Svaka zdapi ima svoj blog

Ja sam ti manijak iz gimnazijskog parka
Onaj tekst od Pušenja je samo blijeda varka
Curicama nosim torbe i zadaće im pišem
Ak ne dobe manje od tri* odmah se izbrišem:)
 
*tri je naime kraljevska ocjena a ispod kralja je uvijek kraljica:)

 


Znam nisam bio pretjerani vjernik ali nije bilo previše grijeha
Pizdarije sam čuvao i nisam dijelio s drugima,ali uvijek uz bez limita smijeha
Sad mi neke stvari polako postaju sve jasnije
Anđeli pjevaju a meni se čini sve jasnije i glasnije
 
Ne dižem pogled i šutim i čekam
Čini mi se da stolječima se sjećam
Trenutci prolaze ali se ne razdvajaju
Na dobre i loše da čitaoci ne prigovaraju
 
Upijam beskrajnu ljubav kao zvuk u eustahijevoj trubi
Kao da me majka kao malo dijete ljubi
Pa mi veli sine svijet je surov ali nek te ne brine
Dok god češ biti svoj dotle će biti tvoj
 
Nema ništa osim beskrajne ljubavi
Sva hladnoća svijeta sa mene silazi
Ne znam za koliko sam se digao još bliže tebi
Ali tko sam ja da pitam usudio se pitati ne bi
 
Anđeli su sve razigraniji i glasniji
Koraci su sve jasniji
Dižem glavu jer bliži se čas
Da mi pogled daš
 
I puno toga mi je jasnije
Nisam bio neki vjernik ostavljo sam za kasnije
I sad mi je jasnije
Da je uvijek samo prije nikad kasnije
 
Budim se ali muzika ostaje
Pratit će me kroz postaje
Koje moram otvoriti i pospremiti
Svu energiju povjerenu podijeliti
 
Sve podareno podijeliti
Nimalo se štedjeti
Božanska ljubav koja grije
Negdje se u njoj krije:)
 
 
 
 
...došao sam...ponovo....

Teško dolazi odaziv
Ili je prejak ili neupotrebljiv
A mašta več krvari od lutanja
Zatvara se polako putanja
...a pesi i dalje laju...odlazak u noc

Krijem slova koje čine tvoje ime
Za njih dajem ljeto jesen i zimu
Za njih dajem strofe i rime
Ostalo čuvam za tvoju blizinu:)

Nosim tvoje riječi kao miris na sebi
I skrivam od drugih
No ne razmišljajući da sve ipak kreće od prvih
 
...hm...možda je bolje reći
 
Previše riječima vjerujem
I dopuštam im igru po sebi
No možda su to ipak samo riječi,tebi:)

Uvijek mi je tuđi decko slađi
bio stariji ili mlađijer
volim zabranjeno voće
volim i kad se mene hoće
 
To mi je jedini znak da vrijedim
kad se drugom svidim pa provjerimi
sve dok se o meni priča
dotle glumim lijepoga pičiča
 
I volim kad me tračaju sa strane
one koke radne i udane
kad mi vele prihvati se posla stara
nečeš zauvijek imati para:)
 

jer pare potrošiš i nemaš a u vremenu se raspadaš i dok drijemaš:)

Kada me odvuku i puste plin
ja ču se našaliti i s njim
i reči ne morate mi vezati ruke
dajte neku pljugu za razveselim pluča svoje struke:)

Umio sam se i krenulo je
Volio taj put ili ne
I sanjarenje ima smisla
Dok te vrate u besmisla
 
Onda znaš da si na svome
I da dijeliš i dalje bombone
Tako valjda mora biti
Nema razloga to ni kriti:)

Popikavam se dok hodam
Kada ronim onda se zrakom umorim
Što bih radio da letim
Što bih uradio sa sanjam...upravo to probavam,laku noc:)

Pare sam sve spisko na provod i žene

Neče one radit budalu od mene
A iz škole me ispisao čača
Veli instrukcije više ne može da plača:)

Kad se Meri zacopala u Huana
Njoj je tu vezu branila mama
Rekla je dijete tu ima mana
Probleme češ na vrat a tatu iz stana
 
Ali kad se dvoje vole
Nisu bitne riječi,pare nit škole
Tu svaki cvijet propupa
I ne vele bezveze da ljubav najbolje lupa:)

Gledam saborske sapunice
Ne vidim glave već samo guzice
Iz svake se drukčiji miris širi
A svi su na istom čučavcu bili:)

Sve više u zoološki vrt svraćam
Ljude slabije ali njih shvaćam
Uz njih ne moram imati niti para niti škole
Oni me ovakvog (svoga) uglavnom vole:)

U javnim kućama javna kupatila
Unutra javne žene rade pune tri smjene
Koliko jave pa što to snovima brani
Da puste da dođu do mene i prešute to mami:)