Svaka zdapi ima svoj blog

Veli ona u profilu da je luda,zanimljiva i blesava....M si misli da vec dugo nije citao profile:)

Na sve strane sirim ruke,samo napred bacam noge
I bez rijeci al uz zvuke,bjezim i od svoje struke
 
Struk,struka ista blamaza
Samo fali na kat garaza
A sto fali toga nema
I opet me osporava dilema:)

Spavam glavom prema sjeveru,druga je prema jugu dok ne vidim susedu...onda je sjever jači...ma što to znači:)

Umoran od rijeci i komentara,inspiracija mi se sve vise u burek pretvara,skuzim vrijeme je za gablec,pridruzis li se,dobit ces bezec:)

Skuhao sam ti juhu iz vrečice,to još radim bolje od tebe
Podgrijao sam grah od prekjučer i bolji je nego jučer
Proširio sam znanje na nova obečanja,kao što vidiš više te ne gnjavim oko svojih sranja
 
A tebi opet fali daska u glavi
U donjoj bar 4 centimetra da se važna pravi
I svaka stvar sjedne na svoje mjesto
Nasuprot tebe prazno ali promjenjivo često

Isao M sad do placa cisto malo inspirciju naci i nesto kupiti sto vole i golaci i vidi prodavacica sve cifre baca iz cuga i to iz prve cak nije ni druga...Na to M uzme digitron i veli sjebala si me za frtalj a kad to skinem zgubit ces pola...Na to sada prodavacica pocne vrludati okicama i M skuzi razlog takvih cijena...ona je naime razrooka no misli si M ajde dobro sam prosao jer nije dalekovidna:)

Ako je umjetnost u ocima gledaoca prezentirana kao neki beskucnik sa napola praznom a napola zracnom bocom u đepu,dali je onda komercijalna varijanta sa tim istim neshvacenim izrodom ali s plasticnom bocom i samim cinom dolazimo do umjetnosti kao prilagodljivo-reciklirane egzistencije:)

Riječima sve manje vjerujem,skroman sam ne pretjerujem
Jer od nikakvog očekivanja,dobim predivna maltretiranja
Ah čime se ja opterečujem...tepam si
Pa to je virtuala dečko
Ajde ipak ima šanse
Makar to nije često:)

Ne čitam,sve manje pišem
Pitam se kako još uopče dišem
Mogu li nezadovoljstvo prebacit u energiju
Ili to nije ni za štednu žarulju:)

Možda da se propijem,no ja ne pijem makar sam več dovoljno star za to ali previše star da sada započnem...kako god okrenem najebem...
Možda je vrijeme za drogiranje,čisto da malo propušem pluča i promijenim filmove u glavi...no to ne radim od srednje škole pa je sada malo kasno za ponavljanje...
Možda bi se trebao više trošiti no sada je cura zbrisala pa je malo rano da bi pisala a opet prekasno da bi me se više sječala ili mi neku svoju frendicu sredila...jelte kak je i obečala..ajmo dalje...
Mogu po cijele dane nateravat puževe ali to ionako radim,i nikako da ih stignem,i u drugu teglu presadim,čim se u podne dignem....podne uvijek prerano padne jer mi tek u očima dan svane...
I sad sam zbunjen...ostaje mi nešto radikalno a to je upisat još neki fax,obrijat se dole ili izravnat u škripcu spuštena stopala,da me parnim danima ne bole a neparnima zavole...no i to je nekako komplicirano...jer...
Svi faxevi su mi daleko pa to več na početku umara svakako,za brijanje sam lijen a za škripac više nisam dripac...ni to mi ne ide....
no sad sam skužio da sam sve več odradio...
(kak bi rekli dead on arrival iliti skračeno sa latinskog mrtav na dolasku)
...a to je da sam počel stavljat kvačice i to sve tvrde...
...e to mi je krenulo...i barem je još negdje tvrdo:)

Ne volim zimu ali su mi slatke duge zimske noci,jer znam kad se probudim podne i dan ce proci:)

Radim za druge,a ne za sebe jer da za sebe radim bi zaposlio druge......
Jebu me druge ali ne zbog mene jer da me vole bile bi gole......
Želje mi bježe puno prije nogu zato sam se navuko na lijenost kao drogu......
Dajem previše a tražim premalo ako krečem od sebe nije mi stalo.......
I da ne pišem dalje i ne ulazim u detalje...
......ostavit ču otvoren kraj jer još nije vrijeme za reči bajbaj:)

Postoji li nešto veće od utopije,hočeš li se prva javiti ili da krene od mene,hoču li čekati poruku dok se ne izredaju svi,posle češ me ubijediti da puno značim ti:)

Divan je dan i tako običan,osjećaj je potpuno neobičan,i zrak mi miriše na neshvaćenu prozu a svemir se smiješka i ne budi dijagnozu:)

Sreo sam je na plaži, rekla je da prenočište traži, ponudio sam joj svoj šator koji i nije nešto,zajebati stvar mi ide vješto...i sad je na redu druga kitica, u kojoj se radnja razvija,ali nje nije bilo, pa je ne bum pisal ni ja:)