diavoli ...

želio bih živjeti trenutke iskrenosti...
trenutci iskrenosti u jednoj duši...
iskrenost u srcu...
tražim jedna vrata otvorena, koja me vode k izvoru jednog osjećaja...
dozvoli mi istražiti izvore...
dozvoli mi čuti jedan dašak topline...
tražim mogućnost realnog...
tražim mogućnost izgubljenog vremena, i potrebe za orijentacijom...
odnijet ću te u beskonačnost ...
upoznat ću te s zvjezdama...
bit ćeš u mom prostoru...
učinit ćeš me živim u duši mojoj...
bit ćeš ljubav moja...

iz prašine vremena otvaram svoj dnevnik...
riječi pisane u mislima između realnosti i snova...
riječi pisane oštricom sentimentalnosti...
danas ispod prašine vremena otkrivam dragulje za koje sam mislio da su staklo...
nalazim tvoj prvi poljubac...  more snova...
nalazim jednu realnost punu ljubavi...
jedna kap, jedna suza, jedna stranica vlažna emocijama...
nalazim ispod prašine jedan trenutak tebe...
jedna stranica, jedna stranica još...
ruka se trese zatvarajući život u jednoj ladici...
tražim tvoju ruku...
tražim tebe...
tražim tebe za napisati jednu novu stranicu...

imam želju da griješim...
sagraditi sve, zatim srušiti...
zarobiti, i zatim predati sve vjetru...
imam želju za izgraditi snove...
ubaciti se u njih...
imam želju da se zalijem, i da sam ugašen...
da bih imao razlog upaliti se...
imam želju da potrčim, vičem, pričam bez razloga...
prividna želja luda... hodajući ulicom bez cilja...
imam želju za putenošću jedne ljubavi s ramenima uskim...
želim žuto i ljubičasto...
jednu kuću bez zidova, samo prozori...
znakove na rukama...
jednu stolicu visoku...
tisuću metara i ništa ispod nogu...
samo pijesak, onu plažu i nju...
ili...
jednu drugu, ionako je uvijek ona ista...
s više tijela i jednim licem...
želim je obučenu s otvorenim rukama...
želim da bježi...
crno...
vidim sve crno...
i cviječe s krilima...
 

satkan sam od idea...
nisam bljesak svjetlosti...
svakako nisam onaj koji ti se sviđa...
ali sam ja  !
satkan nesigurnošću, dvojben...
...težak...
gledam naprijed s rizikom da padnem...
nisam siguran što se tebi sviđa...
volim život, zato jer je nepredvidiv...
uznemiren...
čudljiv...  pomalo kao ja  !
nisam siguran, što si željela ti...
ali to sam ja  !
ako ti moram reći istinu, ja sam onaj koji se sviđa meni  ! ! !

pjevam u tišini...
mičem svoje tijelo ispod kiše što vlaži, prlja, i klizi s mojim suzama.
koliko priča , stvari, osoba u mojoj glavi...
stojim ukočen, ne mogavši dirati, ne moči ponovno prisvojiti...
sjeta...
lijepa...
slatka je tuga što se uvlači u moj um...
hrani se našim slabostima...
spavam i ne sanjam...
tražim jednu emociju...
plašim se...
da se ne nađem u praznini jedne iluzije...
same...
sjeta...  lijepa...
slatka je tuga što se uvlači u misli...
hrani se našim slabostima...

otvoriti ruke...
imati volju za biti tu...
u ovom trenutku...
slobodan, uistinu slobodan !
hodati svijetom i otkrivati život jednog čovjeka koji nikada nije bio kao ja...
smijati se, zatim plakati...
prvi puta bez onog "žašto"
misliti da nije nikada kasno.
znati da život nije od drugih...
da sam sam !
znati da je takav...  živjeti potpuno...
do kraja...  bez čekanja...
za ne umrijeti kao sin jednog sna,
što živi u nadi da nije umro...
znaš... možda je tako...
ja želim živjeti...  da mogu umrijeti sretan što sam živio jedan život koji sam izabrao...
koji sam želio  !
zatim sklopiti oči, i imati želju za borbom...
za voljeti život do kraja...
volja za životom...
ne ostavljaj me nikada, iako znam da ćeš jednom otići...
ostavljajući me sine jednog sna što umire, u nadi
da se nikada nije ni rodio...
 

osjećam se star, u odabiru četiri note za ispjevati ispod prozora serenadu.
osjećam se star, kada tražim gnijezdo za moju ružu...                                                       ...znajući da će sunčane zrake rascvjetati njezine cvjetove u bojama sreće.
osjećam se star, kada pored tebe sjedim na nogostupu od kamena ne tražeći druge svjetlosti do tvoje.
osjećam se star, kada samo s tobom mogu biti na tisuću mjesta.
jedna nota... jedna ruža... jedna ruka žele te...
ne pitaj za godine.
pitaj samo...   da li te vole...