapi slijevaše niz obraze:
-Dragi moj,dragi moj gosp.Ivica,staro moje i napaćeno srce ne može odoljeti ovoj poplavi sreće.Umirem zanesena ljubavlju...Umirem presretna...Aaaah!
Spoznavši u trenu da se otkinula posljednja spona koja ga je vezivala za zemaljsko prebivalište gosp.Ivica dograbi bodež i svom ga silinom zari u grudi.Prije nego ispusti zadnji svoj dah gnjevno će pogleda uprtog k nebu:
-Ah sudbo kleta,sve milo mi pokosi i ote!Unučicu moju po tvojoj volji zlostavi podli Luka pa proždrije vuk,Snjeguljičicu Maričinu po tvojoj volji vještičji utrne otrov,Marici mojoj,suncu života mojeg ne dadeš da mi ni dana svijetli,prokletinjo nemila,jamo bez dna,evo ti moje krvi,kad sve otimaš naužij se i moje žrtve! A ti smrti milostivija budi i združi nas rastavljene.Aaaah!

Danas su u nase malo mjesto stigli Hajdukovi nogometasi odigrati s mjesnim klubom prijateljsku utakmicu.Na stanici ih je docekalo veliko mnostvo mjestana i turista uz bucan pozdravni aplauz.Narociti pljesak uz povike odusevljenja dozivjele su hajdukove prinove Erceg i Carevic.To me je podsjetilo na zgodu kad sam osobno bio u ulozi onoga kojem je upucivana zadivljenost gomile.Bilo je to preklani bas u ovo vrijeme.U neposrednoj blizini plaze nedaleko mojeg doma vrsili su se gradjevinski popravci na dvorisnom zidu jedne vile.Kako to zidari obicno prakticiraju u pripremi su postavili zeljeznu bacvu od nafte punu vode da im pri spravljanju betona sve bude"na ruku".Tog popodneva vracao sam se s udicarenja opremljen priborom i odlucio se okusati srecu jos jednom pred sam povratak kuci.Nadjenuh mamac i zabacih stapom u okno bacve.Bijah strpljiv desetak minuta, kad osjetih da je u dubini nesto snazno zagrizlo.Stadoh svom brzinom motati vitlo i naskoro se na povrsini ukaza podlanica kapitalka od nekih 90 dkg.Okupise se turisti i mjestani kupaci,stadose skljocati fotoaparati...Svatko me je zelio dotaknuti,prozboriti samnom koju,a jos uvijek mi kod sjecanja na dogadjaj u usima odjekuje gromki aplauz te povece skupine koja me okruzila tog dana.Mislim da upravo zahvaljujuci tom iskustvu malo tko kao ja moze razumjeti sto osjecaju Erceg,Carevic i drustvo kad se pojave pred zahvalnim auditorijem.Slast je to,no ujedno i cijena koju placamo mi proslavljeni...

Ovdje se javlja jako veliki broj poeta i poetesa s divno nadahnutom poezijom, ali budući rijetko pogađaju moj ukus, pomoću si moje žudno srce jednom kultnom narodnjačkom.Naime folk poetika,pa i ona turbo, jedina je koja me može istinski ganuti, ili pak razdragati.Na vama dragi blogeri ostavljam da pogađate suzi li sada moje oko ili pocikuju veselo glasnice.Dakle:
Ne budite mene,mamuran sam ja
od rakije ljute i od slavova
ne budite mene,mamuran sam ja
ni majka me jutros nije poznala
cele noći ja ne spavam s njom sam pio
jedva kuću da sam jutros pogodio
cele noći ja na splavi s njom sam bio
jedva kuću da sam jutros pogodio
uvek s njom kad krenem,kraj se odmah zna
ona duplu votku,dupli viski ja
ko u minska polja da sam bio ja
ni majka me jutros nije poznala
cele noći ja na splavu s njom sam bio
jedva kuću da sam jutros pogodio
cele noći ja na splavu s njom sam pio
jedva kuću da sam jutros pogodio
otkako je sveta to se dobro zna
da u svemu đavo prste umeša
moj đavo je bila ljuta rakija
ni majka me jutros nije poznala...

Jučer sam u splitskom gradskom poglavarstvu održao do te mjere briljantan politički govor vezan za obnovu popularne"Bajamontuše"te me toliko obuzima ponos da ne mogu odoljeti taj uzvišen osjećaj barem djelomično podijeliti s vama dragi "Iskričari".Neću ovdje iznositi sadržaj samog govora kako ne bih dosađivao brojnim"Iskričarima koje ne zanima problematika grada Splita,ali pokušati ću dočarati veličanstveno ozračje koje sam postigao.Govorio sam na starom splitskom narječju kako bih se što prisnije povezao sa starijim domorodačkim pukom i pobudio njihovu dirljivu nostalgičnost,uzimao kratke stanke u trenucima kad je moje izlaganje dosezalo vrhunac da bih nakon toga prikupivši daha nastavio tiše,gotovo šaptom,iznositi nesmiljene činjenice koje su tim vještim načinom bivale još ubojitijima nego dok sam maločas grmio mojim muževnim basom.Po završenom govoru uslijedio je dugotrajan i bučan aplauz,a jedna prvlačna dama prišla je za govornicu s buketom cvijeća uputivši mi nezaboravne riječi:
-"Vi ste dragi gospodine samo utjelovljenje svih naših časnih težnji kroz godine".
Tako sam se zasluženo proslavio.Zacijelo će se sada mnogi od vas upitati gdje sam prikupio tako silno nadahnuće i nemalo se iznenaditi kad vam kažem da je ono nadošlo istoga jutra u burekdžinici prilikom razgovora s kolegom o alarmantnoj nestalnosti kvalitete splitskog bureka za turističke sezone.
"Nema sira!"-ljutio se kolega.
"Nema mesa!Samo gnjecavo tijesto!"-urlao je.
"Varaju nas dok im prodaja leti zbog velikog broja turista,a izvan sezone se dodvoravaju obilnijim punjenjem.Tomu se mora stati na kraj odlučno se zauzimajući za nepromjenjivost kakvoće splitskog bureka."
Dirnut koleginim opravdanim protestom odlučih se još istog dana zauzeti kod gradskih otaca za više sira i mesa u splitskom bureku,ali naravno,izlažući problem metaforički ,na način prihvatljiv umnim poglavarima 

Jučer sam na brzobrodskoj liniji od Splita do Brača bio u prvi mah svjedokom,a nešto kasnije i sudionikom neviđeno nemilom incidentu.Nekoliko mjesta ispred mene sjedila je djevojka od svojih dvadesetak godina i opušteno uživala u plovidbi slušajući glazbu putem slušalica priključenih za nekakav prijemnik ovješen joj oko struka.Iznenada,a sve sam to mogao jasno vidjeti jer se odvijalo u neposrednoj mi blizini,s leđa djevojci došuljao se sredovječni muškarac obrijane glave i otkopčanog remena na hlačama.Ono što je uslijedilo odigralo se zapanjujućum brzinom.Drski muškarac spustio je hlače i sa spolovilom u erekciji navalio na usta šokirane djevojke čineći zdjelicom energične pomicaje kao pri spolnom činu.Žrtva se stala gušiti i krkljati, a u zgranutom joj se pogledu moglo jasno pročitati pozivanje upomoć.Hitro sam ispetljao iz putne torbe korbač kojim se inače služim kod jutarnje molitve i s dva snažna udarca po nagoj zadnjici brutalnog napadača oslobodio nesretnu djevojku.Čitajmo više u sutrašnjoj crnoj kronici.

Draga bako,ove su riječi namijenjene prvenstveno Vama jer ste s udivljenjem, kojeg bez ostatka s Vama dijelim ,spomenuli gosp.Supeka.Nikako se ne bih složio da je taj gospodin koji je po intelektualnoj superiornosti,erudiciji koja se rijetko susreće i iznimnoj moralnoj vertikalnosti, našao načina izaći sa svima u "močvari"na kraj.Baš naprotiv,taj Veliki gospodin bio je prisiljen povući se ,takoreći u ilegalu,ne samo zbog svoje visoke dobi,i ustupiti mjesto koje bi mu u svakoj iole časnoj sredini svakako pripadalo ,malim bezkrupuloznicima koji tako danas drže konce naših sudbina u svojim šapama.Citirati ću pokojnika Delića i zaključiti na sportskom žargonu:"Nema šanse...Nema šanse..."