Dani i noći

Danas, u mom dućanu u kojem redovito kupujem, baš hoću stati u red za ono Mavrovićevo integralno pecivo kojeg nikad nema kad ja dođem,kad ono, stoji tamo Mavrović i nudi svoj kruh na probu. I tako smo si malo porazgovarali o organskoj proizvodnji hrane i još bih ja pričala s njim da nisam morala žuriti na bus. Požalila sam se kako nema peciva dovoljno rano, a on kaže; potrudićemo se da bude.Vrlo je skroman i drag, i iz njega izlazi samo mir. Njegova je inicijativa za zdravu hranu nešto što u potpunosti podržavam, nešto što bi nas moglo spasiti kada bi se dovoljan broj ljudi tako postavio, i tako evo malo reklame, čovjek proizvodi krasan čaj od ječma s medom, izvrstan kruh i peciva i slično, probajte i ostanite zdravi...i mirni.

Voljela bih biti Tvoja spirala Svjetla i Ljubavi....voljela bih znati da to mogu i jesam...da moje ruke nose Tvoje znakove....da ih vidim uspisane u aurama Tvoje djece, ispisane na meni i oko mene. Da je svaki moj korak poljubac.... svaka moja riječ zagrljaj...svaki moj dah, susret s Tobom
Voljela bih to znati, to moći i biti
Ali ne znam.

Danas nemam riječi
Ni ne trebaju ti, kažeš mi.
Budi onaj listić na suncu proziran i trepetav
Prepušten vjetru.
Samo budi onaj listić
I prestat će potreba za riječima.
Danas nemam riječi.
Ni ne trebaju mi.

Izgubit ćeš se u riječima . Nećeš me vidjeti u ljudima, u drveću i nebu. Ispunit ćeš cijelu tekicu srebrnu a ostat ćeš slijepa za Mene.Pusti ih da prođu,  opet će ti doći , izaći iz tebe,  dobiti krila, noge ili usta. One nisu ti ili Ja.Nas se u riječi ne može uhvatiti.Ovdje su samo naši maleni djelići, isječci i komadići.Kao minijaturni prozorčići u Nebo.I dok loviš riječi koje padaju na tebe, gledajući prema gore,Nećeš vidjeti Nebo samo.

 
Volim kišu i ne otvaram kišobran jer uživam u tome da me Nebo opere svojim suzama radosti.Kišom nas naša Majka hrani i čisti. Budite sretni ako vam je kiša  pala po opranim prozorima ili autu.To vam Nebo govori da ste u skladu sa njegovim ritmovima jer perete i prije njega.Samo neka pada. Neka pljušti i neka se samo Nebo spusti na Zemlju.Kod mene je iznutra i tako samo Sunce i Sjaj.

Ma sve sam ovo već napisala.
Nekad davno ili nedavno, tko zna.
Sve mi je ovo, što sada izlazi iz mene poznato, udobno i moje.
Ne mogu napisati ništa novo.
Jer sve sam ovo već jednom napisala.
Sve sam ovo napisala mnogo puta.
Kroz mnoge Brahmine udahe i  izdahe,
Dane i Noći Svemira.

Pokazao sam ti tako puno puta. Kroz mnoge ljude i puteve. Bio sam tamo kada si prvi puta vidjela, u ovom postojanju. Bio sam s tobom stalno. I sada sam s tobom. U tebi. Ali ti još uvijek ne znaš.
Vidjela si Moje Svjetlo i Moju tamu. Vidjela si Svijet i koprenu koju sam prebacio preko njega, radi naše igre. I tek danas vidiš, kako sve teče. Preplavilo me je to, kažeš. Budi more pa neće biti ničeg što te može preplaviti.
Ne boj se ni njegove dubine, ni tame ni beskraja. Ne boj se njegove mirnoće, ni gibanja ni bijesa. Ne boj se njegovih stvorenja, kakva god bila. Sve smo to ti i Ja.
Pokazao sam ti to već bezbroj puta, ali ti još uvijek ne znaš.
 

Već sam napisala : Sa svijetom je sve u redu. Sa nama nije.
Ovdje se mogu naći sve moguće želje i težnje, uglavnom za srećom, za nekim tko će nam je donijeti u život i slično.Ja ih razumijem, kako ne bih, kada ih i sama imam. Ali potpuno je pogrešno misliti na taj način.Sve je to kondicioniranje, mozak nam je opran.Možda ste trenutno zaljubljeni a možda ste depresivni, ali i to će proći, znate da hoće, pa ćete opet biti loše ili dobro.Zašto bismo to sebi trebali raditi, voziti se na tom emotivnom toboganu. Ne postoji stvar, događaj ili čovjek o kojima ovisi vaša sreća. Čak niti vaša sposobnost voljenja.Ne trebate " onog pravog", "nezaboravan doživljaj", " savršene cipele", " uspjeh " i slično,možete sami nastaviti... kako bi bili sretni.Ono što nam je prirođeno je da volimo, ali ne i potreba da budemo voljeni kako bi bili sretni.To je već svojevrsna nametnuta hipnoza. Ustvari, dok mislite na stari način, nikoga ne možete stvarno voljeti i niste slobodni.Dakle volite i ne očekujte ništa. Pogledajte u svoje želje i razumijte ih, bez okrivljavanja.One vam neće donijeti ono, što tražite...Vaša je sreća na drugom mjestu, kod vas samih.
Sve ovo zvuči kao kvaziintelektualno duhovno brbljanje, pa su neki možda već i odustali od čitanja, ali tako će vam zvučati dok ne uvidite istinu. Onda ćete biti slobodni.
Ja sam sretna, slobodna i budna. Konačno. Bez obzira na to kako izgleda moj život.
Probudite se i uvidite ovu istinu i sve će unutrašnje boli i tuge nestati. Ako i dođu, gledajte ih iz daljine, i brzo će se razići, kao oblaci.Želim vam čisto Nebo.
 

Stajem pa započinjem pisati Te. Zašto si stala pitaš me. Što te sprečava da budeš rijeka potok ili more. Još uvijek misliš da si ona ptičica koja se utaplja u moru suza, a ti si more samo. Ti si rijeke koje njemu teku i potoci koji ih pune. Ti si kiša i oblaci koji ju nose. Ti si zrak koji dišeš. Ti si Ja i ništa to ne može promijeniti. Možeš misliti da si ptica, riba ili delfin. Možeš stati i započeti tisuću puta. Ali ne možeš me otjerati od sebe. Jer Ja sam Ti.
 

Zašto danas nisam sanjala, Baba ? Gnjaviš me već sa svojim pitanjima.
Zato jer si se danas probudila. Vidiš preko i iza snova. I kad sanjaš Budna si. Budi dakle Budna i ne sanjaj više.
Kada ti dam bivanje u Snu, Budi Budna.
Kada hodaš kroz Svijet, Budi Budna.
Kada voliš Ljude, Budi Budna.
To je sve što trebaš učiniti.
 

Danas bacam moj stari krevet, koji više ničemu ne služi. Kupila sam novi, za moj novi put. U starom su spavali svi moji ljubavnici, moji prijatelji, moja djeca. Sav je natopljen energijama suza i radosti, znoja i krvi, bolesti i snova, svime što nosi jedan život.

Vrijeme je za nešto sasvim novo. U svom novom krevetu sebi ću poželjeti :
Čistoću i Mir. Ljubav i Kreativnost. Darivanje Užitka. Divna čitanja divnih knjiga. Meditacije u Svjetlu. Davanje i Iscjeljivanje. Sklad i Ljepotu. Dane Radosti i Noći Snova.
Jako je oslobađajuće iskustvo baciti sve staro i dopustiti novim stvarima da vam uđu u život.
Svima želim isto !
 
 

Zahvaljujem se dragom Bogu za novi posao koji imam.
Gdje su svi pristojni, uredni i dragi. Sve je novo i radi. Ured ima prozore i gleda u daljinu, i u nebo. Ima jako, jako puno posla, i biti će ga još više, pa imam zašto davati svoj trud, koji nije neprimjećen. Ovaj mi je posao uletio bez najave, u najboljem trenutku. Hvala ti dragi Bože za ovo, jer znam da si Ti bio moja veza. I da ćeš to uvijek ostati.  Zahvaljujem okolnostima, koje su mi pokazale, kako posao može biti utjeha. Zahvaljujem što imam slobodu, da odem u grad, i nađem se s prijateljima. Što mi ostaje vremena za moju djecu. I na kraju, zahvaljujem i samoj sebi, jer to mogu uvidjeti.

Noćas je dvanaest anđela radilo na meni. Svojim su rukama skupljali moje suze. Svaki je imao stotinu zlatnih pomoćnika. Uzeli su svaku suzu, i pretvorili je u svjetlo. Znam da ćete raditi još mnoge, mnoge noći. I da svaki ima tisuću pomoćnika, ne bi vam bilo dosta, kada je izvor mojih suza tako duboko zakopan. Ali ja sam dala dozvolu, i čekam vas, da opet zajedno radimo, pretvarajući moju tugu u zlato i sjaj.
Hvala vam dragi moji.
 

 
 
Njišem se u vrtu, na mojoj ljuljačci.
Moje se dijete njiše pored mene.
Njeno divno lice na suncu.
Njena kosa preko lica.
I u jednom neopisivo kratkom i vječnom trenutku
Prestajem misliti i samo jesam.
Ovdje i sada.

Ljudi, kod mene je duga, i sve ima drugačije boje...