MOJE IMPRESIJE

Za dobre muškarce i žene vrijedi isto pravilo kao i za pande :
a) uskoro će ih biti moguće vidjeti samo u zoološkom vrtu
b) izumiru i ne razmnožavaju se

Počela je nova godina.
Za nama je praznično razdoblje. Samo rijetki puritanci ili oni koji spadaju u AA klub nisu popili barem jednu čašu vina ovih dana.
Jeste li razmisili o tome ?
Što je vino zapravo ?
Vino, nektar bogova, zapravo je sublimacija života.
Čokot loze, posađen, njegovan i odgajan pod brižnom rukom vinogradara predstavlja naš život. Vinogradarstvo predstavlja rad. Ako smo dobri vinogradari i život će nas nagraditi obiljem grozdova. Zato ako niste bili prošle godine, pokušajte to biti ove godine.
Vinar će te grozdove pretočiti u taj čarobni napitak. Iscjedit će iz njih do zadnje kapi. To je nagrada za trud koja još ne predstavlja užitak. Predstavlja spoznaju da smo uspjeli, da smo nešto naučili, da smo pametniji.
Od onog što je preostalo pretakanjem vina, dobar vinar će napraviti ocat i rakiju.
Tako bi svatko od nas trebao postupati sa svojim životom.
Život je prekratak za čekanje. Iskoristite sve što Vam pruža da biste uspjeli. Iscjedite od života sve što vam pruža.
Kad zađete u godine, listajte sjećanja, kao kad otvorite staru bocu vina ili rakije i kad vam to vrati uspomene na trenutak kad je taj grozd ubran i pohranjen u staklenu ovojnicu da je čuva baš za taj trenutak.
Ne dozvolite da Vam se život pretvori u kvasinu.
U zdravlje vam ! Do zadnje kapi.
 

Prelistavajući prašnjave uspomene, nađoh stari požutjeli papir na kojem sam na brzinu po sjećanju zapisao propovijed svećenika s planinarskog križnog puta bratovštine sv. Bernarda,  jednom davno, dok sam bio vrlo mlad ...
 
Paradoks našeg vremena kroz povijest jest da imamo veće zgrade, ali i  kraće živce. Šire putove, ali sve uža gledišta. Trošimo više, ali imamo sve manje. Imamo veće kuće i  manje obitelji, Više pogodnosti, ali sve manje vremena. Imamo više diploma, ali manje razuma, više znanja, ali manje rasuđivanja,više medicine, ali sve manje zdravlja.
Trošimo nesmotreno, smijemo se oprezno, vozimo se prebrzo, pogreške priznajemo presporo.
Uvećali smo naše imetke, ali smo smanjili svoje vrijednosti. Proputovali smo svijeta, ali teško prelazimo preko ulice upoznati našeg novog susjeda.
Ovo su dani jednodnevnih predstava, moralnosti koja se može odbaciti, preteških odluka i lakih obećanja.
No ne mora biti tako. Samo Vi i nitko drugi,
samo Vi možete to svojom voljom promijeniti.
Zapamtite !
Provedite nešto vremena sa svojim voljenima, jer oni neće biti zauvijek s vama.
Recite poneku ljubaznu riječ onomu koji vas gleda sa strahopoštovanjem, jer će ta mala osoba uskoro odrasti i otići.
Sjetite se dati topao zagrljaj onome pored sebe, jer to je jedino blago koje možete dati svojim srcem, a ne košta ni novčića.
Sjetite se reći -  Volim Te – svojim voljenima, i  što je najvažnije mislite tako.
Poljubac i  zagrljaj zacijelit će ranu kada dolaze duboko iz vas.
Sjetite se držati za ruke i cijenite takve trenutke, jer jednog dana ta osoba više neće biti ponovno tu.
Pronađite vremena za ljubav, za razgovor, pronađite vrijeme u kojem ćete svoje dragocjene misli podijeliti s drugima.
 
...a večeras, na Silvestrovo, na staru godinu, kada polako prelistavam proteklih 365 stranica svog života, opet razmišljam u kojoj mjeri sam poslušao taj savjet, koliko je moj život vedriji, sretniji, puniji.
Učinite i Vi isto.
Ako se prepoznajete u svemu ovome, pročitajte sve ovo još jednom.
I krenite u Novu Godinu ne čineći iste greške.
Sretna Vam Nova Godina !
 

 
Nisu libar od života
Šuplje gaće od sto buži
Nit jaketa pocipana
Ni rukavi teke duži  
Nisu libar od života    
Šoldi koji žepe pune 
Samo duša je lipota
Ona vridi milijune !

KANT O MOME PUSTOM ŠKOJU
 
Sa mojstira kampaneli
Koje baršćon obresta je
Ko moj rejol ankorani
Već su davno zafermali
 
Od intrade ritke hripje
Trudni sušni maslin stari
Samo gričan lazi vitar
Pod pizon ga karecaje
 
Fortunal je škure švere
U mandraću sve deštriga
Opustila sva je riva
Trabakula više nima
 
Škrip i Škrapa zaresli su
Pod mašklinom jer ne pršte
Za žurnatu starog dida
Jer nitko je ne mirita
 
Samo bokun stine vonja
Što za pitar isklesan je
U njem cvate arbaroža                       
Za skaline šematorja                         
 
Zagreb, 5. prosinca 2004.
(riječnik se nalazi u komentarima...)

JUBE MOJA
Virna Bogu i rodu,
a lipa...
povišću pritrujena,
odiljena,
natrujena...
Ma svoja,
i trpljiva.
 
U jubavi,
u radosti,
u nevolji,
i žalosti,
Ponosita.
E...Jube moja !

Posadi bilu ružu
na vrhu groba mog
i zadnju rič prozbori
smiluj se dragi moj
 
...kad bi te oči tvoje
na kamen suzu pustile
taj kamen bi se raspa
suze bi ostale

Dolazi Valentinovo...
Ako imaš nekoga tko te voli, ovo nije napisano za tebe.
Tužna si opet i sama ?
Moj savjet...
Otiđi na groblje i položi cvijet na nečiji prazan grob.
Učini to za nekog koga su svi zaboravili i čija obilježja postojanja na ovom planetu odavno su svi prekrili mahovina i bršljan.
Velikani koji nose imena ulica i trgova, možda su imali više sreće.
Hoćeš li i ti imatu svoju ulicu ?
Možda nećeš.
Ali neću niti ja.
Moja je sreća to što znam da kada umrem, neću biti zaboravljen.
...tada ćeš shvatiti da svi mi imamo samo jedan život i da nije teško po povratku s groblja udijeliti osmjeh slučajnom prolazniku. Nasmijati se čak i kontroloru u tramvaju jer i njegov posao treba cijeniti. Nasmijati se pekarici i policajcu. Nasmijati se sebi u ogledalu.
Kaži hvala i onda kad se to od tebe ne očekuje.
Sutra će tebi netko pokloniti cvijet.
Bit ćeš sretna ako to bude ruža, purpurna, propupala, kao i ti...
S uzdahom ćeš se tada sjetiti ovih mojih redaka...
Nisu morbidni...
Samo melankolični...
Tužni ?
Nipošto.
Sretno ti Valentinovo...
Ti koja tražiš da ti netko taj dan pokloni dio sebe...
Ovo je moj dar tebi. Iako te nema.

ČEMU SLUŽI TVOJE I MOJE SRCE OSIM DA VOLI ?
Ako ga ne pokloniš nekome, ne kuca li uzalud ?
Za koga kuca ? Za nju ili njega ?
Čemu, ako ćemo i mi umrijeti i ništa osim hladne mramorne ploče neće ostati kao uspomena na naše postojanje. Sav znoj, suze rađanja i trud da nas podignu na noge, što svaki roditelj je proživio postaje besmislen ako mi to ne nastavimo...
Ne mogu svi osjetiti sreću majčinstva, ali siguran sam da bi dali sve da se mogu mijenjati s tobom.
Za domovinu ?
Ona neće opstati ako nas ne bude...ako joj ne budemo rađali djecu. Zašto rađati djecu ? Za ratove ? Za burzu ?
Da su se naši roditelji to pitali  bi li nas bilo ? Bi li i njih bilo ?
Ne biti sebičan, tako se voli domovina.
Dakle za koga kuca tvoje srce ako ne za njega ili nju ?
Ne tjera li krv u tvoje moždane vijuge tek zato da se opet jednog dana, sama, naborana, stara, zaboravljena, pretvoriš u ljudsko stvorenje koje tek što čeka kad će opet pepelom postati....
Ne pokloniš li ga nekome...ono vene...
Razočaranje ?
Dok god se toga bojiš, bit ćeš tužna i nesretna i svi će te izbjegavati.
Prijezir ?
Ne, ali ravnodušnost da.
A vrijeme nepovratno curi, poput zrnaca pijeska i onda se dogodi da ni sama ne znaš kako to da tada kad si imala šanse imati sve to ti nije bilo dovoljno.
Htjela si više...Htjela si svoju sliku u ogledalu...
A sad kad si gotovo grčevito spremna na bilo koga, on nije više sam iako ni on nije izabrao princezu. Ali ona mu barem daje sve i on je zato voli...
Nisu svi dobri dečki zauzeti, ovaj princ još čeka. Istina, izbirljiv je, ali možda čeka upravo tebe i nema pojma što će ga zapljusnuti :)
Naravno, ako imaš snage opet voljeti...
Odbaci sve svoje oklope, skini sve. Budi gola. Budi spremna ne na odbacivanje nego na davanje. Ako daješ iskreno tek tada vidiš smisao...
...A ne u surogatima poput novca ili karijere, jer prava ljubav ne poznaje stručnu spremu, društveni status ili tjelesne proporcije, ona je potpuna.
...a ti surogati kad voliš iskreno...doista blijede pred poklanjanjem sebe samoga drugom ljudskom biću...
Tebi koja možda imaš hrabrosti opet voljeti, shvati čemu služi tvoje srce...
Možda je to ono što tražim :)

...o dva svijeta - muškarcu i ženi !
Nije neshvatljivo da nas upravo te naše različitosti i privlače.
Vas žene privlače muškarci jer razmišljamo srcem a Vi žene nas muškarce privlačite jer razmišljate razumom.
Uloviti dečka dobrom maskarom ili grudnjakom, pa i samim atributima nije teško. Uloviti djevojku stilom, snagom, sigurnošću, mentalitetom pobjednika, isto tako nije teško.
Teško je u današnje vrijeme trajati, trajati bez straha da sve ima svoj kraj. Kad shvatiš da je svaki novi dan nova vječnost sve dobiva smisao i strah nestaje.
Dati sebe pa makar znaš da če to netko opet odbaciti, isto je tako stvaranje kao što kipar uporno u kamen upire svoje dlijeto znajući već na početku da možda neće stvoriti remek-djelo. Pa ipak stvara.
Nikad ne znaš gdje nas životni putevi mogu odvesti, zato ne treba biti uskogrudan nego nesebičan.
Igrati partiju otvorenih karata, najveća je pobjeda, varali drugi ili ne. Ne prezirem laž, ne boli me. Navikao sam na ljudske slabosti i ne zamjeram ih nikome, jer nitko od nas nije savršen.
Možda su nas krivo učili čitanjem bajki usađivali nam uzore koji ne postoje.
Ali nemojte se razočarati. Iznenađenje, ono nesputano i sretno vreba već iza ugla. Samo treba imati hrabrosti doživjeti ga.
Ponekad sam se pitao bi li išta na ovom svijetu imalo smisla da nam je Stvoritelj dao besmrtan život. Mislim da ne. Sve bi ostavljali za sutra.
Ovako i to malo slova što nakucasmo znači isto kao i dodir anđela pod Michelangellovim kistom u Sikstinskom kapeli. Iskrica može biti naša sikstinska kapela.
Zašto ne ? :)))
Silvije

Jednom davno, Platon će u svojoj Gozbi napisati mit o Androginu. Priča govori o ljudima koji su bili moćni i snažni i imali četiri ruke i četiri noge i dvije glave, a kako nisu puno poštivali Boga, On ih je rasijekao na pola i od tada jedna polovica traži drugu, za njom žudi i čezne i kad se ponovno sretnu, postaju opet snažni i moćni, postaju jedno. Ovaj mit sugerira prvu, tj. fizičku dimenziju ljubavi, drugim riječima sex.
 
Karl Gustav Jung, će s druge strane reći u svojoj Knjizi o Ljubavi, da je svaki muškarac u biti i muškarac i žena i obrnuto. Odgojem, postupnim rastom, razvojem, svatko se od nas poosobljuje, postaje pravi potpuni muškarac ili pak prava i potpuna žena.  E sad, sve ono što je u nama neostavareno, potone u našu podsvijest, u našu dušu, stoga će Jung dušu muškarca nazvati Anima, a dušu žene Animus i po njemu je ljubav u stvari čežnja za povratkom svoje sanjane i moguće duše u svoje vlastito srce. Zato kad ti dečko kaže : «Dušo moja...», to nije nikakvo pretjerivanje, nego istinska psihološka činjenica koja simbolizira drugu razinu ljubavi. Jedinstvo duha.
 
S Kršćanstvom na svijet dolazi, u drugim društvima nepoznata razina ljubavi koju će Sv. Pavao nazvati riječju Agape. Što je to Agape ?
 
Prisjetimo se da je u Bibliji zapisano kako je Bog tako ljubio čovjeka da je u liku svog sina Isusa Krista pokušao sublimirati svu tu svoju ljubav. Kako? Tako što je On, kao Sin Stvoritelja uzeo obilježja čovjeka, smrtni život pun muka i patnje i na kraju umro radi nas na Križu. Kako to može simbolizirati ideal ljubavi ?
 
Bog je tim činom pokazao ne samo da se on kao vrhovno biće spustio na razinu čovjeka, na razinu nas ljudi, nego je time i samog čovjeka podigao na razinu Boga, učinio ga uzvišenim i ravnim sebi. Bio je spreman davati se bez ostatka, biti drugima uzor, utjeha, nada i na kraju umrijeti za Nas.
 
Kako se ta ljubav očituje u stvarnosti, u stvarnom životu muškarca i žene ?
 
Treba svog ljubljenog partnera obasuti pažnjom, nježnostima, prenijeti mu sve svoje slutnje, skrivene i neskrivene. Isus bi rekao : Nema veće ljubavi od one da netko život svoj dade za prijatelja svoga!
 
Nedavno sam čitao u novinama kako je jedan amerikanac svojoj ženi donirao 60% jetre. To je Agape. Ali treba znati i primiti dar druge osobe koji je iskren i od srca.
 
Dar ljubavi koju ti netko poklanja najveći je dar. Zbog tog beskrajnog davanja sebe samog koje ti partner pruža, treba biti spreman sve te impresije i uzvratiti.
 
Uzvratiti ljubav tek to je punina ljubavi !
 
Biti bogatiji za još jedan život, još jedno iskustvo, još jednu osobu, sa svom njenom slobodom, manama, vrlinama, nesavršenošću. Dati sebe i prihvatiti drugu osobu i sve što nam ona pruža, koliko god to malo ili puno bilo ako osjećaš da ta osoba daje sve i da si i ti i on/ona spreman za nju/njega učiniti sve. To je tek punina ljubavi.
 
Ako pak ljubav nije uzvraćena moj savjet je poslušati Satrea koji u usta Geca, vođe pobunjeka u njegovoj drami Đavao i Gospod Bog, stavlja slijedeće riječi : Onima koji su vam dali ono što možete uzvratiti, uzvratite nabijeno i prepunjeno...a onima koji su Vam dali ono što ne možete uzvratiti uzvratite tišinom.
O zaljubljenosti i ljubomori nekom drugom prilikom...
 
Silvije

...ili kako pronaći sebe !
Kad si mlad otkrivaš svijet i postepeno shvaćaš što te ispunjava što te čini sretnim, što tražiš, što očekuješ.
Svatko od nas s vremenom ima neku vezu koja i kad prestane, postaje okosnica oko koje se sve lomi i s kojom sve uspoređuješ. Osobito ako traje dugo.
Skoro svi ljudi ovdje su radi te dvojbe koja slijedi potom.
Upoznam je/ga i što sad ?
Shvatite da sve sitne nježnosti i ljubav u svom izvornom smislu koju ste jednom imali gradili ste skupa i za to je trebalo vremena.
Ne očekujte da će vas zapljusnuti opet istim intenzitetom već pri prvom pogledu na drugu osobu.
Da biste ponovo voljeli opet kao nekad treba i ljubavi dati vremena da se sama dogodi od sebe.
Muškarci : Imajte strpljenja.
Žene : Imajte hrabrosti ne odustati. Nije ideal, ali kako znaš da ne može biti čak i bolje od toga ako ne probaš.
Misliš da je bolje biti sam ? Ja mislim da nije.
Koliko god gorčine pružila neka kava s nekim novim, sve dok imaš snage za nove početke i padove, imaš krila i možeš letjeti.
Dok sam ta krila ne odbaciš i odustaneš.
Nije valjda da su SVI ONI dali život zato da mi danas plačemo nad svojom sudbinom ?
Koliko ih ima koji bi sve naše tuge i nevolje prihvatili samo za jedan dan života.
Samo da ponovo mogu živjeti i ponovo mogu biti tu gdje smo sad mi.
Zahvalite im tako da svaki dan nekog učinite sretnim.
Pronađite razlog da svako novo jutro gledate sunce s osmjehom na usnama.
Ne posustanite. To ne mora biti kava. Može to bi i čaša vode, šetnja, SMS ili slika u E-mailu...
Može biti i banalno ali iskreno "dobro jutro", "dobar dan", "dobra večer" ili "laku noć" - nekome.
Ako Vas pak netko ipak povrijedi, ne uzvraćajte istom mjerom.
Budite Kršćani. Ako i niste, ponašajte se kao da jeste.
Vaša veličina leži u opraštanju.
To se zove biti - Supermen.
Silvije
Zašto nitko sve ovo ne čita do kraja ?