oni dolaze

Ekipa čuvajte se Sanje4. Opasna žena, a Boga mi i brza hehehe. Nestigneš ni poruku napisat i već si na Ignoru. Hehehehe :-)

Kako je teško nekom promjenit uvjerenje. :-) Ona je uvjerena, a nije ni pokušala sama sebi dokazati. Dogodi se. :-) I na kraju tko je tu veća kukavica ja koji sam bio malo dosadniji, to priznam, ili ona koja neželi vidjet malo drugačije. :-)

Ovako dopisivah se s jednom damom i ona me nakon par poruka proglasi kukavicom, a izgovor joj je da ima 150 nickova, a ja ovaj imam već jako dugo i samo njega. Netko ju je izgleda zezao i ona je uvjerena da sam to ja, a ja joj se prvi put javio.

Nisam ni poruku napisao a već sam na ignor listi. :-) Čuvaj te. :-)

Grafit negdje u Zagrebu: ne glupani, ne tog Ivu. :-)

Zanimljivo opažanje. Da li su uvjek godine i životno iskustvo proporcijonalne? Meni se čini da nije tako.

I tako odlučih neću se više samo žaliti nego ću i odlučivati i nešto mjenjati. Na bolje. Nadam se. Pa ako ja budem bolji sretniji duhovniji možda će mi i okolina biti bolja i neću biti toliko usamljen.

Dakle stvar je samog pristupa prema stvari. Zašto nekom uzimati energiju kad je možeš i trebaš zračiti i napukon prestati se žaliti i uzeti barem dio kontrole života u svoje ruke. Dakle početnu točku imam. Sada samo treba tako početi i živjeti. S tom filozofijom svima oko mene, a i meni će bit puno lakše i sretnije. Vrijeme je da nešto počnem kako treba u svom životu. I čvrste odluke su dio toga. Kad jednom doneseš odluku trebaš je se i držati. I to je dio duhovnog rasta i razvoja.

Opet sam joj počeo uzimat energiju. To mi nikako nije cilj. Dakle treba nešto mjenjati. Što? Kako? Gdje početi? I već dugo razmišljam o tome. Zbog tog mog žaljenja postao sam kao što mi je i ona rekla usamljenik. Kao nitko me nerazumije, a to nije istina. Ipak moj život takav kakav je i nije baš tako loš.

Počeh tražit nekog komu ću se požalit. I po tko zna koji put naletim na staru prijateljicu. I ovim putem joj zahvaljujem na njenoj podršci i produhovljenju. I tako se ja njoj požalim. Po tko zna koji put. Ona me opere. I onda počeh razmišljati.

Rano jutro je. Još jedna noćna polako prolazi. Večeras mi je kao i svake noći noć počela depresivno. Ali to mi je uobičajeno stanje, ništa bolje i ništa lošije nego prije.

Što je to ljubav? Jednom davno za Valentinovo ovava poruka mi je stigla..
Cilj ljubavi nije traženje savršene osobe, već voljeti nesavršenu osobu savršeno... Prva ljubav nikada nema sretan završetak jer ona jednostavno nikad nezavrši...

Evo moja dnevna polako prolazi.. Već me neko vrijeme hvata čudna napetost i nervoza... Nisam siguran zbog čega.... Možda zbog onog zašto je nema ii zašto se nejavi.... Ali na to sam davno već navikao.. Nije to, ali što je... Čitam knjigu i neočekujem ništa novo i neobično ili vanredno... A nervoza raste... Ufff

eto danas mi je rođendan... Tek dan u nizu.. I ništa više.. Opet zbrajam karte... Okrećem se i gledam iza sebe.... Nema ništa, pogledam naprijed... I tamo vidim želju za nečim što je prošlo i vrtim se u mjestu... Zaboravit prošost za bolju budućnost? Eeeee da je to tako lako.... Otići u sjećanje i zaboravit na budućnost? Nekako mi se ni to nesviđa...  Što me tamo čeka? Još patnje ili? Tko zna možda se jednom i meni neko svjetlo zasja u tunelu i možda s nazire bolja budućnost.. No vrijedi li je čekati? dok sjedim i promatram pištolj kraj sebe razmišljam o krajnjoj gluposti. Brzo odbacujem to razmišljane.. Možda će sutra biti bolje... ali samo možda, moram vjerovat. Moram se nadat, ali nada je ta koju sebi nesmijem priuštiti jer ona samo još donosi patnju...  Ali tko zna.. Sutra je ipak novi dan...

Svašta na ovom svijetu... :))) Žena nakon jedne poruke i odgovora odmah baca na ignore listu... :))) Svašta... :))) Kako je teško nekog odbit... :))))