TIŠINA

Prohladno, tiho pada, a meni je ništa ne da. Razmišljem o sinoćnoj fešti - proslavi
mature. Bilo dobro, u skladu s našim godinama..moji se nisu puno promijenili po
izgledu. I dalje najbolje izgledao, stari šarmer koji se prikrpao prijeteljici i meni u društvo.
Začudila se koliko komplimenata dobila na svoj izgled i od muških i od ženskih..a ja
stalno mislim da sam nikakva..godilo egu...na kratko..sad sam opet u svom starom izdanju.

promašen dan, bez volje,posla..haha..a ima ga...valjda će sutra biti bolje.

riješilo neizvjesnost..sad je puno jasnije sve...i lakše..a to je bitno..

pustiš stvari da teku svojim tokom, a sve nedoumice riješit će vrijeme..zašto smo tako nestrpljivi??

se prilično glupo zbog maila bez odgovora..ha dobro..

sam da će večeras biti napeto, a opet neugodno iznenađena. Što dalje, sve se manje razumijem s bratom..što se to dešava? Moram se pribrati i konačno staviti na papir sve..ama baš sve..koja sam ja budala..

Moji susjedi, živimo jedni pored drugih..znamo uglavnom sve jedni o drugima, slažemo se. S njom se znam od djetinjstva, izuzetna osoba, s njim od kad došao u tu kuću prije kojih 3o-tak godina..savršeno se uklopio..veselili se skupa na feštama, tugovali nad životnim nedaćama koje nas zahvatile..al uvijek ostali dobri..
Iako se u zadnje vrijeme naša viđanja i razgovori sveli onako preko ograde to ništa ne mijenja..znam..doći će uskoro
njihova berba..razlog okupljanja, fešte..njen rođendan..opet isto..pa nova
godina..okupljanje kod mene..nikad..nikad ne zaborave moj rođendan.
Danas slučajno skoknula do njih i odužio se razgovor..uglavnom o meni..mojoj životnoj situaciji. Rekao mi to što znam i sama...moram nešto mijenjati..ne dozvoliti ostalim članovima familije da mi kroje život..dali mi podrške.
Eh, da on opet rekao nešto što ponovio već nekoliko puta tokom naših razgovora,
"da na zemlji ima djevica Marija, ti bi bila utjelovljenje nje"..hm..hm..a nije vjernik..opet razmišljam o njegovim rječima..znam što znače..jedno iskreno priznanje meni kao osobi...bez nekih skrivenih namjera..lijepo je to čuti...

jučerašnji s mojom Ninom totalno me zdrmao, ali potaknuo na sasvim drugačije razmišljanje.Ipak ima nade, moguće su promjene, ali kad se čovjek prepusti ne vidi izlaz iz nametnute situacije.
Lijepo je imati osjećaj za druge, pomagati, ali sve ima svoje granice.

trebala bi uživati u samoći, al netko se uvijek potrudi da te zdrma,makar virtualno.Danas uživam u neradu i sasvim je OK...hoće li me to proći ili preći u naviku??

Dal si to bio ti il opet jedna od mojih zabluda??

sam zdrmana večeras..sada,
a danas se
prilično dobro držala, čak pomislila i
prihvatila ideju da mi sviće,da se počela
oslobađati sjena prošlosti, terora osobe
koja me mučila od ranog djetinjstva, a
danas u tako jadnom stanju da mi ga žao.
I dalje vodim brigu o njemu, al na sreću
nije mi blizu.Nažalost, njegov sin pokupio
dosta njegovih gena i večerašnji susret
s njim opet me izbacio iz takta. Zaključila ja da je najbolje da se povučem iz bilo kakve diskusije jer mi
različiti ko nebo i zemlja.

Opet sinoć 3 poruke ljubavi.Srce zakucalo
jače,a uvjeravala se da više ne želim da
mi se ikada javi. Lagala sebi, misleći da će biti lakše, a u stvari živim samo za njegovo javljanje..hm, kako čovjek smanjuje kriterije..nekada željela puno više..sve..danas sretna i ovako.

se opet poigrala s nama..ili je mi izazvali ili naše duše toliko spojene da
se to opet moralo desiti.
Odrekli se viđanja, ali ne i ljubavi..nesretni oboje..tražimo se..i
opet se večeras našli virtualno, telepatski...izmjenili nekoliko poruka..
napravili si kaos u duši..i opet ćemo se
povući u svoje živote..nesretni..do nekog
slijedećeg susreta..naravno samo virtualnog.

je nešto što ti dragi Bog da u situaciji kad pomisliš da ti to ne možeš.Da li je to
privilegija nekima ili se to svima događa?
Razmišljam o jučerašnjem danu..planirala miran,opuštajući dan...a u samo jednom trenu sve se promijenilo. Ipak od svega
najviše razmišljam o svojoj prisebnosti,brzoj reakciji..to je taj dar s neba u kritičnoj situaciji..Hvala ti
Bože!

je prilika da se okupe dragi ljudi..nema ih puno al su pravi, iskreni prijatelji.
Svake godine ista ekipa, uvijek dobro
druženje..umorna..al se dobro osjećam...a
to već dugo nisam.
Cijeli dan pod dojmom prve i najvažnije
čestitke.. mail..moje jedine neprežaljene ljubavi..Sjetio se...kao i ja njegovog...izgleda da mi još uvijek komuniciramo telepatski.
Kad se jednom doživi prava ljubav..ona je neuništiva u našim srcima bez obzira
na sve...i ostaje u nama ..vječno.