entre dos aguas

...eto sad, prošla je ponoć...roboti se pogasili, jbga ujutro se dižu rano, valja zaradit što se potrošilo, da bi se trošilo što se još nij ezaradilo. Gdje li su ljudi? Hajde dobro, nekoliko sam ih prepao fino danas, jednog slugu dobro našamarao u više navrata. Sve u svemu bilo je i sunca danas, oganj je gorio i zaraza se ipak uspijela prenijeti i putem interneta...to roboti ne mogu i nikada neće moći. sjetite se drugi put kada kupujete ulje za robote (coca-colu) i slične stvari. Nije teško biti čovjek, teško je ostati čovjek, ah, ali tu smo da budemo i biti ćemo.

evo jedna viteška

http://youtube.com/watch?v=5lMbVzFtvM8

...lagano sada. samo polako, da nije ekstremno dobro, da nije ekstremno loše, neka je sredina, neka je mlako. neka je voda mlaka, neka je nježno.

to je strah...jako je loše ako voliš biti u sredini...svi su nekada imali srca i tada su bili najbolji, svi su nekada pali i tada su bili najgori..onda ste jednoga dana odlučili da ćete biti u sredini, da će te biti ono što najviše mrzite (mediokritet)...ajme tuge, ajme suza. I tako, lagano u koloni u sredini hodate plaćajući račune, igrajući se robota u svojim firmama do svoje smrti. jako lijep život, bio je tako zanimljiv, ovaj čovjek je baš bio super, tako nikakav, svaki je dan odlazio na posao i bio je poslušan i dobar, sad mu je sigurno super negdje na hipotetskom nebu (gdje li je to, ne znam, nisam vidio, netko priča). I tako svi, djecu učite da skrivaju osjećaje, onda se čudite što postanu krvnici, učite ih da budu pokorni, da slušaju kao što vi slušate svoje žene, svoje šefove, svoje unutarnje glasove i svakoga koga se bojite...a bojite se..usrani ste ko' grlice...pada iz vas sa svih strana...i dobro...onda budite u svojem privatnom paklu..njega vam nitko ne želi oduzeti...vaši strahovi su samo vaši...i volite ih, toliko ih volite da ne možete bez njih...na osovinama dvaju uvjerenja "nisam dovoljno dobar i ne zaslužujem" a ni ne znate što vam je...samo lupate o zid....u panici, u strahu, u pomanjkanju sigurnosti....negdje je pisalo...s krunicom u jednoj ruci a plastičnom karticom u drogoj. to ste htjeli, to vam je bio cilj...od malih nogu...ma to vam je netko rekao...to niste vi....


ah, ne brinite...ovo je odlomak iz romana. ne grize za pravo... :))))

http://youtube.com/watch?v=Kq38TaRmGjo

http://youtube.com/watch?v=Bro2eeLabyo

Govorim u snu

U gradu smiješnoga lica sami padamo
Svatko na drugom kraju svijeta
Zapetljanih tijela umor skrivamo

Koliko potrošenih priča, pune ulice papira
Pokidanih istina
Snovima trošili smo ceste
I ma da se ne smije u sebi dugo šutjeli

Miris prve jeseni...
Kroz otrovane noći kad je sjećanje na straži,
Ja ne prolazim...
Tada vagoni puni srebra ni rijeke zlatnog praha
Neće jutro potkupiti,
A vjetar nosi na lakim usnama
Miris prve jeseni...

Ooooo, govorim u snu...

Koliko potrošenih priča, pune ulice papira
Pokidanih istina
Snovima trošili smo ceste
I ma da se ne smije u sebi dugo šutjeli,
A vjetar nosi na lakim usnama
Miris prve jeseni...

Ooooo, govorim u snu...

JEDAN PAR KOD PSIHIJATRA. PSIHIJATAR IH UPITA: KAKO VAM MOGU POMOCI ?

MUŠKARAC ODGOVARA : DALI NAS MOŽETE GLEDATI DOK VODIMO LJUBAV ?

PSIHIJATAR JE IZNENAĐEN, ALI IPAK PRISTANE. NAKON ŠTO JE PAR ZAVRŠIO, PSIHIJATAR KAŽE: ŽAO MI JE ALI VAŠ SEKS ME SE NIJE DOJMIO I NITI ME JE PREVIŠE UZBUDIO !!!

NAPLATI IM 80 EURA I ONI OTIDJU.

VRATILI SU SE PONOVNO KOD NJEGA I NASTAVLJALO SE TO IZ TJEDNA U TJEDAN. DVA PUTA TJEDNO SU DOLAZILI KOD PSIHIJATRA , SEKSALI SE, PLATILI 80 EURA I OTIŠLI.

NAKON NEKOG VREMENA PSIHIJATAR IH UPITA : OPROSTITE NA PITANJU, ŠTA VI ZAPRAVO POKUŠAVATE ILI ŽELITE TU PRONACI ???

NIŠTA !!! ODGOVARA MUŠKARAC, ONA JE UDATA I NE MOŽEMO KOD NJE, JA SAM OŽENJEN I NE MOŽEMO KOD MENE.

U HOTELU HOLLYDAYINN SOBA KOŠTA 150 EURA, U RADISSONU 360 EURA. KAD DOĐEMO KOD VAS

IMAMO:

1. DOBAR ALIBI

2. KOŠTA 80 EURA

3. ZDRASTVENO OSIGURANJE NAM VRAĆA 67,50 EURA!!!

http://youtube.com/watch?v=MBpyuYgfCWA

Oči su ti ocean,
a u mojim jedrima
kao da nema
više vjetra,
zato samo
stojim ni tu
ni tamo
nevidljivim sidrom
zarobljena.

Oči su ti ocean, a ja sam
i kapetan i mornar slabog vida.

Jer u ljubavi se gleda,
gleda mutno,
gleda i ne vidi.

Ne nazirem ni otoka,
a moj jedini kompas ostaje
tvoj treptaj na obzoru.
Da li da skočim s broda
koji tek što pluta s plimom
pa zaplivam na sjever ili jug?

Oči su ti ocean, a ja sam
i kapetan i mornar slabog vida.

Jer u ljubavi se gleda,
gleda mutno,
gleda i ne vidi.

Na ogradu naslonjena
udišem oblak magle.

Oči su ti ocean,
Oči su ti tako slane,
ne znam da li da pretvorim se
u podmornicu.

Oči su ti ocean, a ja sam
i kapetan i mornar slabog vida.

Oči su ti tako slane, a ja sam
i kapetan i mornar slabog vida.

Oči su ti sad već znaš što, a ja sam
i kapetan i mornar...

Izgubljenih leća...

Kreni sa mnom
Zadnji put
Vjeruj mi
Daleko od mraka bolje ćemo znati
Ništa nije teško
Naša lica još su lijepa
Zatvori mi oči
Neka kraj nas jure, nek se lome prsti
Idemo na ples
I Svijet je opet mlad*

I samo šuti
Gdje su bile riječi kad nije bilo nade za nas
Samo dugi dani nestali u tami
Gdje ništa nije važno
Raširi ruke
Ruke su ti snažne
Upri iz sve snage, nek se cijedi znoj
Nek koža pukne
Mi idemo na ples
I Svijet je opet mlad

Udahni zrak koji dolazi
Sve je gotovo i mi smo spašeni
Naša lica još su lijepa
Zatvori mi oči
Neka kraj nas jure, nek se lome prsti
Idemo na ples
I svijet je opet mlad