VANSERIJSKI NAPOJ

aaah-dugo me nije owdje bilo-ali widim da se nista nije promijenilo...morati cu cesce nawratiti na iskricu-da ne zaborawim hrwatski:)

No, I don't guessI don't sacrificeAnd I knowI don't realizeJust how muchI can idolize ... and I knowAnd then I find it falls back onOn to me, to see, believeAnd down onto you, We do, it's trueAnd I won't beg to stay, to leave, or to believeA word you say, and then I guessIt all falls back on youTo find out (find out)What's the dealAnd I guess you don'tSimplifyIt's just, you had toHad to take, and I knowThere's a fine line between right and wrongAnd I know we knew all alongJust how much I can half belong ... and I knowAnd then I find out it all falls back on youCause I'm really up on thisCause I've seen it beforeWhere the hell did I get through you?

How I wish I could surrender my soul;shed the clothes that become my skin;see the liar that burns within my needing.How I wish I`d chosen darkness from cold.How I wish I had screamed out loud,instead I`ve found no meaning.I guess it`s time I run far,far away-find comfort in pain,all pleasure`s the same-it just keeps me from trouble.Hides my true shape,like Dorian Gray-it`s more than just words-it`s just tears and rain.How I wish I could walk trough the doors of my mind-hold memory close at hand,help me understand the years.How I wish I could choose between Heaven and Hell,how I wish I would save my soul-I`m so cold from fear.....

nista wise...samo da se izjasnim:) moram i ja nesto napisati..jel netko za swadjicu?moram se na nakome istresti...?hm?itko...?napadajte s ledja...

sto je to toliko sexy u motorima...?ne znam...mozda adrenalin...a sto je to toliko sexy u deckima koji woze motore...?ne znam-mozda adrenalin:)

sto nas tjera da mislimo da nam je potrebno nesto sto nam je u biti potpuno nepotrebno....?eh....na to nikad necu znati odgowor...iskreno...ne znam ni zasto owo pisem u 3 ujutro...?mozda mislim da mi je to potrebno...ili ne?ma sto ja znam......spawam na tastaturi...

tako su stwarni..moji snowi..ja..widjela sam zwuk,cula sam miris,okusila sum watre koja je gorjela u propasti raja...Edenskim wrtom harale su guje newidenog zla,ljudi su wegetirali,igrali se sna,slusajuci zubor straha...krwawih i izlizanih dlanowa pokusah zabraniti bolni jecaj da otme mi se s ruba usana...uzaludni pokusaji zawrsawali su bijegom iz sna u stwarnost koja bijase jos bolnija..i ewo me...pricam ti pricu...pricam ti san o meni,o kraju, o bijegu...od swga i nicega..i ti znas da je to istina,da je takaw kraj,no slegnes ramenima i kazes-MA TO Je SAMO SAN!-zapitaj se,barem jednom,da ipak nije to swe gola istina...?

ma nish...nemam pojma koliko je sati...tipkam,a ne widim sto tipkam...jeste kad imali tooooliku zelju za krewetom da ste bili u stanju ubiti da ga se dokopate...uh...ironije...ma nemoj citati owo...owo je samo moja glupost koja mi popunjawa wrijeme dok cekam kraj posla....wec sam 21 h na poslu...kako mi se spawwwwwaaaaaaaa....eto.sad sam napisala nesto.sutra cu procitati..ok...?ay odoh ja malo wegetirati....

pocinju one strasne kise i led prekriwa kolnike...stojim pred prozorom swoje sobe i promatram,grad je polako tonuo u suton..wjetar se cuo kao negdje izdaleka,glas jos tih,pritajen...i tad slika njega kako me promatra negdje iz crne dubine grada koja se prostirala preda mnom,odjednom mi postane tako ziwa pred ocima...teski siwi sumrak je tonuo nad kuce i ulice,a mjesecina je bila jedini izwor swjetlosti iz wana...i magla se pocela spustati,bila je lijepa i owijala se oko tebe kao stotine sitnih welowa...i tada se sjetim njega...u grlu mi je uplaseno i placno zadrhtalo...tako sam silno zeljela da ga zaborawim...ali imao je nesto nezaborawno u sebi,imao je welike,uporne oci....oci koje oswoje i ne pustaju...ne...koje zowu...oci kojima ne treba rijec...sirio se mojim wenama poput otrowa i wristao kroz njih...bila sam u stanju nekog polusna i swe je tonulo dnu...tada wjetar udari o prozore i trgne me iz mog sna...sjela sam i pustila minute da prolaze,cuo se samo zwuk wjetra iz wana....

zelim da su moje misli zwjezdane i ciste,a ne ognjenim kajanjem i crnom tajnom smrwljene i ugasene.Ocajna tuga jeca iz mojih ociju,ali bezglasno,newidljiwe suze odkaze u dolinu boli i maglu zelenu,jer maska ne smije pasti-ako padne znati cu cija me to uzasna kletwa prati.Ja sam ona koja pati za njim,zwijezdanim,gordim,neboticnim seronjom s  melakolicnim pogledom,sjaje mu zwijezde u kosi cupawoj,blistaw,na trenutke tuzan,zamisljen po wostanom celu,tragicno sjetan,tuzno gleda dubokim jezerima-mozda i on ima zelenu masku?ZNAM DA JE IMA...

swe je konacno,swe ima swoj kraj..bez iluzija,bez nada.Owo je depresiwno.Ewo me u iscekiwanju nadolazeceg dana,razmisljam iracionalno.Pitam se s kim si-nedostajes mi.Zasto je swe uwijek tako komplicirano!?!zelim jednostawan ziwot-ali ja ne ziwim u jednostawnom swijetu.Ziwot je iluzija.Ali swe je konacno.I okus twojih usana,i miris twoje kose,i dodir twojih ruku na mome tijelu...Ne mozes pokoriti wrijeme,ne mozes ponistiti proslost.Zelim predwidjeti twoju reakciju kada ti kazem....da te wolim.....?opet razmisljam iracionalno.Hm.Ma tko si ti uopce....?!?

...SRECA KOJA NAM NIJE NAMJENJENA,BAJNA PJESMA IMENOM TWOJIM NASLOWLJENA I LJUBAW BESKRAJNO NJEZNA I NESTWARNA I SUZA KOJU CUTIM NA TWOJIM USNAMA...