diavoli ...

   mi smo malene sjene utjehe, u ovoj sušnoj i neizmjernoj pustinji...
...hrast s golemim korjenjem, razasutim u dubinu...
...slabašnih grana, što se bori protiv hirova vjetra...
   mi smo glas, kojeg se ne zaboravlja...
...otkucaji srca, što prati u beskonačnost...
...listovi bijeli, na kojima lete osjećaji...
   živimo između mrmljanja i uzvika očiju, što putuju na pjenama valova...
...što se lome na škojima snova...
   nalazimo zaklon na otocima dalekim i nedohvatljivim...
   imamo toliko riječi a nikakvu moć...
   krademo boje neba, da bi udisali plavetnilo...
   probadamo kožu s dušom griješnom, oštrim vrhovima vratiju visokih...
   nikada nećemo moći zatvoriti vrata zlu, što će nastojati uzalud izbrisati naš glas...
   mi smo voda što gasi žeđ, ovoj sušnoj pustinji...
...maleni pjesnici, jedne melodije zatvorene u našem srcu...
...poeti snova, koji nemaju kraja...

ti si noć mojih misli, što se pale ljubavlju...
ti si mir mjeseca, što mi pravi društvo...
ti si šator u pustinji, što me čini velikim...
ti si ponor oceana, gdje se mogu osvjetliti za moći tražiti tebe...
ti si sve ono čega nema, jer ništa nije kao ti...