duša...
ponekad osjećam da ne pripadam ovome svijetu;
duša moja luta bez cilja po pronstranstvima pustim...
vrijeme prolazi i leti, bez prostora za snove...
prolazi mojim zonama požutjelim...
tako kao i moja ruka, po ovim stihovima uzaludnim...
nasuprot mene grad, osvjetljen kao dan u noći...
infrastruktura od čelika...
brzi auti svjetlucaju, kao strijele vatrene u noći...
reklame barova, ljudi što prolaze u svojoj ledenoj ravnodušnosti...
milioni duša, prolaze lagano u noć...
moje oči vide korak sakriven jednog mačka skitničkog...
moje srce čuje cvijet što niče, u jednom malenom parku...
možda radi toga mi se čini da sam poeta...
01.11.2007. u 23:22 | Komentari: 9 | Dodaj komentar
laku noć iskrice i iskričari... prvi pravi snijeg...
22.10.2007. u 23:43 | Komentari: 23 | Dodaj komentar