JA TE .....!

..brod, što je život moj .. ja na pramcu sam..
..sam bez luke, doma svog .. sam, bez cilja plovim sad..
..pitam se, kud vodiš ti, .. ti, živote moj..
..brod, tone svaki dan .. ja ostajem sam..
..sam, kroz bure plovim tužno .. sve o stjenu razbi se
dani svi i svaki san iz života mog...
 

Gledaš me, kao da se znamo,
stranca dva, eto to smo samo
pričaj mi, gdje si ti bio dok lile su kiše
nek ova noć na tebe miriše, zauvijek..
Gledam te, hodamo lagano
osječam, kao da već dugo mi se znamo
ne žali, sve već podsjeća na prošle dane
ruke u hodu, dodir blag
ti i ja.....
....A KADA ODU SVI, MI OSTAT ČEMO SAMI
SAMO JA I TI, I POGLEDI U TAMI
RECI MI DA ZNAM,
DA JUTRO NIJE BLIZU, DA IMA VREMENA
ZA POLJUPCE U NIZU.....
Gledam te, kroz ovu noć što pada
stranca dva, pod svjetlima smo dušo ovog grada
pričaji mi gdje si ti bio dok lile su kiše
nek ovaj grad na tebe miriše
zauvijek....
A KADA ODU SVI, MI OSTAT ČEMO SAMI
SAMO JA I TI, I POGLEDI U TAMI
RECI MI DA ZNAM, DA JUTRO NIJE BLIZU
DA IMA VREMENA, ZA POLJUPCE U NIZU....
 
....ZA POLJUPCE U NIZU....

Met you by sorprise
I didn't realize
That my life would change forever
Saw you standing there
I didn't know I cared
There was something special in the air
DREAMS ARE MY REALITY
THE ONLY KIND OF REAL FANTASY
ILLUSIONS ARE A COMMON THING
I TRY TO LIVE IN DREAMS
IT SEEMS AS IF IT'S MEANT TO BE
DREAMS ARE MY REALITY
A DIFFERENT KIND OF REALITY
I DREAM OF LOVING IN THE NIGHT
AND LOVING SEEMS ALRIGHT
ALTHOUGH IT'S ONLY FANTASY
If you do exist
honey don't resist
show me a new way of loving
tell me that it's true
show me what to do
I feel something special about you
DREAMS ARE MY REALITY
THE ONLY WAY OF REALITY
MAYBE MY FOLISHNESS IS PAST
AND MAYBE NOW AT LAST
I SEE HOW THE REAL THING CAN BE
I dream of holding you all night
perhaps that's my reality
I LIKE TO DREAM OF YOU CLOSE TO ME
I DREAM OF LOVING IN THE NIGHT
AND LOVING YOU SEEMS RIGHT
PERHAPS THAT'S MY REALITY
 

When you smile your eyes show your heart
Lost inside a suit torn apart
Feeling alone with people around
True love is hard to find now
You think you're so misunderstood
I'd explain if only I could
Something tells me this time it's real
The way that I feel
 

Like an image passing by
in the mirror of your eyes
I can see it all so clearly
answear me sincerely
Was it a dream, a lie?
Like reflections of your mind
are the words you try to find
But I know I don't possess you
so go away God bless you
You are still my love, my life
still my one and only......

Postojale su noći kada je vjetar bio toliko hladan, da je smrzavao moje tijelo u krevetu..
Postojali su dani kada je sunce bilo tako okrutno, te je suze pretvorilo u prah..ostala sam plačući, taj trenutak kad si otišao..
A ja se ne mogu sjetiti, gdje i kada i koliko.....i prognala sam svaki trag memorije koju smo ja i ti napravili....
Ali, kad me držiš ovako, i kada me takneš onako....ja moram priznati, sve mi se to vraća nazad..to je teško vjerovati, ali sve mi se to vraća nazad...
Bilo je trenutaka od zlata, a i trepčeće svjetlosti....
Bilo je noći posebnih užitaka, bilo je više nego bilo koji zakon dopušta....
Bilo je praznih prijetnji, i šupljih laži....ali nisi me mogao povrijediti..ne mnogo dublje....
Bio je upravo otišao na motoru....ali sve šanse za njega su bile izgubljene....jer zbog onog Gore, otišao je u nebo zauvijek....
Ali sviđalo mi se kad bi me onako pogledao, i sviđalo mi se kad bi me onako dotaknuo....kao i kad bi me onako poljubio....
Otišao je sa vjetrom, ali sad mi se vraća....bilo je to tako davno, ali sad mi se to vraća....
Kad me vidi ovako, i kad ga vidim ovako, to je sve što i želimo vidjeti....
Ako mi oprostiš sve, i ako ti oprostim sve, mi čemo sve zaboraviti....i ti češ mi se vratiti....
Jer, u tihoj noći.....samotnoj noći....njegov odlazak na motoru......bio je samo tužan san.............
 

Kartonske kutije
Nož i pokidani živci
Kad podebljam tvoje ime na koži, ti živiš
Bol se množi sa danima
Otkad si se odrekao svoje pumpe
Rekao si da je srce nešto drugo
Ono ide dalje kad pukne
Ako si na kraju puta, bilo bi lijepo
da prebrodim vječnost kad stavim sedlo na svijetlost
Mahnut ću kući sa konja koji nepostoji
Pas će lajati al ću mu ostavit svoje kosti
I prije nego nađem tebe, tražim grijeh
Srećom sam ostavljala mrve sebe od sudnice do ludnice
Mrzi me, ti pozdravi sa zvijerima, časni sude
Stavila sam ruke u formalin da pred Bogom budu ljudske
Sanjam li, kad govorim da postojiš
Da l' postoji čovjek koji svoje snove ostvari
Ostavi, da tijelo trune bez prepreke
Kad završi na autopsiji reći će da je srce grebalo rešetke
Al to je moj zatvor, zločin je što nije tamo Jedna osoba što voli zločince kradom
I kad su mi dali kartu za Eldorado ja sam rekla da je blago
Naivno zakopano nadom...
 
Nada zadnja umire, iza nje
Ostaju dijamanti i propusnice za rajske cvjetove
Tjeram preporuke ko dosadne muhe na vrhu nosa
Kad se digne u oblake
Nisam oduvijek takva
Al su me oduvijek učili pogrešnim ljudima praštat
A mašta, jebeš maštu kad je sakata
Zbilja je uistinu krivi alat za sastavit san
Možda za rastavit isti, al za to je dovoljan zid
U kojem uvijek nađem fosil koji umisli da je Koperfild
Životni trik iz džepa
Kad tražiš prevoz do neba
Vještica je sretna i palim anđelima treba metla

Još puno prije nego ga ugledam. Izraz njegovog lica.. u određenom trenutku. Znam. Bez ponavljanja... da riječ "privremeno" nema značaj. Njegov glas, pokreti tijela viču u meni.. odjekuju. Opet znam. U masi,gužvi slutim.. mirišem njegovu prisutnost. Još prije.. puno prije nego ga ugledam. Duboko tiho prirodnim ritmom me živi. I ja tako Živim Dragocjeno. Znam. Pokušavam  poslati misli tamo negdje. Gdje je On. Jer živim. Da mu kažem? Ionako bi mi rekao osmjehom.  "Znam".

Da jutro nakon
tvog dlana u dlanu
dok ljubiš me svojim postojanjem
veselim se novom danu
znaš li da jutro nakon
ne brinem hoće li biti sutra
i opet nekog novog jutra
znaš li osjećam i slutim
i kad govorim i kad šutim
znaš li znam da znaš
znamo oboje imamo novo jutro

Dobro mi izgledas i cini se ozdravljas, ma neka ti krene daleko od mene, da ne znas da propadam.. Vise me ne trebas, kad prodjes ne pozdravljas, a svemir je bio u oku tvom e to ne dam nikome ..Na pola duse zivim ja tu pokidat se nema sta, na pola srca jos sam njen, a na pola umirem..Nemas sto vidjeti produzi, ne zastani u meni led i mecave viju i jesen je, kise liju....

Jednostavno volim te
Nitko drugi nije kao ti. Ti si svojevrstan, jedinstven, posve originalan i neponovljiv. Ne vjeruješ to, ali nitko drugi nije kao ti - odvijeka dovijeka. I svaki čovjek koga voliš nije nikakav običan čovjek. Iz njega zrači neobična privlačna snaga. I ti po njemu postaješ na neki način drukčiji. Možeš mu čak reći: Što se mene tiče, ne moraš biti nepogrešiv, bez greške i savršen, jer: ja te jednostavno volim.

Prolazi kroz moje srce, hladan, oštar..probija se tako lagano. Kao da je moje srce već toliko prazno, kao da je sasvim otupilo tijekom svih ovih godina. Zapravo, ono je već naviklo na tu hladnoću, na tu ledenu oštricu koja prolazi kroza nj. Ali ovaj put još više boli. Kao da je svaki put sve bolnije, kao da je svaki put nož sve veći i veći. Ili je ovaj put nešto drugo u igri? Ili je ovo neka sasvim nova situacija? Da. Nož se sad lagano okreće u mom srcu. Okreće se i razdire ga. Hoće li išta ostati? Hoće li preživjeti? Hoće li imati snage da ikad više zakuca za bilo kime? Ne znam. Samo znam da boli. Pokušava se oduprijeti, ali ne može. Već je oslabjelo, nema više onoliko snage kao nekad. Guši se u krvi. Guši se u suzama.
On odlazi. Ne osvrće se. Nestaje u noći ne mareći za mene. Kao i svaki prije njega, napušta me kada ga najviše trebam. Napušta me kada to najmanje očekujem. Dolazi, baca usputni pogled na moje tužno, pogrbljeno tijelo i odlazi. Zauvijek odlazi u noć. Poput jednog od jahača apokalipse. Dolazi, uništava sve što je od mene ostalo i odlazi. Silazi s konja, mračan, odijeven u crno, hladnog pogleda, ledenih očiju. Svaki njegov pogled prodire duboko u moju dušu. Pokušavam se oduprijeti. Ne želim da vidi što osjećam, ne želim da nanjuši moju bol, moj strah. Ne mogu se oduprijeti. On zna. Sve zna. Ne, ne smije znati. Ako dozna bit ću još ranjivija. Lakše će me uništiti ako osjeti moj strah. Kao pas koji napada kad osjeti da se netko boji. Kao tornado koji prvo razara ono najkrhkije. Prilazi mi. Njegove se hladne oči gube u mojima. A moje plaču. Moje se pretvaraju u more suza. Kao da su poprimile drugačiju boju. Kao da su poprimile novu nijansu plave, poput nemirnog mora, mora pred oluju. Gotovo me guši prolazeći mi kroz grlo. Dolazi do mojih plavih očiju i tu je kraj..
A on? On je i dalje hladan. Njegov gromoglasni smijeh odzvanja sobom. Ljudi se okreću, gledaju nas. Ne razumiju. Nije im jasno što se događa. Zar to nije onaj isti jahač koji je još prije tjedan dana dolazio k njoj s osmijehom na licu?-pitaju se. Zar to nije onaj isti koji se nije ni trenutka odvajao od nje? Onaj koji ju je nasmijavao, onaj kome se veselila, kojem je padala u naručje svaki put kada bi se sreli? Nije li to onaj isti jahač koji ju je spasio od zla, koji je bio uz nju kad joj je to najvišee trebalo? Ljudi gledaju s nevjericom. Kao i ja. Gledam u njega i ne prepoznajem ga. Da, to je on. Ali to nisu one iste plave oči, to nije ono isto slatko lice na koje sam navikla. Nešto se promjenilo. Neka mračna sila izlazi iz njega. Pokušavam iz dubine njegove duše zazvati onog kojeg sam poznavala. Ne pronalazim ga. Preduboko je. Ili je sasvim nestao. Nema ga. Zlo je nadvladalo njime. Ali on to ne razumije. On me više ne razumije. Gleda me tim ledeno plavim očima, ali više ne vidi mene. Sada u meni vidi samo jednu prepreku na putu ka svojoj slobodi. Gleda me kao da jedva čeka da me uništi, da pređe preko mog beživotnog tijela i krene dalje. Odlazi. Prelazi preko mene iako još uvijek dišem. Moje srce još uvijek kuca. Polako. Jedva primjetno. Nož strši iz mog srca, lokva krvi prekriva pod. Lokva krvi pomiješana sa suzama, koje i dalje neprekidno teku iz mojih napola otvorenih očiju. Ja još uvijek živim, a on prelazi preko mene kao preko kakve jedva primjetne prepreke na cesti. Jahač na konju prelazi preko mene i odlazi drugoj. Odlazi svojoj novoj žrtvi. I tada moje srce započinje svoj posljednji otkucaj. Zadnja suza lagano klizi mojim licem i stapa se s krvlju. Tisuću ljudi je okupljeno oko mene. Tisuće ljudi gleda moju patnju. Ne obazirem se. Živim svoj posljednji otkucaj, osjećam svoju posljednju suzu i prepuštam se. Sklapam sada već mračno plave oči i tonem u vječni san. San u kojem on meni ponovno prilazi. Ovaj put s osmijehom na licu, sa nježnim pogledom svojih predivnih plavih očiju. Ne, to nije on. To nije jahač apokalpse na svojem konju. To je princ. Moj princ na bijelom konju. Moj princ iz bajke. Onaj kojeg sam čekala cijeli život. Ali, sve je to samo san. Moj vječni san kojeg sam usnula još jednom. Posljednji put. Osmjeh se pojavljuje na mojem licu, posljednja suza dodiruje pod i tu je kraj. Posljednji otkucaj dovršava tužni ritam mog srca. Ono više ne kuca. Za nikoga, pa ni za princa. Ako on uopće postoji....

po koji put kroz prozor zamagljen
zamišljam dok hodaš ti
ja ne sada ni gdje si to, al znam da želim te..
dok ti prilazim i ruke pružam, nježno ljubim te
a tvoje lice vlažno je od toplih suza i dodira..
tako blizu smo ja čujem otkucaj
i srce moje tad jako treba te,
a vjetar s mora sve magle odnese
kad prozor otvorim, nigdje nema te..
ja ne znam zašto opet dolaziš i kradeš nebo moje
što cvijeću daješ miris pepela, mom oku kradeš boje
dal to sanjam ja da more isto je i neprepoznajem
da samo moja ljubav u snu ostaje zauvijek..
dal to sanjam ja da more isto je i ne prepoznaje
da samo moja ljubav u snu ostaje zauvijek....

ljubio me jedan čovjek najdraži mi postao
ljubio me plavi leptir u kosi mi ostao
nesretno je srce moje što ga još očekuje
proplakaše crne oči
ali on me ne čuje..
oprosti što sam ti život svoj dala
a naša zvijezda je pala, tu na dlanu je mom
oprosti što sam ti mladost svoju dala
sa neba suza je pala, takva je sudbina
bez tebe ko da sam sama na svijetu..
ljubio me plavi leptir
leptir koji nestaje
proplakaše crne oči
ali on me ne čuje....
 

..ed arriva la sera ed io penso a te
il tuo nome e la mia preghiera
e intorno a me solo silenzio c'e
ed un buio che mi fa paura...
sto tanto male senza te
c'e un vuoto che piu vuoto non c'e
e come un pezzo della vita mia
che mi porti via....
con quella forza che non ho
con quel coraggio che trovero
anche col nome tuo nella mente mia avanti andro...
ma sto tanto male.......