ŠKOLA ZA ROMANTIČARE

Ti si sunćan dan, kad bez lipe ustajem.
Ti si tiha ponoć, kad se kući vracam, usamljen.
Ti si pćela, što u trenucima našeg zajedničkog života
Medom hitaš da napuniš saće srca mojega.

"Najgori način da ti netko nedostaje je da sjediš pored njega i znaš da ga nikada nećeš imati."

radije bih hodao slijep , nego da te vidim kako odlazis

Ti si moja peta strana svijeta,
Ti si moja pahulja u sred ljeta.........

S Tobom je lijepo i šutjeti.!

........Ti si moja sretna misao........

...Postoje u nama neke neprevodive dubine,
postoje u nama neke stvari neprevodive u reci, ne znam...

Napisi mi pesmu, molila je, i nisam znao da li cu umeti.
Voleo sam je tako lako, i tako sam tesko to znao da pokazem.

I onda, odjednom, na rasporedu mladeza na njenim ledjima,
kao tajnu mapu,
pokazala mi je u koje zvezde treba da se zagledam...

I tako, eto ti pesma, ludo jedna...

Moja ljubavi, digla si me toliko visoko
Da i kad bih pao - do zemlje bi se naziveo!

ih

Licem u lice

stojimo

sekunde idu kao godine

a godine ne brojimo

već odavno

ne postoji vrjeme za nas

pun mjesec nas promatra

i on je u čudu

očekuje barem smješak

treptaj oka

suzu

al ostalo je samo njemilo

zaustavljeno u vremenu

i miris strasti nestale

još dirka nosnice

slučajnih putnika

kometa što prolaze

pokraj nas

na kraju svjeta

izgubljeni

na putu prema ništavilu

licem u lice

lebdimo

bez nade.....

bez uspomene na dane....

kad smo se smijali..

bili djeca u pjesku zaigrana.....

Napisat ću ti...

pjesmu bez imena
pjesmu bez rime
s sasvim malo intime
skrivene između pjeska
što bježi pod tvojim tabanima
dog gordo koračaš plažom
dok zabacuješ glavu ,baš onako
dok usnam crtaš sjenke
preko valova
dok nestaješ
na mjestu gdje spaja se mora s suncem
u trenu poletjeće tisuće galebova
i vjetar će na trenutak stati
a ja ću ostati sam
bez tebe uvjek sam i bio
kraljice morske pjene
al čekam
čeka ja na tebe.....
uporan kao hrid
stamen kao stjena
čekam da uhvatim crtu
kad spoje se more i sunce
kad nestane svega....
baš svega.....

Čekao sam da se zvjezde slože

da lav uđe u veneru

da mi se nasmješe zvjezde oriona

da on opet bude ona

što je gore

nek je i dolje

ljudi su izumrla vrsta

u osječajima

u sječanju prije prošlosti

u osmjehu

namještenom za javnost

u propuštenim prilikama

da se poleti

visoko

slobodno

bar jednom…...

DOBRO JUTRO SUNCE MOJE MALO

Strelica....

Ležim na stjeni i plačem

a suza nema

i malo se smijem

a osmjeha nema

svi kao pokošeni mačem

a nigdje stjega

sa srcem

Amorovim.....

Želim razdjeliti

zemlju od vatre

nebo od mora

grubu grudu u fini prah

pretvoriti

u vječni plam

zarobiti

pogled.....