diavoli ...

tišina na nebu, prije oluje...
tišina u pustinji, prije vjetra...
mirno more uveče, za one koji se vole...
tišina u našoj duši...
tišina onoga što traži da bude saslušan...

analiziraj svoj um...katedralu nevidljivih melodija, krivudavih...
voljeti nepoznato ?
voljeti jednu misao ?
dah daleki zapuše na lice, kao sladak povjetarac...
prije zore, kap ulja vrelog padne probudivši uvojke izgubljene bez milovanja...
anđeo ili čudovište ? 
duša gori, u vatri bez mira...

vidio sam psa na ulici...
jednog psa mokrog...
s brkovima ukrašenim biserima vode...
sjedeći je gledao kišu...i miran se tresao...
bacio sam pogled, zazvao, dodirnuo...
okrenuo se toplini tog kontakta...
tražeći njuškom moju ruku...
stao je blizu onoga, koji voli kišu...
zajedno smo vidjeli zrak...mijenjati boju...

često moje misli odu daleko...proganjajući snove izgubljene...
mislim na slatke trenutke, provedene s tobom...
trenutke koji su trajali vremenom jedne duge, ali mirišu cijeli jedan život...
otišla si iznenada...zagrljena suncem i mirisom ruža...
miris kojeg čujem i sada...
znam da život nastavlja i bez tebe...lagan, neumoljiv, prazan i bez nade...s mojim sjećanjima...
i dok me ti gledaš odozgo; ja se bacam u oceane vremena, u rijeke života...
utapam se u jedno more bola...