Me myself & I

sam svoja slova na drugu adresu..
čini mi se da se broj ljudi koje volim čitat drastično smanjuje..
samo zbog posljednijh par ostajem tu, zavirujem, ali i oni rijetko dolaze, rijetko pišu..
možda ih nađem u mojem novom susjedstvu..

ja sam dio one gereracije koja je nosila šišmiš rukave, štucne, za koju je našminkati se značilo našarat svu silu make-upa na sebe, onaj užasni isprani traper,umjetno krzno svih boja..
gereracija fudbalerki, tapiranja, afro minivalova, kada su limenke coca-cole i žvakaće brooklin bile samo fantazija..
što su mi sve značile tamo neke danas anonimne face tipa abba, boneyM, joe secada,alphaville,nik kershaw,stevie wonder,chaka kan,blondie..bože, pa ni ime im više ne znam napisati..ok, neki su ipak ušli u legendu,ali ima ih više čiju stvar kužiš,znaš do detalja kako su bili obučeni,al nemaš pojma kako se zovu...
kada smo svi ko luđaci čekali dan i sat kada ćemo prvi put vidjet spot Thriller od onog danas neprepoznatljivog Jacksona..
za sve fanatike, MTV - classic..non stop naše vrijeme..
 

je stvoren za pobjednike..one s osmjehom, leđima s oklopom od kornjače, očima uprtih u zvijezde..
treba biti pobjednik u sebi, stvarno treba svima reći - gledaj svoja posla i okani me se..i biti sretan svoj..
jer svi smo mi sretni zapravo, imamo obitelj, ma kakvi bili, loši il nerazumni, u sjećanjima il svakodnevici, prisutni u našim odlukama ili na drugoj planeti..naši su, i nije za ništa ona krvna veza,oni nam daju našu dimenziju, tko smo, odakle smo, naše geste i DNA..uvijek su tu za nas, možda nam se ne čini tako, ali kada nam loše krene, ipak su tu..
imamo prijatelje, školske ili kolege s posla, poznanike, slučajna poznanstva na kavi, i svi oni, ma kako nama to izgledalo, oni nas ipak vole, nisu protiv nas apriori.. ipak smo im malo dragi..dijele s nama one sitne dnevne trzavice, oo kako je život skup, oo kako sam sretan ili oo kako sam tužan.. bez njih u našem životu bila bi tišina..
imamo ljubav.. neku bivšu ili trajnu, neku stvarnu, neku izmišljenu u snovima, neku želju..ali imamo ju, jer inače zašto bi tako patili kad je nemamo ? znamo kakav joj je miris i okus, znamo taj osjećaj dualiteta,težimo k tome..kažu da kada prestaneš tražiti ljubav, ona tebe nađe sama..vjerujem u to, jer i sama to osjećam..
i kao u nekom lancu, kada si sretna svojim običnim rutinskim danom, sretna radi tog kaosa ljudi oko sebe, tada se svi spajaju u lanac..sretan jer popiješ kavu i podijeliš dan s prijeteljicom, sretan jer te mama zvala i ispričala dnevni meni, sretan jer si sreo nečji pogled, i ti postaješ akcija - pošalješ poruku, odgovoriš na pogled, postaješ kreator vlastite sreće ..
i ti si pobjednik..svijet je stvoren za pobjednike..

Kako su jednostavni ljudi kada se vole.. Ruka u ruci, pogled, zagrljaj..Kako iste riječi kada dolaze iz različitih usta zvuče i daju različito..kako osjećaji ljubavi nikada nisu isti,zašto nam je ljubav drugačiijeg okusa i mirisa,zašto je želja izazvana drugačijim a istim stvarima..
možda jer riječi imaju samo slova koja su slova, uvijek istog oblika, sličnog zvuka, a nose u sebi varijacije i varijacije slika emocija sjećanja mirisa, segmenata nas u dodiru s drugima..  
jel to možda da nam ne bude dosadno, da nas vrijeme i događaji oko nas mogu mijenjati, modelirati..kada će ta metamorfoza nas u nas prestati..kada ćemo prestati biti sami sebi enigma..

2 godine kako sam ovdje..
Kada pomislim kakvo je bilo moje JA onoga dana kada sam se logirala, i kakvo je moje JA danas..More slikica između, porukice, neke grublje neke slađe, neki novi ljudi došli, neki nestali u vremenu, neki i danas tipkaju..
Koliko se kvalitetnih ljudi krije iza ovih monitora, koliko mašte, nečijih snova priča.. Koliko malih i sitnih zveckavih lica, zavidnih na tuđi uspjeh i različitost..Baš smo različiti.. Svima petica..Ako ništa, bar za trud..
Pomislim, tu sam jer volim zaviriti u tuđi svijet, pročitati tuđe riječi i stanja, neovisno o sebi komentirati, gubiti vrijeme, poistovjećivati se,smijati..Volim biti tu.. I ne pada mi na pamet izbrisati se..Možda griješim, ali čini mi se da to rade "slabi" ljudi,ili ljudi slabi u jednom trenu, kada ih vanjski svijet dotakne iz ekrana, ili ih baš ne dotakne a tako su to željeli.. 
Dopalo mi se ovo tu, maštogodtobilo..

Eto neka im sada ide sve što im treba ići, neka mi ovaj dolazeći praznik žena da vrata za tresnuti, reći, stresti .. bez komentara, rasprava, natezanja.. kazat ću što vam ide..

Moj otac : prvi muškarac u mom životu, onaj bez kojega me nema i koji me stvorio.. negdje sam pročitala : moj otac poput usamljenih vrhova himalaje..moj otac enigma, ono što je kući i ono što je vani, ono što daje i ono što traži.. šteta što nemamo nikakav odnos..
Moja prva ljubav : ne onaj zvanični prvi poljubac i prvi seks, nego onaj koji mi je prvi uzeo dah, tresnuo o zemlju, pokazao da ih zapravo nikada neću dokučiti..nadam se da je dobro, dugo sam ga nosila u sebi, kao križ..ne znam zašto, on je taj koji je sve spetljao, zapravo tužna i duga priča.. nemam vremena.. a i pre standardo, a još k tome i bez rješenja..nisam hercule poirot, ne nalazim rješenja u mrvicama riječi, ne vidim tajne skrivene za druge, nisam nikada došla do dna..on je bio moja prekretnica kao žena, on je taj koji mi je prvi pomutio sanjane planove i slike u bijelom..nikada više neću biti ista..
Zadnja zvanična ljubav : hm, znaš šta ostavljaš, a ne znaš što dobivaš.. znala sam i prekinula sam vizualno skladnu situaciju dugog para, zajednički život, podijelila slike, trice i kučine.. i misla sam, zapamtit ću ga po dobru, ja sam ta koja je crna ovca.. a on je duša.. no, kako to biva , bila sam mu vječna želja, pisao i pisao, motao se podamnom .. sve dok nije našao svoj život u drugoj ženi..i nastavio gdje je stao samnom..on danas, iako moja zamjena nije po ničemu slična meni, on i dalje vuče svoj život, i dalje glumi veličinu, ja ja ja ..i dalje je onaj isti moj..ništa nije naučio..ili zapravo tako on želi živjeti..samo ja nisam bila ta..
Moja nevjera : čovjek s kemijom, pomeo me..niti danas ne znam da li je on bio onaj koji mi je po drugi put otključao vrata i otvorio pogled u realan svijet, svijet sretnih brakova i neispunjenih želja..ono o čemu svi prešutno šute.. požuda, strast, kemija, fluid..jednom u životu sretneš takav sklad..no izvan toga, nema se šta za reć..
Moj mir i mrak: što mi je dao, zapravo i ne znam.. njegov zagrljaj,duša mi je sretna .. njegova ruka,stisak,koliko malo mi treba za mir..čovjek je pun magla, ponekad si mislim, samo meni, meni samo, dao je da vidim, pokušao dati.. ali nije dovoljno.. on je odustao od života..slabić, krhkog uma i tijela, čovjek legenda.. bože nisam to tražila, nikada, ali to me zapravo sačekalo..i streslo..i trese još.. ma kako ja šutila o tome..a kada se odmaknem iz svojih očiju, kada pogledam na svijet okom trećega, ja sam jedna u nizu zasljepljenih žena.. mašta nam je zamaglila oči..što bi bilo, kad bi bilo..no sve u svemu, on je taj koji mi je sigurno ponudio prsten, ja ga nisam tražila, nisam znala što s tim..u tom momentu..nisam reagirala..to je bila ta baba s kolačima..vjerujem da prstenja više zapravo nikada i neću željeti..jer sve je to neka čudna zamka..
Mom dragom kockaru : ne nikada neću skužiti taj hazarderski svijet, pun kladionica i uspona i padova i uverenja, o da to je taj «zicer».. nisam ja za to.. ja sam samo jedna «zdjelica».. hvala ti za sve, podršku,kave,šetnje.. sve..eto nemamo ništa ali drago mi je da si tu..i volim biti tu za tebe.. kad god zatreba.. i pusti zmaja da spava, nije sve tako crno ko što misliš.. la vita e bella..
I nek mi bog pomogne, nadam se još puno muškaraca.. Samo neka se ne poklope iste figure i likovi, ajde me uništi s nekim vanserijskim....

Per me è importante
 
...Sono lontano e mi torni in mente
t’immagino parlare con la gente...
...Il mio pensiero vola verso te
per raggiungere le immagini
scolpite ormai nella coscienza
come indelebili emozioni
che non posso più scordare
e il pensiero andrà a cercare
tutte le volte che ti sentirò distante
tutte le volte che ti vorrei parlare per dirti ancora
che sei solo tu la cosa
che per me è importante...
...Mi piace raccontarti sempre
quello che mi succede,
le mie parole diventano nelle tue mani
forme nuove colorate...
...Mi sembrerà di viaggiare io e te
con la stessa valigia in due
dividendo tutto sempre.
Normalmente....

... Mrzim pasivno - agresivno ponašanje telefona u suvremenom svijetu ljubavnih veza, kad se komunicira nekomunikacijom...Strašno...
Bridget J...
 
 

...Neću doći kad pozove
čak i ako kaže volim te
pogotovo to,
čak i ako se zakune
i obeća ništa
do li ljubav ljubav...
 
Raymond Carver

Ima dana kad si down, misliš sam si, nikome važan, poseban, posebno malo potreban njemu.A onda jedan sivi kišni depresivni ponedjeljak dobije boju..Postoji onaj netko, odozgora vidi te malog snuždenog kako čučiš, cviliš, gotov.. Dokaže ti da si vrijedan, bitan, sjajan, poseban..Hvala mu na prijateljima...
Jedan neobavezni ponedjeljak, krivi sms, frend kojeg dugo ne vidim, tipkamo se, vrijeme ide, i konačno ja mu se potužim: ne mogu više pisati, kažem, nisam sjajno raspoložena i ne mogu više glumiti smješak, javi se opet, pogodi me smsom, i bit ću rado tvoja "dizalica", ne želim izgubiti i ono malo respekta kojeg imaš prema meni.....Ajd ne pizdi i reci di hoćeš na kavu ?..
Dogovor u sekundi, krenulo nas druženje, ajde nek dođe i ona, gdje ćemo, konoba, ležerni ručak, vino i rijetko dobar fluid, smijeh, život u pozitivi..
Dragi moji, nismo sami definitivno.Ima ljudi koji koji nas vole i cijene, kojima smo posebni, a ne žele nas odvući u krevet, ne lažu, ne muljaju, ne skrivaju svoj respekt prema našem bolu i nama, ne zaboravljaju naše uspone, drže nas dok padamo, vole nas jer smo to baš mi.
Hvala je premalo za reć. Moje je srce danas veliko i hrabro radi Vas.
Volim vas...

..Treba dobro isprebijati pločice u kupaoni
regal s vitrinom, lažnim porculanom i kristalom,
lustere, krevete, sudoper, zidne tanjure i tapiserije.
Treba pobiti sve te gnjide
i otvoriti rešetke životinji
koja mora
izaći...
Tatjana Gromača

... Jer imala si pravo:  poslije ljubavnih čuda
čovjek je kao prazna kutija mađioničara
iz koje su izletjeli golubovi i igle...
.. Ma kako to sad zvučalo, čovjek je zapravo ništa
tek tijelo razapeto na tamnom križu spola
koje panično zbraja sve svoje ZA i PROTIV
i utječe se utjehi kose i čednim čarima...
...Između slučajeva još traju neka ljubavna čuda
poslije čega ostaju gorka usta gdje smušeno okrećeš
telefonski brojčanik s pozivnim brojem NULA
nihil, njičevo, nothing,nikotinsko ništavilo
a jedan glas ti veli SVE TO BIJAŠE UZALUD
Vrijeme provedeno zajedno pretvara se u Izgubljeno
SVAKA JE ŽUDNJA UZALUDNA OSIM ŽUDNJE ZA SMRĆU...
 
Božica Jelušić
 
Nažalost nisam gigi, niti star.. ali volim podijeliti s vama ono što smatram vrijednim...